Telekomunikacijska jesen

Izbori su iza nas, sa svim „repovima“ predizborne kampanje, ali i sa otvorenim procesima i kombinatorikom završetka formiranja nove Vlade. Ako se pak pitate kakve veze imaju ovi izbori sa sustavom telekomunikacija, dakako, odgovor je dvoznačan. U formalnom smislu nema nikakve veze, osim propitkivanja kršitelja procesa izbora, nepoštivanja izborne šutnje, što je formalno prijavljeno i za što je HAKOM (od Vlade neovisna Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti) preuzeo odgovornost pribavljanja odgovora čije je „maslo“ slanje predizbornih SMS ili e-mail poruka dan uoči izbora! U neformalnom smislu, dakako, mnogo je značajnije, u vremenima nakon izbora, tko će biti u Vladi zadužen za DRŽAVNI sustav telekomunikacija i kako će se Vlada pozicionirati spram telekomunikacija kao gospodarskog, ali još i više i kao ključnog siguronosnog državnog sustava!

HAKOM je medijima odaslao, vezano uz izbore, jedno nemušto sročeno priopćenje u duhu najboljih propagandista, „glasnogovornika iz Brežnjevljeve ere“. Pročitajmo veći dio priopćenja od 9.studenog 2015.:

„Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) je tijekom izborne kampanje, uoči i na dan provedbe izbora za zastupnike u Hrvatski sabor zaprimila određen broj pritužbi građana u svezi kršenja Zakona o elektroničkim komunikacijama, odnosno zaprimanja neželjene elektroničke komunikacije. Sukladno HAKOM-ovim ovlastima, inspektori elektroničkih komunikacija poduzeli su aktivnosti predviđene zakonom te su po zaprimljenoj prijavi istog trenutka od operatora zatražili blokiranje telefonskih brojeva s kojih su korisnicima dolazile neželjene poruke.

Tijekom ovih izbora zaprimljeno je bitno manje pritužbi korisnika na primanje neželjenih poruka u svrhu izborne promidžbe u odnosu na izbore u prošlosti. To je dokaz zrelosti društva, a što se postiglo, između ostalog, i aktivnostima HAKOM-a u sprečavanju slanja svih vrsta neželjenih poruka korisnicima, odnosno blokiranjem svih brojeva s kojih se takve poruke šalju, neovisno radilo se o političkoj promidžbi, ili kakvoj drugoj...“!

Pažljiviji promatrač odmah će zamijetiti kako ne postoji nikakva kvantifikacija pritužbi, a bogme niti bar najgrublja raščlanba razloga koji su naveli građane da ulažu prigovore u predizbornoj šutnji. Ne bi niti nedostajali brojevi i razlomi iz prethodnih izbora, radi usporedba, pa ostaje da čelništvu HAKOM-a „vjerujemo“ u naglo ispoljenu „zrelost društva“! Agencija HAKOM, nejasno mi je kako, ali, formalno, promatrana je kao „neovisna o Vladi“, no, čije čelništvo imenuje SABOR, doduše na prijedlog kandidata odabranih i Saboru dostavljenih iz Vlade. Kako je ovo čelništvo HAKOM-a odabrano od SDP Vlade pred nekoliko godina, zlobnici kažu iz redova „interesnih skupina“, tj. „velikih igrača“ sa tržišta telekomunikacija u Hrvatskoj, bliskih Vladi tog trenutka, dakle, „socijaldemokratskoj“, tako je i Priopćenje medijima, HAKOM sročio u duhu najboljih „lijevo naprednih“, ideoloških smjernica! Bez podataka, priopćenje se svodi na argumentiranje tipa: „Vjeruj mi, mame mi, tako je kako kažem!“

Zapravo, sugeriram HAKOM-u da ovo priopćenje „pospreme“ za iduće izbore, jer potrebno će biti editorski izmijeniti tek datum!

