Zoran Janković gradonačelnik Ljubljane, ovih je dana usprkos brojnih medijskih otkrića grobišta i jama sa žrtvama komunističkih egzekucija u vremenu poraća II svjetskog rata, te nedvojbenih dokaza Titove krivnje za masovne egzekucije, šokirao Slovence prijedlogom da se nova avenija, sjeverni ulaz u Ljubljanu nazove Titova ulica. Na ovu je inicijativu žestoko reagirala na novinskoj konferenciji 7.travnja mladež stranke Nova Slovenija, koju su predstavljali generalni sekretar Jernej Vrtovec i član izvršnog odbora MSi Aleksander Reberšek. Do 20. travnja traje prikupljanje potpisa za peticiju pod nazivom “Ne Titovoj ulici”, a pojavio se i protuprijedlog da se ulica imenuje “Ulicom žrtava Josipa Broza Tita”, kojeg smatraju izravno odgovornim za smrt “milijun ljudi”!
Stranka ovaj prijedlog gradonačelnika doživljava kao pokušaj podjele slovenskog društva, u kojem je prema nekim istraživanjima oko 59% podupiratelja uz barem 41% suprotstavljenih ponovnom dolasku Tita u Ljubljanu. Naknadna analiza rezultata istraživanja pokazala je nereprezentativnost uzorka ovog istraživanja javnog mišljenja, budući da su od 700 ispitanih čak 53 % bili umirovljenici, uz 47% starijih od 60 godina. Tito je u Ljubljani izgubio svoju ulicu, u samom središtu još 1990. godine, a gradonačelnik nije želio da ta ulica ponovno dobije isto ime pravdajući to uistinu ogromnim troškovima promjene adrese, građanima i firmama. U Novoj Sloveniji, kao glavni razlog suprotstavljanja ponovnom dovođenju Tita u glavni grad smatraju kako bi tim činom, imenovanjem ulice, svojevrsnim spomenikom ubojici i simbolu revolucionarnog nasilja Slovenija postala “crna točka na karti Europe” te izgubila epitet “uspješne mlade države”.
Usporedimo li odnos u Hrvatskoj sprema Tita, posebno ignoriranje povijesne istine i rezolucija VE, o osudi komunizma, stava hrvatske “službene politike”, tj. Predsjednika RH, Vlade, najjačih parlamentarnih stranaka, možemo samo sa žaljenjem konstatirati da su jedino “Krug za Trg” i HKV pokazali što Hrvatska o Titu misli. Grčevitost borbe, malobrojnih, ali danas dobro društveno pozicioniranih, pripadnika struktura bivše partije SKH-KPJ, za “boljom poviješću”, motivirano je u velikoj mjeri i prizemnim željama za očuvanjem osobnih “karakteristika lika i djela” iz vremena bivše države, ali i današnjih društvenih pozicija s unosnim materijalnim beneficijama.
Dakako, uz izbjegavanje odgovornosti i osude za zločine razdoblja komunizma. Doista, možemo se upitati do kada ćemo trpjeti Tita i njegove štovatelje? Posebno sada, kada se približava „Dan mladosti“, te propagandna izmišljena rođendanska kumrovečka ikonografija. Baš me zanima hoće li se tamo na „sletu“, fotografirati za policijske arhive „pioniri“ i promicatelji srpa i čekića, simbola totalitarne ideologije, ali i alata kojim su „obrađivane“ žrtve čije kosti izviru odasvud u Sloveniji. Hrvatske jame i stratišta još čekaju na dostojno obilježavanje i pokop, pa zato „Za domovinu bez Tita – naprijed“!
Damir Tučkar, dipl. ing.
{mxc}