Sve za narod

Predsjednik države, hrvatski dr. Ivo II., u svojoj je predizbornoj kampanji svojedobno spominjao pravdu, odnosno ''novu pravednost''. Zvučilo je to tako privlačno mnogome hrvatskom biraču, u ono doba, nakon što je dr. Ivo I. opustošio Hrvatsku, izigravši povjerenje stečeno mahanjem jamstvenim karticama i sličnim potrošačkim artiklima. Bilo je to pred nepunih pet godina, a u nedavnom razgovoru za HRT, s Goranom Rotimom, Josipović je ponovno spomenuo novu pravednost, podsjetivši na te slavne, pobjedonosne dane. U istom je razgovoru, međutim, spomenuo i kako je naše ''društvo u krizi, koja polako ide prema beznađu''. Usporedbom optimizmom krcate atmosfere nove pravednosti, i spomenute ocjene odposlane hrvatskoj javnosti, razvidno je kako tih prohujalih 5 godina Josipović ili nije imao baš nikakva utjecaja na događanja koja strmoglavo vode zemlju u nepoznatom smjeru, ili je nova pravednost doživjela – potpuni krah.

Predsjednik Josipović propustio je, međutim, povezati novu pravednost s društvom u krizi, i time u najmanju ruku ostavio mjesto sumnji u svoje analitičke sposobnosti. ReizborPredsjednik Josipović propustio je, međutim, povezati novu pravednost s društvom u krizi, i time u najmanju ruku ostavio mjesto sumnji u svoje analitičke sposobnosti. Bilo kako bilo, ako nije uopće utjecao na događaje koji su odveli društvo prema beznađu, onda nije jasno zašto bi njega uopće netko ponovno izabraoBilo kako bilo, ako nije uopće utjecao na događaje koji su odveli društvo prema beznađu, onda nije jasno zašto bi njega uopće netko ponovno izabrao. A ako je utjecao, onda je njegov doprinos sve samo ne beznačajan, ima li se u vidu njegov značaj koji proizlazi već iz samog njegovog položaja unutar državne hijerarhije, na samom vrhu.

Vaučer umjesto bona

Nakon što se proteklih mjeseci spominjalo ''outsourcing'', ''spin off'', ''house-in'', Josipović je u danom obraćanju Naciji diskutirao i ''lump sum'', odnosno ''vaučerizaciju''. Nejasno je zašto predsjednik države rabi termin koji u Hrvatskom ne znači baš ništa, kao što je slučaj s ''vaučerizacijom''. Naime ''voucher'' znači jednostavno ''bon'', što je riječ koja odavno postoji u hrvatskom jeziku, tuđica poput vaučera. Zašto bi sada trebalo rabiti vaučer umjesto bona, apsolutno izmiče spoznaji. Istina, ''bonizacija'' ne postoji, pa je nasrtljivim pristalicama što spontane što nasilne anglikanizacije svega hrvatskoga pa tako i jezika,''vaučerizacija'' nekako, valjda, prihvativija. Akceptabilnija, reklo bi se. Svejedno, vaučer i još gora vaučerizacija, posve su pogrješni, u hrvatski jezik jednostavno ne spadaju.

Poučivši Rotima kako ''lump sum'' treba izgovarati ''lamp sam'', Josipović je, onako ''langsam'' u svom prepoznatljivom očinskom stilu pomirljivo pokušavao kroz čitav razgovor pomiriti nepomirljivo, naravno, naizgled. Njegov pozitivan pristup svakako će, očekuje on, honorirati birači. Pogotovo kad ga i jer ga vide svakoga sata na nekoj od dalekovidnica, ili pak čuju na raznim krugovalnim postajama širom Najljepše Naše. Josipović je dio hrvatske stvarnosti, već neko vrijeme, a htio bi to i produljiti, na još pet godina nove pravednosti i/ili polakoga otklizavanja prema ''beznađu''. Svakako, što više takvih razgovora i obraćanja javnosti, to ćemo svi biti još bolje (konačno!) informirani o tome zašto nam je dosad bilo ovako, te zašto će nam ubuduće biti isto tako, ili još gore.

Naravno, Rotim i Josipović nisu se mogli ne dotaći i Perkovića kao i Jovića. Sve su to lagani utezi koji bi mogli pretegnuti na neku drugu stranu. Ali kako je napad /(uvijek bio) najbolja obrana, treba očekivati daljnju razradu teza i retorike s pomoću kojih je Pantovčak trenutačno napučen političarima i savjetnicima kakve ovaj narod – zaslužuje. Zlatno je pravilo demokracije, naime, svaki narod koji demokratski bira svoju vlast, ima baš takvu političku elitu na grbači kakvu je sam izabrao, iako to nema veze, jasno, s time što bi narod birao kada bi sam i po slobodnoj volji zaista mogao odabrati, koga će birati a potom to i ostvario, na nekim zaista demokratskim izborima, koji bi se dogodili po nekim posve drugim principima i pravilima od ovih trenutno važećih.

