Srebrenica i savjest zapadnih demokracija

Presuda u slučaju tužbe protiv Srbije, za genocid, na žalost, bila je i očekivana! Previše je nečiste savjesti na dušama zemalja "zapadnih demokracija" a da bi odluka mogla biti drugačija. Interesi "velikih" i dalje se skrivaju u službenim dokumentima, na temelju kojih će povjesničari idućih stoljeća pisati povijest Europe - Europe u kojoj se na kraju dvadesetog stoljeća dogodilo to što se dogodilo: etničko čišćenje i genocidni rat.

Vojne snage zapadnih demokracija bile su u Srebrenici, pa bi kvalifikacija odgovornosti Srbije za genocid optužila i uplela i njih zato što zločin nisu spriječile. Reakcije iz Srbije su očekivane, ne prvi puta u posljednjih stotinjak godina Srbija je nagrađena za ratove što je izazvala, za patnje stanovništva njenih susjeda, od vremena Balkanskih ratova do današnjih dana.

Budući da je sud presudio kako je presudio, povijesne knjige će budućim generacijama ostaviti u nasljeđe "istinu" o građanskom ratu, iako je Srbija zapravo pokušala ostvariti teritorijalno proširenje. Sve se to odigralo kroz rat u kojem su, u najvećoj mjeri sa srpske strane, počinjeni ratni zločini. No, zločini planiranog etničkog čišćenja svim sredstvima, prvenstveno protjerivanjem a ako to ne uspije čistim genocidom, ostat će "neosuđeni". Srebrenica je takav primjer, možda jedino za svjetske kriterije "premali" a da bi se cijeli rat generalizirao takvom kvalifikacijom.

Hrvatska, Europa, Srbija

Hrvatsku ponašanje Europe ne bi trebalo iznenaditi, jer ono se u slučaju Hrvatske ne mijenja još od srednjeg vijeka. Kako je Europa nagradila Hrvatsku zato što je stoljećima krvarila i sačuvala Europu od turske pogibelji ? Raskomadala ju je između Italije i Austrije, kasnije podarila dijelove i Mađarskoj, gušila nemilosrdno svaki pokret koji je vodio samostalnosti. Kraj prvog svjetskog rata i propast Austro-Ugarske Monarhije opet nije donio žuđenu slobodu, već je Hrvatska prisiljena ući u Jugoslaviju, potpasti pod srpsku čizmu za idućih 70-ak godina. Pri razdruživanju, Hrvatska je jedina od svih republika, ostala bez teritorija koje je "donijela" u tu Jugoslaviju.

Svjedoci smo i danas kako Hrvatska samostalnost još uvijek nije potpuna, da se od Hrvatske zahtijevaju svakakvi ustupci pri otvaranju EU integracijskog procesa. Zbog toga ne treba niti očekivati uspjeh hrvatskih tužbi protiv Srbije pred Međunarodnim sudom, niti gajiti iluzije da će Srbija ikada isplatiti ratne štete.

U ovakvim okolnostima zadatak MVP-a trebao bi biti da što prije pokrene procese rješavanja granične crte, da podsjeća na pitanje otetih, nestalih i ubijenih Hrvata tijekom Domovinskog rata u Srbiji, da insistira na povratku otetog kulturnog blaga i na povratku arhivske građe otete u Beograd, te da se procesi normalizacije ne nastavljaju dok se ova pitanja ne riješe.

Vesna Pusić kao ministrica vanjskih poslova

Srebrenicu i ostale srpske zločine zapadne demokracije su mogle spriječiti. Zbog toga se i čini sve da se zatvore "neugodna poglavlja" i napiše "prihvatljiva" povijest, i to sve pored živućih sudionika zbivanja. No, kako ne valja kukati i pokušavati nemoguće, valja se okrenuti ostvarivim ciljevima, a prvi je da se na slijedećim izborima ne dozvoli u Hrvatskoj pobjeda lijeve opcije i formiranje vlade s ministricom vanjskih poslova Vesnom Pusić, koja je tu svoju želju i kandidaturu obznanila javnosti u posljednjoj emisiji "Nedjeljom u dva"!

Potpuno je jasno, kako bi se u idućem četverogodišnjem razdoblju artikulirala Hrvatska vanjska politika pod njenim vodstvom: u smjeru Hrvatske kao "građanske" države, gdje je patriotizam klasificiran kao reakcionarni nacional-šovinizam, gdje treba "izbrisati" granice koje nas dijele od susjeda, zaboraviti prošlost i "okrenuti se budućnosti", praviti se da devedesetih "ničega nije bilo", izbrisati iz udžbenika povijesti dr. Franju Tuđmana i Domovinski rat, a ako to baš treba spomenuti, onda svakako u kontekstu "osvajačkog rata za teritorij BiH" i stvaranja "velike Hrvatske".

Kako su takve kvalifikacije od određenih političkih europskih krugova rado slušane, podrška ovim snagama na izborima bit će izrazita. Njihova eventualna izborna pobjeda garantirala bi manipuliranje Hrvatskom u najosjetljivijem razdoblju pregovaranja i pristupanja euroatlantskim integracijama, koje će opet "zacementirati" Hrvatsku sudbinu u desetljećima buduće EU-demokracije. Zato je i istina o Srebrenici izuzetno značajna i ne smije se nikada odustati od ISTINE, "glasnog govorenja i dodijavanja cijelom svijetu", kako se stvarala Hrvatska i tko je kriv za Hrvatske žrtve.

U tom kontekstu crnogorsko priznanje krivnje stoga čini se izuzetno značajnim, a dogovor oko isplate ratne odštete treba biti što prije ostvaren. Međutim to ne znači da treba pristati na mrvice kako to predlaže Crna Gora, odnosno na sramotno malih 35 milijuna eura.

Domovinski memorijalni centar

Dokumenti i svjedočanstva ratnih srpskih zločina u Hrvatskoj moraju se što prije, za vječnost, objediniti i prikazati u budućem Domovinskom memorijalnom centru, po uzoru na židovski centar holokausta. Isto tako, u svakoj prilici svim budućim srpskim političkim garniturama treba uvjetovati suradnju s isprikom i poklonom nevinim hrvatskim žrtvama. Neka se i ovaj prilog portalu HKV-a prihvati kao podrška inicijativi stvaranja Domovinskog memorijalnog centru i svemu što bi takav centar značio u širenju istine o hrvatskom Domovinskom ratu i srpskim zločinima.

Damir Tučkar 

{mxc}