Hrvatski san

Da je u Hrvatskoj demokracija izigrana, i to odavno, nema bolje potvrde od ove godine, i ove predsjedničke kampanje. Ovoga predsjednika, pod ovom vladom. Na ovoj, kao-da-bi državnoj, dalekovidnici. Nacionalnoj televiziji. Sve se pretvara u farsu, jer već mjesecima – očigledno po direktivi – predsjednik je prisutan i vreba svakodnevno, svakonoćno, svakosatno, pa i svakominutno. Da ga stalno ne gledamo i ne čujemo, teško bismo povjerovali.

Njegov očinski glas, beskrajno iritirajući, znalački komentirajući jednu od bezbrojnih tema kojima ovo društvo, nepobjedivo pod ovom vladom, obiluje u neizmjernim količinama i u raznovrsnim oblicima, pod neumornim padalinama i uz kišu problema koji se umnožavaju i teže pa pretežu sve više i pritišču sve jače. Ali, idemo okrenuti logiku i zavoliti predsjednika i njegove mudre poruke, comme il faut, u dobro uređenoj pravnoj državi, gdje već četiri i pol godine vlada ''nova pravednost'' iliti PravDa, pretendirajući kako ćemo za njega glasovati.

Regija

Godina je 2014-a, u zemlji smo vodećoj u Regiji. Nitko ne zna što je to dotična, svakodnevno spominjana Regija, osim da je nema u našim životima, iDjeca sustavaTomislav Nikolić dijeli Hrvatima udžbenike na ćirilici. Naše mudro rukovodstvo? Tko o čemu, oni misle ''regionalno''. Sve je to java. Svijetla budućnost je pred nama, najvjerojatnije negdje u Regiji osim što je stalno spominju na TV-u. Ali mora da je to nešto dobro, jer bez prestanka je spominju voditelji, spikeri, komentatori, analitičari. Sva djeca sustava na snazi. Pa i sami ministri, kao i neizbježni predsjednik. Što bismo svi mi bez predsjednika, očinski raspoloženoga, umirujućega i upoznatoga sa svime potrebnim, kao i s mnogo čime beznadno suvišnim, ali sveprisutnoga i raspoloženoga dijeliti savjete i ponuditi svoje viđenje. Besplatno, čak i bez pitanja. Teško bi bilo i zamisliti takvu svakodnevicu, a što ćemo tek u sutrašnjici gdje ga ne bi bilo?

Nekad je bilo: i poslije Tita – Tito. Što drugo? Kako se, u zemlji nevjerojatnoga napretka i kolosalnih, apsolutno neočekivanih postignuća koja je iznjedrio ljudski rad, marksistički osmišljen i upravljan po mudrom, sveprisutnom rukovodstvu koje je, ne spavajući i ne štedeći se, raspoređivalo i određivalo, vodilo i predvodilo, upravljalo i zapovijedalo, moglo očekivati bilo što nego – progres? Avangarda je uvijek bila tu, s nama kako bi ostala. I predvodila i dalje, ka budućnosti koja je, neizbježno, morala doći sve bolja i sve svjetlija, sve snažnija i sve jača. Budućnost s podpisom, budućnost s vizijom. Socijalistička, komunistička, antifašistička, bez sitnoburžoaskih i imperialističkih podmuklih podvala, bez opčinjenosti novcem, krupnim kapitalom, izrabljivanjem radničke klase, svih tih prevladanih, nadvladanih, poraženih gluposti iz ropotarnice svjetskog kapitalizma, tog globalnog izrabljivačkog sustava gdje za napredne ljude i mislioce koji su ih predvodili nije bilo alternative. Niti povratka na staro. Podli kapitalizam nije imao baš nikakve šanse pred čuvarima novog, superiornoga poretka.

