EU „digitalne packe“ Hrvatskoj

Hrvatska je iz središta moći Europske unije još jednom dobila „packe“ zbog kašnjenja i neizvršavanja zadataka što vode ostvarenju vizije ujedinjene Europe. No, te su „packe“ političkim garniturama svih stranaka što su posljednjih petnaestak godina gospodarile životima građana iz udobnosti fotelja Markovog trga, zapravo jako drage, zbog odvraćanja pozornosti javnosti od nekih drugih dubioza i osobnih odgovornosti pojedinih „nezamjenjivih“ političkih aktera. Financijska težina tih „projekata politike“ od promašaja stvaranja bankarskog sustava države, preko metodologije punjenja osobnih računa budžetskim sredstvima izgradnjom autocesta, sve do „brige“ za ekologiju i zbrinjavanja otpada, pregolema je i za najrazvijenije zemlje svijeta. Stoga se „briga oko telekomunikacijskog sustava“ Hrvatske i time povezane Bruxelleske „packe“ što su napunile sve medije, tiskane i elektroničke, pod, recimo to obazrivo, utjecajem aktualne politke, čine.zapravo beznačajnim, ali i pogodnim pojedincima politike za medijske istupe i promocije. Pa, rekapitulirajmo o čemuse tu zapravo radi.

O opasnostima zapostavljanja telekomunikacijskog sustava države, o ogromnom problemu „raspetljavanja“ petlje vlasničko-gruntovnog problema HT-u privatizirane OdgovornostOdgovornost leži na izvršnim vlastima, posebno na pojedincima odgovornim za ovaj resor, što su nečinjenjem, neznanjema, možda i još koje čime, kreirali „internetsku stvarnost“ u kojoj žive današnji žitelji Hrvatske. Infrastruktura bazirana većinom na bakru, slabo dostupna izvan većih sredina, usluge internetskog pristupa i brzina skuplje nego u većini EU država, HT koji kroz „poklonjenu infrastrukturu“ kontrolira tržne konkurente.cjelokupne infrastrukture, o plaćanju najma i prava korištenja zemljišta kojom ta infrastruktura prolazi, o svim zamkama kontrole tržišta, ali i pokretno-nepokretnih komunikacija samih, o investicijama u infrastrukturu države i mnogim drugim pripadajućim temama, zapravo o višedesetljetnoj nebrizi politike za ovaj vitalni sustav držve, već godinama smo upozoravali sa stranica HKV portala. Bez svake sumnje, gotovo desetljetni zastoj investicija u telekomunikacijsku mrežu što se odvijao kroz „poslovne planove“ Hrvatskog telekoma od 2002. godine, jedan je od glavnih uzroka današnjih „packi“ iz Bruxellesa. Iz vizura Bonna, legitimni cilj prvih godina nakon preuzimanja HT-a, bio je ostvarivanje dostatnih godišnjih dobiti za isplatu godišnjihdividenda, dovoljnih za što skoriji povrat inicijalne investicije u kupnju HT-a. Logično i sasvim u skladu sa interesima većinskog vlasnika.

Odgovornost leži na izvršnim vlastima, posebno na pojedincima odgovornim za ovaj resor, što su nečinjenjem, neznanjema, možda i još koje čime, kreirali „internetsku stvarnost“ u kojoj žive današnji žitelji Hrvatske. Infrastruktura bazirana većinom na bakru, slabo dostupna izvan većih sredina, usluge internetskog pristupa i brzina skuplje nego u većini EU država, HT koji kroz „poklonjenu infrastrukturu“ kontrolira tržne konkurente. Naravno, tehnološki razvoj, ali i završeno razdoblje „zlatnog doba telekomunikacija“ kroz koje su telekomi svijeta ostvarivali ogromne dobiti, sili posljednjih godina i HT na poječane investicije. No, brzo dosizanje razina telekomunikacijskih tehnoloških dosega razvijenih EU zemalja nije realno za Hrvatsku, jer HT investira i dalje premalo i isključivo u interesu kratkoročne isplativosti i oplođivanja investiranog kapitala, dok o sustavu telekomunikacija države, izgradnji i upravljanju, posebno u skladu sa vizijom ujedinjene Europe i jedinstvenog tržišta usluga telekomunikacija, nema nacionalnog koncenzusa! Na radost HT-a, zapravo Deutsche telekoma u vlasništvu države Njemačke, koji stvara svoju viziju paneuropskog operatora.

