Comme il faut

Odigrali su nešto i proigrali sve, bez da su proigrali pa nisu ni odigrali, onu pravu igru. Comme il faut. Iz države s nepoznatim brojem birača i još većim brojem znalaca za nogomet, s nadmoćnim brojem stručnjaka za HDZ ili d'Hondtovu metodu, istina ne za onu posebnu, sofisticiranu d'Hondtovu shemu kakvu smo NogometašiNogometaši su se naši, klase EUropske i globalne, još jednom otputili zaigravši lagano po uputama nekih i očigledno pod pritiskom mnogih, klase lokalne, etikete svjetske, internacionalne. Nogomet je samo igra, ali u svijetu gdje je kruha sve manje i do njega doći sve teže igrom se nadomješta obrok, a zabavom posao.konačno informirani da je također u uporabi, tamo negdje, usred središta našega novog, supstituiranog Beograda, dalekog Bruxellesa iz zemlje EUropske i vrlo sofisticirane, zemlje kruha i igara. Aktualna se igra zaigrala u dalekom Brazilu, zemlji kave, sambe, nogometa, i narodnog nezadovoljstva. Iz nekog nedokučivog razloga, Brazilcima se izgleda kruh pokazao dražim od najdraže im igre.

Nogometaši su se naši, klase EUropske i globalne, još jednom otputili zaigravši lagano po uputama nekih i očigledno pod pritiskom mnogih, klase lokalne, etikete svjetske, internacionalne. Nogomet je samo igra, ali u svijetu gdje je kruha sve manje i do njega doći sve teže igrom se nadomješta obrok, a zabavom posao.

Ekspertiza koju hrvatski nogomet, nesumnjivo posjeduje, jer – zaboga – donedavno smo bili silni te među 10 najjačih na zemaljskoj Lopti, bačena je u prah i pepeo negdje pri plažama Atlantika. Nikakvo čudo, i kod nas lopta radije skače na kontinentu, gdje je domaća velesila izgubila dvaput za redom, od Škotske i Belgije. Na moru su nas deklasirali Njemačka, Nizozemska, Švicarska.

Istina, i u Brazilu su mnoge loptačke veličine umanjene i ponižene, no to nije nikakvo čudo na kontinentu gdje europska tradicija i znanje ionako previše ne vrijede. Koje li simbolike, europsko se svelo na EUropsko. U drugi su krug upale momčadi iz okolice Bruxellesa, svjetlonosni Benelux minus Lux plus rodonačelne Francuska i Njemačka.

U taj stabilan osovinski mix pridružiše se vanEUropski Švicarci i ti neobični, nesebični Grci, iz kolijevke zapadne kulture i civilizacije, kao i olimpijskoga športa. Opet pokazavši kako se bori, i kako se diše za svoje boje. Sve ostale satrli su što goropadni Južnoamerikanci, što njihovi vlastiti, unutarnji problemi, selektori i eksperti svih vrsta, svi i svuda iščekujući pobjedu i slavu, pa i završne lovorike.

Bez osvježenja

S ove strane euroatlantskih integracija, ministar Vrdoljak se nada ''pozitivnim efektima za hrvatsku trgovinu i industriju'', po kupovini Mercatora sa strane Agrokora. Hoće li ta epohalna transakcija za neke i za mnoge značiti i tvrđu koru kruha, ili više zabave oko vlastitoga (ne)zaposlenja, ostaje za viditi, i prosuditi po vlastitome stavu i iskustvu. Budućnost je i dalje svijetla, u EUropskom okruženju svjetlo je sve jače, a središte se nalazi u čudesnom Bruxellesu, izvoru svake mudrosti, centru igara bez kruha, donatoru izdašnih fondova za razvoj.

