Sveti gral ili "Svetinja svih svetinja"

Kada spomenemo gotovo magičnu, prastaru, tajnovitu, svevremenu i naočigled teško uhvatljivu ideju (ideal-predmet) Sveti gral, prva asocijacija u većini naših umova i duša jest misao prožeta pretpostavkom da je riječ o nekoj istinski važnoj ili senzacionalnoj i zamalo neuhvatljivoj „svetinji nad svetinjama", ako se možemo tako izraziti obzirom da u židovskoIsusj povijesti spomenuti termin govori o Kovčegu saveza i njegovu mjestu u Hramu. Međutim, kao što je poznato Kovčeg saveza i Sveti gral nisu isto u užem smislu, ali po svojoj svetosti su jednako važni za njihove tragače u širem smislu. Sveti gral, nadalje, prema prastaroj i vrlo zanimljivoj tradiciji njezinu otkrivaču i pronalazaču omogućuje uistinu nezamislive mogućnosti budeći one najtananije i najintimnije osjećaje duše i potičući ostvarenje svih htijenja i nastojanja uma. No, u tom smislu mogli bismo postaviti potpuno razumna pitanja oko ove naizgled stare i iracionalne teme: Je li nam je u današnje vrijeme sveprisutne racionalnosti potrebita težnja postizanju bilo kakvih ideala u životu? Čemu težiti idealima kada oni, po svemu sudeći, nisu prisutni u stvarnosti koja nas svakodnevno okružuje? Nismo li nepotrebno frustrirani kada težimo za ostvarenjem ideala, a da nam to ne polazi za rukom pri čemu je onda bolje prihvatiti „grubu realnost"?

Općeprihvaćena je racionalna misao da je svaka težnja ostvarenju bilo kakvog ideala neracionalna pa čak i štetna, kako za pojedince tako i za nacije. Moguće. Međutim, možemo si postaviti i sljedeća neracionalna pitanja: Što bi svijet bio bez težnje za idealom koja nam je omogućila, i dandanas omogućuje, da oblikujemo najbolje izume čovječanstva poput raznih svjetskih sustava pisama, slikarstva, književnosti, znanstvernih i tehničkih ideja te hvalevrijedne povijesne pokušaje za ostvarenjem Svjetskog mira? Dakle, riječ je o težnji za postizanjem, prije svega, osobnog, ali i javnog sklada, ideala kojeg su sanjali i kojem su težili mnogi mislioci raznih struka i svjetonazora iz gotovo svih dijelova svijeta. Pritom nije važno koji su naziv pridali takvim idealima ili mjestima te predmetima njihova štovanja (Smaragdna ploča, sumerske Ploče sudbine, egipatski primordijalni Ben-ben i Thotova knjiga, rimske Sibiline knjige, islamski „Hirkai Serif Odasi" – Topkapi palača u Istanbulu, Filozofski kamen, hinduistički i budistički Cintanami kamen, Sveti gral, Kovčeg saveza i tsl.).

Istina u sredini

Istina oko gore navedenih i sličnih pitanja, svakako, mogla bi biti, kao što obično biva, na pola puta, negdje u sredini. U odgovoru na ta pitanja od pomoći bi nam mogla biti najsuvremenija znanstvena istraživanja koja potvrđuju potrebitost korištenja obiju strana mozga: lijeve (razuma/logike/analitičnosti) i desne (imaginacije/mašte/inovativnosti/kreativnosti/empatije). Stoga, izgleda da je potrebito istovremeno korištenje logike i mašte u cilju postizanja potpunosti ostvarenja onoga čemu težimo kao pojedinci i kao nacije. Prva „ukalupljuje" maštu, a ona, pak, s druge strane „oplemenjuje" razum-logiku. Ali, ta namvjeraspoznaja svejedno ne daje toliko potrebit odgovor na pitanje čemu istinski težimo kao pojedinci i kao nacije. Da, na to odgovor možemo dati mi sami: djeca, roditelji, prijatelji, rodbina, razni djelatnici (odgajatelji, profesori, književnici, umjetnici, liječnici, znanstvenici i svi oni koji svojom djelatnošću pridonose svojoj egzistenciji, ali i boljitku društva, dakako svaki iz svoje perspektive i mogućnosti) te političari kao najviši suvremeni predstavnici naših privatnih i javnih htijenja te dubokih i istinskih stremljenja.