Hrvatska je jedna od 19 zemalja Europske unije kojoj je Komisija uputila upozorenje zbog toga što još nisu u nacionalno zakonodavstvo prenijele direktivu koje je cilj smanjiti troškove izgradnje širopojasne mreže za 30 posto. Komisija je u ožujku 2013. predložila niz mjera s ciljem da se troškovi uspostave komunikacijskih mreža velike brzine smanje za 30 posto. Građevinski radovi, poput kopanja kanala za polaganje kablova čine i do 80 posto troškova izgradnje infrastukture za superbrzi internet. Naravno, pojeftinjena izgradnja infrastrukture ne znači nužno i smanjenje maloprodajne cijene usluge „interneta“ za korisnike, to je ipak stvar politike cijena svakog operatora. Ali, u kompetitivnom tržnom okruženju ipak bi trebalo voditi smanjenju cijena. Sve države članice trebale su do 1. siječnja 2016. prenijeti Direktivu u nacionalno zakonodavstvo. Njih 19 koje to još nisu učinile dobile su posljednje upozorenje. To su Austrija, Belgija, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Češka, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Mađarska, Latvija, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, Slovačka, Slovenija i Velika Britanija. Dok se ovoj posljednjoj, nakon Brexita, u stvari „fučka“ na mišljenje i prijetnje Bruxellesa, ostale države sada imaju rok od dva mjeseca u kojem mogu obavijestiti Komisiju o mjerama koje su poduzele za usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s pravom EU-a, a u protivnom Komisija može odlučiti da ih, u skladu s pravilima EU-a o povredama propisa, uputi Sudu EU-a, kao i da predloži novčane kazne.

Političari Hrvatske pravdaju se kako su Zakon „već napisali“, ali , eto, Vlada je tehnička, Sabora još nema, pa nema ni rasprave u Saboru, niti usvajanja Zakona... No, budimo jasni, jedno je stvaranje zakonske regulative, a nešto sasvim drugo je ostvariti telekomunikacijske uvjete zacrtane već poznatim planom EU, tzv. „Digitalna Agenda“ koju Hrvatska mora realizirati do 2020. Ali, već danas je jasno da te ciljeve ispuniti ne će, svakako ne uz ovaj lobističko interesni okoliš u kojem se nalazi sustav telekomunikacija države Hrvatske. Posebno u dijelu nepokretne mreže, gdje se Hrvatska vratila u vrijeme monopola jer Hrvatski telekom drži 82% tog tržišta. HAKOM i Agencija za zaštitu tržnog natjecanja, svo vrijeme nakon privatiziranja Hrvatskog telekoma, izgleda, ne usude se previše oglasiti glede ponovne tendencije stvaranja gotovo monopolnog položaja HT-a! Još uvijek se „razmišlja“ oko akvizicija HT-a nad OPTIMOM, pa OPTIME nad H1, stvaranjem duopolne situacije na malenom tržištu Hrvatske, gdje VIP izrasta u glavnog konkurenta, akvizira malenog, ali značajnog internetskog operatora AMIS-a, ukratko gdje nema novih „velikih igrača“, a maleni operatori postaju prebrzo plijen velikih!

Ideja dočekana u HT-a „na nož“

U telekomunikacijama u Hrvatskoj i dalje se godišnje „okreće“ ogroman novac, pa su i razne ideje koje vode „preraspodjeli“ tog tijeka novca prema nekim drugim načinima i odredištima, od današnjih „glavnih telekom igrača“ bile dočekivane, kako se to narodski kaže, „ na nož“! Nedavno je i čelnik HT-a, Davor Tomašković, nakon tzv. medijskog festivala u Rovinju, oštro kritizirao i napao svaku ideju stvaranja „državnog telekoma“. Neke političke struje u izvršnima vlastima Hrvatske duži niz godina već podgrijavaju ideju objedinjavanja telekomunikacijskih kapaciteta državnih firmi, poput Autocesta, Hž-a, HEP-a... pa uz neku inicijalnu „budžetsku investiciju“ ostvariti preduvjete lansiranja „državnog telekoma“. Ova ideja nastala je odmah po završetku privatizacijskog procesa HT-a, kada su stručnjaci domoljubne orjentacije razumjeli što se dogadja sa prepuštanjem telekomunikacijske infrastrukture države jednom operatoru telekomunikacijskih usluga na tržištu. Kada to nisu mogli spriječiti ideja je bila stvoriti infrastrukturnog operatora koji će pod jednakim uvjetima moći „iznajmiti“ svim tržnim telekom subjektima infrastrukturu, brinući o ravnomjernom razvoju cijelog državnog teritorija. Baš kao što raspoloživost, tehnološku i cjenovnu, za sve korisnike svagdje u RH, tzv. „digitalog telekomunikacijskog okoliša“ EU zahtjeva od Hrvatske danas!

