Prvo o INI ili hoće li to sve narod pozlatiti?

Ne znam da li se generacije koje su u školu kretale u 50-im godinama prošlog INAstoljeća, sjećaju sa nastave „hrvatsko-srpskog“, za srpsku književnost značajnog pisca iz 19.st. Laze Lazarevića i njegove pripovjetke "Sve će to narod pozlatiti"? Ukratko, običan čovjek Blagoje, primio je pismo o ranjavanju sina u ratnom sukobu, pa isčekuje njegov povratak, razdiran sumnjama kako će sin biti invalid, a time i zapečačena njegova sudbina, kao prosjaka na ulici. Dakako, nije mi namjera govoriti o srpskoj književnosti, ali, na pamet mi je pala analogija sa ovom pripovjetkom, kada sam promišljao o najnovijim vijestima glede sudbine INA i povratku kompanije u „obitelj“ nacionalnog bogatstva Hrvatske. „Pismo“ Vlade, o „INA ranjeniku“ u, sada već dužem „ratnom“ sukobu RH-MOL, stiglo je narodu, a narod sada sa strepnjom samo isčekuje, kakvog će „INA ranjenika“ od MOL-a preuzeti. Koliko će ga to koštati, odnosno, hoće li dugoročno sagledano, INA „završiti na ulici“ , tj. u stečaju, a država Hrvatska sa novim visokim kreditnim dugoročnim obavezama i dobrim kupcem naftnih produkata multinacionalnih naftnih kompanija.

Optimisti će ipak izvući jednu drugu „optimističniju“ narodnu izreku: "Sve će to (narodu) Bog platiti", jer Ina MOLdobro je da se firma kao INA, dio energetskog sustava države, nalazi, kao i drugi strateški sustavi poput telekomunikacija, u kontrolno vlasničkom državnom portfelju. Ipak ostaje u zraku pitanje da li je „itko kriv“ za sve što se događalo sa INA kompanijom do danas, hoće li „itko snositi posljedice“ ili ćemo se povesti za izrekama kako će sve to „narod pozlatiti, a Bog narodu platiti“? Naime, jasno je kako korjeni današnjih Hrvatskih problema sa INA sežu u doba zbog kojeg se u Munchenu i sada vodi „politički“ sudski proces, duboko povezan sa kompanijom INA. Jasno je i da su mnogi u političkoj galeriji visoko pozicioniranih, u raznim strankama Hrvatske proteklih 25 godina, svoje karijere izgrađivali u INI. Znano je i da su „neki“ gospodarstvenici dobivali visoka državna priznanja za „sposobnosti rukovođenja“ INA kompanijom, a što se, kako danas vidimo, baš i ne pokazuje kao „mudra odluka države“! Više je nego jasno kako bi „država“ morala smoći snage da konačno „raspetlja Gordijski INA čvor“, odvojivši INA poslovanje, od neophodnoh procesa „traženja i kažnjavanja krivaca“ za enormne štete prodaje ove ključne energetske kompanije. Naime, prodana MOLu za 505 mil eura, izgleda sada će Hrvatska „otkupiti“ za oko 2 milijarde eura, ne računajući izgubljenu višegodišnju dobit države, neobavljene rafinerijske modernizacije.... A i arbitražni postupci, međunarodni, nemaju baš neke velike pozitivne izglede. Kako političari nejasno govore, a pravosuđe se na Pedru (Sanaderu) provodi, izgleda da „nitko za INU nije kriv“, pa pitanje je opet, „Hoće li sve to narod pozlatiti, a Bog narodu platiti???“.

Sada se već sigurno pitate, kakve veze ima INA sa telekomunikacijama u Hrvatskoj i zašto ovaj uvod? HTSasvim je razvidno, nakon petnaestak godina od DTOsim što je DT zadržao u Hrvatskoj gotovo monopolni položaj i danas, omogućio dobre poslove mnogim firmama Njemačke, od dobavljača opreme do konzultantskih usluga, zbog višegodišnjeg investicijskog apstiniranja, danas je upitno ispunjenje ciljeva EU Digitalne agende, obavezne za sve zemlje članice. Odgovornost, DT naravno prebacuje na državu Hrvatsku, a što je u krajnjem slučaju i istina!formalne liberalizacije telekomunikacijskog tržišta Hrvatske i ulaska „strateškog partnera“ DT-a, u do tada monopolnog operatora HT, da je država Hrvatska predavši i telekomunikacijsku infrastrukturu DT-u, izgubila i nadzor nad ovim sustavom države. Osim što je DT zadržao u Hrvatskoj gotovo monopolni položaj i danas, omogućio dobre poslove mnogim firmama Njemačke, od dobavljača opreme do konzultantskih usluga, zbog višegodišnjeg investicijskog apstiniranja, danas je upitno ispunjenje ciljeva EU Digitalne agende, obavezne za sve zemlje članice. Odgovornost, DT naravno prebacuje na državu Hrvatsku, a što je u krajnjem slučaju i istina!

