Turska na putu u islamizam

 

 

Tayyip Erdogan, iz Stranke pravde i razvoja (AK Parti), pobjednik je nedjeljnih izbora u Turskoj. Vijest, sama po sebi, ne bi trebala odudarati od sličnih izbornih vijesti iz drugih zemalja. Ipak, u slučaju Turske ona ima posebnu težinu. Na prijevremenim parlamentarnim izborima AK stranka osvojila je 331 od 550 zastupničkih mandata, što Kako se radi o izrazito islamističkoj stranci neki komentatori već idu tako daleko da govore o kraju sekularističke Turske, Turske koju je stvorio Kemal paša Atatürk.

 

"Otac turske nacije“, najznačajnija je osoba Turske u XX stoljeću, vojni heroj sa Dardanela 1915 g., osnivač Turske republike, legendarni prvi predsjednik moderne Turske, koji je završio eru otomanske dinastije i uveo Tursku na trag razvoja modernih Europskih država. Ataturk je proveo mnoge reforme, a najveća mu je zasluga što je vojska do danas ostala čuvar sekularne države. Iako će Erdoganu nedostajati dvo-trećinska parlamentarna većina za izglasavanje predsjedničkih odabira u parlamentu, te ma koliko se pobjeda AKP naglašava kao pobjeda demokracije, promatrači ukazuju na moguću daljnju islamizaciju društva. Na pr. supruga mogućeg kandidata za predsjednika vlade g. Abdullah Gula, ministra vanjskih poslova, odanog vjeri, nosi tradicionalni zar. Jačanje islamizma, prisutnijeg u javnosti, suprotno je želji Ataturka da Tursku približi modernim europskim državama, a što je trebala garantirati vojska.

 

Kako je ovih dana g. Sarkozy eksplicitno izjavio da se protivi primanju Turske u EU, čini se da će se desetljetno pregovaranje s EU nastaviti i dalje, u, kako se iz Turske perspektive može činiti, neiskren EU odnos spram Turske i članstva u EU. I dok brojni Turski gastarbeiteri mijenjaju vedute EU gradova, koji se sve više diče đamijama, "odbijanje" Turske za prijem u članstvo, naravno pomaže usponu radikalnijih islamista. Stupanj demokratizacije Turske, mjereno iz europske perspektive, ogleda se u izjašnjavanju vojske da je spremna intervenirati u slučaju da sekularnost društva bude ugrožena. Stoga i ne čudi rezerviranost EU u ocjeni demokratičnosti društva u kojem je vojska spremna izmijeniti izborne rezultate.

 

Za Hrvatsku značaj pobjede AKP i Erdogana na izborima ogleda se kroz činjenicu, da nas veže 5 stoljeća zajedničke povijesti, da je Turska u 90im pružila podršku mladoj Hrvatskoj državi, kada nas je EU „držala na ledu“, da smo s Turskom zajedno započeli proces EU pregovaranja, da postoje brojne trgovačke veze, te uz značajan mogući, obostrani utjecaj na prilike u BiH i Kosovu. Hrvatskoj nikako ne može odgovarati radikalizacija islamizma u Turskoj, što bi moglo ohrabriti slične trendove u "susjedstvu", a što je ionako već vidljivo, ne samo kroz vehabite i njihove BiH seoske enklave, već i uz njihove pokušaje nametanja vjernicima, umjesto umjerenih, kako im se tepa, "europski" orjentiranih muslimana. Još jednom se pokazuje izostanak reakcije na izborne rezultate, nedostatak inicijative MVP i službene Hrvatske politike spram "iznenađujuće" pobjede Erdogana, a za nadati se da će, kako se čini izvjesnim, novi ministar vanjskih poslova, prepoznati važnost Turske za Hrvatsku u balkanskim relacijama.

 

Damir Tučkar, dipl. ing.

 

{mxc}