Izumiranje pošte

Živimo u vremenu snažnih i brzih promjena društva zbog sve bržih znanstvenih otkrića i još bržih primjena praktičnih rješenja, dakle u vremenu izmjena tehnologija u svim aspektima društva. To je jedan od razloga zašto me uopće nije iznenadila vijest na koju sam naišao početkom ožujka 2025., na mrežnim stranicama BBC-a, a tiče se pošte! Vijest, koja me “nije iznenadila” usprkos rečenome o tehnologiji i njenom utjecaju na živote ljudi širom globusa, jest najava PostNorda, danske državne poštanske službe, kako će krajem ove, 2025. godine, potpuno prestati s dostavom pisama. Time će završiti 400 godina dugu tradiciju pružanja ove usluge! Dakako, nordijske zemlje prednjače u Europi, time i svijetu, u digitalizaciji društva, primjeni u svim gospodarskim granama, pa tako i u državnim strukturama. Imajući u vidu i najavu Norveške kako će ubrzo doći i do “izbacivanja” papirnatih novčanica iz uporabe te njihovu zamjenu “plastikom” (karticama) ili “virualnim sredstvima i načinima plaćanja”, postajemo svjesni da će se ovi trendovi, poput dostave pisama i zamjene “papira” kao sredstva plaćanja, kroz relativno kratko vremensko razdoblje implementirati u najrazvijenijim zemljama svijeta. Svidjelo se to nama ili ne, digitalizacija i telekomunikacije drastično mijenjaju našu svakodnevicu. No, vratimo se državnoj usluzi, pošti. Zašto je danska državna poštanska služba povukla ovaj drastični potez? Jednostavno, statistika je neumoljiva i iskazuje kako se broj količine pisama od 2000. g. do kraja 2024.g smanjio od 1,4 milijarde na svega 110 milijuna. Tome su posebno doprinijele od Danaca široko prihvaćene usluge ”digitalnih komunikacijskih kanala”, te korištenje aplikacije Digital Post (koristi je 95 % Danaca). Prvi vidljivi znak ove tranzicije bit će nestajanje poštanskih sandučića s ulica (plan je ukloniti prvih 1500 u lipnju 2025 g.). Dakako, posljedično i oko 1500 od 4600 uposlenih u PostNordu, morat će potražiti “sreću” na birou rada ili otići u mirovinu. PostNord će pak svoj opstanak na tržištu preusmjeriti primarno u području dostave paketa.

Pošte Europe i trend “odricanja” dostave pisama

Možda je još preuranjeno govoriti o godinama koje će proći, a u kojima će sve poštanske uprave, barem u EU, prigrliti ovaj trend, no, znakovito je kako Deutsche Post najavljuje smanjenje zaposlenih za 8000 radnih mjesta. Uz svjetski “fenomen” izrazitog porasta dostave paketa, kao posljedice strjelovitog povećanja broja obavljenih internetskih transakcija kupovanja i globalizacijskog fenomena promjene načina kupovanja potrošača (virtualno, umjesto odlaska na fizičko mjesto kupovine), uz brojne konkurentske paketske distributivne kompanije, državne poštanske kompanije prisiljene su na drastične promjene. Dakako, i u Danskoj je ova odluka PostNorda o ukidanju distribucije pisama dočekana “na nož” od oporbenih političara, čiji su glavni argumenti utjecaj na stariju populaciju, nedovoljno obrazovane, kao i na stanovnike ruralnih područja, Naravno, sindikati su također svjesni posljedica za zaposlene, a slični scenariji “društvenih previranja” u slučaju ukidanja dostave pisama, očekuju se i u svim zemljama koje bi krenule ovim putem. Danas, odluka o ukidanju dostave pisama od državne firme jest kontroverzna jer podrazumijeva i političke odluke. Hoće li država nastaviti pokrivati troškove, a ne zaboravimo da su troškovi održavanja mreže poštanskih ureda i zaposlenih u distribuciji pismovnih pošiljaka golemi, dok broj istih, vidljivo iz primjera Danske, dramatično pada! Drugo je rješenje, i opet je odluka na političarima, da se dostava pismovnih pošiljaka privatizira, ako bude interesa “na tržištu”! No, svima nam je jasno kako tehnologija diktira i izmjene u našim ponašanjima pa smo u potpunosti prihvatili i paketomate, trgovanje internetom, telefonske narudžbe i dostave razne robe na kućni prag, internetska plaćanja i e-mail komunikaciju i distribuciju računa i sl. Da, svijet se mijenja i naša ponašanja su se “neprimjetno” izmijenila, a gospodarstvo u raljama nužde ostvarivanja dobiti u globalizacijskom okviru primjenjuje tehnološka rješenja koja će omogućiti preživljavanje konkurentskog okoliša. I možemo zaključiti kako će s polaganim “umiranjem” pisama kao sredstva komunikacije, nestati i jedan, danas već zaboravljeni hobi, filatelija!

Ponešto o pošti

Današnje mlade generacije vjerojatno nikada nisu napisale pismo, zalijepile marku i ubacile ga u poštanski sandučić. I stariji se vjerojatno jedva sjećaju kada su posljednji puta rukom i olovkom napisali pismo, a vjerojatno rijetko tko zna koliko košta marka za pismo! Poneki još pamte vrijeme kada je postojao PTT (Pošta Telegraf Telefon), monopolna državna kompanija u svim državama svijeta, koja je posebno s intenzivnim razvojem tehnologije mobilne telefonije krajem 80-ih i u 90-im, političkim odlukama “razdvojena” na državnu poštu i telekomunikacijsko poslovanje, u prvo vrijeme državne telekomunikacije u konkurentnom okruženju privatnih kompanija. Sličan se proces očito odvija i u poštanskoj djelatnosti, gdje je prvo “privatizirano” poslovanje distribucije paketa, kada je tehnologija omogućila paketomate, a “život” nas “navukao” na internetske kupovine.