Mnogi autori, pisci i umjetnici tijekom povijesti smatrali su potragu za tom „svetinjom nad svetinjama", Svetim gralom, najuzvišenijim stanjem čovjekovih težnji, a njegovo otkrivenje magičnim. Međutim, velik je broj tumačenja oko toga što je Sveti gral uistinu predstavljao i što on uistinu predstavlja, gdje, po autoru ovog kratkog članka, nije važno kakvim imenom ga nazivamo, već što bi on mogao simbolizirati nama kao pojednicima i društvu ili društvima i zajednicama kao cjelini. Najprecizniji odgovor na to dakako da mogu dati samo oni malobrojni koji su ga imali prilike otkriti i osjetiti njegovu veličanstvenu moć ako je vjerovati drevnim izvorima ili njegovim današnjim otkrivačima i pronalazačima. A takvih velikana svjetske povijesti, koliko je danas poznato, nije bilo previše. Ali, očigledno da ih je bilo što Sveti gral ili samu Istinu života (ma kako to nazvali) čini toliko veličanstvenom za sve kulture svijeta.

Vrlo je zanimljiva i inspirativna pomisao što bi čovječanstvo bilo kadro postići kada bi današnji broj upornih tragača, pronalazača i otkrivača Svetog grala dosegnuo što veću razinu, a spomenuta „svetinja nad svetinjama" dugaili Istina života, kako je autor ovog članaka zove, postala prisutna u našim domovima, dušama, umovima, inspirirajući nas i čineći nas što boljim, objektivnijim i humanijim ljudima, očevima, braćom, sestrom, prijateljima, sucima, liječnicima, znanstvenicima, umjetnicima, diplomatima, političarima, bankarima, korporatistima i tsl.? Kako bi izgledao današnji privatni (unutarnji) i javni (vanjski) svijet? Na što bi nas sve Sveti gral inspirirao čak i da ga neki ne pronađu, jer već i sama potraga za njim čovjeka ispunjava najplemenitijim idealima i namjerama? Takva pomisao nudi nadu i vjeru u bolje danas i sutra, a sama pomisao na takvo „univerzalno otkrivenje" Svetog grala, ili kako ga već nazvali, pruža sliku dostojnu odvažne pomisli da čovječanstvo još bolje i kvalitetnije zaživi u toliko željenom i zasluženom miru i skladu? Da li bismo s takvim „univerzalnim otkrivenjem" uspjeli oblikovati sliku svijeta, kako bez osobnih predrasuda i nepotrebnih podjela (socijalno-ekonomskih, intelektualnih, fizičkih, sebično konkurentskih, svjetonazorskih i tsl.), tako i bez nacionalnih (miran suživot), religijskih (tolerancija) i ekonomsko-monopolističkih manipulacija, te nepotrebne želje za nacionalnom i političko-ekonomskom dominacijom koja nema za cilj opće dobro? Ne, reći želji za svjetskom ekonomsko-političkom dominacijom, a da pravednom ekonomsko-socijalno-političkom sustavu koji pruža jednake zakonske mogućnosti i prava za sve pojedince, radnike, poslodavce, gospodarske subjekte, korporacije itsl., ali i svestran te učinkovit angažman svakog od njih.

