Telekomunikacije i ustavne promjene
Ustav je temeljni dokument svake države, prema kojem bi se, laički rečeno trebali „ravnati“ svi ostali zakoni, te se stoga podrazumijeva kako su njegove izmjene i dopune izuzetno rijetke i doista neophodne zbog možebitnih kvalitativnih promjena što utječu na svakodnevni život stanovništva. Hrvatska je specifična zemlja, pa nije neobično što su posljednjih mjeseci u javnost puštene naznake mogućih promjena Ustava, koje se nastoje medijski prezentirati kao nužne, no u suštini svode se na politikantstvo političke „elite“ koja želi Ustav iskoristiti kao alat u ostvarenju svog političkog cilja: integracije Hrvatske u asocijacije (Zapadni Balkan i EU). O opasnostima izmjena Ustava, te što se krije iza najavljenih prijedloga promjena, posebno navođenjem tema (područja), na HKV portalu su objavljeni prilozi, popraćeni brojnim komentarima članova i posjetitelja.
Razvijeni svijet danas, a tu se prvenstveno podrazumijevaju zemlje EU, u koju tako brzamo, kada promišlja o nužnim izmjenama Ustava čini to iz sasvim drugačijih pobuda i u sasvim različitim tematskim područjima, u odnosu na prijedloge ustavnih promjena u Hrvatskoj. I dok mi u Hrvatskoj i dalje trebamo „dokazivati“ kako je Hrvatska država hrvatskog naroda, koja ne treba nikakve „zapadnobalkanske“ forme udruživanja i koja bi u EU trebala stupati pod sasvim drugačijim kondicijama od ovih što nam trenutni konceptualno-provedbeni oblik EU asocijacije nudi, zemlje te iste EU počinju mijenjati svoje nacionalne Ustave zbog sasvim drugačije teme: telekomunikacija!
Promatrajući „izbornu utrku za Pantovčak“, jedini kandidat koji je ponudio ozbiljnu predsjedničku platformu što nudi realnu viziju djelovanja Predsjednika, što može izvući Hrvatsku iz današnjeg „gliba“, zasnovanu na znanju i odgovornosti, a koji je prepoznao značaj i nemjerljivu važnost telekomunikacija za gospodarstvo i nacionalnu sigurnost zemlje, jest Miroslav Tuđman. Potvrdu njegovom vizionarskom naglasku, u programatskom prezentiranju budućeg predsjedničkog djelovanja, na značaj i potrebu nadzora razvoja nacionalnih telekomunikacija u okolnostima tržne utakmice, dolazi nam iz jedne od najrazvijenijh zemalja Europe, Finske. Naime, Finska je postala prva zemlja na svijetu koja je pristup širokopojasnom internetu (tz. broadband Internet) proglasila ustavnim pravom! Namjera zakonodavca je očita, osiguranje ravnomjerne telekomunikacijske infrastrukture diljem cijele zemlje, u ruralnim područjima stanovništvu osigurati iste životne uvjete kao i u gradovima. Finska ,dakako, ima, kao i „cijeli svijet“, konkurentno tržište telekomunikacijskih usluga, ali ovim će detaljno definiranim ustavnim pravom, prisiliti telekomunikacijske operatere, koji svoje usluge nude na tržištu, pruže „svima i svagdje“. Iako je i danas Finska zemlja s vjerojatno najrazvijenijom internetskom infrastrukturom na svijetu, te čak 95% stanovništva ima mogućnost priključka na „mrežu“, ovim će se potezom Vlade osigurati da priključak na „mrežu svih mreža“ dobiju i ona područja koja to do sada nisu imala zbog raznih prirodnih prepreka, ali i možebitnih velikih troškova izgradnje mreže.
Iz Ministarstva prometa i komunikacija Finske stiglo je i jednostavno objašnjenje: „Mislimo, da se danas ne može živjeti bez brzog interneta jednako kao što se ne može živjeti bez bankovnih usluga, struje i vode. Danas vam jednostavno treba Internet!“.
Naravno, ministarstvo nije imalo u vidu samo pojedince u slabo naseljenim područjima i njihovo, surfanje neizmjernim internetskim prostranstvima u zimskim polarnim noćima, Finska i njena nadležna državna administrativna tijela i nacionalno svjesni, obrazovani „birokrati“, i te kako su vodili računa o privrednim subjektima na tržištu i transformaciji ekonomije svijeta u e-ekonomiju! Dakle, proizvodna ili neproizvodna, ekonomija koju sačinjavaju privredni subjekti, u okviru današnjeg svijeta neizbježno se zbog „preživljavanja“ na tržištu svijeta, prilagođava „virtualnom poslovanju“. A preduvjet i pružanju usluga ili produkciji proizvoda, kao i konzumerizmu, jest internetska infrastruktura. Precizni Finci točno su vremenski precizirali „uvjete“ telekomunikacijskim operatorima, koji će od 1.srpnja 2010 morati osigurati pristup internetu brzinom od najmanje 1 megabita u sekundi, svakom od 5 milijuna Finaca. Ako pogledamo kartu Finske, uočiti ćemo ne baš pogodne klimatsko geografske okolnosti za telco operatere da udovolje tom zahtjevu i posljednjem uzgajivaču sobova negdje u domovini Djeda Božičnjaka. No, telco operateri u Finskoj već danas znaju da će 2015. g., ta brzina korištenja interneta morati biti 100 megabita u sekundi ! Svima!
I dok su nam još svježa sjećanja na Saborske rasprave i „čuvenog“ Arlovićevog „emajla“, koji tako živo oslikava informatičku opismenjenost prosječnog Hrvata, najavljene politikanske izmjene Ustava RH, predlagane od onih istih koji su nesmotreno, bolje rečeno iz potpunog nerazumijevanja značaja, telekomunikacije predali u strane ruke, ne mogu biti drugačije! Zemlja znanja kojoj deklarativno stremimo, mora se početi izgrađivati od vrha, od Predsjednika s vizijom prosperitetne Hrvatske, moralnog i obrazovanog. Telekomunikacijska infrastruktura, koju današnji operateri grade i održavaju isključivo logikom profita tih kompanija, mora se zakonodavnim mjerama nacionalnog regulatora telco tržišta, u skladu s Ustavom, graditi na dobrobit ljudi ove zemlje. Primjeri iz EU govore nam KAKO se poboljšavaju razine kvalitete telco usluga, u interesu države, ma koliko to bolno bilo za pružatelje tih usluga (čitaj: „Ma koliko pružatelji plakali za potrebnim investicijskim novčanim sredstvima – umjesto „izvlačenja“ čiste dobiti!“). Dok se prilike u Hrvatskoj ne izmjene u rečenom smislu, dotle će osiromašeno stanovništvo, posebno na selu, i dalje biti zasipano marketinškim porukama o prednostima Interneta, čudima i mogućnostima nove internetske TV, koju ne mogu dobiti jer „nema pogodne mrežne infrastrukture“. A osmisliti rad i uspjeh poslovnog subjekta, bez internetske infrastrukture, ostaje i dalje „nemoguća misija“!
Damir Tučkar, dipl. ing.