Jesu li nam važne telekomunikacije?

Odavno su za nama ostavljena vremena bivše države i nekog drugačijeg svjetskog gospodarskog poretka, kada smo se zadovoljavali „instalacijom telefonske linije“ nakon plaćanja enormnih iznosa tadašnjem monopolnom telefonskom operatoru. Kada nam je početkom 90-ih nametnut strašan rat za puku opstojnost Hrvatske i tada jedna od, na papiru, najjačih armija Europe, stala na stranu velikosrpskih pobunjenika, komunikacije, posebno telekomunikacije na području Hrvatske, postale su JNA primarni cilj, te znalački i sustavno uništavane! Usprkos petokolonaških sabotaža, rata i žrtava, mnogih odlazaka HPT djelatnika, kao dobrovoljaca na Telekomunikacijeratišta, svjedočili smo tada danas već zaboravljenom elanu i pregalaštvu zaposlenih u održavanju sustava. Ne rijetko, u prostorima HPT pristizali su i brojni HPT umirovljenici, kao volonteri, dajući svoj doprinos funkcioniranju sustava u tim najtežim danima, znajući koliko je važno da sustav pošta i telekomunikacija podupire državu u nastajanju, narod u grčevitoj borbi za život!

Malobrojni preostali stručnjaci tada su, osim održavanja sustava, pratili i veliku svjetsku tehnološku revoluciju, koja je globalizacijskim procesima mijenjala svijet oko nas, kako bi bili u stanju izgraditi i novi sustav telekomunikacija. Danas se zaboravlja, kako su u to vrijeme osobna računala, kako „hardware tako i njihov software“, da ne spominjemo ostale komponente iz domene IT svijeta, bili daleko, daleko od današnjih koncepata mreža, međumrežja, oblaka...

Zaboravljeno je kako „nije bilo interneta ili mobilne telefonije“, kako su telekomunikacije u Hrvatskoj kroz 80e godine sustavno i planski zapostavljane i namjerno resursno podkapacitirane. A opet, usprkos svega, tadašnji sustav telekomunikacija, u kratkom vremenu nakon oslobođenja, kapacitivno i kvalitativno je od 1995 do 2002 god. izgradjen u jedan od najmodernijih telekomunikacijskih sustava u Europi. Uspjelo se to prije svega zahvaljujući ljudima, na svim razinama, no posebno onima sa najviše znanja. Ispravne strateške odluke, ispravne investicijske HTodluke, mnogo odricanja, mnogo radosti zbog uspjeha i usvojenih znanja i vještina neophodnih za implementaciju brojnih najsuvremenijih tehnologija, sve je to doprinjelo stvaranju tehnološki najnaprednije kompanije.

HPT je postao kompanija zbog koje su „naglo rasle zazubice“, svim Europskim teleoperaterima tko će ugrabiti „zlatnu koku“. Politika je u Hrvatskoj uvjerila „sve“ kako je apsolutna nužnost predati telekom „nekom tehnološkom divu“, koji će nas opskrbiti sa „know how“ i pobrinuti se da u XXI stoljeće uđemo na krilima najnovijih tehnoloških i managerskih znanja. Pokrenuti su nepovratni procesi, kao dio globalizma, a koji su zahvatili i cijeli svijet, razdvajanje poštanske (neprofitabilne djelatnosti) i njen ostanak na državnoj skrbi, od telekomunikacija, kojima je otvoreno konkurentno okruženje, „tržišna utakmica“ na lokalnom i globalnom tržištu. U Hrvatskoj tada, kraj XX stoljeća dovodi do smjene čelnih ljudi HT-a, dotadašnji Mladen Šutalo, zamijenjen je sa „velikim patentnim HAKONstručnjakom“ Ivicom Mudrinićem! Bilo je to i vrijeme kada su se stvarali obrisi jedne agencije, koju danas nazivamo HAKOM i smatramo je, kako i „svijet“ traži, „od Vlade neovisnim stručno-regulatornim tijelom“. Hrvatske telekomunikacije je 2002, u mandatu Vlade „lijevih i naprednih“ Ivice Račana, prodan DT-u, uz sve „repove“ te prodaje koji se vuku do dana današnjega (uključujući i uvid u kupoprodajni Ugovor!).

