GHT

Ne tako davno, u zemlji očeva i djedova današnjih vlastodržaca Hrvatske, vladao je socijalizam, kojim je sav narod bio oduševljen. Nemilice se izučavala teorija i praksa DječicaPrivilegirana se dječica nisu odrekla očeva, nipošto, ali odjednom se jedva dekadu poslije višegodišnje izgradnje socijalizma sav taj teorijski i praktični zemaljski raj razgradio u jedan običan divlji liberalni kapitalizam, nešto čemu su decenijima dotični očevi najoštrije i u svakoj prilici nalazili svaku moguću manu, uz mnogi i najraznovrsniji prigovor omrznutome klasnom društvu.samoupravnog socijalizma, jer narod je u SR Hrvatskoj bio na vlasti te je ostvarivao svoje povijesno pravo na upravljanje sobom i svojom suverenom državom, preko državnih organa i instrumenata, kojima je dominirala mudra Partija.

Nekoliko desetljeća poslije, ljudi koji su se velikom vođi JBT-u i njegovom Savezu komunista kleli svakom prilikom i po više puta na vječitu vjernost, što je uključivalo odanost navodno bespovratnom putu revolucionarnog obrata svjetske povijesti, i opredjeljenja za radničko samoupravljanje kao najviše historijsko dostignuće ljudskog uma i svakoga mogućeg intelekta, zaboraviše na epohalna postignuća, ostvarena na krilima marksističke filozofije, odnosno dialektičkog materijalizma.

Privilegirana se dječica nisu odrekla očeva, nipošto, ali odjednom se jedva dekadu poslije višegodišnje izgradnje socijalizma sav taj teorijski i praktični zemaljski raj razgradio u jedan običan divlji liberalni kapitalizam, nešto čemu su decenijima dotični očevi najoštrije i u svakoj prilici nalazili svaku moguću manu, uz mnogi i najraznovrsniji prigovor omrznutome klasnom društvu.

Prvoga dana ljeta 1991. godine, američki dužnosnik James Baker posjetio je Beograd gdje je u svom nadahnutom obraćanju ''vasceloj'' Jugoslaviji istakao kako SAD podržavaju jedinstvo i teritorialni integritet SFRJ. Milošević, Jović i Kadijević [Srbija, SFRJ i JNA] nisu gubili vrijeme, kao ni UN, čije je Vijeće sigurnosti trećeg dana jeseni proglasilo embargo ''na uvoz svih vrsta oružja i vojne opreme u Jugoslaviju''. Kako se znalo tko oružje ima a tko nema, odnosno tko će ga morati suhim zlatom plaćati jer je oduzeto i oteto pa prebačeno, sve je bilo jasno još onda.

Ono što nije bilo jasno ni onda ni tada [idemo se malo praviti naivni, zašto ne], to je zašto bi Baker i SAD podržavajući SFRJ podupirali tupavu frankensteinovsku ''socijalističku'' tvorevinu koja sa Zapadom i ''demokracijom'' nije imala, u principu, nikakve veze. Baker nije nikada, recimo, spomenuo nikakav antifašizam niti nekakav kontinuitet u tome smislu, kao bar kakvu-takvu poveznicu.

Suluda politika

Danas, 23 godine kasnije, SAD i dalje podržavaju više režima, kao npr. saudijskoarabijski, koji s vrijednostima koje karakteriziraju omiljeni napredni Zapad nemaju zaista baš nikakve veze. S PlanoviMilošević, Jović i Kadijević naumili su bili ''potpuno eliminisati Hrvate'', nakon što bi pokrili sve teritorije gdje ''žive Srbi''. Baker i društvo koje ga je poslalo nisu se zamarali iščitavanjem planova za restrukturiranje ''zapadnog Balkana'', koji bi tada završio, prema planovima, ponešto okljaštren spram današnje, potpuno integralne slike u kojoj će konačno, pod okriljem EU-a te egidom euroatlantskih integracija, za koju godinu zaživiti konačno ''svi Srbi u jednoj državi''.druge strane, militantni muslimani relativno nedaleko od Saudi Arabije, čvrste američke saveznice, dekapitiraju američke novinare ili se to spremaju, šaljući poruku o međusobnoj (ne)kompatibilnosti dvaju svjetonazorskih sustava, odnosno dubokom jazu koji je i dalje tu, kako bi ostao zauvijek.

