Katastrofalno stanje telekomunikacija u Hrvatskoj

Rastrošnost bahate vlade

I  dok ministar Linić opetovano govori o nužnosti daljnje porezne presije na građane i poslovne subjekte, na rezove i stezanja remena, obznanjuje rebalans ovogodišnjeg proračuna, te kada smo umislili kako je posljednje „iznenađenje“ izluđenim građanima priuštila u TV nastupu kod Ace, sisačka županica Marina Merzel-Lovrić svojim bahatim pojašnjenjem „uštede“ pri kupovini vozila Audi A6, ovih nas je dana opet zapanjila još jedna vladina odluka. Ona o kupovini novih, više odmerzel1350 automobila, za novih 132 milijuna kuna iz državnog proračuna.

Ako bi pokušali izbrojiti sve automobile, ali i telekomunikacijsko-informatičku opremu, posebno u svezi tzv. pametnih telefona, što je ova vlada u tijeku 2013. nabavila za potrebe sve rastrošnije državne strukture, od ministarstava do agencija što niču kao „gljive poslije kiše“, došli bismo ubrzo do zapanjujućeg iznosa što se približava 1 milijardi kuna.

I dok nas ministar Linić uvjerava kako je rebalans nužan i kao rezultat lošeg ubiranja PDV-a i pojačanih obaveza RH u ovoj godini, posebno prema članstvu u EU, te iznosi dodatnih više od 16,3 milijarde kuna, pojašnjenja koja daju ministri i Vlada, pri svim ovim cjelogodišnjim kupovinama luksuza, odašiljući poruku bahate arogancije vladajuće politokracije običnom puku : „Ostavite svaku nadu VI koji sa nama ulazite u 2014. godinu!“ Microsoft u vladinom paketu

Stručnjaci su jednoglasni kako je ICT industrija posljednjih desetljeća glavni pokretač razvoja i gospodarskog prosperiteta svih vodećih država svijeta, pri čemu su telekomunikacije preduvjet tzv. „digitalne ekonomije“, gospodarskih aktivnosti ne samo dot-com kompanija, već i efikasnih državnih institucija u službi građana.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović sastao se 7.studenog 2013. u Banskim dvorima s glavnim izvršnim direktorom Microsofta Steveom Ballmerom. Povod sastanku bio je potpis na tajnoviti „Education Transformation Agreement“Microsoft-Corporation(ETA), kojeg je u ime hrvatske vlade, stavio ministar znanosti, obrazovanja i sporta doc.dr.sc. Željko Jovanović.

Prilično je iznenađujuće i doprinosi tajnovitosti ovog sporazuma, činjenica kako samom Ballmeru mediji nisu smjeli postaviti niti jedno pitanje. Microsoft, koji je u Hrvatskoj prisutan desetljećima, razvio je veliki partnerski sustav s više od 1100 poduzeća kooperanata, a pruža podršku i brojnim nezavisnim proizvođačima softvera u Hrvatskoj. Valja spomenuti kako je 46% radnih mjesta u hrvatskom IT sektoru povezano s Microsoftovim tehnologijama.

Političari, ovakvim povodom uobičajeno izgovore nešto poput ministra Jovanovića: „Snažnijim uvođenjem novih, a posebice informacijskih tehnologija, omogućit ćemo transformaciju hrvatskog obrazovanja, poticanje inovacija i razvoj vještina potrebnih za zapošljavanje u 21. stoljeću te na taj način povećati hrvatsku konkurentnost na globalnom tržištu. Glavni cilj sporazuma je osposobljavanje nastavnika i nositelja obrazovnih procesa, što je u skladu i sa strategijom Vlade koja radi na izgradnji izvrsnog sustava obrazovanja koje je usklađeno s potrebama društva.

Moramo biti inovativni i konkurentni, a to možemo samo ako je jednaka kvaliteta obrazovanja dostupna svima, a važnu ulogu u tome ima upravo uporaba moderne tehnologije.“ No, vratimo se samom sporazumu ETA, što vrijedi do kraja lipnja 2018., i kojeg je, kako se neslužbeno u kuloarima govorka, Microsoft pokušao prozvati svojom intelektualnom imovinom, kako bi spriječio da bude objavljen.

