Telekomunikacije

U utorak 22.rujna 2015. u 2.30 h u cijeloj zemlji pojavili su se problemi u uspostavi telekomunikacijskog prometa, koji su navodno otklonjeni oko 14 h istog dana. Nadležni ministar, u odlasku, Siniša Hajdaš Dončić, kao što se očekivalo, nije se oglasio. To je i najbolje, jer ionako u svezi telekomunikacija, on nema što za reći ponajviše zbog potpunog neznanja i nezainteresiranosti o ovoj problematici, a i tijekom svog mandata ionako za telekomunikacijski promet ništa nije niti uradio. U nekim uređenim društvima ministri bi odmah dali ostavku ili mandat na raspolaganje, u Japanu bi vjerojatno ministar napravio harakiri, no u Hrvatskoj, nadležni misnistar se ponaša kao da se ništa značajno nije dogodilo.

A podsjetimo se, zbog „teškoća“ nisu mogli biti uspostavljani pozivi, ili je to veći dio vremena činjeno sa teškoćama) prema hitnim službama (na pr. policija, hitna pomoć), a sve se to događalo u najžešem trenutku imigrantske krize koja upravo destabilizira Hrvatsku. Problema je bilo s uspostavom svih mobilnih poziva (s predbrojevima 098, 099 i 097), kao i fiksnih poziva te s pristupom internetu. Iz škrtih informacija dostavljenih medijima saznajemo kako su prekidima telekomunikacijskog prometa posebno pogođene i državne institucije poput porezne uprave i komunikacije sa njihovim poslužiteljima „poreznih“ podataka u svim područnim uredima diljem zemlje, ali i gospodarski subjekti, banke i njihovi transakcijski prometi bankomata, Zagrebačka burza itd.

"Poduzimamo sve kako bismo smetnje otklonili u najkraćem mogućem roku, a pozivi na broj 112 normalno DTMalobrojni znaju kako je Hrvatski telekom, privatno vlasništvo u formi malene podružnice državnog telko operatora Deutsche telekoma, strateški, u Bonnu, odabran pred desetak godina da „odglumi“ laboratorij, u kojem će se neke ključne tehnologije „testirati“ određeno vrijeme, prije primjene u cijelom DT, posebno u Njemačkoj.funkcioniraju te ćemo o svim novostima odmah informirati javnost", poručuju iz HT-a, koji je „glavni i odgovorni“ za stanje mreže. I laicima je jasno kako kada „kihne HT“, zaljulja se telekomunikacijski sustav države. Mnogobrojna upozorenja istinskih stručnjaka za telekomunikacije, tijekom više od cijelog desetljeća nakon „privatiziranja“ telekomunikacijskog sustava države, o opasnostima koje je ovaj oživotvoreni scenarij „prodaje“, donio državi, ignorirana su.

U poslijepodnevnim satima utorka, još uvijek se ne zna pravi uzročnik kvara, pa su se pojavile i glasine o opasnim „hakerskim“ napadima na sustav države. Istini za volju, valja reći, kako to nije nimalo jednostavno, a još manje bi to bili u stanju provesti neki „zaljubljenici u računala“ u mraku svojih soba, ali da je teoretski moguća provedba scenarija rušenja sustava, od nekih fantastično opremljenih i znanjem potkovanih „zlih sila“ moguća, istina je. Malobrojni znaju kako je Hrvatski telekom, privatno vlasništvo u formi malene podružnice državnog telko operatora Deutsche telekoma, strateški, u Bonnu, odabran pred desetak godina da „odglumi“ laboratorij, u kojem će se neke ključne tehnologije „testirati“ određeno vrijeme, prije primjene u cijelom DT, posebno u Njemačkoj.

Kako funkcionira telekomunikacijski sustav

Svrha je da se izraze i otklone sve „dječje bolesti“ tehnologije i opreme koju DT kani masovno kupovati i instalirati kod korisnika. U tom je smislu za DT Hrvatska idealna, zbog „kvalitetne i jeftine inženjerske radne snage“ u usporedbi sa Njemačkom, zbog zemljopisne veličine i raznolikosti podneblja, raznovrsnih tehničkih sustava u operativi koji utječu na implementacije novih tehnoloških rješenja, ali i zbog, u usporedbi sa Njemačkom, malobrojnih korisnika, statistički i više nego relevantnog broja za testni uzorak i posljedične zaključke nakon vremenskog razdoblja korištenja tehnologije.