Nogomet nije donio osvježenje, zemlji iscrpljenoj politikom, poplavama, kampanjama, ministrima, dugovima, nezaposlenošću, prepirkama, padom BDP-a, nedostatkom mnogo čega, te viškom nogometne ekspertize i znalaca svih kategorija i vrsta. Usred čudnog, monsunskog vremena, s proljećem umjesto ljeta i nacionalnim ponosom ponovno spuštenim na pola koplja, budućnost EUropske Hrvatske prepuštena je opet, još jednom i baš kao uvijek – budućnosti.

RecesijaU čeličnom zagrljaju šestogodišnje recesije plus, krize epskih razmjera, hrvatsku će budućnost i dalje osvježavati novi projekti, na čijoj se realizaciji ova vlada batrga već treću godinu, a trgenjanje će trajati i kroz četvrtu, njihovu zadnju. Dok za predsjednika No. 2 odavno više nema zime, za predsjednika No. 3, predstojeća je zima, međutim, presudna. Što će birači odigrati krajem godine, hoće li ga pomaknuti s Pantovčaka i na političku šahovnicu ustoličiti jednu posve drugu sliku s jednim novim tonom, ostaje za dočekati.Dok su nas Plenković i Picula uvjeravali kako su izbori za Junckera bili nevjerojatno važni, narod teško da bi mogao manje mariti. Čak je i Ipsos Puls popustio sa svojim pritiskom na birače, priznao kako Karamarko nije više najnepopularniji političar. Odjednom. Čak je i dežurni lijevodesni znalac Puhovski, koji predviđa pobjedu OraHa na parlamentarnim izborima dogodine, djelomično progledao i objasnio narodu kako Karamarkove anketne ocjene nekako ne zvuče baš realno, ne predstavljaju pravu sliku.

Nadrealizam je oduvijek prisutan u lokalnoj politici, tako da je i ta analiza prilično realna. To je, ako išta, zaista jedna od najznačajnijih promjena na političkoj sceni. Nije da to bilo što znači, ali čovjeka veseli. Možda te ankete ipak nešto pokazuju. Samo nesretnih 13 posto podrške vladajućima? Danas u egalu, uskoro daleko pod ORaHom? Nikakvo čudo da smo nigdje.

U čeličnom zagrljaju šestogodišnje recesije plus, krize epskih razmjera, hrvatsku će budućnost i dalje osvježavati novi projekti, na čijoj se realizaciji ova vlada batrga već treću godinu, a trgenjanje će trajati i kroz četvrtu, njihovu zadnju. Dok za predsjednika No. 2 odavno više nema zime, za predsjednika No. 3, predstojeća je zima, međutim, presudna. Što će birači odigrati krajem godine, hoće li ga pomaknuti s Pantovčaka i na političku šahovnicu ustoličiti jednu posve drugu sliku s jednim novim tonom, ostaje za dočekati.

Dr. Ivo Josipović

Govori se i o samo jednom krugu, što bi bila značajna ušteda, baš kao i silazak dr. Ive Josipovića s Pantovčaka, te njegov povratak mukotrpnoj svakodnevici pravednog tona s glazbenom kulisom, u ovom razigranom predziđu EU-a koje se u krugovima oko Londona voli poetski nazivati ''balkanskim''.

Ne čudi s obzirom na geografski talent, uz nogometni, kojim raspolažu tamo u metropoli moći i povlačenja konca, s posljedičnim zamrsivanjem. Pa ipak, britanski premier Cameron, kojeg HRT-ova voditeljica naziva Kamerunom, znači nula bodova, drži kako se Europska Unija ''mora promijeniti''. To je već obećavajuće.

Uglavnom, u pitijskom stilu najbolji bi pozdrav svim budućim uzdanicama nacije, kada se otpute na dalek put, bio nešto kao ''proigrati ćeš, proigrati nećeš''. Osim u športu, takvo što bilo bi proročanski i za hrvatske nadobudne političare, ergelu rijetkih kvaliteta i legaliteta koji garantiraju, u prvom redu, osobni probitak i određeni napredak, iako taj u nekom trenutku padne na legendarnih 13 posto. Ali što KrižNakon podlih objeda spram Crvenoga križa, iz razvidno niskih političkih razloga, jasno je kako svaki križ postojećoj vlasti jednostavno smeta. Svatko nosi svoj križ, ali pitanje je što sa sobom nose, osim novčanika, ljudi koje je najavio još sveti Bonaventura. Ti su ljudi znakovi, a obrisi im se pomaljaju svako malo i sve češće. U Uniji kruha i igara, uzbuđenja ne prestaju.je u broju?