Naravno, najveći je prijepor telekomunikacijska infrastruktura predana njemačkom vlasniku, koja je desetljećima građena i brojnim samodoprinosima, skupim priključcima samih korisnika, sredstvima lokalne samouprave i sl. Ta je infrastruktura omogućila „novom i modernom Mudrinićevom HT-u“ zadržavanje monopolne pozicije, koja se i danas očituje u nepokretnoj mreži sa HT-ovim 80% „kontrole tržišta“ i gotovo 40% kontrole mobilnog tržišta telekomunikacijskih usluga! Snažan politički lobi sprječavao je do sada bilo kakvu promjenu na štetu dominantnog operatora, što je i razumljivo, budući da se radi o kontroli, na godišnjoj razini, prema nekim procjenama, gotovo 2 milijarde eura tržišta! Treba dodati kako su se neki naši susjedi ipak i oduprli „zovu sirene prodaje“ i zadržali državno vlasništvo nad teleoperatorom (Slovenija), neki su pak više puta lukavo, bizantinski prodavali i zadržali državnu dominaciju (Srbija). Poseban je slučaj CG Telekom kupljen od HT-a, kada su, nakon više godina vlasništva, Mađari (u vlasništvu DT-a) odstupili zbog snažne korupcijske afere, sudski dokazane na sudovima u USA!

Hrvatski telekom i „briga za zaposlenike“

Gotovo 12.000 zaposlenih u HT-u u trenutku prodaje bila je posljedica ne potrebe, već jednog okrutnog desetljeća, Telekomunikacijeratnih razaranja i tehnoloških, ali i globalizacijskih procesa, kojima se stvarala potreba za sve manjim brojem zaposlenih sa sve višim i specijaliziranijim stručnim znanjima. Znale su i upravljačke strukture iz vremena „prije DT-a“, kako postoje „jeftiniji načini“ organizacije poslovanja, ali su isto tako znali da u brojnim, posebno manjim sredinama, nakon rata i u jeku globalizacije, privatizacije, gotovo jedina radna mjesta su bila ona u izgradnji i održavanju telekomunikacijskog sustava. Tranzicija prema „ravnopravnoj“ surovoj tržnoj utakmici svih sudionika telekomunikacijskog segmenta provedena je izmjenom vlasničke strukture HT-a, tako da krajem 2017. HT ima ukupno 3700 stalno zaposlenih. Kako je onih sa više od 35 godina radnog staža u HT-u jedva 90-ak zaposlenih, proizlazi kako je u stvari izmijenjeno svih 12.000 ljudi. Ono što se baš i ne govori jest da HT permanentno zapošljava, bilo preko agencija na određeno vrijeme, bilo kao studente na posebne ugovore, gotovo 2100 ljudi, tako da je u stvari broj zaposlenih oko 5700. Ovime HT već više od desetljeća, blagoslovom politike, izbjegava plaćanje svih doprinosa državi kakve bi plaćao za trajno zaposlene. Kolika je ušteda Tranzicija. Tranzicija prema „ravnopravnoj“ surovoj tržnoj utakmici svih sudionika telekomunikacijskog segmenta provedena je izmjenom vlasničke strukture HT-a, tako da krajem 2017. HT ima ukupno 3700 stalno zaposlenih. Kako je onih sa više od 35 godina radnog staža u HT-u jedva 90-ak zaposlenih, proizlazi kako je u stvari izmijenjeno svih 12.000 ljudi. Ono što se baš i ne govori jest da HT permanentno zapošljava, bilo preko agencija na određeno vrijeme, bilo kao studente na posebne ugovore, gotovo 2100 ljudi, tako da je u stvari broj zaposlenih oko 5700. Ovime HT već više od desetljeća, blagoslovom politike, izbjegava plaćanje svih doprinosa državi kakve bi plaćao za trajno zaposlene.DT-u i „gubitak“ za državu i njene sustave zdravstva, socijale, mirovinskog, vjerojatno i nije tako teško izračunati. TelekomunikacijeBriga za zaposlene iskazuje se i u 2018, kada upravo ovih dana 70-ak do sada zaposlenih kreće u neke nove životne bitke na tržištu rada jer su postali famozni „tehnološki višak“.