U prvi plan, posebno kroz privržene medije, Vlada je plasirala informaciju dijela tog sporazuma, koji podrazumijeva i da oko 550.000 učenika, studenata, nastavnika i profesora dobije „besplatno“ korištenje sustava Office 365! One malo iskusnijemilanovic microsoftu poslovnom svijetu, svakako jako intrigira riječ „besplatno“, jer i te kako je poznata i ona čuvena izreka američkog poslovnog svijeta : „There ain't no such thing as a free lunch“ (Ne postoji besplatni objed).!

Isticanjem „besplatnog Office 365“ za sve u obrazovnom sustavu, pomalo je pala u „drugi plan“ informacija kako je ETA samo Microsoftova priprema za ugovor o nabavi softvera za domaći obrazovni i akademski sustav, a čije se potpisivanje očekuje početkom iduće godine. Poznato je da je javni sektor najveći "Pomoć"Microsofta Isticanjem „besplatnog Office 365“ za sve u obrazovnom sustavu, pomalo je pala u „drugi plan“ informacija kako je ETA samo Microsoftova priprema za ugovor o nabavi softvera za domaći obrazovni i akademski sustav, a čije se potpisivanje očekuje početkom iduće godine. Poznato je da je javni sektor najveći pojedinačni kupac na hrvatskom IT tržištu vrijednom oko milijardu dolara. Prema procjeni Darka Parića, pomoćnika ministra Uprave za e-Hrvatsku, državna uprava godišnje Microsoftu za licencije plaća 40 milijuna kuna, no samo letimičan uvid u nabavke softvera Microsofta od strane nekih „državnih subjekata“, pokazuje primjerice da je HEP u lipnju objavio natječaj na kojem je naručio Microsoftov softver za 30 milijuna kuna, a Zagrebački holding za 20 milijuna kuna, pa je očito da „država“ izdvaja uistinu golema sredstva za softver ove kompanijepojedinačni kupac na hrvatskom IT tržištu vrijednom oko milijardu dolara. Prema procjeni Darka Parića, pomoćnika ministra Uprave za e-Hrvatsku, državna uprava godišnje Microsoftu za licencije plaća 40 milijuna kuna, no samo letimičan uvid u nabavke softvera Microsofta od strane nekih „državnih subjekata“, pokazuje primjerice da je HEP u lipnju objavio natječaj na kojem je naručio Microsoftov softver za 30 milijuna kuna, a Zagrebački holding za 20 milijuna kuna, pa je očito da „država“ izdvaja uistinu golema sredstva za softver ove kompanije. Pa zašto se Microsoft, jedini od svih svjetskih kompanija, sam javio Vladi i ponudio ovaj sporazum? Ako zanemarimo činjenicu da je Microsoft globalna kompanija, prepuna izvrsnih IT stručnjaka, ali i managera koji je vode turbulentnim IT vodama, koja ništa ne prepušta slučaju, očito je kako ih je pristupanje Hrvatske u EU motiviralo na ovaj korak. Naime, Hrvatska je pred otvaranjem EU fondova u okviru kojih će za obrazovanje, a dio njega i za informatizaciju obrazovanja, biti alocirano do 1,5 milijardi eura. To i za jedan Microsoft nije „beznačajni“ novac, a za kojeg će ministar Jovanović davati potpis na komercijalnim ugovorima, pa je i Steve Ballmer morao doći osobno upoznati ljude s kojimajovanovic microsoftće poslovati. I počastiti ih „ručkom“ u vidu Office 365 za „sve u obrazovnom sustavu“.

Naime, Microsoft vrlo dobro zna da će, ako obuči gotovo 550.000 osoba za rad na svojim produktima, posebno kroz službeni edukativni sustav jedne države, dugoročno kreirati bazu korisnika, kako osoba sa osobnom informatičkom opremom, tako i kompanija u kojima će te buduće obrazovane osobe jednom i raditi, navikle na softvera te kompanije i koje će ga vrlo izvjesno koristiti dok god budu radno aktivne.

