Kaos

K]aos koji vlada u Ovoj Državi, odraz je kaosa koji vlada usred Ove Vlade. Kaos u glavama nije slučajan. Često se čuje, pa i ovih dana, kako je Nikola Tesla bio ''ispred svoga vremena''. Ako u toj otrcanoj i dozlaboga isforsiranoj frazi ima i djelić nekakve istine, onda je istina i da je mašta posve sigurno važnija od znanja. Ili barem od onoga što je priznato, i ''važi'', kao Znanje u nekom vremenu i prostoru. Ali, onda je posve sigurno kako ima i ljudi, i to daleko više ljudi tipa anti-Tesla, ljudi koji su ''iza svoga vremena''.

Među takve ljude neosporno spadaju i naši bivši revolucionari, danas antifašisti. Ne treba ih posebno navoditi, jer prepuni su ih novinski stupci i televizijske postaje. Ljudi koji su principom dvostrukog morala, neskrivene korupcije, razvidnog nepotizma, očigledne nesposobnosti te neprikrivene neodgovornosti i jasne neozbiljnosti, robili državne blagajne i izrabili narod, odnosno pučanstvo u čije su ime vladali, čime god.

Bila to ''radnička klasa'', bili to ''državljani'', bili to ''građani'', ili bili to bilo koji stanovnici na ovim predjelima i područjima, izbrazdanima skandalima i ispresijecanima pljačkama i natopljenima glupošću, jer uz svemir samo ta je sigurno usred svoga vremena, pod potezima toliko suprotnima interesima ''naroda'' da im je svima presudio još Matoš, još jedan um ''ispred svoga vremena'', vizionarski izrekavši kako ''Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda''.

VladariDotični vladari i lideri ne donose nikakav napredak, još manje ''progres''. Ni putem svojih ograničenih mozgova niti putem ''transfera tehnologije'', odnosno zakonodavstva i svih mogućih ''dostignuća'' iz EUropskih metropola, još manje onih prekomorskih, transkontinentalnih, k tome agresivnih, jednoumnih i osvajačkih, posve lažno demokratskih i sasvim otvoreno nametnutih.Jer dotični vladari i lideri ne donose nikakav napredak, još manje ''progres''. Ni putem svojih ograničenih mozgova niti putem ''transfera tehnologije'', odnosno zakonodavstva i svih mogućih ''dostignuća'' iz EUropskih metropola, još manje onih prekomorskih, transkontinentalnih, k tome agresivnih, jednoumnih i osvajačkih, posve lažno demokratskih i sasvim otvoreno nametnutih.

Bauk komunizma odavno ne kruži okolo, ali s kišobranom duginih boja u Hrvatski je sabor pristigao jednog jutra administrativac Arsen Bauk. Na tragu te plemenite inicijative, može se primijetiti, odgovarajući svestručnoj Ingrid Antičević Marinović, ako ''biti gay'' i nije grijeh, ne znači da je to poželjno. Toliko citirani papa Francisco nije to nikad spomenuo. Još manje je izvjesno da bi to trebao propagirati Hrvatski sabor ili njegovi ministri. Očigledno prkoseći stavu većine naroda, razvidno izraženom i na nedavnome svehrvatskom referendumu, ministar Bauk je taj dan došao do Sabora provocirajući, većinu naroda države u kojoj bi on, vodeći administrator, trebao prednjačiti.

Nekakvim razumnim shvaćanjem demokracije. Ali nasilje je oduvijek išlo uz kaos, ruku pod ruku, tako da ni ovaj, relativno civilizirani oblik nasilja, koji ide za provociranjem odgovora koji bi se onda automatski detektirao kao čuveni ''govor mržnje'', nije ništa drugo niti različito. Isto je to kao i besmislena unionistička parada kroz Belfast, čija je prva i prvorazredna svrha upravo provokacija, a ne propagacija bilo kakvih vrijednosti karakterističnih za ''suživot'' i toleranciju.

Nasilje nad zdravim razumom

Raznorazne parade u ovo vrijeme kvazitolerancije i pseudodemokracije služe najbolje upravo represivnom nametanju svjetonazora i promoviranju stavova koji nisu ukorjenjeni u domicilnoj DefenzivaOva je država, pod ovom vladom, u stalnoj defenzivi. Nogometnim žargonom, utakmica je neprekidno u našem kaznenom prostoru. Kazne ne samo da prijete, već se svakodnevno i izvršavaju, dok vlastodršci glume brigu i napor, donoseći učestalo zakone po hitnom postupku, što po Ustavnom sudu ''narušava bit parlamentarizma''. Malo koga briga za taj pravorijek, od naših ''izabranih'' vlastodržaca.sredini. Kao takve predstavljaju ne samo nasilje nad zdravim razumom i mirnim suživotom, nego agresivan čin, uperen protiv svakoga tko razmišlja drukčije. Bolje definicije ''govora mržnje'', i bez formalnog diskursa ali zato osuvremenjenog i multimedialno potpomognutog te forsiranoga svim mogućim efektima i potporom bjelosvjetskih uglednika itekako zainteresiranih za ubrizgavanje baš takvih stavova i nazora u živo tkivo stanovništva gdje uopće ne pripadaju i nemaju šanse zaživiti, zapravo i nema.