U povijesti se prvi zabilježeni globalizacijski pokušaj multietničkog, polikulturnog i ujedinjenog ekonomskog-političkog sustava pripisuje akadskom vladaru Sargonu Velikom, ali taj projekt nije Sargon VelikiU povijesti se prvi zabilježeni globalizacijski pokušaj multietničkog, polikulturnog i ujedinjenog ekonomskog-političkog sustava pripisuje akadskom vladaru Sargonu Velikom, ali taj projekt nije opstao nakon njegove smrti 2 279. pr.n.e. I nakon njega je bilo globalizacijskih pokušaja ali svi oni su propali redom tijekom vihora povijesti (perzijski kralj Darije, Aleksandar Veliki, Karlo Veliki ...). Možda su propali jer nisu cijenili vječne vrijednosti Svetog gralaopstao nakon njegove smrti 2 279. pr.n.e. I nakon njega je bilo globalizacijskih pokušaja ali svi oni su propali redom tijekom vihora povijesti (perzijski kralj Darije, Aleksandar Veliki, Karlo Veliki ...). Možda su propali jer nisu cijenili vječne vrijednosti Svetog grala? Ali to je posebna tema koja iziskuje još veći angažman autora koji u ovom članku nema mjesta. A danas globalistička nastojanja mogu predstavljati, i djelomično predstavljaju, međunarodne organizacije poput UN-a („United Nations" ili Ujedinjeni narodi),NasaIMF-a („International Monetary Fund" ili Međunarodni monetarni fond), WTO-a („World Trade Organization" ili Svjetska trgovinska organizacija), ICJ („International Court of Justice" ili Međunarodni sud pravde) i tsl. Pripadnici takvih i sličnih organizacija te brojnih mirotvorno-humanističkih udruga mogli bi sebe nadahnuti idealima Svetog grala i postati uvjereni i veliki zagovaratelji mira, pravde, ekonomskog prosperiteta, međunarodne pravde, ideja slobodnog tržišta, nadnacionalnih vrijednosti i raznih drugih ideja-prijedloga od općeg interesa čovječanstva. Još bi trebalo istaknuti jednu od današnjih najutjecajnijih svjetskih znanstvenih organizacija NASA-u („National Aeronautics and Space Administration" ili Američka aero-nautička svemirska agencija) čiji moto jest: In the benefit of all („U korist sviju"). Nadam se da ovo „sviju" na kraju NASA-ina mota znači svih naroda, a ne samo svih Amerikanaca. Istaknuti pojedinci, diplomati, znanstvenici, ekonomisti, bankari, političari, korporatisti i političari u javnosti bi mogli propagirati takve globalizacijski hvalevrijedne i od općeg značaja važne ideje (kao NASA-in moto), ali njihova nastojanja neće se moći ostvariti ako u sebi ne gaje ideale Svetog grala ili najmoćnije Istine života. A to je život ispunjen unutarnjim i vanjski mirom.

Koncentracija moći

Stoga, ako iza globalizacijskih ideja i procesa stoji samo želja za što većom koncetracijom moći i još većom dominacijom njezinih pokretača, tada ni nositelji globalizacijskog projekta istinski ne vrednuju ideju Svetog grala, ili Istine života, koja teži svojevrsnom prosvjetljenju u cilju ostvarenja najiskrenijih ideala kao što su tolerancija, prosperitet za sve, miran suživot, sloboda govora i medija, jednakost pred zakonom, slobodno-konkurentsko tržište, pravedna socijalna prava itsl. Da, u takvom svijetu ispunjenom idealom Svetog grala ili Istine života Gilgamešprisutnost i življenje u čitavom svijetu krasila bi mogućnost Mira, Tolerancije, Sklada, Ljubavi, Obrazovanosti, Egzistencije, Angažmana... što je, ustvari, prema nekim prijašnjim i suvremenim autorima mogući sinonim za Istinu. Ali onu Istinu koja, dakle, ne zavađuje i dijeli, već oslobađa i ujedinjuje. Budimo stoga generacija koju će se pamtiti po dobru i njegovanju svih toliko teško stečenih civilizacijskih normi i standarada koje možemo još dodatno unaprijediti. Povijest nas uči da se po dobru pamte uistinu najbolji i najpošteniji pojedinci (dakako ima i negativnih primjera koji nam trebaju poslužiti kao opomena) koji su svojim djelovanjem zadužili čovječanstvo (vladari, političari, književnici, znanstvenici, izumitelji ...). Ostvarenje takvih ideala mnogi zovu besmrtnošću, a za njome su tragali i njoj težili, i nadam se teže, mnoge osobe poput drevnog sumerskog vlastodršca Gilgameša o kojem je spjevan prekrasni ep napisan najstarijim otkrivenim pismom (klinopis) u svijetu. Ep o Gilgamešu je najstarije sačuvano književno djelo u ljudskoj povijesti i inspiracija brojnim kasnijim književnicima i ostalim autorima diljem svijeta. Tko zna, možda je spomenuto djelo kasnije pročitao već spomenuti prvi poznati globalizator svijeta Sargon Veliki, uzor mnogim kasnijim vladarima, koji je tako bio dodatno nadahnut u svojoj potrazi za besmrtnošću?