Pristup je sasvim razumljiv s pozicije vlasnika, posebno ako se pri tome političke garniture „ne miješaju u posao privatne kompanije“. A nadležna regulatorna agencija, čuveni HAKOM, u principu brine o „ravnopravnosti tržne utakmice“, na „igralištu“ gdje HT drži oko 60 % tržišta tzv. nepokretne mreže, te oko 48% tržišta pokretne mreže!
No, pojasnimo malo kako funkcionira telekomunikacijski sustav, kojeg onako „u grubo“ možemo razdijeliti u dvije nadopunjujuće komponente: komutaciju i transmisiju. Dok većina intuitivno razumije pojam transmisije i ispravno tumači kao tehnološke raznorazne sustave prijenosa komunikacije (glasovne ili podatkovne), putem raznih medija, pojam komutacije je najlakše laički objasniti kao „telefonsku centralu“, u kojoj se tehnički uspostavi veza broja A sa brojem B. Posljednjih godina, zbog napretka tehnologije, stvari su se „malo zakomplicirale“, pa je započela implementacija novih rješenja „komutiranja telefonskog prometa“ prebacivanjem glasovne komunikacije u „sferu interneta“ (tzv. VoIP ili Voice over Internet Protocol).

Drugim riječima telekomi su počeli odbacivati „klasične telefonske centrale u otpad“, te ih mijenjaju „internet serverima i računalima“. Ovim procesom ostvaruju se goleme uštede, zbog potrebe višestruko manjeg prostora za „komutacije ili tf. centrale“, drastičnog smanjenja potrebe za električnom energijom, jeftinijim održavanjem i manjim brojem uposlenih. Hrvatska je u svijetu DT-a, u implementaciji VoIP tehnologije u javni telefonski sustav države, bila prva ili medju prvima, u čijem se HT sustavu i testirala oprema, ne samo HARDWARE, već više i SOFTWARE, koji je omogućio i integraciju sa tradicionalnim sustavima. Nakon Hrvatske, krenule su i ostale zemlje iz DT EU carstva u slične procese prelaska na VoIP, pa je, na pr. i jedan HT stručnjak mreže, pred 3-4 godine, preuzeo rukovođenje operacijom transformacije „DT mreže Slovačke“.

U tehničkom smislu telekomunikacijski sustavi su vrlo složeni, funkcioniraju u raznolikom okolišu opreme i podložnii su dakako i kvarovima i nepredvidivim dogadjanjima, poput onog od prije dva mjeseca, kada je Dubrovnik ostao u telekomunikacijskom kaosu i mraku, formalno zbog prekida svjetlovoda od „nekog bageriste pri popravku ceste“.

Nebriga za telekomunikacijski sustav

Današnji ispad telekomunikacijskog sustava države logična je posljedica nebrige za ovaj prevažni državni sustav (posebno ove Vlade i ministra), sagledano u kontekstu današnjih migrantskih globalnih političkih preslagivanja. Hrvatska mora iznova steći, na ovaj ili onaj način, kontrolu nad sustavom države, a ne „slegnuti ramenima“ i praviti se kako je odgovornost za stanje sustava na „privatnom vlasniku“. Ovaj „privatni vlasnik“ zvan Hrvatski telekom, u državnom vlasništvu (doduše države Njemačke), svojom utrkom za profitom i managerskim posljedičnim godišnjim bonusima, otjerao je iz HT-a, u organizacijskom smislu, većinu „poslova i ljudi (znanja)“ o telekomunikacijskom sustavu. Vidimo i kako se „preregistracijama i doregistracijama djelatnosti“, HT bavi „svim i svačim“, pa i prodajom struje, „nekretninskim businessom“, ugostiteljstvom i slično, dok je poslove održavanja „mreže-outsourcirao“ kako mnogobrojnim malim lokalnim poduzetnicima širom Hrvatske, tako i velikim igračima kao što je Ericsson Nikola Tesla. Višegodišnji zastoj u investicijama u sve razine suvremenemreže, posebno optičke mrežne infrastrukture, ma što HT (DT) danas govorio, rezultirao je u degradaciji kvalitete mreže komparirano sa drugim operatorima i njihovim desetgodišnjim razvojem mreže, a posebno u odnosu na očekivanja i potrebe korisnika Hrvatske danas.