Danas, sinovi i unuci nekadašnjih revolucionara, istih onih koji su izrabljivačima radnoga čovjeka odavno izrekli odlučno i historijsko NE, predvode novoliberalnu tihu, ponešto potišu revoluciju. Bez previše novca, baš kao nekad u socijalizmu, ali čuvaju radna mjesta – istina, samo za svoju stranku i strančice, za svoje ljude i rodjake, prijatelje i simpatizere – njeguju isti taj pobjedonosni, socijaldemokratski moral i komunističku etiku kojoj nema premca. Beru lovorike hvaleći sami sebe po parlamentu i sebi odanim medijima, ne obazirući se na kritike oporbe, baš kao nekad onih vanjskih, izrazito neprijateljskih elemenata, zluradih opozicionara i ideološki subverzivnih agenata svih vrsta, prizemnih ili podzemnih podrivača sustava koji su oni tako predano, i u općem interesu, još onomad nesebično gradili. Požrtvovno izgrađivali, ne obazirući se na vlastite žrtve u procesu, još manje na bilo koje ostale.

Svakodnevni preporod

I danas djeca i prijatelji rade,Tomislav NikolićTomislav Nikolić dijeli Hrvatima udžbenike na ćirilici. Naše mudro rukovodstvo? Tko o čemu, oni misle ''regionalno''. Sve je to java. Svijetla budućnost je pred nama, najvjerojatnije negdje u Regiji odlučuju, stvaraju. Raspolažu pozicijama i na svim su bitnim položajima, pročistivši – baš kao nekad njihovi očevi i djedovi – zemlju od svih njima nesklonih, njihovoj viziji nepoćudnih ljudi, mišljenja, procesa, postupaka, elemenata. Elementarno su uspješni, brode nemirnim morem dvadesetprvog stoljeća, prvoga u trećem mileniju, ostavivši iza sebe povijesnu ropotarnicu desničarenja, nacionalizma, netolerancije, ugrožavanja drukčijih od sebe, klerofašizma, nepotizma, korupcije, idiotizma, uhljebljavanja, nesposobnosti, neodgovornosti, neznanja.

Zato treba slušati dr. Ivu Josipovića i g. Zorana Milanovića, korifeje našega svakodnevnog preporoda, svakim danom i sve više pa i još više. Bar do sljedećih predsjedničkih izbora. Treba izaći na izbore, dati im podršku koju si sami, neumorno i neprekidno, obilazeći sve točke ove, njihove naslijeđene zemlje, osiguravaju i traže. Uz ode u odanim im medijima i stalne kritike upućene toj zloj, nemogućoj oporbi, tim problematičnim ljudima koji iz čista mira kritiziraju njih, umjesto sami sebe i svoje loše, opasne, i svakojake druge nečiste i tko-zna-kakve namjere, povezane s notornom političkom opozicijom, tim ljudima nečistih, zločestih i prevratničkih namjera.

Vrijeme je, međutim, novoliberalnog kapitalizma, vrijeme je za antifašizam i socijaldemokraciju, vrijeme je za ponovno biranje – ove godine Josipovića, sljedeće godine ponovno i u kontinuitetu, poštenih i dobru naroda odanih, nepatvorenih ljevičara. Protivnika mučnih i bespotrebnih referenduma i narodnog izjašnjavanja. Još samo da to shvatimo. I probudimo se. I kad se probudimo, shvatimo kako je java puno gora od sna. I kako nam ne treba vjerovati u pakao, jer u njemu živimo već ovdje, u ovoj zemlji. Barem poneki od nas. Pod ovim nebom i pod ovom vladom, s ovim predsjednikom. Ali kao i uvijek, kako kaže židovska poslovica, ''od uspjeha do neuspjeha samo je jedan korak, od neuspjeha do uspjeha vodi dugačak put''. Zna to i mudri Ivo Josipović, valjda zato kilometre odavno ne broji. Vjerojatno, samo prihode. I političke pobjede, iako dobro zna, izgubi li na izborima, put će biti jednosmjeran.

I još treba spomenuti: Putin je već htio pripajanje tzv Republike Srpske Republici Srbiji. ISIL džihadisti uključili su RH na svojoj karti buduće ''države''. Bakir Izetbegović u živo na turskom čestita Erdoganu izbornu pobjedu. Tomislav Nikolić dijeli Hrvatima udžbenike na ćirilici. Naše mudro rukovodstvo? Tko o čemu, oni misle ''regionalno''. Sve je to java. Svijetla budućnost je pred nama, najvjerojatnije negdje u Regiji.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.