Stoga se i u današnjici mnogi umni autori, umjetnici i književnici u svojim djelima osvrću na potrebitost čovjekova, odnosno ljudskog sna o postizanju i življenju najviših ideala Istine s kojom čovjek gotovo alkemičarskim umijećem pretvara svoj počesto zamršeni životni put u gotovo nezaboravno i pamćenja dostojno putovanje. Isto vrijedi i za ciljeve suvremenih političara koji snose veliku odgovornost za to u kakvom društveno-ekonomskom sustavu živimo i za to kako ga oblikujemo (mi putem svojega djelovanja, a političari putem zakona i međunarodnih sporazuma). A taj ideal dostižu samo oni koji se istinski založe otkrivanju i pronalasku pravog smisla Svetog grala ili, bolje rečeno, Istine života. Ali nemojmo zaboraviti da na tomu putu pronalazač nije usamljen jer njega traži i sama Istina u vidu sinkroniciteta ulaskom u život raznih osoba i životnih situacija. Istina, dakle, nije pasivna, ali bez naših istinskih želja i nakana za njezinim otkrivanjem ona nam može promaknuti kao što se znalo i često se zna dogoditi. Stoga, možda bi bilo dobro da koristimo najistančanija osjetila dok tragamo za Istinom života bez obzira na sve moguće osobne i društvene prepreke (egoizam, sebičnost, ekonomski status, seksualnu opredjeljenost, inteligenciju, želju za moći koja se ne koristi za javno dobro, radikalna nacionalnost, netolerantna vjeroispovijest i tsl.).

U svakom slučaju, Sveti gral je tema koja fascinira, izaziva i apelira kako na mainstream (glavnu tendenciju) tako i na svakog ponaosob. Fenomenalni uspjeh Da Vincijevog koda pokazuje kontinuiranu javnuBiblijafascinaciju za područja gdje se susreću mit i povijest. A tu je jedan od najprisutnijih simbola upravo Sveti gral. Međutim, ovdje bi trebalo istaknuti da su mišljenja vezana uz knjigu Dana Browna podijeljena, obzirom da je Da Vincijev kod najčitanija knjiga nakon Biblije, ali njezine ideje vezane uz ranokrćansku i kasniju povijest katolici smatraju uvredljivom i kontradiktornom. Arturske legende i djelomično povijesno utemeljene drame momentalno postižu visok učinak zahvaljujući uspjehu filmova poput Gospodar prstenova, Kralj Artur, Gladijator i Troja, da spomenemo samo neke, dok uzastopna popularnost Glastonburyjevskog festivala promiče opčinjenost poviješću Glastonburyja i njegove moguće veze sa Svetim gralom.