Privatizacija telekoma

Poštovani čitatelji, ne morate se brinuti, Hrvatska nema više u telekomunikacijama niti jednog teleoperatora za „privatizaciju i popunu državnog budžeta“, mi smo odavno „riješili to pitanje“ i popustili pred političkim pritiscima prepuštanjem naše telko „zlatne koke“ u ruke državnog, dakako neprivatiziranog, telekoma Njemačke. Dakle, namjeravam reći samo par riječi o procesima privatizacije telekoma u našem susjedstvu, Sloveniji i Srbiji. Loša gospodarska situacija u Sloveniji, uzrokovana ponajviše globalnom EU gospodarskom krizom proteklih godina, izgleda kako je natjerala politiku našeg zapadnog, žicom opasanog susjeda (doduše, opet su izgleda malo „odgrizli“ teritorija Hrvatske, što naravno našeg Zorana ne brine) da pokušaju prodajom telekoma smanjiti „crnu rupu“ svog proračuna. Ali, iako su uspjeli odoljevati pritiscima prodeklih petnaestak godina, pa sačuvali kontrolu države nad ovim sustavom, zlobnici će reći, kako su očuvali kontrolu, no, pri tome su izgubili vrijeme „zlatnog doba prodaja“, dakle privatizacija telekoma, kada su se mogli „utržiti“ bitno veći iznosi. Jer, ne zaboravimo to, telekomunikacije su, pred koju godinu, „baš prošle“ kroz završeni period od dvije dekade „zlatnih godina“, ludih dividenada, cijena dionica, prometa i zarada.

Napredak tehnologije, posebno mobilnih komunikacija, sve veća konkurencija, a u EU zajednici i uznapredovala KonkurencijaNapredak tehnologije, posebno mobilnih komunikacija, sve veća konkurencija, a u EU zajednici i uznapredovala regulativa u funkciji konkurentnosti EU gospodarstava, uzrokovao je pad cijena telko usluga, početak procesa konsolidacije i stvaranja giganta tj. „paneuropskih telko operatora“. Posljedično, takvi novi operatori, ali i svi ostali operatori bilo na na EU ili lokalnim tržištima, kao što je i Hrvatski telekom, transformiraju se, organizacijski, ali i kroz poslovne ciljeve, prema funkciji minimalizacije troškova, nadoknada „izgubljenih dobiti“ ostvarivanih u ranijim godinama, povećanoj konkurentnosti i sl.regulativa u funkciji konkurentnosti EU gospodarstava, uzrokovao je pad cijena telko usluga, početak procesa konsolidacije i stvaranja giganta tj. „paneuropskih telko operatora“. Posljedično, takvi novi operatori, ali i svi ostali operatori bilo na na EU ili lokalnim tržištima, kao što je i Hrvatski telekom, transformiraju se, organizacijski, ali i kroz poslovne ciljeve, prema funkciji minimalizacije troškova, nadoknada „izgubljenih dobiti“ ostvarivanih u ranijim godinama, povećanoj konkurentnosti i sl. U Sloveniji „politika“, neslužbeno, nezadovoljna „iznosima“ koje su potencijalni kupci spremni ponuditi, za firmu što je u prvih 9 mjeseci ove godine ostvarila rekordni iznos čiste dobiti (70,6 mil eura), izgleda da se opet odlučuje za odgodu prodaje s nadom kako će idući mjeseci možda deželinoj „kasici“ uprihoditi bitno veće iznose. A nije nevažno da svojim sustavom telekomunikacija i dalje sami gospodare!

U susjedstvu na istoku, u Srbiji, možemo reći glede telekoma i privatizacije – ništa novoga i već neviđenoga. Naime, naši se susjedi, u svojoj najboljoj maniri balkanskih trgovaca, opet, mislim po treći puta, spremaju privatizirati svoju „zlatnu telekom koku“! U nedalekoj prošlosti, 1997 g, Miloševićev je režim spašen od bankrota nakon svih Balkanskih ratova koje je izgubio, financijskom inekcijom od oko 1,56 milijardi tadašnjih DEM, u zamjenu za vlasničke udjele, 29% talijanskom STET-u i 20% grčkom OTE. Nije nevažno primijetiti kako je jedan od vlasnika grčkog OTE – telekom države Njemačke (DT)! 2002. godine talijanski se vlasnik povukao i prodao svoj udio u srpskom telekomu, tako da je danas državni udio u vlasništvu 80%. No, financijske „dubioze države Srbije“, danas su dosegnule vrhunce koje više nije moguće u ovoj globalnoj krizi savladati „vlastitrim snagama“, pa je prodaja državnog telekoma postala conditio sine qua non!

