Jeglendžije

Čusmo ovih i nedavnih dana podosta komunikacijskog šuma. Unatoč šumu, puno je tu teških i sudbonosnih riječi te poruka. Znatan je udio ozbiljnosti, ali i podrugljivosti pa podsmijeha. Tako smo slušali da se ''zakon mora provoditi'', iako svatko normalan u ovoj zemlji, a takvih je – ipak – većina, usprkos tome što su neki ''okruženi samim luđacima'', zna i potpuno je svjestan činjenice da se zakoni u ovoj zemlji provode i štuju – uglavnom selektivno.

AtmosferaNema atmosfere do atmosfere koju Partija kreira. To je tako bilo od kada je partijskog života i partijskih članova. A bogme, i članarine. Bogate su trpeze aparatčika i poslušnika, glasača i prijatelja. Njihova liberalna budućnost puna je obećanja, usred smo četverogodišnjeg ciklusa kojemu se vrhunac još ni ne nazire, iako se već posljedice itekako osjećaju.Neki od njih izrazito, pa i posve selektivno. Ima ih dovoljno, zakona dotičnih, previše i za početi ih nabrajati, koji se ne poštuju – uopće. Ali, ima ih, i to je evidentno, koji se ''moraju provoditi''. Unatoč, eto, ''lokalnim kabadahijama'', raznorazni dahije, što zapčije što čalgadžije, tobože globalnog a zapravo vrlo uskog, lokalnog nivoa, provode svoje omiljene zakone, igraju se s Ustavom, obećavaju pravnu državu te namještaju i otpuštaju, od mila do nedraga i bestraga, po vlastitom nahođenju i ćeifu.

Nije stoga čudo, iako je vedahetli, poprilično, da se spominju i ''naši palanački okviri'', a posebno je upečativ bio spomen ''šovinista''. Sic! U palankama, notorno je, sve vrvi od šovinista, ali zato su tu naše prekomorske i transkontinentalne veličine. Partijskog kalibra, nedokučive kategorije koja nadilazi, pardon, prevazilazi. Te lokalne okvire, taj skučeni svjetonazor.

Nema atmosfere do atmosfere koju Partija kreira. To je tako bilo od kada je partijskog života i partijskih članova. A bogme, i članarine. Bogate su trpeze aparatčika i poslušnika, glasača i prijatelja. Njihova liberalna budućnost puna je obećanja, usred smo četverogodišnjeg ciklusa kojemu se vrhunac još ni ne nazire, iako se već posljedice itekako osjećaju.

Mirando Mrsić

NetTV, alias Mreža TV, lokalna je televizija, metropolitanska, gdje se krajem jednog listopadskog tjedna dala pogledati jedna naprosto senzacionalna emisija. Riječ je bila o Mirandu Mrsiću. Oh, reći će netko, nije li on ipak pomalo u drugom planu? Ipak su tu nezaustavljivi Željko Jovanović i čudesni Slavko Linić. Japija je to od koje se svakakvi jeglendžije dadu istesati, i evo, AD 2013. tu smo gdje jesmo. Nađosmo se tamo gdje nas smjestiše, unutar Europske unije, s dugovima i obvezama, bez para i budućnosti.

Pita, eto, na drugoj jednoj televiziji, smjerni Romano Bolković svoga gosta Miranda, kandidata Mrsića, za mišljenje o lokalnom jeglendžiji, dahiji možda, koji kaže da je ''liberalni konzervativac''. Ne da se Mirando, počne mrsiti o socijaldemokraciji, o korjenima, o Njemačkoj, o svemu pa svačemu. Te ne reče skoro ništa, kao odgovor na pitanje, na koje savjestan političar konkretno i ne odgovara. Posebno javno. Čemu bi inače politika služila.

EkonomistiUglavnom, pa općenito, u RH živi i radi na stotine ekonomista. Ima ih vrhunskih, barem na desetke. Poneki su među njima i svjetske veličine. Kakvi god bili, poznaju svoj zanat. Kojeg god se pita, svaki od njih govori protiv, svih ovih manevara, rasprodaja ili monetizacije, ostalih čuda suvremene politike hrvatske...Uglavnom, pa općenito, u RH živi i radi na stotine ekonomista. Ima ih vrhunskih, barem na desetke. Poneki su među njima i svjetske veličine. Kakvi god bili, poznaju svoj zanat.

Kojeg god se pita, svaki od njih govori protiv, svih ovih manevara, rasprodaja ili monetizacije, ostalih čuda suvremene politike hrvatske, vezanih uz taj neviđeni gospodarski polet ili investicijski zamah. Svi predlažu posve suprotno, okreću palac prema dolje, ali džaba im to.

Hrvatima se režu dohodci, ruši standard, poreznim obveznicima nude se krv, znoj i suze, bankama osiguravaju sigurni prihodi, a SDP-u se čuva i lakira popularnost, neophodnu kako bi ankete obavile svoj društveno-politički zadatak, odnosno obavile posao za koji su plaćene. I, dok lakeji lakiraju, a plaćenici bivaju plaćeni, SDP i vladajuća 'koalicija' rade na svojem programu, poznatom kao Plan 21.

Taj historijski plan oduvijek je imao samo jednu stavku, sva tinta i caklina potpuno su nebitni. Plan glasi: osvojiti vlast. Ako su slučajno već na vlasti, plan se preinačava: ostati na vlasti. Naravno, u prijevodu to znači da je osnovna djelatnost ove vlade i svih njezinih lakeja i plaćenika, osigurati sebi dobro plaćena zaposlenja i udoban život.

dr. Slaven Šuba