No odakle dolazi naziv pošta? U vremenima “glasnika” koji su konjima ili konjskim zapregama nosili “vijesti”, postojala su mjesta (postaje) gdje su se mijenjali konji i odmarali “glasnici”! Stoga se i danas zadržao naziv pošta za zgradu - poštanski ured, ali i za instituciju koja distribuira pisma. Sama riječ posta latinskog je porijekla, po svemu sudeći dolazi od glagola ponere (sagraditi, postaviti), a u korištenju je još od vremena Rimljana koji su stanice za izmjene konja i glasnika nazivali statio posita.

Ne može se sa sigurnošću reći kada su srednjovjekovne glasničke službe transformirane u javni poštanski promet. Dakako, na poštu kao javni servis u Europi, utjecale su velike društvene promjene u 15. stoljeću, poput otkrića Amerike, pomorskog puta za Indiju, Australije, i sl. ali i migrantski valovi koji su pratili osvajanja i kolonizaciju i razvoj trgovine. Snažne europske države tražile su i efikasne načine komunikacije svojih društava, pa je u 16. st. započeo i proces transformacije vladarskih glasničkih službi u javni poštanski promet. Ovdje treba istaknuti Maksimilijana I., njemačkog kralja koji je od 1508. proglašen carem, koji je proveo reforme društva i započeo pretvaranje glasničke službe u javni poštanski promet. U Svetorimskom njemačkom carstvu moramo spomenuti posebnu ulogu talijanske obitelji Taxis u stvaranju javnog poštanskog prometa, jer je, tko zna više kako, preuzela posao prijenosa pisama za potrebe Habsburgovaca. Prvi tzv. “poštohod” uspostavljen je 1489. g. između Italije i Nizozemske preko Tirola. Prvi zabilježeni “poštar” obitelji Taxis u službi njemačkih careva, tada cara Fridricha III., bio je Johan Taxis. Tadašnji poštohod koji se primakao Hrvatskoj, uspostavljen je 1496.g. između Innsbrucka i Lienza, Graza, Ljubljane i Gorice. Ljubljana je postala glavno središte poštohoda, povremenih ili stalnih, koji će povezati i Hrvatsku kroz sljedeća tri stoljeća. Poštohodi su uspostavljeni prema Varaždinu, Zagrebu, Karlovcu i Rijeci. Obitelj Taxis je uvidjela “poslovnu priliku” i 1505. od cara Filipa Lijepog dobila prešutnu povlasticu da vreće s “porukama i pošiljkama” nisu morale biti zavezane i pečatirane, što su iskoristili za prijenos, osim državnih i privatnih pisama. To bi se moglo smatrati početkom tranzicije glasničkih poštohoda primarno državnih pošiljka u javne! Obitelj Taxis je ubrzo dobila formalno vladarevo odobrenje za slobodan prijevoz i privatne korespondencije. Car Maksimilijan I. je obitelji Turn-Taxis dodjelio plemićku titulu, nasljedno pravo na titulu grofa. Johan Baptista Taxis imenovan je 1516. majstorom poštanske i kurirske službe čime je dobio isključivo pravo na organizaciju i iskorištavanje poštanskog prometa na području cijeloga Carstva.

Zanimljiva povijest vezana uz Hrvatsku, manje više vezana je uz vojne poštohode zbog dugotrajnog ratnog stanja na granici s Turcima. Prvi austrijski vojnoglasnički poštohod uspostavljen je na relaciji Graz - Celje, a 1525. je produžen do Jastrebarskog. Kratko vrijeme, od 1527.g. dopirao je i do Bihaća gdje se nalazio vojni štab Nikole Jurišića, vojnog zapovjednika na granici s Turcima. Taj je poštohod za povijest pošte u Hrvatskoj važan jer je postupno prerastao u javni poštohod iz čega se u Hrvatskoj razvila pošta kao javna ustanova. Zanimljivo je da je baš u Ulici Nikole Jurišića, kao što je poznato svim stanovnicima Zagreba, i čuvena zgrada pošte iz vremena K&K Monarhije. Zgarada je planirana, projektirana i sagrađena na prijelazu iz 19. u 20. st. Prvotno je trebala obuhvatiti cijeli blok kvadratnog tlocrta između današnje Jurišićeve i Vlaške ulice, no sagrađena je samo polovica zdanja. Carstvo je s krajem I. svj rata propalo, a tehnologija je implementirala telefoniju u život, pa je u ovoj zgradi puštena u rad i “velika tf. centrala”, koju su komunisti u borbi za državu Jugoslaviju, a protiv države Hrvatske, 1941. u diverziji onesposobili bombom. Manje je poznato da je već godinama ova zgrada “ispražnjena od poštanske djelatnosti”, a sada je osim ureda nekih državnih agencija u zgradi smještena čak i prodavaonica jednog trgovačkog lanca. Sve to ukazuje kako je i u Hrvatskoj već na djelu proces transformacije ustanove pošte, koja također svoju budućnost vidi u konkurentnom okruženju tržišta paketske distribucije. Politika će odlučiti sudbinu tradicionalnih poštanskih usluga u Hrvatskoj onog trenutka kada troškovi sustava pošte budu premašili mogućnosti države i objektivne potrebe za ovim uslugama. Vrijeme će pokazati kakva će budućnost pošte i poštanskih usluga biti, hoće li se opet pojaviti poduzetnički duh poput onog davnog obitelji Taxis, pa će se u konkurentnom okruženju nadomjestiti tradicionalne poštanske usluge kada ih država ne bude više voljna “sponzorirati”.

Damir Tučkar