Od trenutka preuzimanja HT-a 2001 g., DT je vrlo brzo izvukao, kroz godišnju dobit i dividendu, „uplatu“ za privatizaciju, a kroz proces „transformacije“ provukao je HT iz tehnološke kompanije u „marketinšku“ kompaniju. Desetak tisuća zaposlenika na najgori je način osjetilo posljedice te transformacije kroz posljednjih desetak godina, bilo odlaskom u prijevremene mirovine (sretnici) ili na „burzu rada“, uz izuzetno bogato nagrađene „uspješne managere“ brojnih Uprava do danas. Kako danas u HT-u radi, izmedju oko 4000 uposlenih, svega dvoje starijih od 60 godina, jasno je da tamo više nema „sjećanja“ na vremena brige oko SUSTAVA DRŽAVE.

Danas je jedina briga „profitabilnost“ svake grane organizacijske strukture HT-a, od pravne službe, knjigovodstva, preko marketinga i prodaje pa sve do „tehnike“. Stoga ProfitDanas je jedina briga „profitabilnost“ svake grane organizacijske strukture HT-a, od pravne službe, knjigovodstva, preko marketinga i prodaje pa sve do „tehnike“. Stoga je i današnji ispad jednog od temeljnih SUSTAVA jedne DRŽAVE, logični završetak jedne utrke za profitom, izvlačenjem istog preko granice i zaradama managera, često stranaca s godinu-dvije boravišta u Hrvatskoj. I isto toliko „dugovječnoj“ brizi za SUSTAV DRŽAVE!je i današnji ispad jednog od temeljnih SUSTAVA jedne DRŽAVE, logični završetak jedne utrke za profitom, izvlačenjem istog preko granice i zaradama managera, često stranaca s godinu-dvije boravišta u Hrvatskoj. I isto toliko „dugovječnoj“ brizi za SUSTAV DRŽAVE!

Da li se vidi „svijetlo na kraju tunela“ za telekomunikacije u Hrvatskoj? Na žalost, u kratkoročnom razdoblju možemo očekivati samo daljnju kompromitaciju sustava, degradaciju kvalitete i „obilnu ponudu“ krajnjim korisnicima poziva „navlakuša na nove ugovorne obaveze“ iz „tko zna čijih“ sve pozivnih centara, kooperanata HT-a. I ispada prometa poput današnjeg !

Nova Vlada i nova politička klima koju će donjeti u 2016.g. svakako treba povesti računa o telekomunikacijskom sustavu države, koji se mora dovesti u poziciju da nikada više ne smije biti ovisan o „volji, znanju, profitu ili namjerama“ jednog privatnog na „tržištu“ dominantnog operatora. Za ispad sustava, osim traganja za uzrokom, treba prozvati i odgovornog, ma koliko je nesvrshovito u ovom trenutku zahtjevati ostavku ministra. No, ne treba zaboraviti odgovornost i uloge drugih „telekomunikacijskih igrača“, od HAKOM Agencije, NO i UO HT-a, do ENT-a.

Nikako ne zaboravimo, stabilan telekomunikacijski je sustav prvorazredno gospodarsko, ali i sigurnosno pitanje svake uređene države, posebno značajno danas u ovim nesigurnim vremenima. Ovakovi ispadi i kaos u sustavu nikako se ne bi više smjeli ponoviti, ne samo zato što ne priliče uređenoj državi, već zato što direktno ugrožavaju stabilnost države. Otkriti uzročnika ispada je prioritet, ali i jasno ukazati na odgovornost, ne samo političku i ne samo na najvišoj ili „najnižoj“ razini.

Damir Tučkar