Prizma

Gledam ''multinacionalni magazin'' pod nazivom Prizma, HRT1, subota. Zaključuje ga neki Srbin, koji besramno kaže u mikrofon kako ''srpski jezik nije u Hrvatskoj dovoljno zaštićen''. Unatoč svakodnevnoj dozi srpskog širom HRT-a, tako zbori pripadnik manjine koja trenutno – vlada u Hrvatskoj, jer po najnovijem Ova Vlada nema većinu u Hrvatskom, nekad i ''Državnom'', Saboru. Stabilnost vladi garantiraju manjinski zastupnici, koje gđa Zgrebec pribraja kukurikavcima te 75+8 čini ''stabilnu većinu''.

Sačuvaj Bože stabilnosti koju kreiraju zastupnici manjina, bilo to u Hrvatskoj bilo to bilo gdje u ''demokratskom'' društvu, bilo gdje na Kugli. Iz rečenice o ''nezaštićenosti'' jezika strši ponovno poruka o ugroženosti. Dok u Vojvodini decimirani Hrvati alias Bunjevci postaju ''ni Hrvati ni Srbi'', u Hrvatskoj su manjine koje u Saboru i Saborom efektivno – vladaju, ''nezaštićene''. Uboge su i ugrožene. Zaista, EUropska Hrvatska ponovno je ''omanula'', nikako da zadovolji svoje nacionalne manjine, pa čak i onu spram koje su sve ostale manjine zastupljene u Saboru – izrazito neravnopravne.

Jugoslavizacija Hrvatske se nastavlja, bespoštedno, pod egidom ''procesa'' koji su toliko uzeli maha da je suvremeni, AktivnostNa svim se frontovima odvija živa aktivnost, Ova se Vlada tek vratila u Sabor a već su počeli raditi i to bespoštedno. Posljedice se, itekako, osjećaju, jer je kontinuitet uspostavljen. Stanovništvo, dlanova užarenih od aplaudiranja potezima vladajućih, zapalo je u apatiju, a u grčevitoj borbi za obranu svojih domova ili kojeg drugog posjeda od elementarnih nepogoda, posve je oguglalo na mnoštvo onih sofisticiranih.moderan termin ''regije'' toliko pustio korijen da ga se ne da, nikako i ničim, iz medija – iskorijeniti. Istina, nije jedini, ima ih gotovo bezbroj, od ''predmnijevanja'' do ''promjenljivog'' vremena, od srbizama do turcizama, kojima HRT obogaćuje svoju ponudu programa na hrvatskom jeziku svakodnevno i sustavno.

Spominjati športske komentatore koji osim nešto napabirčenog engleskog sva ostala imena čitaju ili po Vuku ili po talijanštini, bilo bi predosadno. Ali ne može biti dosadno dok je Poljaka na ekranu. Poljski je težak jezik, očito ugrožen na HRT-u. Skakačica Kasprzycka, baš kao nekad nogometaš Krzynowek, postali su ozbiljan lingvistički problem, gori od probijanja zvučnog zida, jer ga naši športski autoriteti – nomina sunt odiosa – pokušavaju riješiti po uputama Vuka Stefanovića Karadžića.

Uostalom, i Ova Vlada uzima vozni park na ''lizing'', tako da nemamo što običnom narodu, ili novinaru, prigovoriti. Toliko o tome. Puno je važnija politika, s kojom smo počeli ovaj ovotjedni doživljaj aktualne dnevnopolitičke situacije, u zemlji a i ''regiji''. Na svim se frontovima odvija živa aktivnost, Ova se Vlada tek vratila u Sabor a već su počeli raditi i to bespoštedno. Posljedice se, itekako, osjećaju, jer je kontinuitet uspostavljen. Stanovništvo, dlanova užarenih od aplaudiranja potezima vladajućih, zapalo je u apatiju, a u grčevitoj borbi za obranu svojih domova ili kojeg drugog posjeda od elementarnih nepogoda, posve je oguglalo na mnoštvo onih sofisticiranih.

Kao nekad na JRT-u

Ali, ministri su stalno na terenu, obilaze, tješe, obećavaju i rješavaju. Naravno, najjači je u svemu tome i dalje Jakovina, čiji rječnik obogaćen EUropskim izdašnim fondovima nikako da JRTPredsjednička se utrka još nije zahuktala, još niti svi kandidati nisu poznati, ali znamo mi, a znaju i selo i grad, tko i što je tu bitno. Naravno, najvažnija je politička kultura i s njom usko pa najuže povezana medijska kultura, objektivnost, doziranost, nepristranost, distanciranost, korektnost. Ne moramo se bojati, zašto i bismo. Zar nije i dosad sve bilo tako, baš kao u nekoj drugoj ''pravnoj državi''? HRT radi punom parom, na primjer, tako da je sve jasno. Kao kristalna kugla. Kao nekad na JRT-u.pronadje neku drugu formulu kojom bi zadovoljio gladne i žedne, poljoprivrednike i sve koji imaju nesreću imati, odnosno nemati, posla s njegovim resorom. Resor i resursi, to je igra u kojoj dominira većinski ministar Lalovac, jedini koji je ''lupio šakom o stol'', nedavno. Netko valjda mora, jer Zoran Milanović pomirljiviji je nego ikad, čak i kad napada i optužuje, što je uz aforizme dosad bilo i ostalo gotovo sve što je, odnosno nije, napravio. Jer ''napraviti'' bi ipak bilo – nešto.

