Uzbuna u čergi

Vratio se Ivo Sanader. Ne u HDZ, ne u Vladu. Vratio se u... Savez za Europu. Kamo?! U ono u što su eurohrvati pretvorili Hrvatski državni sabor otkad su mu iz naziva izbacili pridjevak „državni".

Hrvatski državni sabor uživao je, kao vrhovna predstavnička i zakonodavna ustanova, poštovanje i povjerenje goleme većine Hrvata. Velim: goleme većine, jer su ga neki Hrvati otvoreno prezirali. Blistav je za to primjer onaj hrvatski ministar kulture koji je Hrvatski državni sabor javno nazvao kokošinjcem. Kada je ostao bez pridjevka „državni", Hrvatskomu je saboru vjerovalo znatno manje Hrvata, jer je njegov naziv implicitno nijekao državu – smisao i svrhu političkoga razvoja nacije. A kada se pretvorio u Savez za Europu, koji eksplicitno zagovara tuđinsku vladavinu, spao je na vrlo niske grane. Danas mu vjeruje samo 20 posto hrvatskih državljana.

Vratio se dakle dr. sc. Ivo Sanader u svoj Savez za Europu. Otišao je, veli, jer nije htio sa Slovencima trgovati hrvatskim državnim teritorijem. – Laže! – uzviknuo je dr. sc. Andrija Hebrang. – Ja sam smislio tu izliku. On joj se samo divio.

Hm... onaj tvrdi, ovaj niječe. Tko govori istinu? Tvrditelj je s onu stranu istine i laži. Nijekatelj se zauzima za istinu. No on se u istom dahu diči svojim umijećem laganja! Što dakle? Istina se zaplela. Kao vila Ravijojla u trnjaku Vladimira Nazora. Tko će je odatle ispetljati? Ja ne mogu. Nisam Marko Kraljević. Ostavit ću je dakle – posve neviteški - u nevolji. No, ona će se snaći. Jer, kao što ističe Hrvatski list, Veritas vincit. Ne bude li mogla sama, pomoći će, ako nitko drugi, Vladimir Šeks. Uostalom, tko sam ja, da u pitanjima istine arbitriram među doktorima znanosti?

Ostavljam dakle taj prijepor postrani. No uz najbolju volju ne mogu zaobići neka pitanja. Kako, recimo, častan čovjek, ako ne želi trgovati državnim teritorijem, može za taj nečasni posao zadužiti svoju najbližu suradnicu i njezino trgovačko društvo? A sebe istodobno uzvisiti na pijedestal „doživotnoga počasnog predsjednika" toga nečasnog društva? Zar čast raste i cvate iz nečasti kao ruža iz stajske nečisti?!

Zaludu govoriš, rekao bi Ante Starčević. Naši su političari mahom pasmine slavo-sebrske (robovsko-sluganske), pa ih se takav nauk ne prima.

Bit će da je Stari u pravu. Ali kao što je tužno ne znati zašto je „veliki vođa" Saveza za Europu onako otišao, radosno je znati zašto se ovako vratio. Nevjerojatni ga je, veli, razvoj događaja nakon njegova odlaska nagnao da aktivira svoj saborski mandat. Nada se, veli, da će u Saboru otkriti što je dovelo do ovako nevjerojatnog i nedemokratskog razvoja događaja, koji je apsolutno neprimjeren europskim demokratskim standardima.

Otkud mu sada to?! Pa, u Hrvatskoj se laže, vara, krade, pljačka, ubija – posve demokratski, apsolutno primjereno slavnim europskim standardima. Pod vodstvom Jadranke Kosor Hrvatska nezaustavljivo napreduje preko Zapadnoga Balkana u Europsku uniju. Na dlaku isto kao pod Račanovim i njegovim vodstvom. Hrvatska je i sad - kao i 2004. i 2007. – „na vratima Europske unije". Gospodarski se sporo, ali ipak oporavlja. Možda je borba protiv korupcije krenula nevjerojatno? No, tu će, ako Bog da, USKOK-u i Sovi stati na rep Bodo Hombach, Erhard Busek ili koji drugi Europljanin većega kalibra. Sve u svemu, nije bilo nikakva razloga za tako ružno uznemirivanje „kokošinjca", osim ako nije došao po onih 250.000 kuna što ih je, dok je vedrio i oblačio, zakonski osigurao kao nagradu zastupnicima koji se odreknu svoje stranke i proglase „neovisnima".

Sutra, kada „kukurikavci" (SDP, HNS, IDS, HSU) zapodjenu u Savezu za Europu raspravu o povjerenju Jadranki Kosor, ako im se pridruži Ivo Sanader, dignut će se silna halabuka. Tada će Nazif Memedi, zastupnik s „najtanjim" legitimitetom (svega 351 glas), slavni „kokošinjac" vjerojatno promaknuti u - čergu. To je u biti već učinio u prošli petak, kada je HDZ-ovo lakrdijanje oko „velikoga vođe" komentirao riječima: „Svi Cigani, samo ja Rom."

A što će biti s Jadrankom Kosor? Ništa. Ona će, ako je vjerovati iskustvu, ostati u sedlu. Čvršće nego dosad. Savez za Europu ne puca od znanja, ali resi ga životna mudrost. Bolje golub u ruci nego vrabac na grani.

Benjamin Tolić
Dopredsjednik stranke Jedino Hrvatska