Treba li uopće podsjećati kako postoje alternative softvera, kako komercijalne tako i one besplatne, izvan globalnog Microsoft svijeta, koje imaju mnogo više razloga za korištenje u državnim institucijama i strukturi države, koja je nota bene, prezadužena i na rubu bankrota! Sklapanje ovog sporazuma sa jednom multinacionalnom kompanijom, kojim Hrvatska ulazi u dugoročnu, financijski vrlo značajnu, „poslovnu transakciju“, temeljem jednog „besplatnog ručka“, jednostavno karakterizira ovu Vladu svim epitetima što se i inače ističu pri opisu njena rada u svim područjima: bahata, nestručna, politički snishodljiva spram moćnih, spremna na sve ustupke u namjeri dobivanja pohvala i „ostanka u stolicama“.

I ovim sporazumom, bjelodano i deklarativno dokazuju, kako im je budućnost Hrvatske u skladu sa danas dominantnom digitalno-virtualnom ekonomijom svijeta, stvarno „virtualna briga“!

„Konsolidacija“ tržišta telekomunikacija Hrvatske

Već više od desetljeća nakon ulaska Deutsche telekoma u Hrvatsku, kupnjom 51% HT-a, traje i dalje u području nepokretne telefonije gotovo monopolna tržna situacija, uslijed mnogobrojnih, znanih i u ranijm prilozima obrazlaganih razloga, od sastava i uloge regulatora HAKOM u protekloj dekadi, preko lika i djela predsjednika Uprave HT-a Ivice Mudrinića, pa sve do odsustva ozbiljnog interesa „velikih operatora“ da uđu na maleno hrvatsko tržište. Možda se, stručno predvidivom i politički kroz EU parlament provedenim procesima potaknuta konsolidacijom EU telekomunikacijskih operatora, promjena osjeti i u Hrvatskoj, no do tada trebamo se nositi sa „konsolidacijom na hrvatski način“.

Prilično je neopaženo izvan uskog TK-poslovnog svijetaBallmerMudriniczabilježena informacija o prijedlogu predstečajne nagodbe, „do grla dužog“ Optima telekoma, najvećeg alternativnog operatora HT-u upravo tom HT-u. Danas više nisu važni razlozi zbog kojih Optima, od samog osnivanja, pred desetak godina, nije imala šansu postati ozbiljna alternativa HT-u u nepokretnoj telefoniji, ali kako je danas HT u stvari u poziciji da zbog dugova, realno, preuzme Optimu, zbog obaveze Hrvatske prema EU regulativi i kompetitivnosti tržišta nepokretnih TK usluga, te uloge Agencije za tržno natjecanje, moralo se naći „rješenje“ prihvatljivo za sve, pa i za javnost.

Vjerojatno samo jako specijalizirani stručnjaci uekonomije znaju što je to Mandatory Convertible Loan (MCL), a iz šturog priopćenja s predstečajne skupštine vjerovnika Optime saznajemo kako je upravo MCL „rješenje“, pa pojašnjavamo dalje njegovu bit. Zagrebačka banka, najveći vjerovnik Optima telekoma, namjerava Hrvatskom telekomu platiti minimalno 136,4 milijuna kuna za strateško partnerstvo s Optimom!

U predloženom planu financijskog i operativnog restrukturiranja Optime stoji da će Zaba HT-ove usluge tijekom planiranog petogodišnjeg strateškog partnerstva platiti kroz takozvani dugoročni hibridni financijski instrument izražen u kunama, rečeni MCL. U nagodbi se navodi da je vrijednost MCL-a 110 milijuna kuna i da na njega idu kamate od osam posto godišnje, nakon pet godina vrijedit će 136,4 milijuna kuna. HT nakon pet godina, ako restrukturiranje Optima telekoma prođe dobro, pomoću MCL može postati vlasnik ukupno 20 posto dionica Optime, te dokupiti preostalih 42,5 posto dionica od Zabe i tako postati većinski vlasnik operatora.

Sadašnja predstečajna „nagodba“ vjerovnika je usvojena i kroz dvadesetak dana će biti upućena na sud i tad će se znati i tko će biti sudac koji će voditi predmet. A što će reći Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), ako HT kroz 5 godina postane većinski vlasnik Optime? Vjerojatno ništa, jer se u međuvremenu, nepokretnom telefonijom bave mudrinic linic 0 0 468X10000i drugi operatori, poput VIPa ili B-net, pa u odnosu na cjelokupno hrvatsko tržište, „uklapanje“ Optime u HT, „ne ugrožava“ korisnike u smislu tržnog nadmetanja nuditelja TK usluga!