No, već sada se sa sigurnošću može predvidjeti, temeljem podataka za prethodne godine, kako će HT i ovih mjesec dva uposliti 70-ak novih djelatnika, uz najvjerojatniji odnos pola-pola trajno i na određeno vrijeme. Vjerojatno ne nužno, jer je zakonski nedopustivo, u istim organizacijskim cjelinama, već tamo gdje su lani ili godinu ranije bili proglašeni tehnološki viškovi. I za čudo, svi novoprimljeni su mladi i nedavno školovani, a „viškovi“ su mahom ljudi zrele dobi, obično u 50-im sa kumuliranim iskustvom struke i sjećanjima na neka ranija razdoblja. Ostaci sindikalnog djelovanja održali su 17. ožujka i prosvjed, bučni, pred Markovim trgom, no politika je i dalje nijema nad ostacima nacionalnog teleoperatora. A ipak, zbog dionica u vlasništvu 6,7% Fond hrvatskih branitelja iz domovinskog rata; 2,9% Centar za restrukturiranje i prodaju Republike Hrvatske. (31. 12. 2017) država bi trebala biti i te kako zainteresirana da li joj baš moraju kroz ovih 15 godina, biti bačene 12.000 ljudskih sudbina i njihovih obitelji, na skrb (burza, socijala, zdravstvo...), tek tako, bez propitkivanja.

I dok je prosječna plaća, ovisno o spremi i radnom mjestu, za većinu zaposlenih oko 7500 kn (u rasponu od 4000 Kune-9800), 183 člana elite managera uprihođuje posebnim ugovorima oko 36.000 kn/mjesečno. Malobrojni članovi Uprave ipak imaju za RH velike, za „DT carstvo relativno velike“ mjesečne prihode, kako tko, od minimalno 10.000 eura/mjesečno. No, problem zaposlenih u HT-u nije samo „sve više i sve kompleksnijeg posla“, na sve manje zaposlenih, već i razni „inovativni“ procesi poslodavca, poput najnovijeg implementiranja, u organizacijskim jedinicama prodaje, određivanja osobnog dohotka na principu čvrstog (manji dio) i promjenjivog (veći dio plaće) dohotka.

Usprkos uvjeravanja Uprave i managementa, kako će moći zaraditi više, zaposlenima je jasno da je to samo metodologija da se umanje dosadašnje plaće. A i princip je jasan, kada prođe i ustali se u prodaji, „nema razloga“ da se ne primjeni i u ostatku kompanije. Nije naodmet napomenuti kako je ovaj sustav DT uveo i u Njemačkoj i Austriji, ali su ga, valjda onako, bez-veze, i ukinuli. U RH očito je, još nije vrijeme da se uči na tim iskustvima. Sagledano onako sa strane, „koga briga“ što se dogadja u „dobro plaćenom HT-u“, ionako su već svi, koji su mogli i nešto znali, otišli bilo gdje u EU i izvan nje. A interesantna je i jedna činjenica, kako su, ne malobrojni stručnjaci iz HT-a, nove radne sredine potražili i u DT-u u Njemačkoj ili negdje u društvima u vlasništvu DT-a u EU, za dosta veće plaće nego ovdje u RH. Za DT su traženi i potrebni, za HT-u RH potplaćeni i potencijalni „tehnološki višak“ ! Da, reći će politika, država Hrvatska ima prečih briga od sukobljavanja sa jednom multinacionalnom kompanijom, koja dobro posluje, zapošljava, nosi telekomunikacijski sustav RH (da mi „ne moramo“ brinuti !)... Evo, na primjer, mora brinuti o demografiji!

I malo o „igrama prijestolja“

Ne, nije riječ o novim nastavcima TV serijala koji i mladež Hrvatske „navlači“ na priče i zaplete nekih fiktivnih carstava, ovdje sam mislio na priče i zaplete „telekomunikacijskog carstva“ u RH. Dakle, tron se nalazi u SKY Office, zgrade gdje caruje i HT, „povoljno iznajmljenog prostora“, a protagonisti su bivši „car“ Dražen Lučić i novoustoličeni Dinko Obuljan. Bivši „car“, kojeg je „jedna interesna skupina“ dovela na tron, zamijenio je Gašpera Poruka. Hrvatska jest mala zemlja i uvijek se može naći „netko tko pozna nekoga“, ali, teško je oteti se dojmu, kako je u slučaju čelnika HAKOMA, čitanje „Važno je zvati se Ernest“ (tj. Obuljen) Oscara Wildea, bilo presudno. Iako se nadamo kako je isključivo „struka“ rekla svoje pri odabiru, poruka koju je ovim imenovanjem Vlada Andreja Plenkovića poslala, mladima ove zemlje, stručnjacima prvenstveno područja telekomunikacija, više je nego jasna – putujte što prije!Gaćinu (jednom HPT uvijek HPT!) što baš i nije proteko glatko, jer su uslijedile sudske tužbe glede „neracionalne kupovine namještaja“ i preplaćenog najma prostora. 2014 god „procurila“ je informacija da je od rujna 2012. kad se HAKOm preselio u Sky office, u svega dvije i pol godine, HAKOM privatnoj tvrtki tvrtki Officium partneri, na račun Drazen Lucicinajma isplatila 38 milijuna kuna. Ugovor o najmu poslovnog prostora sklopljen je na razdoblje od 10 godina i istječe u rujnu daleke 2022.

