Partizanluk crpi sve što je ostalo od zdravog tkiva ove opustošene države

Dok mediji melju o ''sazrijevanju jednog društva'' i sličnim pametnim temama, više je nego jasno kako se hrvatsko društvo razvija u smislu, i u pravcu, VlastLjudi koji vode ovu državu, recimo, zacijelo nisu svjesni – jer zaista već počinjemo sumnjati u akreditacije na temelju kojih su ''izabrani'' (od koga?) – da ne može pozdrav ''za dom spremni'' biti proskribiran na razini automatskog kaznenog djela, a da istovremeno dozvoljavaju osnutak Komunističke partije, prolazak štafete, okupljanje povijesne ropotarnice u Kumrovcu, pa i, i prije svega, ime kao Trg maršala Tita.potonuća. To se da potkrijepiti jednostavnim opažanjem kako je, od 2000., svaka vlada jednostavno i očigledno gora od prethodne.

Glupost i licemjerje, kroz usta političara, estradnih izvođača, kojekakvih kritičara, novinara, i nebrojenih drugih osoba iz tzv. hrvatske javnosti obogaćuju hrvatsku zbilju, svakodnevno, vrteći medijskim prostorom svoje dobro promišljene, iako više nego plitke teze. Na žalost, lako ih se može dovesti u vezu bilo s vlašću, bilo s (ne)vladinim organizacijama, bilo s ''manjinskim'' udruženjima, pa čak i s bankama ili interesima krupnog kapitala, redovno stranog ovoj državi i narodu.

Bolesna strast s kojom, na primjer, više ministara provodi svoju ''politiku'', odnosno radi suprotno interesima hrvatskog naroda ili čitave države, medije ostavlja manje-više ravnodušnima, dok Joe Šimunić ili vukovarski ''Stožer'' dobivaju prostor kao više nego pogodan objekt.

Da ne govorimo o Željki Markić i referendumskoj inicijativi ''U ime obitelji'', gdje se već spominje Eichmann i slične kvalifikacije, iako bi svaki ministar s barem elementarnim moralnim standardima u svom arsenalu morao, istoga časa, smijeniti ljude poput Nikše Spremića i povući, i to ekspresno, čovjeka poput Olega Valjala iz Strasbourga, jer tamo ne zastupaju već sramote, Hrvatsku, zapanjujućom količinom mržnje i netolerancije.

Ljudi koji vode ovu državu, recimo, zacijelo nisu svjesni – jer zaista već počinjemo sumnjati u akreditacije na temelju kojih su ''izabrani'' (od koga?) – da ne može pozdrav ''za dom spremni'' biti proskribiran na razini automatskog kaznenog djela, a da istovremeno dozvoljavaju osnutak Komunističke partije, prolazak štafete, okupljanje povijesne ropotarnice u Kumrovcu, pa i, i prije svega, ime kao Trg maršala Tita.

Crvena zvijezda

Jer, ljudi s crvenim zvijezdama na čelu odgovorni su za najgora zvjerstva ne samo u Drugom svjetskom ratu i nakon njega, nego razarali su i ovu državu, čineći ponovno ista zvjerstva i ubijajući tisuće Hrvata, ne samo na bojnom polju već i granatirajući, mučeći, sakaćenjem i silovanjima. I to samo zato što su njihovi protivnici bili Hrvati, odnosno za njih i za takve, bez razlike ''ustaše''.

Ako je to ''civilizacijski doseg'' ove koalicijske vlasti i njezinog partizanluku izuzetno sklonog predsjednika, ako je to razina njihove PravDe i poštovanja povijesti, svih ljudskih prava u ovom trenutku i kroz povijest, ako je njihov politički program određen i dalje i zauvijek borbom protiv ''ustaške zmije'', što je jedina ideja mnogih koji i dan danas zauzimaju saborske klupe, onda nije ni čudo zašto nam je kako je, i zašto idemo u smjeru u kojem idemo.

EUU EU smo već došli, ali prva smo i jedina zemlja koja je ušla u EU, ali ušla je tamo na koljenima, samo da bi nastavila – puzati. Pod mudrim rukovodstvom vladajuće premudre i politički superkorektne postave, probrane kako bi narod vodila u propast, a sebe na udobne i beskonačno korisne funkcije s debelo tapeciranim naslonjačima, odnosno čuvenim foteljama.U EU smo već došli, ali prva smo i jedina zemlja koja je ušla u EU, ali ušla je tamo na koljenima, samo da bi nastavila – puzati. Pod mudrim rukovodstvom vladajuće premudre i politički superkorektne postave, probrane kako bi narod vodila u propast, a sebe na udobne i beskonačno korisne funkcije s debelo tapeciranim naslonjačima, odnosno čuvenim foteljama.

U tzv. socijalizmu, imali smo jednoumnu jednopartijsku hijerarhijsku strukturu, čije su mudre odluke vodile zemlju Jugoslaviju tamo kamo su je odvele, u propast i krvavi raspad. Danas imamo jednoumnu dvopartijsku koalicijsku garnituru, više trgovački raspoloženu, koja pledirajući za investicije čini sve kako bi ih onemogućila, stvarajući klimu u kojoj su – sami sebi dovoljni.