I finale Svjetskoga nogometnog prvenstva igra se trinaestog srpnja. S Italijom igramo dvanaestog lipnja sljedećeg proljeća, točno godinu dana nakon utakmice s Brazilom. Do tada ćemo već imati neku drugu sliku i ton, neku drugu momčad u domaćim centrima moći, i trebali bismo, barem to bismo trebali, znati tko što radi, u Hrvatskoj i za Hrvatsku. Ako uopće ima takvih u igri, osim doktora medicine.

Jer, nakon podlih objeda spram Crvenoga križa, iz razvidno niskih političkih razloga, jasno je kako svaki križ postojećoj vlasti jednostavno smeta. Svatko nosi svoj križ, ali pitanje je što sa sobom nose, osim novčanika, ljudi koje je najavio još sveti Bonaventura. Ti su ljudi znakovi, a obrisi im se pomaljaju svako malo i sve češće. U Uniji kruha i igara, uzbuđenja ne prestaju.

Dok Juncker ''doručkuje konjak'', kako mu tepa engleska sedma sila, Platini i Blatter će častiti za dva ljeta Francuze, potom za četiri godine Ruse, ljude koji su objekt od ponajvećeg interesa. I Francuzi i Švicarci i dalje su u igri u Brazilu, a kod kuće, gdje su mnogi trudbenici za komunizma ''doručkovali konjak'', u ono doba visokih peći i rumenih zora, a gdje politika danas vrvi liječnicima dok bolnice oskudijevaju doktorima, konačno je ispečen najnoviji Zakon o radu.

Uputa

Ne treba previše dvojiti, ministar rada i ostaloga bitnoga profesijom je doktor medicine. Predsjednik vlade nije. Možda je u tome greška? Koja je poveznica s kruhom i igrama? Te nema, u tome i jest stvar. Niti liječnik ima veze s kruhom, niti birokrat ima veze s igrama. Njihov je nogomet jednostavna igra, kakva je uvijek bila u partiji nekad tobože radničkoj, danas tobože antifašističkoj: kruha partiji, igara radnicima. Nogomet je za to, ako ćemo pravo, naprosto savršen. Eto poveznice: bili smo u Brazilu, baš kao i prvi čovjek države. Mi putem satelita, on avionom. Bili smo i tamo, baš kao što smo i u Uniji. Ibis redibis numquam peribis.

I sve je baš tako. Comme il faut. N'est-ce pas, Monsieur Platini? Kao i pravosuđe, u slici i tonu. Kao i nogomet. Na svjetskoj razini, globalno i globalizirano. Opijum za mase, jer godinama se mislilo kako je nogomet u Brazilu religija. Možda tako i jest, ali od ovoga će ljeta ostati samo ono što je oduvijek bio: igra i opsjena, baš kao i svaka čarolija kojom Platini i Blatter, Barroso i Juncker, časte puk širom svijeta. Pred 100 godina počeo je Prvi svjetski rat.

Nogometna groznica, prvi World Cup, tek 1930-e godine, u Urugvaju. Prvoga srpnja, godinu smo dana u EU-u. Danas, Josipović je još uvijek predsjednik RH. I to je to, rekao bi Milanović, koji još uvijek nije otišao. Svijetla budućnost je tek pred nama. Kao i obično. Žarko Puhovski, kao i obično, misli da je to pod ORaHom. To se zove vizija.

Za neuke i dezorjentirane birače, posebno one koji su višak na Baukovom popisu: ORaH leži negdje lijevo. To se zove uputa. Politička.

dr. Slaven Šuba

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.