Konačni obračun s Milom Budakom

Jedan je naš list 6. srpnja objavio mali članak, zapravo obavijest, negdje u sredini novina. Neuočljivo na stranici, zapravo kada bolje promislim, na način na koji su se „nepodobne informacije" objavljivale u tisku pred 20-ak godina. Nije da se vijest nije objavila, ali urednik je postigao da je „nitko ne pročita". O čemu je riječ? Jedan mali mjesni odbor na rubu zagrebačkog Žitnjaka od 1993 g. nosio je ime hrvatskog književnika Mile Budaka. Dakako, mnogobrojne generacije srednjoškolaca koje su odrastale i formirale se kao osobe, stvarale obitelji i odgajale svoju djecu, u razdoblju od 1945. do danas, o književniku Mili Budaku ne znaju ništa, niti su imali prilike nešto pročitati i formirati osobni sud o literarnoj ostavštini. Knjige ovog autora su „spaljene na lomači", nova izdanja nisu tiskana, a bogme niti jedan upravitelj knjižnica, do dana današnjeg, nije želio riskirati osobnu karijeru stavljajući prijeratna izdanja na raspolaganje eventualnim znatiželjnicima.

Ruku na srce niti je baš bilo „kuražnih" čitatelja koji bi se u knjižnicama raspitivali o posudbi Budakovih izdanja, znajući kako bi se njihov „nepostojeći" Udbin dosje, odmah obogatio jednom karakteristikom, ne baš doprinosom tadašnjem ugledu u „socijalističkom demokratskom raju". I tako, Mile Budak pospremljen je u „ropotarnicu povijesti" kao „ustaški ratni zločinac" o kojem kao književniku, nije bilo pametno u poslijeratnom razdoblju pričati ili komentirati, a još manje o razdoblju njegovog sudjelovanja u Vladi NDH, ili možda prozboriti o njegovoj i obiteljskoj sudbini.

Kada je predsjednik Josipović u jeku predizborne kampanje najavio kako će pobijedivši „zacrveniti Hrvatsku" , benevolentno se prešlo preko tog „gafa", a i „predsjednički izborni stožer" odmah je drugi dan, shvativši valjda koja je uloga predsjednika države u odnosu na člana „partije", „objasnio" kako i što je to „kandidat Josipović" mislio reći (u duhu slogana pravednosti). Hrvatski birači medijski instruirani, nisu prepoznali kako pravnik i muzičar, ugledan i fin, pravi EU sugovornik, svoje prednosti pedigrea osobnog miljea zavodljivo ističe mimikrijskom predanošću, svojstvenom komunističkom svjetonazorskom, višedesetljetno usavršenom praksom. Pa je dotični, donjozagrebački „tajkun muzičkih patentnih prava", izabran na čelo države. Protukandidat do izborne kandidature službeno član, ali netipični SDP-ovac, koji „ide u crkvu", pripadnik podrugljivo nazivanog tzv. hercegovačkog kamenjarsko-rođačkog lobija, u nadmetanju za predsjednika – nije imao šansu. No, bilo kako bilo, danas nam se Hrvatska prema obećanju, crveni.

Eto, u starom „dobrom duhu" partijskih komesara koji su nadgledali „svakodnevnicu" i bili „budni" da netko ne zastrani, Vijeće četvrti Pešćenica-Žitnjak u prosincu prošle godine naložilo je MO Mile Budak, smještenog u Ulici Franje Horvata Kiša 12, da promijene ime. Predsjednik MO, g. Luka Dodig, spremno je poslušao nalog, pa će se MO Mile Budak, zvati MO Oton Župančić. Promjena će se dogoditi na prvoj sjednici Gradske skupštine, jer, onako demokratski, već se zna kako će se glasovati. Jest da se najduža ulica u mjesnoj zajednici zove po slovencu Župančiću, i jest, da se do 1993 MO tako zvala, no „kontinuitet" u imenu MO, ipak začuđuje, jer prijašnji duh „bratstva i jedinstva", kada su nam Zagreb „krasila" imena ulica, trgova pa i MO mnogih znanih i neznanih pripadnika lijeve misli u narodima i narodnostima bivše države, nije morao biti nastavljen. Ako je već Mile Budak „nepodoban", ili kako to lijevi danas vole reći, književnik koji nije ništa posebno i u stručnom smislu ne zaslužuje biti posebno istican, mogao se dakle, baš za ime ovog MO pronaći i neki drugi hrvatski književnik. No, očito je kako se sa Slovencem Ottom Župančićem ne može „politički" pogriješiti. Zadatak je odrađen na zadovoljstvo dežurnih cenzora. Mile Budak prognan je iz Zagreba po drugi puta, valjda i konačno, zauvijek. Slučajno ili ne, ova kratka novinska vijest o konačnom obračunu s Mile Budakom koincidirala je s „burnim reakcijama" po objavi reprinta Šuvarove „Bijele knjige", posebnog „literarnog" uratka od dalekosežnog značaja za „glavne junake" iz te knjige. Duh tog vremena vratio se kao što i ova izmjena imena jednog malo mjesnog odbora lokalne samouprave govori.

Damir Tučkar, dipl.ing