Zatišje pred buru

U ovoj Vladi jedini ministar koji ne skida osmjeh s lica jest ministar turizma. Zbog odlične turističke sezone, doduše prema tumačenjima svih poznavatelja prilika, sezona se dogodila slučajno ovoj slučajnoj Vladi, prvenstveno zbog Gospodina koji je podario jedno od najtoplijih i ljeta bez padavina. I neke druge „sitnice“ su tome pridonijele, poput gospodarskog „procvata“ Grčke i posljedičnog odustajanja velikog broja građana EU da ljeto provedu na jednom od najljepših obala Mediterana. Svakako su „uspjehu nadležnog ministra turizma“ pridonjele i okolnosti zbog kojih su do sada valovi „turista“ iz Sirije izbjegli Hrvatsku na putu prema krajnjem odredištu – Njemačkoj. Zlobnici bi rekli kako je ovih „par pojedinosti“ dovoljno da rezultati ove grane privrede budu kakvi jesu i bez „nadležnog ministarstva“. No, pustimo turizam i okrenimo se telekomunikacijama, bolje rečeno operatorima na telko tržištu.

Turizam je ovih mjeseci dobro napunio i njihove kase, jer, ne zaboravimo to, gotovo niti jedan odrasli turist u Hrvatskoj ovog ljeta nije bio bez mobitela, tableta, prijenosnika. Surfalo se više nepreglednim prostranstvima interneta nego morskim valovima, što nam samo govori u kakvom dobu živimo. Mnogi posjetitelji Dubrovnika, pred kojih mjesec-dva, kada je ovaj grad gotovo 24 sata bio „telekomunikacijski mrtav“, radije bi pristali biti bez KalkulacijeBruse se posljednje kalkulacije, pa je sigurno kako će EU postati jedna zona, jedna LOKALNA tarifa za komunikaciju korisnika. U konačnici, to bi značilo da bi korisniku u Zagrebu bilo svejedno zove li iz Sopota u Dubravu ili negdje u Portugal – cijena poziva će biti ista. Jasna je namjera centralne EU administracije, stvoriti jedninstvenu „državu“ EU u području komunikacija, a time i pojeftiniti okvir djelovanja gospodarskih subjekata.vode i hrane, nego što su morali ostaviti svaku nadu za komunikaciju pomoću suvremenih igračaka. Ove su pak bile „mrtve“ pred željom i potrebom turista za obavljanjem mobilnog plaćanja, a takvi su bili i stacionarni bankomati.

Ukratko, jedan mali neugodni događaj, kojeg je Ministar zaboravio, ali, bojim se, turisti u Dubrovniku toga dana – baš i nisu. No, taj „blackout“ od 24 sata na jednom „malom području“ Hrvatske, i nije nešto strašno, jer prihodi operatera telekom usluga, zbog tzv. roaminga, odnosno pozivanja u druge zemlje EU i šire, još uvijek su jako, jako, jako značajni. Pa i ministar Lalovac kalkulira početkom godine u planu prihoda i tu (PDV na komunikacijske račune) „svoticu“. No, već duže vrijeme Bruxelles gura inicijativu koja se baš i ne sviđa velikim EU igračima telekomunikacijskim operatorima i koji je nastoje odgoditi što više mogu, a to je da se ujednači cijena komunikacije korisnika izmedju zemalja EU. Catch 22 za telko operatore leži u tome da „EU administracija“ silno želi svesti tu cijenu na cijenu lokalnih razgovora u EU zemljama.

Bruse se posljednje kalkulacije, pa je sigurno kako će EU postati jedna zona, jedna LOKALNA tarifa za komunikaciju korisnika. U konačnici, to bi značilo da bi korisniku u Zagrebu bilo svejedno zove li iz Sopota u Dubravu ili negdje u Portugal – cijena poziva će biti ista. Jasna je namjera centralne EU administracije, stvoriti jedninstvenu „državu“ EU u području komunikacija, a time i pojeftiniti okvir djelovanja gospodarskih subjekata. Zbog konkurentnosti sa najvećim globalnim gospodarskim suparnicima, od Azijskih zemalja do rastućih gospodarstava Južne Amerike. Naravno, operatori telekom usluga grčevito izračunavaju „gubitke“ koji će im se dogoditi u odnosu na današnje cijene. Hrvatski operatori također će, zbog značajnog današnjeg prihoda od milijuna turista, bilježiti „gubitke“, uz sve posljedice koje će pad ovih cijena sigurno pogoditi i mnoge „male ljude“. Kako stvari stoje, 2016. je posljednja godina u kojem će prihodi od roaminga biti vrlo izdašni.