U srpnju, Agencija za privatizaciju Srbije, odaslala je poziv za prikupljanje neobavezujućih ponuda, a objava što je „prikupljeno“ biti će 16. studenog. Najnovija informacija govori, kako je jedan od ponuđača ranije spominjani Telekom Slovenije. Njegova je ponuda zajednička sa „američkim fondom Apolo“, što je „blagoslovio“ Nadzorni odbor Telekoma Slovenije. Tko se krije iza „fonda Apolo“, za sada je, barem meni, nepoznanica! Neka „šaputanja“ pak govore kako se Deutsche telekom, dugoročno, sprema postati vlasnikom Telekoma Slovenije, kada „dođe vrijeme“, tako da se može dogoditi da slovenci zapravo obavljaju preuzimanje Telekoma Srbije za račun države njemačke. Nije takvo ponašanje gospodarskih subjekata ionako nikakva neobičnost na globalnom tržištu. Očekivano, sindikati u Srbiji se postavljaju „na stražnje noge“ pri spomenu privatizacije, jer svjesni su što bi to značilo za 9000 trenutno zaposlenih! Pa makar, prodali telekom i jednom „socijalističkom ponuđaču“, jer zainteresiran je i Telekom Kine, čiji su se rukovodeći ljudi tim povodom prošle nedelje sastali sa nadležnim predstavnicima Vlade Srbije u Beogradu.

Da sve priče za javnost o „strateškom partnerstvu“ i prijenosu „know how“ telko tehnologije u Srbiju predstavljaju samo „dimnu zavjesu“, najbolje znamo mi koji smo u Hrvatskoj prošli kroz taj proces. Da se sve vrti oko novca potvrđuje i Predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić koji je izjavio je da Telekom „neće biti prodat“ ako se ne dobije dobra cena za tu firmu. A 1,5 milijardi očekivanih eura izgleda da zveckaju sve glasnije, posebno kao zvono za uzbunu, da potraže novi posao, barem njih 3000 sada zaposlenih!

Pouka, koju mi u Hrvatskoj moramo biti svjesni, govori nam kako kod svake „rasprodaje državne imovine“, svaka politička opcija na vlasti, naprosto mora voditi računa o dugoročnim interesima države Hrvatske. U slučaju sustava telekomunikacija u Hrvatskoj, politika, niti je imala iskustva poslovanja na ovim globalnim razinama, a još manje se, nedostatkom znanja, vodilo računa o dugoročnim interesima Hrvatske. Što ispaštamo i danas, barem kada se promatra samo ovaj telekomunikacijski, za državu, prevažni sustav.

EU i „roaming“ regulativa

Konačno je završena duga EU procedura te je Europski parlament izglasao ukidanje naknada za roaming. Tako ćemo već od travnja 2016. plaćati još manje cijene roaminga unutar EEA područja (EU + Island, Lihtenštajn i Norveška), a polovinom 2017. godine roaming naknade bi se trebale potpuno ukinuti. No, što to doista dugoročno znači za hrvatske korisnike telekomunikacijskih usluga, naše telekom operatore i državu?

Nevoljko koristim engleski termin „roaming“, ali on je „svima razumljiv“ jer ne postoji hrvatska riječ što opisuje pojam komunikacije nekim mobilnim uređajem, sa ugovorenom uslugom u jednoj zemlji, u telekomunikacijskoj mreži neke druge zemlje. Hrvatska, kao turistička zemlja, imala je do sada ogromnih financijskih koristi, makar samo od naplaćenog PDV-a, ako izuzmemo zarade telekom operatora koje se ionako transferiraju u matične zemlje, vlasnike tih operatora. Posljedica je to milijuna turista koji godišnje u Hrvatskoj u roamingu ostvare gotovo 300 milijuna minuta, što u Hrvatskoj provode bezbrižne dane odmora ili poslovnih dogovora, a koji će i imati najveće koristi od nove EU „roaming regulative“.