Kada se sada pri kraju 2013 prisjetimo glavih telekomunikacijskih vijesti iz Hrvatske, ističu se poveznice s Linićevim predstečajnim zakonodavstvom, usmjerenim da pomogne vjerovnicima posrnulih subjekata, a to su „kćer tvrtka“ državnog Dalekovoda i najam Sky Officea, nebodera blizanaca čiji je poslovni prostor zjapio prazan, Agenciji HAKOM i, ali i HT-u od siječnja 2014. Predložena predstečajna nagodba Optime i vrlo izvjesno HT (DT) „profitiranje“, u ovom procesu, uz blagoslov državnih agencija AZTN i HAKOM, daje i neformalne naznake zašto je Deutsche Telekom odlučio, po peti puta produžiti mandat Predsjedniku uprave HT-a, Ivici Mudriniću.

Telekomunikacijski„junak našeg doba“ - Ivica Mudrinić

Današnji novi-stari predsjednik Uprave HTa, Ivica Mudrinić, svojim likom i djelom kroz mandate ministra prometa i veza, te predsjednika Uprave HT-a, ali i u nekoliko godina drugog vladinog zadatka na HRT-u, u razdoblju od gotovo 20-ak godina, uvelike je djelovao na sliku današnjih telekomunikacija Hrvatske! A ta slika telekomunikacijskog sustava jedne države je sve prije nego „ružičasta“, stručnjaci će reći, kako je prije „siva“ poput jesenjih maglovitih jutra današnje Hrvatske. Slika bi mogla biti još „crnja“ ako bi uspoređivali telekomunikacijsku Hrvatsku sa ostalim EU i ostalim europskim zemljama danas i u godinama krajem 90-ih, kada je HT bio, s razlogom, tehnološki ponos i ne samo zaposlenih u njemu.

Ovaj kanadski, mlad i školovan, ali i materijalno potpuno „nezbrinut“, imigrant u Hrvatsku, s od Šuška plaćenom avionskom kartom (neki govore, povratnom za Kanadu, kao osiguranje u slučaju eventualnog neuspjeha), u Zagrebu je objeručke iskoristiomudrinicpriliku koja mu se pružila, naivnošću predsjednika Tuđmana, za ostvarenje uspjeha preko noći ili „američkog sna“. Nije mi namjera evocirati najbitnije događaje ili neke od afera, u biografiji ovog, iz Berlina sagledano, izuzetno uspješnog managera, koji je doduše pri tome unazadio telekomunikacijski sustav jedne suverene države, ali želio bih podsjetiti na neke od kamenčića mozaika hrvatskih telekomunikacija što su „izmiješani“ Za Njemačku i sebeNije mi namjera evocirati najbitnije događaje ili neke od afera, u biografiji ovog, iz Berlina sagledano, izuzetno uspješnog managera, koji je doduše pri tome unazadio telekomunikacijski sustav jedne suverene države, ali želio bih podsjetiti na neke od kamenčića mozaika hrvatskih telekomunikacija što su „izmiješani“ njegovom rukom. Doduše, nešto je od toga rađeno prema uputama iz „centrale“, a za uspješno odrađen posao bio je i vrlo bogato i u EU razmjerima, nagrađen. Svojim vrlo visokim političkim kontaktima i vezama, kao i činjenicom da je regulatorna agencija za telekomunikacije, uključujući i čelnike te državne agencije, formirana od stručnjaka za telekomunikacije, pretežno bivših zaposlenika HT-a, HT-u je neformalno omogućen i snažan utjecaj na „krhko telekomunikacijsko tržište Hrvatske“njegovom rukom. Doduše, nešto je od toga rađeno prema uputama iz „centrale“, a za uspješno odrađen posao bio je i vrlo bogato i u EU razmjerima, nagrađen. Svojim vrlo visokim političkim kontaktima i vezama, kao i činjenicom da je regulatorna agencija za telekomunikacije, uključujući i čelnike te državne agencije, formirana od stručnjaka za telekomunikacije, pretežno bivših zaposlenika HT-a, HT-u je neformalno omogućen i snažan utjecaj na „krhko telekomunikacijsko tržište Hrvatske“. Dolaskom Deutsche Telekoma, ostavimo li po strani ovo posljednje telekomunikacijsko pogubno za Hrvatsku, desetljeće „tržnog monopolizma“ u nepokretnoj telefoniji, te labavog, tržnog „duopolizma“ u mobilnoj telefoniji, Ivica Mudrinić je, u potpunosti ostvarujući očekivanja Berlina, bitno unazadio jedan od najvažnijih sustava jedne zemlje.