Neke novosti iz telko arene Hrvatske

Već neko vrijeme u Hrvatskoj se događaju, očekivani, procesi, kako to analitičari vole kazati – konsolidacije tržišta. Prevedeno na jezik običnih ljudi to znači da se smanjuje broj konkurenata na tržištu po principu „veća riba jede manju“ ! Stoga se prisjetimo „prve žrtve“ tržišne utakmice, kada je sada već pred dosta godina, HT „pojeo“ ISKON, doduše i iz nekih zakulisnih razloga osobne naravi, a što je bilo povezano sa dotadašnjim vlasništvom ove „firmice“ i ubrzo imenovane članice Uprave HT-a. No, to je jedna druga i poduža priča za neku drugu priliku, a današnja spajanja („pametni“ o tome obavezno govore kao merging ili take over) interesantna su zato jer su se u principu izkristalizirale dvije veće konkurentne telko kompanije: HT koji kontrolira (ili možda i posjeduje?) i Optimu, pa i VIP koji je uz B-net, ovih dana početkom rujna 2015. i formalno preuzeo AMIS (AMISCO NV iz Belgije).

AMIS je time VIP-u donio oko 23.000 korisnika i ponešto optičke infrastrukture, pretežno u Zagrebu. U stvari teško je reći da su to baš „dvije konkurentne kompanije“ jer HT ipak je zbog povijesnih okolnosti njegove ipak i dalje dominantan operator. Makar HAKOM tumači drugačije i tumači da HT više nije operator sa značajnom tržnom snagom. Ostalih dvadesetak manjih operatora lokalnih ili nešto širjeg područja djelovanja, nisu ozbiljna konkurencija, ali su svi potencijalne „patkice za odstrel“ ovih većih operatora. Nije to baš budućnost kakvu smo, kao korisnici nadajući se jačoj konkurenciji i posljedičnom padu cijena, očekivali na tržištu telekom usluga.

Kada smo već spomenuli HAKOM, državnu neovisnu agenciju za regulaciju telekom tržišta (inicijalno je agencija TrikoviKao i svaki trgovac, operatori, ali još i više njihovi „kooperanti“ u preprodaji telko usluga, koriste svaki mogući trgovački trik, sve što je dopušteno i nije zabranjeno, da navedu potencijalne kupce na potpis tog papirića kojim ovi garantiraju svoju vjernost bar dvije godine. „Sitna slova“ na ugovoru, ali monogo toga prešućenog, uzrok je frustracijama brojnih korisnika uz prve primljene račune za uslugu, koju su često ugovorili privućeni blještavim uređajima i „malim ratama“ otplata.imala te zadaće, a onda su je „nadogradili“ dužnostima iz sfere TV-a, poštanskih usluga i željeznice) ovih je dana donjela Pravilnik kojim operatori imaju dodatnu obvezu jasno i nedvosmisleno predočiti cijenu usluge na samom zahtjevu za zasnivanja pretplatničkog odnosa 3.9.2015. Doduše, HAKOM kasni kojih 2-3 godine sa ovim „opterećenjem“ za operatore, jer bi se time izuzetno smanjio broj pisanih prigovora nezadovoljnih korisnika na ugovore koje potpisuju i računima koje kasnije počinju zaprimati.

Kao i svaki trgovac, operatori, ali još i više njihovi „kooperanti“ u preprodaji telko usluga, koriste svaki mogući trgovački trik, sve što je dopušteno i nije zabranjeno, da navedu potencijalne kupce na potpis tog papirića kojim ovi garantiraju svoju vjernost bar dvije godine. „Sitna slova“ na ugovoru, ali monogo toga prešućenog, uzrok je frustracijama brojnih korisnika uz prve primljene račune za uslugu, koju su često ugovorili privućeni blještavim uređajima i „malim ratama“ otplata. U slučajevima želje zamjene uređaja ili promjene operatora, prije vremena istjeka obaveze, mnogi su se neugodno iznenadili i zakonski točno obračunatim penalima. No, još više su se iznenadili iznosima pojedinih stavci računa, jer im je ili bilo drugačije rečeno ili jednostavno prešućeno, što ća se sve naći na mjesečnim računima.