Medijski, ne pretjerano zanimljiv rasplet, nije okrznuo Dražena Lučića koji je gradio „svoje carstvo“ i vrlo skupim putovanjima na sve „strane svijeta“, pa i za potrebe „duhovne obnove“ kako je i obrazložio službeni put na jednu egzotičnu destinaciju. Ipak, krajem 2017 saborski zastupnici Bulj i Grmoja izazvali su pozornost, prvo ukazivanjem na niz nepravilnosti, afera i aferica u radu HAKOM agencije, a u veljači ove godine i ukazivanjem na činjenicu potrebe da Vlada više mjeseci kasni odabirom kandidata, od 5 predloženih iz Ministarstva prometa i veza. Grmoja je grmio na pozornici Sabora, uz prijetnju prijave Komisiji EU: "Bez Vijeća HAKOM-a i bez regulatornih odluka nastupio je tzv. 'regulatory holliday' na tržištu elektroničkih komunikacija, pošta i željeznica. Razdoblje kada nitko ne propisuje pravila kojim se uklanja nesavršena konkurencija, kada nitko ne sprječava monopol kakvog ima npr. Hrvatska pošta i duopol Hrvatskog Telekoma više, a manje Vipnet. Mi znamo da Hrvatski Telekom ima svoje ljude u Uredu predsjednika Vlade, znamo koji su i na koji način su povezani. Mi iz Mosta smo već nekoliko puta upozoravali na katastrofalnu situaciju koju je na tržištu uzrokovao dosadašnji predsjednik Vijeća HAKOM-a Dražen Lučić. Tražili smo njegovo razrješenje jer je zabranio rad sindikatu, jer je protiv njega DORH podignuo optužnicu za Crnokazneno djelo koje je počinio obavljajući službenu dužnost, ministar prometa Butković pisao je Vladi da postoje uvjeti za razrješenje tri člana Vijeća HAKOM-a, no oni ne samo da su završili svoj mandat, nego traže i novi".

Vlada Andreja Plenkovića je 16. ožujka, zbog isteka mandata, na zatvorenom dijelu sjednice utvrdila odluku o razrješenju dosadašnjega predsjednika Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, dr. sc. Dražena Lučića i njegovih zamjenika. Također, donijela je odluku kojom se Tonka Obuljena imenuje novim predsjednikom Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Darka Josipovića novim zamjenikom predsjednika Vijeća agencije, a novim članovima Vijeća mr. sc. Mislava Hebela, Antu Milasa i dr. sc. Nikolu Popovića. Obuljen dolazi na čelo HAKOM-a nakon devetogodišnjeg dvostrukog mandata Dražena Lučića. Bio je član Vijeća HAKOM-a od 2009. do 2013., a bio je i ravnatelj tadašnje Hrvatske agencije za telekomunikacije od 2006. do 2008. godine. Inženjer u OiV-u, Obuljen je u HAKOM-u radio i nakon izlaska iz Vijeća 2013., a godinu poslije zaposlio se na mjestu inženjera u Odašiljačima i vezama gdje radi do imenovanja na novu poziciju. Hrvatska jest mala zemlja i uvijek se može naći „netko tko pozna nekoga“, ali, teško je oteti se dojmu, kako je u slučaju čelnika HAKOMA, čitanje „Važno je zvati se Ernest“ (tj. Obuljen) Oscara Wildea, bilo presudno. Iako se nadamo kako je isključivo „struka“ rekla svoje pri odabiru, poruka koju je ovim imenovanjem Vlada Andreja Plenkovića poslala, mladima ove zemlje, stručnjacima prvenstveno područja telekomunikacija, više je nego jasna – putujte što prije! Ako treba, sve do Patagonije koju nam je ovih dana posjetila Predsjednica, te svojim izjavama o demokraciji i iseljeništvu, uznemirila i tektonski poremetila duševnu stabilnost svih čuvatelja „tekovina antifašizma“!

Damir Tučkar, dipl. ing.

Uto, 12-11-2019, 00:58:46

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.