Kao i u slučaju INE, politika je odgovorna za činjenje i nečinjenje u svezi sustava telekomunikacija, čiji je dio i nekadašnji HT, današnja „poslovnica velikog DT-a“ u Hrvatskoj. Kako se već neko vrijeme „neslužbeno Telešuška“, politika ozbiljno razmatra, da, u najvećoj mjeri, uz pomoć raspoloživih EU fondova, oformi nacionalnog tele-operatora, s inicijalnim ulogom telekom-resursa raznih državnih firmi. Ono što je u trenu privatizacije HT-a trebalo, kako su mnogi i upozoravali, izdvojiti iz „bilance HT resursa“, dakle infrastrukturu što je desetljećima građena ne samo sredstvima prijašnjih PTT i kasnijieg HPT-a, već i samodoprinosima građana, investicijama lokalnih sredina i sl., danas se pokušava ponovno oformiti. Cilj je stvoriti konkurentnu telekom infrastrukturnu HT (DT) platformu, koja bi se po dohodovnom principu iznajmljivala ravnopravno svim sudionicima tržne telekom utakmice! Dakako, DT ima nemjerljivu prednost pred svakom konkurencijom u RH, ali, i politika, tj. Vlada, ne bi danas promišljala neke druge moguće scenarije, kada ne bi osjećala posljedice nepromišljenog (ili od „nekih“ jako promišljenog?) čina davanja jednog od ključnih nacionalnih sustava, njegovih resursa, firmi u valsništvu druge države. Da li su ove najave „ozbiljne“ ili samo „probni baloni“ politike, ostaje za vidjeti. No, zbivanja sa i oko scenarija otkupa INA dionica, mogla bi situaciju sa „državnim telekomom“ opet baciti na početak, odgoditi za neka „bolja vremena“. A ta „bolja vremena“ znače kako će korisnici telekom usluga u RH i dalje plaćati za telko usluge više cijene od većine građana EU zemalja, imati slabiju nacionalnu pokrivenost mrežom optičkih vodova, nedostatnu tržnu kompetitivnost operatora. A neumoljiva činjenica danas govori, kako u RH ima svega 11% korisnika širokopojasnog interneta s brzinama višim od 30 MB/s. To je porast od svega 3% u odnosu na prošlu godinu, što samo po sebi govori, da Hrvatska zaostaje umjesto da sustiže zemlje članice EU. Posredno zaključujemo, kako će i gospodarstvo, kojem su jeftine telekom usluge, preduvjet EU konkurentnog poslovanja, najblaže rečeno „patiti“ i teško konkurirati firmama drugih EU zemelja članica.

Krivaca za ovaj telekomunikacijski rasplet u Hrvatskoj, nakon 15-ak godina, naravno „nema“, kao i u slučaju INE, nema čak niti političke odgovornosti, ispada, kako su se sve te operacije preraspodjele nacionalng bogatstva građana Hrvatske (nafta i telekomunikacije), dogodile „slučajno i spontano“, na kraju, na žalost, sa nepovoljnim ishodom po građane. Uz dobro znane narodne izreke „Sve će to narod pozlatiti i Bog platiti“!