Suluda politika zasnovana na gluposti i besmislicama nikada nije bila nešto ekskluzivno, a najjače su svjetske države oduvijek raspolagale nevjerojatnim količinama sposobnosti opet i nanovo pisati nova poglavlja u knjizi ljudskog idiotizma. Tomovi se i danas neumorno ispisuju, čak sve brže i uvjerljivije – svakodnevno se možemo uvjeriti preko raznorodnih medija – pa ne čudi što i ovdje u Hrvatskoj raspolažemo s našim, iako ograničenima, praktično nebrojenim adutima za doprinos sadržaju slične, vrhunske kvalitete.

Milošević, Jović i Kadijević naumili su bili ''potpuno eliminisati Hrvate'', nakon što bi pokrili sve teritorije gdje ''žive Srbi''. Baker i društvo koje ga je poslalo nisu se zamarali iščitavanjem planova za restrukturiranje ''zapadnog Balkana'', koji bi tada završio, prema planovima, ponešto okljaštren spram današnje, potpuno integralne slike u kojoj će konačno, pod okriljem EU-a te egidom euroatlantskih integracija, za koju godinu zaživiti konačno ''svi Srbi u jednoj državi''.

Nema veze što ta država ne bi bila ''prava'' država, nego supranacionalna tvorevina poput naše Unije majke, glavno da je cilj postignut a stepenica zakoračena. Dotle će stvar cizelirati neimari poput Pupovca, Josipovića, Nikolića, Dačića i ostalih političkih velmoža zaduženih za ''vaspostavu'' VS-a, u kakvom se već obliku zatekne. Igmanska iniciativa i ''Brdo-Brijuni proces'' dati će čitavoj stvari tijekom vremena onaj puni, legitimni okvir. Nazdraviti će ugledni Carl Bildt, ili netko jednako podoban.

Region

Naravno da, kako reče Radoslav Katičić, sve to ima veze sa ''zlonamjernom politikom koja dolazi iz samoga vrha Europske unije''. Toj politici najprivlačniji je Mesićev region, mutan poput RegionOrban drži kako Madžarska mora prekinuti s ''liberalnim načelima i načinima društvene organizacije'' koja, uz ostale nedostatke, nisu spriječili ''da zemlja pada u dugove ili zaštitili obitelji od dužničkog ropstva''. Najvažniji je odgovor na pitanje što slijedi nakon nacionalne države, liberalne države i socijalne države, gdje je madžarski premier naveo ''približavanje eri države koja je utemeljena na radu''.njegove ''politike'', u kojemu nema mjesta, recimo, projektima koji bi poticali prekograničnu suradnju Republike Hrvatske s Hercegovinom ili Bosanskom Posavinom.

Ali zato su tu brojni projekti Europske komisije [EC/EK] koji povezuju razne dijelove hrvatskoga teritorija s raznim drugim državama. Tu je, primjerice, i projekt koji je EK odobrila u prosincu 2007., financirajući projekt prekogranične suradnje Srbije i Bosne i Hercegovine, sa srpske strane obuhvaćeni su Srijem, Mačva, Kolubara i Zlatibor, a s bosanske istočni dijelovi genocidne Republike Srpske te veći dijelovi istočne i srednje Bosne, Posavine te distrikt Brčko. Sveukupno, oko 32500km2 s oko 3 milijuna ljudi.

Službeni je cilj projekta ''zbližavanje stanovnika, zajednica i gospodarstava pograničnog područja, kako bi zajednički sudjelovali u razvitku područja suradnje, koristeći svoje ljudske, prirodne i gospodarske resurse i prednosti''. Očito se radi o gospodarskoj i socialnoj integraciji selektiranih dijelova Bosne sa Srbijom, riječ je o čisto velikosrpskom projektu.