No, sve aktualne političke garniture, stvaranje ovakvog telekoma, razumjele su prvenstveno kao odličnu priliku, osim za izgradnju značajne kompanije, za stvaranje „fotelja“ nakon neizvjesne političke, mandatno kratke, karijere. A i rođačke veze i vezice pomogle bi oko zapošljavanja brojnih nezaposlenih, nesumnjivo i školovanih i pametnih, mladih i starijih ljudi, na način kako smo mi to u Hrvatskoj navikli. U takav bi telekom nesumnjivo i jedan osobito poseban manjinac odmah zatražio ispunjenje manjinske kvote u Upravi, kao što je to pred koji dan tražio i za druga javna poduzeća. Dakako, te nezdrave osnove stvaranja „državnog telekoma“, iz čije vizije i centara odlučivanja, su opet nekako nestali oni koji na Hrvatsku gledaju očima stvarnihinteresa Hrvatske, nisu mogli rezultirati ozbiljnim projektom. No, da li se u posljednje vrijeme nešto mijenja pri slaganjima ove političke stabilnije Vlade, ne znamo, no činjenica je da je Davor Tomašković ideju „državnog telekoma“ nazvao „suludom“, pa poručio: „Optička infrastruktura između gradova već postoji. To bi bilo kao da gradimo novu autocestu, a ni na postojećoj nema dovoljno prometa. Naš stav je da država mora taj novac potrošiti na spajanje kućanstava tamo gdje privatni operatori nemaju komercijalnog interesa, poput otoka Visa ili Like“.

Nada se Davor i inače boljoj komunikaciji s državnim vrhom kad je riječ o budućim investicijama.

'Znam da Angela Merkel nazove predsjednika Uprave Deutsche Telekoma i kaže - želimo za pet godina imati brzi internet u svim kućanstvima. On joj tada objasni koja su to tri preduvjeta da se to i napravi. Nažalost, to kod nas nije IdejaIdeja stvaranja „državnog telekoma“ ovaj puta bi izgleda mogla dobiti inicijalni impuls, s ovim sredstvima i sa „državnom telekomunikacijskom imovinom“, pa stvoriti DT-u u Hrvatskoj kakvu takvu infrastrukturnu konkureciju. Ali, čini seda su „neki“ lobisti već dobili zadatke, političari, aspiranti na „fotelje“ u Vladi još nisu sigurni niti tko niti u koje će fotelje sjesti, a kamo li što žele s telekomunikacijama.slučaj. Volio bih kad bi i mene nazvao premijer i rekao kako želi da se provedu optički kabeli do svake kuće do 2020.'.

Ako bolje pročitamo što je poručio DT-ov poslušni direktor podružnice u Hrvatskoj, vidimo da DT računa kako bi država „izgradila infrastrukturu“ tamo gdje se operatorima (misli prvenstveno na HT, tj. DT) „ne isplati“, jer „puno košta“. Da to DT radi, vjerojatno ne bi bilo godišnje dobiti za transfer u Bonn. Ali, ako ga g.Plenković, kao vjerojatno siguran predsjednik Vlade odmah nazove, Davor će mu pojasniti kako da DT u RH posluje još bolje. Na račun države!

Zapravo, „našeg“ Davora i gazde u Bonnu boli činjenica kako je Europska unija namijenila je za Hrvatsku oko 200 milijuna eura za razvoj telekomunikacijske mreže, kojima bi oni rado gospodarili. No, izgleda da se u Banskim dvorima rodila se ideja da se taj novac potroši na izgradnju paralelne optičke infrastrukture između 600 gradova, te povezivanje svih državnih institucija (javnih tvrtki, ministarstava, bolnica, škola itd.)