Latinski naziv za Sveti gral je Lapsit exilis, a taj izraz tumačio se na različite načine, dok su sva tumačenja jednako prihvatljiva. Ponekad se on objašnjavao kao iskrivljeni oblik izraza lapis ex caelis, što znači „kamen s nebesa", ili izraza lapsit ex caelis, odnosno, „pao s nebesa". Mogao je, isto tako, predstavljati skraćeni oblik od lapis lapsus ex caelus, odnosno, „kamen koji je pao s nebesa". Konačno, to je mogao biti i lapis elixir, Kamen filozofa i alkemijski eliksir. Međutim riječ graal, kako je bila napisana na početku u srednjovjekovnoj književnosti, vjerojatno predstavlja inačicu starofrancuskog pojma za latinsku riječ gradalis u značenju „posuda". Nakon što su napisane prve romanse o Gralu (između 1170.-1190., a riječ je o francuskom pjesniku Chrétienu de Troyesu), kasnosrednjovjekovni pisci došli su do nove ideje da je „sangreal" bilo drugo ime za „Sveti gral". U starofrancuskom, san grial znači „Sveti gral" dok sang rial znači „kraljevska krv". Naime, Sir Thomas Malory , autor knjige Le Mort d'Arthur (1485.) koji je prvi upotrijebio tu riječ na engleskom jeziku, razdvaja sangreal i sangroyal (izvedenica od staroengleske riječi real ili rial) u dva zasebna značenja: sangreal kao „Sveti Gral" iEliksirLatinski naziv za Sveti gral je Lapsit exilis, a taj izraz tumačio se na različite načine, dok su sva tumačenja jednako prihvatljiva. Ponekad se on objašnjavao kao iskrivljeni oblik izraza lapis ex caelis, što znači „kamen s nebesa", ili izraza lapsit ex caelis, odnosno, „pao s nebesa". Mogao je, isto tako, predstavljati skraćeni oblik od lapis lapsus ex caelus, odnosno, „kamen koji je pao s nebesa". Konačno, to je mogao biti i lapis elixir, Kamen filozofa i alkemijski eliksir sang royal kao „Svetu krv". Zanimljivo je istaknuti da „Svetu krv" neki autori poistovjećuju s tajnom krvnom lozom Isusa Nazarećanina. Naime, nakon židovske pobune u Jeruzalemu tijekom 1. stoljeća n.e., rimski su vladari, navodno, uništili sve što bi moglo podsjećati na davidovsku baštinu obitelji Isusa Nazarećanina. To uništenje nije bilo potpuno i Isusovi su nasljednici sačuvali važne dokumente prenijevši ih s Bliskog istoka na Zapad. Kao što potvrđuje Povijest Crkve Euzebija Cezarejskog iz 4. st. n.e., te su nasljednike nazivali desposyni (starogrčka riječ za pridjev „gospodarov"). Takva se riječ koristila isključivo za one koji su pripadali Isusovoj obiteljskoj lozi. Njima je pripadalo posvećeno naslijeđe kraljevske Judine kuće – loze koja se prema nekim autorima održala sve do danas.

Ipak, prema tradicionalnoj kršćanskoj predaji Sveti gral predstavlja kalež iz kojeg je pio Isus Nazarećanin za vrijeme Posljednje večere, i ponekad kao isti predmet u koji je uhvaćena njegova krv tijekom Isusova razapinjanja na križu. Isto tako, postoji i vjerovanje da Sveti gral ima čudotvorne moći, a vjerojatno najopćenitiji i najdugotrajniji misterij koji okružuje srednjovjekovne Vitezove templare upravo je Sveti gral. S druge strane, prije kršćanstva Sveti gral se povezivao s magičnim egipatskim i babilonskim kamenom, a kasnije postaje dio legende o kralju Arturu objavljene prvi puta krajem 12. st. u različitim oblicima srednjovjekovne književnosti. Stoga, legenda o Gralu nerazdvojan je dio povijesti, književnosti i mita. Vjerovanje u taj tajanstveni predmet ili ideju postoji i danas u nekim krugovima, a zanimljivo je da ga neki znanstvenici i autori poistovjećuju s izvorom unutarnjeg prosvjetljenja.