Unutar ''regiona'', madžarski premier Viktor Orban održao je pred nepunih mjesec dana svoj redovni govor u Rumunjskoj, gdje je istaknuo kako nastoji pronaći ''oblik organizacije zajednice'' koji će omogućiti novoj madžarskoj državi konkurentnost u velikoj globalnoj utrci, u desetljećima koja dolaze. Očigledno se radi o strateškom promišljanju, jer su spomenute i ''neke nevladine organizacije koje su često pod povećalom društva'', u stvari ''politički aktivisti plaćeni od strane stranaca''. Poznato?

Orban drži kako Madžarska mora prekinuti s ''liberalnim načelima i načinima društvene organizacije'' koja, uz ostale nedostatke, nisu spriječili ''da zemlja pada u dugove ili zaštitili obitelji od dužničkog ropstva''. Najvažniji je odgovor na pitanje što slijedi nakon nacionalne države, liberalne države i socijalne države, gdje je madžarski premier naveo ''približavanje eri države koja je utemeljena na radu''.

Ropstvo

U Hrvatskoj se rad uopće više ne spominje, ministar Grčić je neki dan spomenuo kako će Split biti ''grad servisa, a ne tvornica''. Napomenimo, servis je inače riječ koja dolazi od latinske servitium, što znači: stanje ropstva ili ropstvo kao takvo, a izvedeno je od riječi servus, što znači rob.

Uz konkurentnost takve madžarske države, kršćanstvo, sloboda i ljudska prava biti će u fokusu, dok ''specifičan sektor madžarskoga civilnog društva pokušava spriječiti ovu vrstu izgradnje''. Poznato? Orban je uvjeren kako budućnost sadrži i niz prilika i mogućnosti za Madžare, koji bi trebali hrabro djelovati, surađujući s Madžarima širom svijeta, razmišljajući unaprijed, baš kako mudri ljudi rade, kako je mudri Josip Leko nedavno primijetio odgovarajući hrvatskoj sedmoj sili.

S druge strane, Leko je u Hrvatskoj samo figura, voštani vojnik Partije koja danas bezpogovorno izvršava i surađuje, upregnuta u protuhrvatsku zapadnobalkansku strategiju i projekte koji s hrvatskom konkurentnošću i budućnošću nemaju nikakve veze, baš kao nekad u doba SFRJ, baš kao što niti monetizacija autocesta, ili razne druge razgradnje državnog gospodarstva te razprodaje bez strategije ili smisla, ne nose ništa dobroga hrvatskom narodu.

Uopće, licemjerje i prodaja magle osnovna su karakteristika domaće vlastodržačke kamarile političkih profitera i stranih poslušnika. Jedan od karakterističnih primjera ponašanje je, odnosno ''djelovanje'', ministra uprave Bauka, profesora matematike i informatike. Nekad, u devetnaestom stoljeću, Europom je kružio bauk komunizma. Danas, u dvadesetprvom vijeku, Hrvatskom kruži Arsen Bauk. Došavši jednog jutra na Markov trg s kišobranom duginih boja, založio se za nekakav kompromis glede donošenja predstojećega zakona o životnom ''partnerstvu''.

U osvit stupanja ZOŽP-a na snagu, što se – sigurno ''slučajno'' – dogodilo na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, ujedno i Dan hrvatskih branitelja, Arsen Bauk je zaokružio svoju ''aktivnost'' na planu podrške LGBT zajednici izjavom: ''Od promjene zakonskog okvira do promjene svijesti prirodan je tok''.

Bauk

Ovom je epohalnom konstatacijom Bauk ukazao na potrebu promjene svijesti kod, razvidno je, većine hrvatskih birača. Posve je nejasno zašto bi Bauk želio mijenjati svijest u Hrvatskoj, gdje mu BaukU osvit stupanja ZOŽP-a na snagu, što se – sigurno ''slučajno'' – dogodilo na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, ujedno i Dan hrvatskih branitelja, Arsen Bauk je zaokružio svoju ''aktivnost'' na planu podrške LGBT zajednici izjavom: ''Od promjene zakonskog okvira do promjene svijesti prirodan je tok''.većina individualnih stavova, ili možda kolektivna svijest hrvatskoga nacionalnog bića, izgleda uopće ne odgovara, iako je nekim čudom postao ministar baš u Hrvatskoj. Ali Bauku još više ne odgovara još više toga, i još radikalniji pristup istome ''problemu'', npr. u Saudijskoj Arabiji, gdje je nedavno uslijedila prava oluja nakon petminutnog čitanja vijesti gologlave televizijske najavljivačice.