I tako, predsjednička se utrka još nije zahuktala, još niti svi kandidati nisu poznati, ali znamo mi, a znaju i selo i grad, tko i što je tu bitno. Naravno, najvažnija je politička kultura i s njom usko pa najuže povezana medijska kultura, objektivnost, doziranost, nepristranost, distanciranost, korektnost. Ne moramo se bojati, zašto i bismo. Zar nije i dosad sve bilo tako, baš kao u nekoj drugoj ''pravnoj državi''? HRT radi punom parom, na primjer, tako da je sve jasno. Kao kristalna kugla. Kao nekad na JRT-u.

Primiče se kraju ljeto s okusom kišne jeseni, dolazi jesen s okusom još jedne političke oskudice, ideja pa rješenja ili nečega dobrog na vidiku. Beskonačna ''zabava'' s pseudodemokratski izabranom garniturom na vlasti, koju poimence nitko nikad nije izabrao pa od demokratskog odabira nema ni u budućnosti ništa. Referendum se ispostavio glavnim problemom za političku svakodnevicu naprednog, probalkanskoga EUropskog konglomerata, odnosno 11-kvartalne suše bez pomaka u glavama ili na terenu, koju trenutno poništavaju kiše a nadoknađuju obilasci unesrećenih područja, pomoć zapomažućima i Stazićevo prenemaganje prilikom vođenja saborskih zasjedanja. Čega ćemo se nagledati, a naslušati ćemo se govora i replika, po onim ustaljenim receptima i obrascima. Doskočica, hitnih procedura i brojanja glasova.

Katastrofa

Mala je novost, iako već poznata, isključivanje oporbenih zastupnika pri kraju govora, premaše li ''vrijeme''. Metoda je rezervirana za opozicijske parlamentarne govornike, za pozitivne KatastrofaNadmašli su sve dosad poznate nepogode, političkog i inog karaktera. Opipljive ili apstraktne, bazirane na činjenicama kao i na osjećajima ili šturim brojkama, bilo na čemu. Rezultatom su prodrli u područje nezamislivog, nedodirljivog, nevjerojatnog. Katastrofa koju su prouzročili, i koju nastavljaju proizvoditi, biti će ireverzibilna. A ako i nije bespovratna, nezaustavljivo dolazi, i neće joj biti dna. Ovoj Vladi povratka nema, no o tome se više odavno niti ne radi. Radi se samo o vremenu koje troše i o mnogo čemu ostalome što uništavaju. Laže li koza, ne laže rog.kritičare s lijeve strane saborske dvorane još nije uvedena. Možda se radi o ugođavanju i rafiniranju nadmoćne PravDe za sve, ali bode u oči i trajno nadahnuto Milanovićevo ocrnjivanje političke oporbe, koje služi uglavnom za prekrivanje vlastite supremacije u domeni nedostatka morala i odsustva rješenja, odnosno kronične nesposobnosti kakvu on pripisuje baš desnoj strani Sabora, u skladu s Planom 21.

Lišće je već počelo žutiti, jesen se primakla i kalendarski, ali na političkom kalendaru ništa bitnog niti značajnog, osim činjenice kako bi Ova Vlada trebala, morala, bila dužna, izgledalo bi dobro, zvučalo bi EUropski – odstupiti, odnosno raspisati prijevremene parlamentarne izbore. Za to postoje svi razlozi ne samo Ovoga Svijeta, već svi ''rezultati'' Ove Vlade, koji daju čvrsto uporište razmišljanju kako ljude koji danas vladaju Hrvatskom neće biti moguće zaboraviti. Vjerojatno nikad.

Razlog je prilično jednostavan, i očit: Nadmašli su sve dosad poznate nepogode, političkog i inog karaktera. Opipljive ili apstraktne, bazirane na činjenicama kao i na osjećajima ili šturim brojkama, bilo na čemu. Rezultatom su prodrli u područje nezamislivog, nedodirljivog, nevjerojatnog. Katastrofa koju su prouzročili, i koju nastavljaju proizvoditi, biti će ireverzibilna. A ako i nije bespovratna, nezaustavljivo dolazi, i neće joj biti dna. Ovoj Vladi povratka nema, no o tome se više odavno niti ne radi. Radi se samo o vremenu koje troše i o mnogo čemu ostalome što uništavaju. Laže li koza, ne laže rog.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.