Telekomunikacijska scena Hrvatske se sužava

U telekomunikacijama se godišnje obrće veliki novac, svagdje u svijetu, pa tako i u RH, konkurencija je VIPžestoka, pozicije su zauzete, korisnici su sve izbirljiviji i očekuju od operatora sve više, investicije i nove tehnologije sve su skuplje, inovacije i smjene tehnologja sve su brže. Da, nije da branim operatore, ali suosjećam sa njima, jer već dugo je prošlo vrijeme „zlatnog doba telekomunikacija“, velikih profita i brzih zarada, operaterskih ekspanzija na tržišta širom svijeta, posebno onih telekomunikacijsko nerazvijenijih zemalja. Jedan od operatora u Hrvatskoj, Metronet, koji je primarno gradio svoju telekom infrastrukturu za fokusirano tržište poslovnih korisnika, nije izdržao konkurenciju, te je napokon preuzet od austrijskog VIP-a. Nakon što je 2011. godine kupio B.net (primarno TV ponuda), a prošle godine i Amis (primarno internet ponuda), Vipnet je sada u prosincu preuzeo kontrolni udjel nad Metronetom. Ovom akvizicijom Metronet je konačno riješio svoju budućnost s obzirom na to da već godinama traži ulagača, a Vipnet je dobio 30-ak milijuna eura dodatnog prihoda te vrijednih 4300 poslovnih korisnika podatkovnih, glasovnih i cloud usluga. Sada u Hrvatskoj, u biti imamo bipolarnu tržnu utakmicu HT i VIP, uz nešto malo udjela Terrakoma,neovisnog ponuđača tipičnih telekomunikacijskih usluga, koji je lani imao tek 50,6 milijuna kuna prihoda i još uvijek je po svojim poslovnim pokazateljima spadao u male poduzetnike na području Grada Zagreba. U sferi mobilne telefonije u Hrvatskoj, svakako valja spomenuti i konkurentnost TELE2.

Najveća dva dioničara Metroneta su Fita-vrijednosnice sa 23,24 posto, a slijede Questus Private Equity, fond rizičnog kapitala Borislava Škegre, sa 20,9 posto, i King ICT sa 15,24 posto. Zašto su bili prisiljeni na prodaju? Metronet je osnovan 2005., a glavni fokus im je od početka poslovanja bilo tržište usluga za poslovne korisnike. Njihovo poslovanje i danas gotovo u potpunosti ovisi o poslovnim korisnicima, koji su im prošle godine donijeli oko 90 posto od 224 milijuna kuna prihoda. Neto dobit im je lani iznosila 27 milijuna kuna, a krajem prošle godine imali su nešto više od 300 milijuna kratkoročnih i dugoročnih obveza. Teško je bilo graditi vlastitu infrastrukturu, konkurirati cijenama usluga dominantnom HT-u, stoga su 2012. godine pokrenuli su financijsko restrukturiranje, a dvije godine kasnije bili su prisiljeni pokrenuti i predstečajnu nagodbu. No, kompanija od 2012. neprekidno posluje u plusu. Dakako i Metronet je bio u HT fokusu preuzimanja, ali zbog ranijih preuzimanja ISKONa, H1, Optime jasno je kako bi Agencija za tržno natjecanje takvu operaciju HT-u morala odbiti. VIP je pak korisnicima Metroneta nadopunio svoj „katalog usluga“ i postao glavna konkurencija HT-u. Vipnet je zapravo dobio četiri tisuće kilometara optičke mreže u 67 gradova, čime je pokriveno, kako tvrde, oko 85 posto svih poslovnih korisnika u Hrvatskoj.

O tome kako sada izgleda domaće telekomunikacijsko tržište dovoljno govore podaci o prihodu. Zbroje li Teklese godišnji prihodi HT-a i tri nekadašnja alternativna telekoma iz njihova tabora, dolazimo do iznosa od 7,09 milijardi kuna, a njihova zajednička dobit – jer sve su četiri tvrtke poslovale u plusu – iznosila je 916,9 milijuna kuna, pokazuju podaci portala Poslovna Hrvatska. Podsjetimo, HT-ovoj zbirci brendova pripada i Bonbon, njihova interna alternativa T-Mobileu, a postoji i „deal“ s agrokorovim malim mobilnim virtualnim operatorm „Multiplus“! Neki tvrde kako je zapravo u „financijskoj kontroli“ DT-a više od 80% tržišta usluga telekomunikacija u Hrvatskoj, pa bi već sada i neke od državnih agencija morale reagirati. Možda su i najave stvaranja državnog operatora, koji bi gradio kapacitete infrastrukture, tamo gdje „privatni operatori“ ne žele zbog neisplativosti (kratkoročne), motivirane i ovim činjenicama, ali i osluškivanjem „nadležnih EU tijela“. Nije tajna, kako bi Hrvatska opet mogla dobiti „packe“ radi „remonopolizacije“ telko tržišta, ne samo zbog neispunjenja ciljeva „EU Digitalne agende“ u 2020, da još ne govorimo što nas čeka kao ciljevi do 2025. g.