Međutim, slobodoumni i izrazito svjesni Bauk se o tome uopće ne oglašava, iako je svoj stav mogao izraziti, na primjer, prilikom nedavnog posjeta saudijskog princa Hrvatskoj. Mudro je šutio, sračunato skoncentriran na svijest Hrvata.

Saudijski princ, koji je u Hrvatskoj slobodno šetao, dok su ga u Parizu u čas posla opljačkali za 250 tisuća eura gotovine, usred bijela dana i posred francuske prijestolnice, zasigurno se basnoslovnog bogatstva nije dočepao svojim vlastitim radom i naporom. Čovjek kojemu je domaća vladajuća elita prostrla crvene tepihe ne bi li privukla djelić od njegovih 32 milijarde petrodolara, niti je proizvod samoupravnog socijalizma niti liberalnog kapitalizma, već jednog od najnazadnijih društava ovoga planeta, kakvo obitava u arapskom kraljevstvu već stoljećima.

To našoj političkoj avangardi zaduženoj za promjenu svijesti vlastitog naroda nije smetalo baš ni najmanje. Njima smetaju, općenito, jedino domaći birači nedovoljne političke ''svijesti''. Pogotovo oni bez novaca, ili radnog mjesta koje bi im Bauk & Co. omogućili, najvjerojatnije brzo u slučaju potrebne promjene svijesti.

Puzanje

Bauk, međutim, izrazito frustriran dotičnim nedostatkom svijesti hrvatskih birača, misli kako će to zakon, prirodnim putem, promijeniti. Ovakva sumanuta ''ideja'' više nego očito uvezena je odnekud iz inozemstva, kao i čitava politika koja se bavi nametanjem takvoga procesa, odnosa i razmišljanja, agresivno i netolerantno pa i pomalo bolesno. GHT, odnosno globalni homoseksualni terorizam, nikako ne može biti evolucija čovječanstva, ali je sigurno revolucija protiv čovječnosti. To je osvajačka politika par excellence, u svojem najprimitivnijem i najgrubljem izdanju, usmjerena protiv vrijednosti akumuliranih i građenih stoljećima, kroz razvoj kulture i civilizacije kakvu poznajemo kroz tisućljeća.

Slugansko puzanje domaćih političkih pripuza pred bjelosvjetskim trendsetterima, odnosno nalogodavcima iz euroatlantskih oaza mudrosti i napretka, dio je slagalice koja vodi k dužničkom ropstvu, kakvo Orban ne predviđa za emancipirane Madžare, ali naše političke ''elite'' itekako vide i mukotrpno rade na njemu, za Hrvate. Mrsićev ZOR, zakon o radu, trebalo bi preimenovati u ZORNO [na takvom bi se zakonu zasigurno ministri Bauk i Mrsić složili sa saudijskim princem, koji je na potrebnoj razini svijesti], zakon-o-radu-ne-odmoru, jer niti GO niti Jadrana, Hrvati sve više i sve duže, ne budu tak brzo vidli. Baš kao ni pejzaže odakle dolaze strani inkasatori, ne bi li naplatili svoje teške napore na ''stabilizaciji regije'' i ostalim političkim poslasticama koje očekuju Hrvate. U svijetloj budućnosti.

U Europskoj uniji smo, okruženju naših snova. Ivan Jakovčić je u Bruxellesu, tamo je i Neven Mimica, i još mnogi slični teškaši hrvatske političke scene. Kako već osjećamo na svojoj koži, naporno brane hrvatske nacionalne interese, zasigurno na temelju neke čvrste strategije? O njoj, zasad, ne znamo ništa. Dobrih vijesti, nikakvih, nema. Blago nama, zauzvrat smo dobili ZOR i ZOŽP. Slijedi daljnja promjena svijesti. Baš kao nekad, treba vjerovati Partiji. I isključivo njoj.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.