Ova je država, pod ovom vladom, u stalnoj defenzivi. Nogometnim žargonom, utakmica je neprekidno u našem kaznenom prostoru. Kazne ne samo da prijete, već se svakodnevno i izvršavaju, dok vlastodršci glume brigu i napor, donoseći učestalo zakone po hitnom postupku, što po Ustavnom sudu ''narušava bit parlamentarizma''. Malo koga briga za taj pravorijek, od naših ''izabranih'' vlastodržaca.

Malo mare i za formu i za sadržaj, uopće ih ne zanima odbojnost koju izazivaju upornim spominjanjem ''zapadnog Balkana'', ''regije'', ''regiona'', te raznih drugih sofisticiranih alata iz oružarnice političkih despota, koji ih rabe i zlorabe za svoje, više nego providne i skroz-naskroz transparentne ciljeve. Odreda nasilne i uvezene, neprirodne i nametnute.

Nasilje, agresija, kaos. Programirani? Pa, moglo bi se i tako reći. Europska unija, recimo, hvalila se, tijekom ''približavanja'' RH EUropskim vrijednostima i stečevini, svojim postignućima nevjerojatne važnosti, kao na primjer ''slobodom kretanja roba''. Time je, zapravo, osigurano zatrpavanje hrvatskoga tržišta proizvodima ''multinacionalnih'', u stvari anacionalno-nadnacionalnih privatnih organizacija, s utjecajem daleko nadilazećim snagu mnogih državica koje bi im se našle na putu. Na dobrobit svih? U prvom redu i daleko najviše, proizvođača i vlasnika, listom daleko van naših granica osim za ljetnih kruženja Jadranom na megajahtama. Njih ili njihove avangardne dječice.

To be continued

Nadalje, ''pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga''. U zemlji pod mikroskopom EU-a, IMF-a, WB-a i ostalih mletačkih trgovaca, posve je sigurno kako to pravo pogoduje, i na duge FondoviGlede korištenja EUropskih fondova, treba citirati ovo vitalno obećanje, crno na bijelom: ''Važno je ovdje naglasiti da će Hrvatska, kada postane država članica Unije, imati pristup znatno većim sredstvima iz proračuna Europske unije kojima se financiraju projekti koji se odnose na zapošljavanje te djelokrug socialne politike''. Treba li ovome što dodati? Rečeno, učinjeno. Godinu dana nakon ulaska, grcamo u blagostanju.staze, onima koji nemaju situaciju s vanjskim ili ukupnim dugom, nezaposlenošću, vječitim padom GDP-a, ili kojekakvog drugog ekonomskog parametra, samo i jedino onima koji se mogu ušetati u Hrvatsku i širiti svoj biznis. Hrvatima to pravo garantira borbu za preživljavanje. Unutar suvremenoga globalnog okruženja.

''Sloboda kretanja kapitala''. Molim? Kojeg kapitala, pitanje bi glasilo. Čijeg, hrvatskog? Što se tiče malog i srednjeg poduzetništva, ''institucionalna potpora malom i srednjem poduzetništvu u Hrvatskoj ostvaruje se kroz 32 poduzetnička inkubatora, 6 'tehnoloških parkova', 52 poduzetnička centra i 22 razvojne agencije''. Gdje ćeš više? Nije ni čudo da je Hrvatska, kroz distancu spram ovog izričaja publiciranoga u siječnju 2012-e, već odavno procvjetala. Ali to nije sve. Naime, ''kroz Hitro.hr osnovano je više od 43 tisuća tvrtki i više od 5 tisuća obrta, a osnovanih tvrtki i obrta stranih ulagača je više od 3 tisuće''. Dovoljno za gospodarski oporavak, nema sumnje. To je dovelo do današnjeg procvata, kako vidimo.

Također, glede korištenja EUropskih fondova, treba citirati ovo vitalno obećanje, crno na bijelom: ''Važno je ovdje naglasiti da će Hrvatska, kada postane država članica Unije, imati pristup znatno većim sredstvima iz proračuna Europske unije kojima se financiraju projekti koji se odnose na zapošljavanje te djelokrug socialne politike''. Treba li ovome što dodati? Rečeno, učinjeno. Godinu dana nakon ulaska, grcamo u blagostanju.

Zaključimo s legendarnim TBC, ''to be continued''. EU i slobode koje smo ulaskom ostvarili, odgovorne su, uz ovakvu ovu vladu, za svo dobro koje nam se događa. U sljedećem nastavku, slijedi nezaustavljivi rast. Živima na znanje, ostalima na ravnanje.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.