Ideja stvaranja „državnog telekoma“ ovaj puta bi izgleda mogla dobiti inicijalni impuls, s ovim sredstvima i sa „državnom telekomunikacijskom imovinom“, pa stvoriti DT-u u Hrvatskoj kakvu takvu infrastrukturnu konkureciju. Ali, čini seda su „neki“ lobisti već dobili zadatke, političari, aspiranti na „fotelje“ u Vladi još nisu sigurni niti tko niti u koje će fotelje sjesti, a kamo li što žele s telekomunikacijama. Od politike „neovisni“ HAKOM živi svoj život u SKYOFFICE-u na kraju grada, pa jedino korisnici znaju da „nešto ne štima“ sa dostupom do svih čari i usluga World Wide Weba iz zakutaka Hrvatske. Ta paučina i lokalna petlja na posljednjem kilometru do korisnika, nikako da se raspetlja!

Kopanja i polaganja kablova

Iz poruka o potrebi pojeftinjenja infrastrukture za pristup internetu, razumjeva se potreba smanjenja troškova polaganja prije svega optičkih kablova, koji jedini mogu pružiti brzine i količine korisnicima dostupnih sadržaja s interneta. Za one koji nisu detaljnije upoznati sa problematikom polaganja i eksploatacije kablova, tecijene tog posla, dovoljno je reći kako se, posebno u naseljenim mjestima, kablovi polažu u podzemnu kanalizaciju, često betonsku za više kabela, pa i raznih vlasnika, odnosno, polažu se „u zemlju“ na mjestima gdje te kanalizacije nema. A i tamo postoje pravila, koliko je dubok rov, kakva se cijev (plastična) polaže u koju se ugura kabel, gdje se i kada grade šahtovi, kakvi poklopci se stavljaju (drugačiji na cestama, drugačiji na zelenim površinama ili pješaćkim stazama), da li se cijev za kabel polaže u zemlju sa pijeskom ili samo u zemlju i sl. Iz navedenog je jasno kako je u Hrvatskoj, u desetljećima prije DT privatizacije nacionalnog operatora, „inventivni poduzetnički duh naših ljudi“, u stvari sprezi rukovodećih struktura telekoma, politike i građevinskih firmi, pronašao vrlo široko polje djelovanja, što je rezultiralo u skupim investicijama i nekvalitetnom izvođenju. Ali, kada su „telefoni zazvonili“ kod korisnika, svi su ubrzo zaboravili na utrošene novce. Do, prvih kvarova i plaćanja skupih sanacija!

Naime, jasno je kako nadzorni organi gradilišta, nisu uvijek i baš svaki dan stigli, mogli, htjeli ili su žmirili, na provjerama dubine rova, polaganja pijeska kada i gdje treba prije plastičnih cijevi, ugradnja ispravnog broja , forme i kvalitete šahtova... A svako odstupanje od potrebnih centimetara dubine i širine rova, pijeska, itd. je izvođačima radova donosilo i te kakvu dobit. A tek sanacije nakon primopredaje i „završetka garantnog roka“. O potrebama sklapanja raznoraznih „anexa Ugovorima“, a da bi investicija uopće profunkcionirala, da se i ne govori. No, posljedično, takav HT investicijski ciklus obogatio je Hrvatsku za niz novih građevinskih firmi i obrta. O novim vikendicama širom lijepe naše po mnogim brežuljcima da se i ne govori! O desetljetim investicijskim izgradnjama te „kablovske infrastrukture“, u HT-u se govori isključivo sa pozicija priključenih sretnih korisnika!

Eto, i na takve situacije je promišljala EU i g. Junkers u svojoj „poslanici“ o potrebi smanjenja cijene izgradnje internetske infrastrukture za 30%, ne samo na razlooge koji leže u smanjenju cijene ugrađene opreme ili nižih nadnica rada!

Kako je u telekomunikacijskoj građevinskoj zoni danas, siguran sam, HT-ovac g. Tomašković će ustvrditi kako nema nikakvih nepravilnosti i kako su postignute optimalne cijene. Za visoke troškove, „jedino“ je kriva država, jer na pr. u Njemačkoj, država oslobađa „plaćanje naknade“ na ulaganja u infrastrukturu. Ali istovremeno je priznao kako Hrvatska kasni sa izgradnjom infrastrukture širokopojasnog interneta jer je „bilo višegodišnjog zastoja u investiranju“! Dakako, pri tome ne vidi nikakvu odgovornost HT-a i njegovih prethodnih Uprava, inače bogato nagrađivanih ne samo mjesečnim „plačicama“. Ima nešto i u podijeljenim dionicama, legitimno „shodno internim pravilnicima“ HT-a, a sve u interesu velikog DT-a!