Objekt čuda i misterije

Kroz njegove različite pojave poput magičnog kotla, roga izobilja ili kaleža, Sveti gral je ostao u centru popularne kulture od najstarijih vremena. Kao objekt čuda i misterije, on zauzima mjesto u mitologiji koja svoje korijene ima u moguće povijesnim činjenicama. Prije svega, Sveti gral je bio glavna inspiracija i svojevrsni katalizator za književnost i umjetnost u Zapadnoj kulturi. Od keltske mitologije do procvata srednovjekovnih romansi, on je u mnogočemu ispunjavao svoju mitološku ulogu kao prehrambena i regenerativna posuda kršćanstvokoja je osigurala tako bogat te naoko vječan i beskonačan izvor interesa pisaca i umjetnika.

Najstarija svjedočanstva o Svetom gralu zabilježena su u pretkršćanskoj babilonskoj, egipatskoj i keltskoj mitologiji, a njegova najpoznatija pojavnost, kao što je istaknuto, posvjedočena je u kršćanstvu Zapadne Europe. Utjecaji istočnog misticizma koji se pojavljuju u romansama o Gralu rezultat su sukoba srednjovjekovnih križara s kulturama istoka i naknadnom mješavinom ideja tih dviju kultura. Od tada Sveti gral polako počinje simbolizirati krajnja postignuća u umu i duši čovjeka i, kasnije, postaje objektom fascinacije za švicarskog psihologa i psihijatra Carla G. Junga (1875.-1961.) i engleskog pjesnika američkog podrijetla T.S. Eliota (1888.-1965.). R. Wagner, William Blake i pre-rafaeliti samo su neki od umjetnika koji su potpali pod njegovu vječnu čaroliju. Još bi vrijedno bilo zabilježiti da njemački skladatelj Richard Wagner u svojoj operi Parsifal (1882.) daje novi značaj temi Svetog grala povezujući ga po prvi puta u novije vrijeme sa ženskom plodnošću.

Kao što smo vidjeli, opisi onoga što Sveti gral predstavlja prepuni su simbolike, ali svi oni gotovo su usklađeni s namjerom drevnih i modernih autora da BiblijaSveti gral prikažu kao nešto plemenito, mistično i tajnovito, ali najupornijima ipak dostupno i ostvarivo. Kada bi simbolički govorili o Svetom gralu onda bi on za pojedinca mogao simbolizirati unutarnji mir i sklad u odnosu prema samom sebi i prema bližoj i daljnjoj okolini. No, kad bi na razini vanjske politike današnjih nacionalnih država simbolički govorili o Svetom gralu, mogli bi istaknuti da bi on tada simbolizirao miran suživot među svjetskim nacijama. Ovdje je važno napomenuti da Sveti gral ide u prilog svima bez obzira na vjersku, političku, nacionalnu i tsl. opredjeljenost za sve one koji ga istinski priželjkuju i traže. Međutim, Sveti gral ne pripada nikom i očituje se samo kada smatra da je potrebito. Mogli bismo reći da je služba Svetom gralu čin službe čovječanstvu i općem dobru.

I, na kraju, istaknimo da Sveti gral možemo povezati sa simbolikom originalne ideje, po mišljenju autora ovog članka, ili predmeta, prema mišljenju nekih drugih autora. U konačnici svatko tko traga za njim ima slobodnu volju da ga tumači kako najbolje umije i zna sve dok mu cilj predstavlja plemenita i iskrena namjera. Ali, na Sveti gral i njegovo tumačenje zasigurno nemaju isključivo pravo samo umjetnici i znanstvenici. Ipak, oni zajedno pokušavaju nas dodatno motivirati tom fantastičnom idejom-predmetom na postizanje nečega čemu istinski težimo i za što ulažemo svoje najuzvišenije nakane. Sigurno je to da mi sami dajemo odgovor na ono što su naši snovi i čemu trebamo istinski težiti, a Sveti gral je tu, i od najstarijih vremena je bio tu, da nam pruži podršku i inspiraciju kada se za to ukaže situacija ako vjerujemo da je negdje u blizini.

Hrvoje Spajić

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Čet, 24-10-2019, 00:22:54

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.