Politička prosvjeta
U Hrvatskoj se sve češće govori i piše o političkoj ljevici i desnici. Valjda stoga što se bliže izbori. Lavovski dio toga intelektualnog posla obavljaju vitezovi WAZ-ova i Styrijina novinstva. U njemu se oni, bilo da govore izravno ili neizravno, jedni s drugima vragometno nadmeću. Svatko na svom bunjištu. U Magazinu, tjednom prilogu Jutarnjega lista, tobožnji ljevičari; u Obzoru, tjedniku Večernjega lista, tobožnji desničari. Borilišta i honorare osiguravaju europski gospodari. Eurohrvati u tomu vide samo plemenitu svrhu: političku prosvjetu svojih etnički začahurenih sunarodnjaka.
Nitko međutim ne pita za kakvoću toga posla. Znalci odmahuju rukom. Prosvjeta pretpostavlja jasnoću pojmova, a darovanu se konju ne gleda u zube. Osim toga tražiti u Magazinu i Obzoru jasnoću i razgovijetnost nije samo uzaludan, nego i lud posao. Tuđinska politička prosvjeta svagda i svugdje donosi porobljenu narodu samo mrak. Pojmovi u kolonijalnim tiskovinama moraju dakle biti neodređeni. Stoga se „lijevo" - bit ljevice – u Magazinu određuje kao protivnost „desnomu", a „desno" - bit desnice - u Obzoru kao protivnost „lijevomu". Točno. Ali i politički neuko oko vidi da su obje odredbe šuplje. Od formalne protivnosti ljevice i desnice mnogo je važnija njihova sadržajna komplementarnost u istomu društvu. Naši prosvjetitelji unatoč tomu uvažavaju samo protivnost. Ta redukcija zastire pogled i na „lijevo" i na „desno" izvan uzajamne protivnosti. Tako se skrivaju i „lijeve" i „desne" vrjednote. Zašto to prosvjetitelji čine? Tko zna. Očarala ih apstrakcija, pa preziru ljude i dive se čovječanstvu.
Ali neoprezni izričaji i snažno očitovanje osjećaja odaju namjere prosvjetiteljā i otvaraju čitatelju izlaz iz njihova začaranog kruga.
Nema toga tko ne će u ljevičarskom Magazinu odmah prozreti epohalnu nesreću Miljenka Jergovića koju mu je donijela uspostava hrvatske države. Za to ne treba čitati Jergovićeve tirade o „fašizmu" Franje Tuđmana. Dovoljan je njegov panegirik sonetnomu katolištvu Skendera Kulenovića. Ista nevolja tare sarajevskog teologa i povjesničara fra Petra Jeleča. On drži da bi bez Franje Tuđmana Hrvatska bila uspješna država. Tuđman ju je, veli, korupcijom gospodarski i politički unazadio za nekoliko desetljeća. Bit će, zaboravio nesretni povjesničar kada je i kako obnovljena hrvatska država. A Jurica Pavičić? Eh, Pavičić! Taj je momak nadmašio i Jergovića i Jeleča. On leleče što je Đuro Vilović, katolički raspop, prije sedamdesetak godina otišao u četnike umjesto u partizane! Pavičić očito još nije opazio da su četnici - u Srbiji davno, u hrvatskomu Srbu nedavno - izjednačeni s partizanima. I zajedno s njima uzneseni u antifašističku slavu. Ipak, on oduševljeno preporučuje Vilovićev netom objavljeni roman „Picukare". Svoj književni sud Pavičić podupire tvrdnjom da su Vilovićeve knjige hvalili kritičari različitih ideoloških usmjerenja, „uključujući i prohrvatske i ljevičarske". Tako dakle: i prohrvatski i ljevičarski kritičari! Stvar ostaje uzorno neodređena. Ne zna se jesu li ljevičarski kritičari protiv Hrvata i Hrvatske ili samo nisu za Hrvate i Hrvatsku.
Desničarski je Obzor suvisliji. Ali ni on ne voli pojmovnu određenost. Prosvjetitelji i tu mute. Ne će, recimo, Milan Ivkošić, premda vidi što se zbiva, ni za živu glavu uprijeti prstom u sablast Zapadnoga Balkana. On će, s plemenitim afektom, hrabro nabrojiti sva prokletstva kojima je Europska unija dosad obdarila Hrvatsku. No to ga ne će spriječiti da usred članka ispovjedi kako će on, bude li se o tomu odlučivalo na referendumu, glasovati za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Što je to? Poruka gospodaru, nešto poput citata iz Marxa i Engelsa u doba komunizma, ili uzor koji treba slijediti? Ne znam. Možda može pomoći profesorica Mirjana Kasapović. Ona desnicu dijeli na „normalnu" i „patološku". „Normalna" je - proeuropska, a „patološka" valjda - prohrvatska.
Tu bi nam napokon trebalo sinuti! Posve je svejedno tko će nas - ljevica ili desnica - razbaštiniti i izručiti Europskoj uniji. Otmu li nam državu, i ljevica i desnica bit će, kao uostalom i danas, samo prazne riječi.
Benjamin Tolić
Dopredsjednik stranke 'Jedino Hrvatska'