Zašto je HAKOM čekao godinama na jasni i transparentni propis koji otežava život operatorima? Neki zli komentari govore o „utjecaju“ EU koja želi Hrvatsku sličnu ostalim zemljama članicama i u sferi telekomunikacijskog tržišta. Kako smo već „zaboravili“ vremena, kada su također zli komentatori pričali neutemeljeno o utjecaju tada najjačeg telko operatora HT-a na agenciju HAKOM, ali i ostalu tržnu konkurenciju, tako i sada moramo, netočnim i zločestim komentarom utvrditi, kako je konačno „ozakonjenje“ jasnog ugovora sa korisnikom, vremenski i razložno sjajno programirano. Zašto ? Ostavljam čitateljima da zaključuju temeljem niže vijesti.

Nastupa li vrijeme bez ugovorne obveze?

Već tri najveća operatora USA (T-Mobile USA, Verizon, a sada i Sprint) napuštaju praksu ugovaranja pretplatničkog odnosa uz tzv. dvogodišnju ugovornu obavezu, vezanosti uz operatora koji je korisnika privukao nekim segmentom cjenika i hit gadget-om tog trenutka. Do kraja godine očekuje se slična odluka i AT&T, što će vjerojatno u USA navesti i sve ostale na sličnu praksu. Iako je telko tržište u USA ponešto drugačije od onog u Europi, ipak, očekuje se kako bi se slični procesi mogli i ovdje zakotrljati. Načelno, korisnici, ali i mnogi analitičari, krive operatore kako ih ugovornom obavezom žele „izmusti“ i vezati što duže novim ponudama kada dođe vrijeme isteka ugovora. Kako je višegodišnji dosadašnji konzumeristički pristup korisnicima, snagom marketinga, do sada „uvjerio“ korisnike kako je „apsolutno nužno“ svake druge godine kupiti novi „bolji i pametniji“ uređaj, korisnici su „inercijom“ s novim uređajem bili „iznenađeni“ i novom dvogodišnjom obavezom prema starom operatoru.

U USA, praksa je pokazala, uvjeti ugovaranja mijenjau se relativno brzo, pa nakon 15 mjeseci, u biti novi korisnici PoantaPoanta u cijeloj priči je dakle to da će korisnici u potpunosti odvojiti cijenu koju plaćaju za mobitel i cijenu koju plaćaju za operatera, a u isto vrijeme će moći obnavljati svoj ugovor kako vrijeme prolazi i tako imati povoljnije tarife. Odvajanjem te cijene mobitela, očekuje se snažniji porast kupnje mobitela kod raznih trgovaca. Zakonima ekonomije i privatnog poduzetništva, samo ta činjenica povećanja mjesta i količina ponude, neminovno će dovesti do povoljnijih uvjeta kupnje uređaja za korisnike, od uvjeta koji su ikada bili omogućeni kod telko operatora.potpisuju za njih povoljnije ugovore od onih koji sada nezadovljni čekaju još istjek 9 mjeseci do kraja obaveze. Bilo bi zanimljivo provesti analizu u EU i Hrvatskoj, pa da bi se moglo zaključiti postoji li isti trend „nezadovoljstva“ korisnika uvjetima ugovora posljednjih mjesec te obveze. Posebno s aspekta primaljivih ponuda konkurencije i nemogućnosti „prelaska“ bez plaćanja penala ! Stoga, operateri su se štitili raznim klauzulama koje onemogućuju lako ili ga čine nepovoljnim, mijenjati tarife, raskidati ugovore i slično. Također valja reći kako i korisnici nisu sveci, lakomisleno i bez puno promišljanja što u smislu pravne obaveze potpis znači, potpisuju ne čitajući i ne mareći što su potpisali – sve do pojave prvog računa u sandučiću ili želje za promjenom operatora. Većina korisnika kupuje svoj mobilni uređaj od operatora, plaćajući ga u „sitnim“ ratama i zapravo uopće nije svijesna cijene tog uređaja.