Složit će te se da između investicije firme, izvođača radova i zaposlenika investitora treba posojati kvalitetan odnos, svatko u svom segmentu treba obaviti svoj dio posla „bez fige u džepu“ ili „dodatnih očekivanja“ pojedinaca. A ugled zaposlenika u kompaniji izgradjuje se godinama, time i odnos zaposlenika prema kompaniji, što sve rezultira zadovoljstvom i zaposlenika i firme. Odgovornost, red i rad vode do uspješne kompanije.

Sigurno se svi slažemo sa g. Tomaškovićem kako su najveća vrijednost svake tvrtke ljudi. Stoga je na pitanje novinara, zašto HT koji dobro posluje svake godine otpušta ne beznačajne kontingente zaposlenih odgovorio:

'Predsjednik uprave mora voditi računa o interesima ZaposleniciNa novinarsko pitanje o zaposlenicima – odgovara sa tumačenjem svoje odgovornosti prema dioničarima i visokoj marži! Kada govori o svojim pogreškama, vidimo kako mu je najbitnije da je fokusiran na slijedeće odluke, a možemo zaključiti da eventualne „krive odluke o ljudima“ nastoji ne zamaravši se umanjiti i popraviti štetu!različitih dionika u kompaniji. Dioničari su važan dionik tvrtke. Oni su uložili novac za investicije i očekuju povrat. Postoje standardi o tome koliki je povrat na investirani dolar u telekom industriji. Moj zadatak je ostvarivanje profita unutar tih okvira. Naša EBITDA (dobit prije poreza i ostalih financijskih rashoda) marža je 40 posto. To je visoka marža, ali morate znati da mi pola te marže investiramo u infrastrukturu. Tada je jasno zašto nam treba tolika marža'.

'Naravno da sam imao krivih procjena, ali moj moto je da se ne osvrćete previše za onim što je napravljeno. Najvažniji posao menadžera je donošenje odluka. Kad napravim nešto krivo, ne zamaram se time, već nastojim umanjiti štetu. Usredotočim se na sljedeću odluku'

Na novinarsko pitanje o zaposlenicima – odgovara sa tumačenjem svoje odgovornosti prema dioničarima i visokoj marži! Kada govori o svojim pogreškama, vidimo kako mu je najbitnije da je fokusiran na slijedeće odluke, a možemo zaključiti da eventualne „krive odluke o ljudima“ nastoji ne zamaravši se umanjiti i popraviti štetu!

Jesmo li čuli poruke g. Junkersa?

Dok još Hrvatska nije odlučila što će sa telekomunikacijama, kako će i da li uopće ostvariti zadatke EU do 2020 iz dokumenta Digitalna Agenda, kroz medije su nekako stidljivo i nedovoljno stručno pojašnjeni i rasvjetljeni novi EU Junkerstelekomunikacijski zadaci svim zemljama članicama. Izgovorio ih je predsjednik Komisije g. Junkers. Ukratko, postoje 5 zadataka što se mogu sažeti u:

- Nova regulativa što bi trebala ohrabriti investiranja u širokopojasni internet,
- Javne investicije u Wi-Fi usluge (bežični javni internetski pristup),
- Ubrzanje uvođenja 5G mobilne tehnologije,
- Proširenje regulative vezano uz ON-LINE usluge i proširenja korisničkih prava.

Očekivane ciljeve valja implementirati do 2025. God, a glede interneta to podrazumijeva tzv. download od 100 MB za sva kućanstva, brzine od bar 1GB/sec za sve javne ustanove (škole, državnu administraciju, bolnice, istraživačke centre...), ali i 5G pokrivenost svih urbanih centara. Za ove ciljeve biti će potrebno, prema procjenama, 500 milijardi eura kroz idućih 10 godina.

O ostalim EU digitalnim ciljevima vezanim uz internetsku dostupnost progovoriti ćemo jednom drugom prilikom, jer da bi se oni implementirali potrebno je prvo stvoriti tehničke preduvjete u vidu optičke infrastrukture za sva kućanstva i kompanije. Nadajmo se kako će nova Vlada RH doista ozbiljno shvatiti poruke EU komisije vezane uz digitalnu budućnost Hrvatske, nadajmo se i suverenegospodarice svih svojih resursa, pa tako i telekomunikacijskih!

Damir Tučkar

Uto, 12-11-2019, 01:01:20

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.