Sir i vrhnje

Ti eurohrvati što danas gmižu po političkoj pozornici, a predstavljaju se kao ljevica, centar, desnica – sve je to, dragi čitatelju, samo prerušeni jad jugohrvatski.

Svi su oni, uz neznatne iznimke, stasali na partijskoj sisi. Kada im se Partija raspala, oni su se, hrleći trbuhom za kruhom bez motike, razmiljeli u mnoštvo stranaka i strančica. Ali dobra su to djeca. Dvadesetak je godina prošlo od razlaza, a oni se i dandanas međusobno maze i paze. Istina, katkad jedni druge nazovu - zločincima. Ali ne misle oni tako. Odaju to temeljne činjenice. I „lijevi", i „srednji", i „desni" složno ozloglašuju prvoga hrvatskog predsjednika; i prvi, i drugi, i treći složno njeguju kult Josipa Broza Tita. Povremeni verbalni sukobi nisu dakle ništa drugo doli puka igra. „Srp", „čekić" i „poštena inteligencija" uvježbavaju u toj igri građanske krjeposti. Vuku, poput pasje mladunčadi, ćudorednu dijalektiku za nogavicu. Svatko na svoju stranu. Vuku, reže, trgaju. Ali ne zaboravljaju zajedničko leglo.

Nisu ta gospoda, kako bi se moglo pomisliti, čeljad neuka. Daleko od toga. Oni u Savezu za Europu znaju sve i svašta. Ali svjedočiti ne će. Pred istražnim povjerenstvima ili na sudu, ako se tamo zateknu, oni naprječac „posokrate": svatko najednom zna samo da ništa ne zna! A nitko i ne želi znati. Eto, predsjednik Vlade iznebuha odstupi, bez ikakva obrazloženja. Prođe 15 mjeseci. I nitko ga ne upita zašto ode. Zašto tako ružno? On, domoljubni muž – kojega hrvatskomu narodu preporučivahu Europljani Angela Merkel, Wilfried Martens, Bertie Ahern, Kostas Karamanlis, Jean-Claude Juncker - najednom ispari! Kao da ga ni bilo nije. Kako to?! Pa, u politici je, misle eurohrvati, sve moguće. A kada kažu „sve", ne misle oni: svako dobro; misle: svako zlo. I ničemu se ne čude.

Ne čude se oni ni tomu što se domoljubni rodonačelnik njihova eurohrvatstva, koji bijaše onako kukavički ispario, sad iznebuha vratio. Što kao kobac - niotkuda - sletje u Zagreb usred „uskočkih" olimpijskih igara. Silan ih je pred njim obuzeo strah. Oni sad gonetaju čiju li će taj nesretnik zapečatiti kob. Ali ne čude se... Što bi se, uostalom, čudili? Nisu oni ni filozofi ni pjesnici. I nikakav ih A. B. Šimić ili njegov rođak ne će nazvati čuđenjem u svijetu. Oni, dragi čitatelju, samo drhture. Jer, u politici je, misle, sve moguće.

Moguće je, na primjer, da 574 radnice Kamenskoga mjesecima rade a da ne primaju plaću; moguće je da takvu sudbinu s njima dijeli još 69.000 hrvatskih radnika; moguće je da u Hrvatskoj 300.000 radno sposobnih ljudi očajava bez posla. Tko je za to odgovoran? Nitko. To je, kažu znalci, tako, stanje koje tvrdoglavo prkosi beskrajnomu milosrđu, žarkoj ljubavi prema bližnjemu, nenadmašivoj socijalnoj solidarnosti komunističko-kršćanskih eurohrvata. Bog im - i „lijevima", i „srednjima", i „desnima" – po zaslugama platio!

Od iščekivanja Božje plaće eurohrvatima je, naravno, kao pravim Europljanima, puno važnije dobro se snaći među ljudima. Kada ne žele ili ne mogu bez ikakva rizika svladati nevolju, oni nevolji pripomognu. Ovih je dana Sanitarna inspekcija dokrajčila prodaju sira i vrhnja u Zagrebu na otvorenom. Domaći mliječni proizvodi odsad će se moći prodavati samo u zatvorenim vitrinama, i to na temperaturi od četiri do osam stupnjeva. Posljedice: mala korist trgovačkim lancima i velika šteta malim seljačkim proizvođačima, koji ne će moći podnijeti nove najamnine na tržnicama.

Ima međutim i čudnih stvari. Sir i vrhnje danas brane i neki eurohrvati. Prodaja sira i vrhnja na otvorenom, tvrde oni, jedan je od simbola Zagreba, a nije zabilježen nijedan slučaj trovanja tom hranom. Nitko se, naravno, više ne sjeća Nenada Ivankovića ni njegove stranke Samostalnost i napredak. Pogotovo se više nitko ne sjeća da su oni pod tim simbolom prije pet-šest godina vodili suverenističku predizbornu kampanju. I da su ih zbog toga eurohrvati temeljito ismijali.

A kako i ne bi, dragi čitatelju, kad eurohrvati, kao što svjedoči Carla del Ponte, uvijek daju više no što se od njih traži. Uostalom, potvrđuje to i WAZ-ov glavni eurohrvat u Morgenblattu (Jutarnjemu listu), slaveći ponovni izbor Željka Komšića za hrvatskoga člana predsjedništva male Europske unije.

Benjamin Tolić
Dopredsjednik stranke Jedino Hrvatska