Prethodne Vlade su potpuno zanemarile sustav telekomunikacija, puštajući da „ide kako ide“ uz DT TELEPrethodne Vlade su potpuno zanemarile sustav telekomunikacija, puštajući da „ide kako ide“ uz DT vodeću ulogu, ali sada se u EU malo situacija mijenja, potrebno je poštivati neka pravila zajedničkog tržišta, ali i tehnoloških dosega koji će omogućiti gospodarstvu EU konkurentnost na svjetskom tržištu. Hrvatska danas, u sferi telekomunikacija, to ne omogućuje! Prvenstveno zahvaljujući politici i repovima prošlosti koji nas opet sustižu.vodeću ulogu, ali sada se u EU malo situacija mijenja, potrebno je poštivati neka pravila zajedničkog tržišta, ali i tehnoloških dosega koji će omogućiti gospodarstvu EU konkurentnost na svjetskom tržištu. Hrvatska danas, u sferi telekomunikacija, to ne omogućuje! Prvenstveno zahvaljujući politici i repovima prošlosti koji nas opet sustižu.

Ipak, potreban je i oprez, kako kod INE i problematike energetike, tako i kod telekomunikacija i DT (ili HT), jer, u ovim prijelomnim trenucima, često se pojavljuju kao spasioci, doduše možda sakriveni u vlasničkim strukturama nekih fondova, upravo oni koji su ove sektore i doveli u današnju situaciju. Poput moskih pasa koji najuše krv, raznorazni stručnjaci kroz medijske istupe, ali i kroz politiku, siju ideje kako promijeniti situaciju u svezi INE. Ne bi me začudilo da se slični ubrzo pojave i kao „spasioci“ telekomunikacijskog sustava države Hrvatske. Nije sada lako ovoj Vladi, zato treba donositi dugoročne odluke u skladu sa savjetima struke, a ne politike!

Transformacija i u DT carstvu ili samo mjena stalna jest!

Ne mijenja se samo HT, iznutra i konstantno, mijenja se i veliki DT, koji ima za cilj postati prvi i najjači operator telekomunikacijskih usluga u EU. Dakako, to podrazumijeva da u svim zemljama gdje je DT DTvećinki vlasnik telekomunikacijskih operatera, dolazi do tehnološke unifikacije, ali i organizacijske transformacije u skladu sa ciljem dioničara u Bonnu, optimizacije poslovanja na razini EU. U tom smislu, potpuno se izgubila nacionalna komponenta u strategiji svih operatora DT-a izvan Njemačke, jer svi slijede iste upute: racionalizacija poslovanja, ista tehnološka razina i istovrsne usluge. Ali, nastupila je i nova faza reorganizacije poslovanja DT-a, koja podrazumijeva specijalizaciju pojedinih lokacija (nacionalnih operatora izvan Njemačke) unutar EU, za obavljanje istog tipa posla za sve članice DT grupe u EU. Dakako, pogađate, to znači i otpuštanja (tehnološki viškovi) takvih zaposlenika u ostalim zemljama, u kojima se ti poslovi više ne rade. Sa pozicije vlasnika, potpuno legitimno i finacijski efektno. To je proces kojim se poslovi sele, na pr. poslovi ljudskih resursa u Rumunjsku, financije i knjigovodstvo u Slovačku i sl. Zbrinjavanje otpuštenih prepušteno je zemljama gdje se viškovi pojave, a DT dakako daje otpremnine, doduše „nešto manje“ od onih u Njemačkoj za njemačke zaposlenike.