Potpuni, sada već desetljetni, izostanak izgradnje i osuvremenjivanja transmisijskih mrežnih resursa, u vidu optičke mrežne infrastrukture do stana korisnika, a posebno u ruralnim područjima, prolazio je potpuno nezapaženo od nadležnih vlada i ministara, koji jednostavno nisu uopće vidjeli korelaciju telekomunikacija i uspješnog modernog gospodarstva svijeta „digitalne ekonomije XXI. stoljeća“.

No, ako danas pričamo o neizgrađenim optičkim mrežama Hrvatske, kojima se, u stručnom smislu potpuno neopravdano, kao medijski spin i mantra, pretpostavlja „LTE mobilna mreža nove generacije“, s pozicije običnog korisnika, fizičke osobe ili gospodarskog subjekta, mrežni su resursi Hrvatske danas neadekvatni, posebno u komparaciji s drugim EU zemljama i obvezujućom digitalnom agendom. Kada pogledamo početak prvog mandata isdnpredsjednika Uprave HT-a nakon preuzimanja od Deutsche Telekoma, ono što nitko, posebno od tadašnje Račanove Vlade i nadležni, odavno zaboravljeni ministri prometa i veza, Alojz Tušek, Mario Kovač i Roland Žuvanić, nije razumio, što to znači, za Hrvatsku, HT-ova odluka o „uvođenju ISDN-a“.

Naravno, to je bilo vrijeme, kada je DT u Njemačkoj „gasio“ ISDN tehnologiju, kada ju je skupo „prodao“ Hrvatskoj, u vremenima kada se drugi EU operatori radili na uvođenju interneta putem tehnologija bakarnih mreža. Ta je odluka o ISDN-u u Hrvatskoj, prvo ozbiljno unazađivanje telekomunikacijskog razvoja, kojim je, za korisnike skupi internet uz dial-up pozive, „produžen život“, a uvođenje širokopojasnog „interneta“ odgođeno za 5-6 godina.

Danas pak, HT nudi i dalje ADSL na bakarnoj infrastrukturi i ne pomišlja na ozbiljniji „investicijski ciklus“ u optičke mreže na „radost“ hrvatskih korisnika, prvenstveno gospodarstva, koje je i time hendikepirano, posljedično nekonkurentno, u EU okruženju. Pitanje je može li se uopće izraziti cijena „hrvatskih propuštenih prilika“, u gospodarstvu Hrvatske, koje su posljedica ovih odluka Berlina na telekomunikacijski sustav jedne države, od politike predan na upravljanje državnoj kompaniji druge države?

Pitanje može biti i preformulirano na način da se upitamo, koliku „zaslugu“ za cijenu stagnacije i nazadovanja sustava hrvatskih telekomunikacija snosi vrlo uspješan DT manager Ivica Mudrinić? Njegova se svestranost, bolje rečeno managerska uspješnost u traganju za „rezervnim položajem“ u eventualnom neuspješnom jurišanju na novi HT čelni mandat, ogleda i u „polupolitičkom“ aktivnom angažmanu, prvo u „gospodarskom savjetu“ Predsjednika RH Josipovića, a zatim formalno i kao čelnik Hrvatske udruge poslodavaca (HUP). Doduše, nejasno je, kojim to kriterijima Udruga poslodavaca, koji u pravilu „podižu svoje firme“, tj. upravljaju svojim kapitalom, za svog „čelnika“ postavljaju čovjeka koji tako uspješno upravlja „tuđim“ kapitalom, a čini to na način nešto ranije ilustriran primjerima unazađivanja jednog sustava države, koji tim istim poslodavcima direktno šteti u razvijanju konkurentnosti?