Do kupčeve odluke o kupnji uređaja i posljedičnoj ugovornoj obavezi sa operatorom najčešće dolazi impulsnim odlukama, kao posljedica više ili manje suptilnih marketinških poruka. Stoga je ključno a se svaki korisnik disciplinira i upita, treba li mu baš svake druge godine novi model uređaja i što mu on to donosi. Kupujemo li baš svake druge godine i novi model TV ili kojeg drugog kućanskog aparata, samo zato jer je izašao „novi i bolji model“? No, kada se radi o mobilnim telefonima, osobnoj „igrački“, tu racionalnost prestaje, a ostaje čista podložnost marketinškoj kreaciji korisnikove ŽELJE! No, vratimo se u SAD. Operateri su mozgali i uočili su da ovaj odnos vezanja na dvije godine nikome ne koristi jer korisnike ne veseli. Zadovoljstvo uslugom, a ne cijenom je na zapadu već nekoliko godina primaran faktor pri odabiru pružatelja iste. I tako su operateri odlučili da više neće nuditi (već sada ili najkasnije do kraja 2015. godine) ugovore kojim se korisnik veže na dvije godine, a davat će popuste na ugovore koji ne sadrže kupnju uređaja i koji nemaju ugovornu obvezu.

Praktički računicom ćete doći na isti iznos koji se plaćao do sada, ali više nema okova uz operatora. Primjera radi: flat razgovori i SMS, plus 3 GB internet prometa košta u SAD-u 80$ mjesečno. Ako želite iPhone 6 morate nadoplatiti još 199 $. Budući da iPhone košta 680$, sada kroz 24 mjeseca plaćate 480 $ time i punu cijenu uređaja (199 + 480 =680). Po novom korisnika će ugovor koštati 60 $ mjesečno, nema ugovorne obaveze, ali uredjaj nabavljate sami – kakav želite. Budući da je i u USA mnogo dati 680$ odjednom, operateri će i dalje pružati mogućnost kupnje mobitela i to otplatom na 24 rate. Budući da će mobitel biti zaključan za vrijeme otplate, na taj će način vezati korisnike kod sebe tijekom 24 mjeseca.

Poanta u cijeloj priči je dakle to da će korisnici u potpunosti odvojiti cijenu koju plaćaju za mobitel i cijenu koju plaćaju za operatera, a u isto vrijeme će moći obnavljati svoj ugovor kako vrijeme prolazi i tako imati povoljnije tarife. Odvajanjem te cijene mobitela, očekuje se snažniji porast kupnje mobitela kod raznih trgovaca. Zakonima ekonomije i privatnog poduzetništva, samo ta činjenica povećanja mjesta i količina ponude, neminovno će dovesti do povoljnijih uvjeta kupnje uređaja za korisnike, od uvjeta koji su ikada bili omogućeni kod telko operatora. Ovi novi odnosi operator- trgovac uređaja-kupac telko usluge uvelike će utjecati, a vidljivo je to već i sada, na tržište (proizvođače) pametnih i ostalih telefona.

Naime, u većini razvijenih tržišta dosegnuta je točka zasićenja, gotovo svaka odrasla osoba ima mobilni telefon, pa operateri nove ugovore skalpaju uglavnom preotimanjem korisnika od drugih operatora. Ali, kupci se pritisnuti gospodarskim teškoćama sve više preispituju, trebaju li baš tako često kupovati sve složeniji uređaj ili ih zapravo zadovoljava jednostavniji model. Moramo li baš imati skupi iPhone ili Samsung ili možda neki drugi bitno jeftiniji brand? Zapravo, moramo li baš ultimativno nabavljati pametne telefone čije funkcije i mogućnosti malo tko koristi u punoj mjeri? Da, tržište će definirati sudbine proizvođača, ali i telko operatora, a izvjesno je jedino kako će ovih subjekata tržišta, kroz 4-5 godina biti jako različite od ovih današnjih. A korisnici? Pođite u „telko analizu“ od sebe i članova svoje obitelji, vaših potreba za komunikacijom i vaših mogućnosti financiranja želja i očekivanja ili realnosti potreba.

Hoće li se i kada u EU i Hrvatskoj pojaviti potrebe za ovim dilemama (ugovorna obaveza ili ne), posebno nakon što je HAKOM propisom prisilio Hrvatske operatore na „odključavanje mobilnih telefona“, ali i zbog dostupa internetskim kanalima prodaje ili klasičnim distributerima bitno jeftinijih modela od onih u ponudi naših operatora?

Damir Tučkar