No, pored ovih specijalizacija pojedinih nacionalnih operatora, da postanu kompetitivni unutar DT grupe, izbore se i preuzmu poslove za sve zemlje u EU gdje DT posluje, sada se potiče i kompetitivnost zaposlenika, da se sele na radna mjesta koja se zbog specijalizacije otvaraju kod operatera u EU DT grupi. Pa tako već neki „bivši HT“ zaposlenici rade na pr. u Rumunjskoj, Slovačkoj itd. Dakako, ne treba zaboraviti da su poticane selidbe iz Zagreba u Njemačku krenule na managerskoj razini, kada je još davne 2007., kao nagradu za dobro obavljen posao u Hrvatskoj, Branka Skaramuča, tada voditeljica „ljudskih resursa“ HT-a, dobila mjesto u Upravi DT-a. Vjerujem kako je i postojeći ciklus DT reorganizacije, razmještajem poslova i borbom ljudi raznih nacionalnosti za pojedine specijalističke pozicije, a u cilju izbjegavanja uvrštenja na liste „tehnoloških viškova“, ugrađen i doprinos ove stručnjakinje manipuliranja ljudima u interesu vlasničkih struktura. Svoj je zanat ispekla davno u Plivi, odakle dolazi na poziv Ivice Mudrinića 2002 g. kako bi stvorila strategiju svođenja HT-a na današnji broj, još uvijek po kriterijima iz Bonna, previše zaposlenih. Iako nije lako ostaviti obitelj ili seliti sa obitelji u neku zemlju gdje DT ima potrebu za zaposlenikom određenog profila, započela je po cijeloj EU oštra borba za novootvorene DT pozicije. Nije više važno gdje, već je samo važno dokopati se posla koji će jamčiti zaposlenome dugoročnost u toj sredini. Spomenuti Ivica, također je po prekidu mandata u HT-u, „dobio posao“ iz zahvalnosti u Bonnu, kao „član Uprave“, kojim je dvije godine malo putovao Europom, uglavnom boravio u Zagrebu, a povremeno odlazio u Bonn „zaliti fikus u svom uredu“. Po isteku te vrste otpremnine, Ivica je „zaštedio“ pa se mogao upustiti u poduzetničke vode, sa još dva stara HT suradnika, a njihov „poduzetnički inkubator“ nudi klijentima u Zagrebu i porostor, radnu infrastrukturu, ali i telekomunikacijske usluge. Od VIP-a , dakako, jer „ljubav je ljubav, ali od novca se živi“!

Mnogi i u HT-u zaposleni još ne znaju, a svakako je malo građana u Hrvatskoj koji to znaju, DT je u tehnologiji jedan od naprednijih operatora, koji je imao sreću i sredstva, da pravovremeno prijeđe na tzv. „all IP“ tehnološku platformu, što će reći da je organizacijsku transformaciju mogao započeti tek kada je usvojena i manje više implementirana strategija svih telekomunikacijskih usluga „kroz internet i cloud“ (međumrežje i oblake, ma kako to na hrvatskom čudno zvučalo)! Time je DT počeo odvajati tehnologiju od usluga koje na njoj počivaju, i u organizacijskom smislu, pa je u svim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, u Zagrebu, osnovao firme istog naziva PanNet, u 100% vlasništvu DT-a (znakovito je da je PanNet Hrvatskoj d.o.o., a ne d. d.! ). Ono što zaposlene u HT-u zanima jest za koje tipove poslova će se HT u „carstvu DT telekoma“ uspjeti izboriti i dobiti „narudžbe za cijeli DT u EU“, a tu se, kako izgleda, u odlukama Uprave „nešto kasni“ u postizanju specijalizacije i izvrsnosti za razinu DT-a.

Bilo kako bilo, „šuška se šuška“, pored već sada pojedinačnih otpremnina HT-ovih zaposlenika, ipak se pripremaju i konkretne liste „tehnoloških viškova“, za prvi kvartal 2017. No, o tom - po tom! A ima i cijeli niz sudskih sporova s „otpisanim zaposlenicima“, koje HT uglavnom gubi, iz prijašnjih godina i popisa tehnološki suvišnih, koji bi trebali iduće godine dobiti i sudski pravorjek. Najčešće sa vraćanjem „otpisanih“ na radna mjesta u HT.

A da DT-u nije lako svjedoči i vijest od prije par tjedana iz Njemačke kako je DT prodao svoj WEB hosting business Strato, za 600 milijuna eura, njemačkom internet provideru United internet, čime ovi postaju vodeći EU internet hosting i cloud aplikacijska firma, u EU fragmentiranom tržištu. United Internet nastaoje iz fonda Warburg Pincus , na čijem je čelu od 2015., gle čuda, dosadašnji CEO DT-a Renne Obermann. Za pristalice teorija zavjere, svkako valja napomenuti, da ovaj interno Njemački poslić akvizicije, nije moga proći bez „međunarodnih savjetnika“. JP Morgan savjetovao je United Internet, a Wartburg Pincus, a tko bi drugi, do Rotschild!

Kako krećemo u novu, izgleda još turbulentniju telekomunikacijsku 2017. godinu, poželimo na kraju Vladi mudrosti, snage i uistinu zbog mnogo razloga, ispravnu odluku vraćanja kontrole nad sustavom telekomunikacija države Hrvatske, jer, htjeli ne htjeli priznati, i taj sustav države čini značajan dio njene suverenosti.

Damir Tučkar

Pon, 18-11-2019, 18:59:47

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.