Novi sad - 15. prosinca 2008. - Županica Sisačko-moslavačke županije, Marina Lovrić sa suradnicima u nedjelju je posjetila Novi Sad i, između ostalog, razgovarala s vodstvom „Zavičajnog udruženja Banijaca, potomaka i prijatelja Banije“ kojem su prisustvovali i predstavnici Inicijativnog odbora za osnivanje podružnice za južnobački okrug i okolinu u Novom Sadu. Kao predstavnici Udruženja Banijaca, sa županicom Marinom Lovrić su razgovarali Miloš Bajić, Milan - Mišo Đurić, mr.Dušanka Lukić, Milan Rak i drugi.

U normalnim okolnostima, svaka država nastoji jačati veze sa svojom emigracijom, pa u tom kontekstu i ovaj posjet županice ne bi bio ni u čemu poseban. No, Ono što jest šokantno je da je to Udruženje u kojem aktivno sudjeluju mnogobrojni izbjegli četnici, poput, po zlu upamćenog „vojnika JNA“ Slobodana Tarbuka i bivšeg „ministra kulture tzv. Krajine“ Miće Jelića Grnovića (obojica su članovi savjeta Udruženja), ili političkog djelatnika u terorističkoj vojsci tzv. Krajine Nebojše Devetke.

U Statutu ovog Udruženja, u članu 7., navedeni su ciljevi, od kojih je, posebno u svijetlu posljednjih Dodikovih izjava, zanimljiv i slijedeći:

„ …….da prikupljaju povijesnu i memoarsku građu o žrtvama i ratnoj šteti iz Drugog svjetskog rata i podatke o poginulim, nestalim osobama u obrani Banije i egzodusu 1995. godine, pretrpljenoj materijalnoj šteti i životu u izbjeglištvu…”

Nevjericu pobuđuje i činjenica kako je posjet „održan u tajnosti“, pa se za njega možda ne bi niti čulo da nema vrijednih volontera Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Sisačko Moslavačke Županije. Provjerom na službenim stranicama Sisačko-Moslavačke županije lako je uočiti kako se kronološki, iz dana u dan, navode značajniji događaji i aktivnosti u županiji proteklog mjeseca - ali, u razdoblju od 14.-16. prosinca postoji „praznina“.

Gospođa županica Lovrić ovim je „međunarodnim“ kontaktom, osim uvrede braniteljima i ostalim lojalnim hrvatskim građanima, službeno dala podršku aktivnostima „Zavičajnog udruženja Banijaca, potomaka i prijatelja Banije“, kao i njegovim istaknutim članovima Tarbuku, Grnoviću i Devetki. A njihovi ciljevi će se zasigurno kao i u Veritasovoj i Štrbčevoj režiji svesti na „dokazivanje Hrvatske krivnje“ za ratne sukobe i potrebe „plaćanja odštete“ za cijeli niz „šteta“, od II svjetskog rata, do „izgubljenih“ stanarskih prava, mirovina...

Doista, da čovjek ne povjeruje!

Damir Tučkar, dipl.ing.

{mxc}