Evidentno je kako vlast koja će odmijeniti Josipovićevu i Milanovićevu elitu neće imati niti približno takvu naklonost gotovo privatiziranih, totalno klientilističkih medija koji se nemilosrdno trude ''izglancati'' Josipovićev lik i djelo čim više i čim brže, pridajući mu atribute bezgrješnika, u stilu najboljih komunikoloških tehnika negdje iz korejske Regije, ne prezajući ni od kakvog postupka, samo da posluži svrsi i ocrni perspektivnog protukandidata.

Podvala s Jovićem

Posljednji slučaj takvoga manipuliranja, podvala s Jovićem kao savjetnikom Kolinde Grabar Kitarović, apsolutno razotkriva jeftinu, podzemnu metodologiju, kojoj je nova pravednost pribjegla (i) pri kraju svoga mandata, ne bi li u panici očistila savjest i pročistila priču o svojemu, sa stanovišta prosječnoga hrvatskog birača, apsolutno nepostojećem učinku. Iako aspirantica na predsjedničku funkciju zaista nije smijenila Dejana Jovića, očigledno je da velika razlika leži u tome – možda i sva razlika ovoga svijeta – što KGK nije imala apsolutno nikakvoga utjecaja na postavljanje Dejana Jovića ili na ugovor koji je on s nekim drugim potpisao, u to vrijeme i na tome mjestu, kamoli da je bila u poziciji samostalnoga odabira svoje suradničke postave. Za razliku od nekoga tko je, postavši predsjednik, dobio slobodne ruke zaposliti koga i kako hoće.

Već samo prebacivanje loptice u Kolindino dvorište, kao i uloga medija u čitavoj toj priči, vonja nečistoćom i apsolutno je nekorektno. Tako da, a posteriori, njihov raniji sukob gdje se čulo o mogućoj prljavoj kampanji, dobiva svoju potvrdu već ovih dana, početkom listopada, iako je natruha bilo i prije, bez da evociramo Barbiku i još podosta sličnih gluposti koje se provlače kroz ''neovisne'' hrvatske medije. Jasno je da će vodeći mediji čitavo vrijeme igrati prozirnu igru, kao i obično podcjenjujući inteligenciju birača, te beskompromisno se angažirajući na strani aktualne vlasti, i tako će to trajati čitavo ovo razdoblje, do predsjedničkih izbora a i dalje, skroz kroz čitavu sljedeću godinu, sve do bitke za Markov trg i parlamentarnu premoć.

Ne treba imati iluzija: nemoguće je, u slučaju promjene vlasti, očekivati bilo kakve brze i učinkovite promjene. Ali poanta nije u tome, nego ponajviše i prvenstvenoIluzijeNe treba imati iluzija: nemoguće je, u slučaju promjene vlasti, očekivati bilo kakve brze i učinkovite promjene. Ali poanta nije u tome, nego ponajviše i prvenstveno baš u onome što je Josipović spomenuo, u atmosferi beznađa. Kao i u onome što Milanović opetovano ponavlja, razlici u moralu, političkih suparnika u Najljepšoj Našoj baš u onome što je Josipović spomenuo, u atmosferi beznađa. Kao i u onome što Milanović opetovano ponavlja, razlici u moralu, političkih suparnika u Najljepšoj Našoj. Tu je razlika zaista ogromna, čitava provalija dijeli moral ljudi koji trenutno obnašaju vlast, od onih koji će ih smijeniti, kada sljedeće godine istekne vrijeme ljudi bez morala i bez odgovornosti prema vlastitome narodu. Ta bi odgovornost trebala i morala biti prije svega ljudska, a tek onda politička. Današnja vlast ne iskazuje niti jednu niti drugu od tih sastavnica nečega što čini moral.

Što se tiče predsjednika Republike, ako drži da je sve što je rekao u razgovoru za HRT s Goranom Rotimom istina, onda jednostavnom, 1 plus 1 matematičkom operacijom ne treba ni nastaviti utrku za ostanak na Pantovčaku. Ako ne želi jedno govoriti, drugo raditi, trebao bi razmisliti i – odustati od kandidature.

Inače, što se tiče beznađa, koje je Josipović tako nepogrješivo detektirao, dovoljno je spomenuti kako se srpski ministar Vulin u Sisku usudio spomenuti ''ustašku ideologiju'', itd. O četničkoj, velikosrpskoj, jugoslavenskoj, rušilačkoj i osvajačkoj, protuhrvatskoj do srži, nije rekao ni rječce. Prirodno, obilježavanju ''sjećanja'', odnosno skandaloznoj provokaciji nazočio je i saborski zastupnik Pupovac.

Što se tiče multinacionalne HRT-ove Prizme, nakon nekoliko uzastopnih uradaka jasno je kako je cjelokupna uređivačka politika bazirana na – politici, odnosno politikantstvu, i to protuhrvatskom. Kako inače objasniti redovnu pojavu osvjedočenih, profesionalnih neprijatelja Hrvatske u dotičnom ''magazinu''.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.