Mile Budak opet sredstvo političkog obračuna

Književnik Mile Budak opet je, u ova predizborna vremena, izvučen na medijsku političku pozornicu, kako bi, dokazano u praksi današnje Hrvatske, opet poslužio u obračunu s političkim konkurentima., kao vrlo efikasno sredstvo diskvalifikacije. Naime, novinar Novog Lista, Denis Romac, 17. ovog mjeseca objavljuje “senzaciju”: “Jedan od ukupno 16 mjesnih odbora na zagrebačkom Žitnjaku, na samom rubu tog poznatog zagrebačkog kvarta, koji graniči s Avenijom Marina Držića i Vukovarskom ulicom, službeno nosi naziv »Mjesni odbor Hrvatskog književnika Mile Budaka«. Budući da je ovu “priču” trebalo malo osnažiti dodatnom antifašističkom argumentacijom o porastu “Hrvatskog nacionalizma” i uznemiriti javnost, “iz naftalina” se izvlači kako je Sanader udobrovoljio “Europu” uspješnim rušenjem spomenika Budaku i Juri Francetiću 2004. godine. Kao uzgred, novinar Romac nam zabrinuto priopćava da još uvijek u Hrvatskoj, čak 17 gradova (naselja) u Hrvatskoj se “drznulo” i dalje imati ulicu s imenom ovog književnika.

Da bude konkretniji, novinar Romac riječi hrvatski književnik piše pod navodnicima, aludirajući na valjda jedinu moguću istinu i kvalifikaciju, onu “stručnu” antifašističku, književnog doprinosa Mile Budaka. Osobno, s djelima Mile Budaka nisam upoznat, tijekom redovnog školovanja u drugoj polovici XX stoljeća, Mile Budak, književni autor, “nije postojao” . Književni će kritičari vjerojatno objektivno procijeniti njegov doprinos hrvatskoj književnosti, glede stila, volumena, aktualnosti opusa, sukladno kontekstu vremena, a pri tomu, sasvim sigurno, isti se izlažu, neovisno o stručnoj procjeni opusa, već napisanoj osudi političkog “nacionalističkog svrstavanja”.

Čemu je zaslužio ovaj zagrebački “kvart” s oko 1700 stanovnika, da se javno obznanjuju imena ljudi pripadnika raznih stranaka, izabranih u Mjesni odbor hrvatskog književnika Mile Budaka, i da se opet započinje, na zakulisni način, medijski lansirati tema kontinuiteta NDH. Ako ne formom u kojoj država djeluje, onda bar u “duhu” nekih protagonista te današnje ili postizborne države Hrvatske! Dakako da izvan granica Hrvatske neki krugovi jedva čekaju “iznutra” pojavu tema što će poslužiti diskvalifikacijama Hrvatske, pa će vrlo rado sponzorirati budne “antifašiste” što ih iščeprkaju na površinu današnje političke scene Hrvatske. A pri tome, izbjeći će se možebitne diskusije o dogmi pravednosti, bravaru Josipu Brozu, čije ime osnaženo maršalskim JNA činom, „krasi“ gotovo svako značajnije naselje u Hrvatskoj. I nehotice, revni i uvijek na liniji, novinar Romac, uputio je „nezgodno pitanje“ Uredu za informiranje Grada Zagreba o tome „do kada će se tolerirati taj naziv ustaškog doglavnika“. Odgovor mu nije stigao, ipak su „predizborna vremena“, pa je „senzacionalna“ informacija u Novom Listu objavljena bez njega.

No, možda je vrijeme da se doista pokrene „pitanje Mile Budaka“ u kontekstu današnje Hrvatske, zajedno sa mnogim drugim kontraverzama cjelokupnog razdoblja do 1990 na području Hrvatske. Pitanje za struku jest, smije li i zaslužuje li Mile Budak, da ga se uvrsti ili ne u školski program? A glede nazivlja ulica i mjesnih odbora širom Hrvatske, politički bi se cenzori trebali upitati kako udovoljiti kriterijima zajednice kojoj bezuvjetno streme, EU i njenim rezolucijama o osudi totalitarizama – posebno komunizma. Možda bi i novinar Romac mogao napisati ponešto o svojedobnom djelovanju ranije spomenutog bravara u njegovoj županiji, od Kraljevice do Brijuna, što je zasigurno tamošnjim čitateljima zanimljivije od imena jednog „kvarta na Žitnjaku“. No, objektivni bi prikaz „lika i djela“ ovog diktatora dobrano iskvario idealiziranu sliku koja se desetljećima uspješno održava, zbog uspomene na žrtve 20 godina fašističkog terora Hrvata tog kraja.

Damir Tučkar, dipl. ing,