Njima su glavni neprijatelji, baš kao i u SFRJ, Crkva i ustaše, pri čemu im ''nepristrani'' mediji i nevladine, zapravo vlasti odane organizacije, pružaju svaku moguću pomoć. Bilo da se oglašavaju stavovima i priopćenjima, bilo da šute, što je mnogima od njih zapravo i osnovni posao.

Pokrivajući dobar dio spektra koji se tiče poštivanja ljudskih ili manjinskih prava, oni zapravo služe kao poligon za politički pritisak na oporbu bilo koje vrste, a ne samo za raspirivanje mržnje prema političkoj oporbi, jer granica između političke ili načelne, bilo kakve svjetonazorske oporbe, u njihovim razmišljanjima teško da je ikad postojala.

PravDA

U pravednom društvu, ako je ''čin'' Josipa Šimunića vrijedan automatskih 25 tisuća kuna, i daljnjeg progona, moralno-političkog, međunarodnog, i svakog mogućeg koji predstoji, onda bi u svakom slučaju i psovanje ''ustaške majke'' moralo biti vrijedno barem isto toliko, a ubojstva poput onog nacionalnom mržnjom motiviranog nedavno u općini Gvozd, trebala bi biti sankcionirana i automatski novčano te zatvorom od najmanje 20, pa sve do 40 godina, da o ratnim zločinima silovanja ili ubijanja nemoćnih zarobljenika, počinjenima za vrijeme bilo kojeg od ratova na ovim prostorima, ni ne govorimo.

Ali u nacrtima našeg mudrog predsjednika, ili bilo kojeg državnog dužnosnika ove pravedne države koja tone u beznađe, zadužujući se do grla, ali istodobno ostvarujući sva moguća ''manjinska'' prava, i to boreći se protiv ''srednjovjekovlja'' ali nikako protiv totalitarnog komunizma ili nekog od zločina koje su počinili titoisti, sljedbenici jednog od 10 najvećih zločinaca protekloga stoljeća, takve PravDe jednostavno – nema.

Očito, borba protiv ''ustaške zmije'' bit će jedna od odrednica predsjednikove sljedeće izborne kampanje. Jer, kao i za svakog lijevog političara, najvažnije je biti – izabran. Sve drugo blijedi pred tim postignućem. Proklamirana PravDa, baš kao i Plan 21, ostali su isprazni i nedostižni, zauvijek. ''Približavajući'' se EU-u, Hrvatska je – klizila, da bi, od ulaska kroz ta uska vrata naovamo, počela – strmoglavo.

Naravno, mislimo na strmoglavi gospodarski uspon, uz neminovno usporedni rast ljudskih, manjinskih, i svih ostalih prava. RH je skladna država, pod vodstvom fantastičnog ministarskog kolegija i mudrih predvodnika, na čelu ako ne i na tronu.

Zanimljivo je, bešćutna, protuzakonita, skandalozna, infantilna i cinična predstava upriličena po magistru Zoranu Pusiću i njegovim ''aktivistima'' iz organizacije ciničnog naziva ''Za Hrvatsku svih nas'', s postavljanjem dvojezičnih ploča u Vukovarskoj ulici u Zagrebu, nije bila ''teška'' niti kune globe. Iako je zavrijedila daleko, daleko više od toga. Na primjer, barem zabranu javnog djelovanja i sličnih poteza, na neko, sasvim neodređeno vrijeme.

Policijska država kao ideal

I na kraju, ustaštva odavno nema, baš kao ni ustaša. Ali, partizani i njihov partizanluk, dominiraju, maltretiraju, troše i crpe sve što je ostalo od zdravog tkiva ove opustošene države. PusićZanimljivo je, bešćutna, protuzakonita, skandalozna, infantilna i cinična predstava upriličena po magistru Zoranu Pusiću i njegovim ''aktivistima'' iz organizacije ciničnog naziva ''Za Hrvatsku svih nas'', s postavljanjem dvojezičnih ploča u Vukovarskoj ulici u Zagrebu, nije bila ''teška'' niti kune globe. Iako je zavrijedila daleko, daleko više od toga. Na primjer, barem zabranu javnog djelovanja i sličnih poteza, na neko, sasvim neodređeno vrijeme.Baš kao nekad, politički legitimitet daje im svrstavanje uz ''pobjedničke'', dominantne, političke pravce, kao i uvijek uvezene iz inozemstva.

Ustaše, klerikalci, hadezeovci, nacisti, desničari, lista ne presušuje, samo se vrti u novim oblicima i novim izdanjima. Kad jednoumlje vlada, partizanluk radi štogod hoće. Kao nekad, kao uvijek.

Medijski prostor prepun gebelsovštine, obavlja svoj posao, služeći im odano. Kao nekad, za vrijeme njihovog voljenog druga Tita.

Dr. Ivo Josipović, koji je usrećio vlastitu zemlju i narod svojim raznoraznim izjavama, pogotovo onima davanima u inozemstvu, neki dan je spomenuo i tajne službe.

Kao, u Vukovaru nisu dobro obavile svoj posao. Molim!? Na obljetnicu pada Vukovara, tajne službe bi trebale raditi – što, gospodine predsjedniče?

Zasigurno, policijska država, kakva je bila SFRJ, i dan danas ideal je mnogih ''birača'' i ''glasača'', u našoj rascvaloj, možda već i ocvaloj, demokraciji.

Dr. Slaven Šuba