Hrvatski građani u mnogo manjoj mjeri putuju od EU građana, a i kvantitativno sagledano (omjer EU/Hrv RoamingOnima koji možda misle da „roaming“ obuhvaća „telefoniranje u inozemstvo“, pa da će možda jeftinije telefonirati rodbini, emigrantima na sve kontinente, moram ipak priopćiti razočaravajuću vijest – cijene komunikacije sa inozemstvom ostaju kakve jesu! Dakle, roaming znači da ćemo pozivati u Hrvatsku kada putujemo po EU (ili primati pozive iz Hrvatske dok putujemo EU zemljama) po manjim cijenama nego danas.stanovnika je 500 mil naprema 4,5 mil), korist hrvatskih korisnika od smanjene cijene EU roaminga biti će svedena na korist užeg kruga ljudi, što žive u Hrvatskoj a turistički putuju izvan države! Naime, mnogi Hrvati ne putuju niti unutar Hrvatske, jer imaju nesreću da su nezaposleni ili umirovljenici ili rade za minimalce, a možda pak i ne bivaju na vrijeme isplaćeni, da ne duljimo o drugim razlozima! Onima koji možda misle da „roaming“ obuhvaća „telefoniranje u inozemstvo“, pa da će možda jeftinije telefonirati rodbini, emigrantima na sve kontinente, moram ipak priopćiti razočaravajuću vijest – cijene komunikacije sa inozemstvom ostaju kakve jesu! Dakle, roaming znači da ćemo pozivati u Hrvatsku kada putujemo po EU (ili primati pozive iz Hrvatske dok putujemo EU zemljama) po manjim cijenama nego danas. Već u prvoj godini našeg EU članstva cijene roaminga bile su značajno niže nego do tada, a od 01. srpnja 2014. još su manje pa sada odlazne pozive u roamingu plaćamo 1,81 kn/min., dolazne pozive 0,47 kn/min., SMS 0,57 kn, a prijenos podataka plaćamo 1,91 kn/MB. To je otprilike 5-6 puta jeftinije od cijena prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.

Daljnje snižavanje odnosno ukidanje cijena roaminga odvijat će se u dvije faze. Prva, prijelazna faza započinje 30. travnja 2016. godine i tijekom nje operatori će moći naplaćivati naknadu za roaming formiranu po principu 'domaća cijena + roaming naknada'. To konkretno znači da će nam se u prijelaznom periodu odlazni poziv dok smo u EEA roamingu naplaćivati 0,47 kn/min više nego nas košta cijena minute u domaćem prometu, SMS poruka 0,19 kn više nego stoji kada je šaljemo iz Hrvatske, a internetski promet u roamingu 0,47 kn/MB više nego što košta u Hrvatskoj. Dolazni pozivi u roamingu u prelaznom periodu mogu se naplatiti najviše do cijene 0,47 kn/min. Od lipnja 2017. trebale bi se u potpunosti ukinuti roaming naknade, uz uvjet da se do tada dogovore novi veleprodajni uvjeti prema kojima operatori međusobno plaćaju promet.

No, sada se moramo upitati kakve će biti posljedice po HRVATSKE telekom operatore zbog nižeg roaminga? Analitičari već računaju smanjene iznose prihoda kao što i špekuliraju o načinima na koje će operatori nadoknađivati te „nedostajuće iznose“. Ma kako računali i koliko izračunali, sve e svodi na to da će se cijene telekomunikacijskih usluga lagano „prilagođavati“, kroz „povoljnije tarife i pakete“ u ponudama operatora ili prevedeno, višegodišnji trendovi smanjenja cijena usluga na tržištu Hrvatske će se okrenuti u smjeru rasta. Makar i „nevidljivog“ u smislu egzaktne izmjene cjenika, ali „besplatne uređaje“ uz nove ugovorne odnose – „razmaženi“ korisnici više ne bi trebali očekivati! Možda će se i „besplatne minute i GB“ malo „drugačije računati, tko zna, no sigurno je jedno – „zacrtana“ godišnja dobit vlasnika telekom operatora, uredno će se transferirati u zemlje gdje im je sjedište!

Tako se opet vraćamo na pitanja „privatizacije“ sustava koji nosi gospodarsvo svake države, a tu lekciju morali bi imati u vidu i svi oni koji zagovaraju što raniju privatizaciju elektro-energetskog sustava! Ali, nekako sumnjam da je „politika“ zaboravila gimnazijske dane i latinsku sentencu „Historia est magistra vitae“!

Damir Tučkar