No, to je valjda dio mentaliteta „paradoksalnog“ naroda, kojeg „ne razumije“ niti predsjednik aktualne Vlade. Kao HUP-ovac, Ivica Mudrinić ostati će, posebno u svojoj kompaniji, podružnici DT-a, upamćen po istupima u korist izmjena radnog zakonodavstva u smjeru „fleksibilizacije“ zaposlenih. Gotovo 8000 bivših zaposlenika HT-a, kroz proteklu deceniju DT vlasništva, svjedoči ovu fleksibilizaciju kroz stresna razdoblja reorganizacija, bjelosvjetskih konzultantskih „dubinskih snimanja poslovnih procesa“, implementacija metodologija pojedinačnih ocjenjivanja radnog učinka zaposlenih, prikrivenih zastrašivanja i mobinga, proglašavanja „tehnoloških viškova“, ali i mnogobrojnih otkaza kojima su zaposlenici sami zaključili kako je njihovo zdravlje važnije od „radnog odnosa“ u takvom HT-u.

Krajem listopada 2013 HT ima na platnom spisku 5237 zaposlenih, od čega je samo njih 12 starijih od 60 godina (jedan starijimudrinic vidosevicod 65), što nam govori kako je u proteklom razdoblju HT učinio sve da potjera, „milom ili silom“, ono što je percipirano kao „nepotrebni trošak“, posebno znanje i iskustvo što je argumentirano oponiralo „profitnim argumentima predstavnika vlasnika“. Ovi brojevi svjedoče kako je u HT-u na djelu „brisanje sjećanja“ na razdoblje prije DT preuzimanja, posebno onih koji su, možda i nesvjesno, u svom radu promišljali interese telekomunikacija Hrvatske. A ovi su gotovo dijametralno suprotni današnjim interesima Hrvatskog telekoma, čega i današnja garnitura u Banskim dvorima, predvođena ministrom Hajdaš Dončićem, naprosto ili ne razumije ili ne želi biti svjesna.

Zbog dokazane, uspješne „fleksibilizacije tehnološkog viška HT zaposlenika“, gđa. Branka Skaramuča, tada direktorica „ljudskih resursa“ nagrađena je radnim mjestom u Bonnu, a i svo vrijeme „downsizeinga“ kompanije, prema godišnjim izvješćima, kako po dobiti, prihodu tako i po brojevima korisnika usluga, Uprava i njen čelnik uredno su bivali nagrađivani pozamašnim bonusima. S pozicija vlasnika DTa – potpuno opravdano!

DT u Hrvatskoj svake godine iznosi pozamašnu dividendu, narudžbama opreme, roba i usluga, iz Hrvatske uvelike pridonosi prosperitetu njemačkog gospodarstva, ali nikako da pokrene „investicijski ciklus“ u Hrvatskoj, ma koliko to „preklinjala“ ova vladina garnitura. Pa i sve najave HT investicijskog „booma“, kada se pomnije prouče, svode se na zamjene zastarjele telekomunikacijske opreme, što se kupuje uglavnom u Njemačkoj ili Švedskoj. Tržne cijene što se nameću domaćim malim firmama ili obrtnicima što posluju sa HT na održavanjima mreža i usluga, HT diktira minimalističke cijene što vode prema zatvaranjima ovih firmi, uz povećanu entropiju ili bolje kazano kaos, u nekad skladnom sustavu nepokretne telekomunikacijske transmisijske mreže. Izostanak reorganizacije i osuvremenjivanja nepokretne mreže, bazirano na optičkim vodovima do stanova korisnika, doveo je i do kolapsa brojnih HT dugogodišnjih izvođača ovih radova, bez perspektive oporavka. A jedino takve investicije mogle bi ispuniti zadane EU ciljeve ove Vlade, kao i pokrenuti značajan dio građevinskog sektora, ali i stvoriti komunikacije, kao temeljne pretpostavke gospodarskim subjektima za uspješno poslovanje na EU i svjetskom tržištu.

Usprkos svega, Ivica Mudrinić, kod politike i brojnih gospodarstvenika Hrvatske figurira i dalje kao uspješan manager, primjer za kojim bi se trebali ugledati hrvatski poslodavci. U svakom će slučaju ostati upamćen kao čovjek koji je dugoročno oblikovao telekomunikacijsku sudbinu Hrvatske.


Damir Tučkar, dipl.ing.

Uto, 24-11-2020, 01:34:48

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.