Nije “pesma” ništa kriva, ko’ Bajage? K`o nas bre zavadi?

Osvrćem se na medijske napise, spinove, i provođenje daljnje agresije na Hrvatsku samo drugim sredstvima, u specijalnom ratu kao nastavku agresije na sve hrvtasko. Specijalnom ratu srednjeg do visokog intenziteta, koji je u svojoj biti podržavan petokolonaškim strukturama, pripomognutim nacionalno, domoljubno neosvještenim pojedincima, grupacijama pa i u konačnici službenim politikama stranaka i stranačkih dužnosnika u RH. Mnogi će sada kazati, ostavi se rata, rat je prošao. Zaboravimo prošlost, nije “muzika ništa kriva”, “ja to volim slušati, slušala/o sam i prije” pa sve do one “tko nas bre zavadi”. A zavadila nas je i “pesma” jer nakon što je gotovo stoljeće bila pod agresijom “pesme” beogradske čaršije, ubijena, porobljena i bačena naša “pjesma”.

Nama su gotovo stoljeće branili “pjesmu”, oni koji su nam nametali pesmu, danas to čine njihova, mahom oficirska djeca. Oficirska djeca čiji su očevi pod “pesmama” zatirali sve hrvatsko. 

Ima puno po ovoj temi i inernosti, te naive ili povodljivosti.

Nije bitno što je Bajaga pjevao, bitno je da je pjevao u "RSK", očišćenoj od Hrvata

Ubijali su nas tijekom velikosrpske agresije svakako, pa tako i "pesmom", iako tada nisu baš bile samo balade kojima su podržavali, motivirali, svoje srbijanske "borce" prilikom odlaska na front, ili pak povratka s fronta, ili pak u korist “trećih lica”, kao potpora tim borcima i njihovom ratovanju protiv “razbijača Jugoslavije”, protiv Hrvatske države . To je činio kako on sam reče i Momčilo Bajagić, i on je svojom “pesmom”, ”muzikom” na “dobrotvornim zabavama” i koncertima podržavao i pomagao.

Nije poanta dame i gospodo Hrvatice i Hrvati, posebice Vi koji ste vojnici, dočasnici i časnici Hrvatske vojske, a koji se eto neki pozivate na demokraciju, slobodu govora po kojoj ima pravo u Hrvatskoj “pevati” Momčilo Bajagić-Bajaga, Miroslav Ilić, Lepa Brena i drugi, isključivo i samo ono ŠTO se i kako na koncertima srbijanskih “muzičara” u Hrvatskoj pjeva, nego TKO to tamo pjeva, ili nekima draže možda, "Tko to tamo peva".

Dalo se i dade se vidjeti i prekaljenije hrvatske "ratnike" i viđenije "domoljube" na koncertima, kojekakvih sličnih, pa čak i gorih po glazbenom opusu i IPD-ovoskom djelovanju za vrijeme agrsije na Hrvatsku "pevača" i "pevaljki" s beogradske čaršije i/ili jugo-nostalgičarskih idealista koji veličaju ono neko "vreme" o kojem Bajaga i slični "pevaju". Vrijeme i režim koji su zdušno i zajedno po beogradskoj čaršiji slavili, častili i podržavali politiku, ljude, grupe i pojedince, kao i postrojbe, koje su palile i žarile Hrvatskom i ubijale moje sunarodnjake i suborce. No, težili smo demokraciji, za nju smo se izborili, a to što tu demokraciju netko nije stvarao ili ne podržava nacionalnom sviješću i savješću, njegova je sramota. Recimo kao konstataciju kako je pjevao i S.A.R.S., isto srbijanska grupa, iako je ne slušam ,nemam ništa protiv, tko voli neka izvoli, no s Bajagom i drugima sličnima nije isto.Ima ona narodna: "Svaka ptica svome jatu leti” ali i cvrkuće. “Od čega si nastao zavisi od genetike, u što ćeš se pretvoriti zavisi od politike”, kaže jedna mudra.

A to s od 2000. svakim danom dokazuje u svim strukturama hrvatske države. Pa su se tako mnogi okrenuli u svojim svjetonazorima za 180 stupnjeva, ili pak nisu? Ili su se zaokrenuli onomad kad je krenula hrvatska Pjesma nasuprot jugo-srbijanske “Pesme”, pa se sada vraćaju na svoje, sami ocjenite. Ja jesam.

Napisao sam to još prije šest godina pa ako netko želi neka se podsjeti.

Nema nikakvih problema da primjerice Rambo Amadeus pjeva u Hrvatskoj

Jedini kojem skidam kapu je Rambo Amadeus, koji je za razliku od Bajage i Bajagića u Srbiji što ih vole i slušaju jasno rekao svoje, Vama i sličnima gđo Šuplika na znanje i ravnanje: 

“Imam dvije minuta da se obratim naciji. Dok mi sviramo, padaju bombe na Dubrovnik i Tuzlu. Nećemo da zabavljamo biračko tijelo. J…. vam mater”, uzviknuo je 1992. usred Beograda kultni crnogorski glazbenik Antonije Pušić, poznatiji pod imenom Rambo Amadeus.

Ovaj pjevač i tekstopisac te je ratne 1992 godine naprasno prekinuo festival “Beogradsko proleće” i to u trenutku nastupa pjevačice Bebi Dol kako bi svima dao do znanja o nesreći koja je, u trenutku glazbe i zabave u susjednoj Srbiji, snašla bombardiranu i granatiranu Hrvatsku.

Mario Maks Slaviček