Istanbulska konvencija

Ne znam jesu li gospodin Đakić, gđa. Šuica i cijela plejada tzv. kršćansko demokratskog HDZ-a dovoljno upućeni o čemu se radi, pa si uzimaju za pravo s visoka nam iz medija nametati i pojašnjavati zašto zdušno guraju s ljevicom i neoliberalima Istanbulsku konvenciju, pa im stoga pišem ovo otvoreno pismo.

Dame i gospodo, ako to još uvijek jeste, ako niste postali nešto „trans“ što ti ja znam što... Ako za sebe držite kako ste muško ili žensko, ako za sebe držite kako ste vjernici, kršćani i katolici, ako ste (u što sumnjam s pravom, po Vašim izjavama) hrvatski domoljubi, onda ne ćete nametati Istanbulsku ŽivotStvarajući dar života Bog je stvorio slijed prirodnog spajanja muškarca i žene s ciljem stvaranja novoga života. Tu je Bog stvorio prirodni biološki trenutak kada će, i samo tada, i samo u tu svrhu, muškarac i žena postati jedno, a to je ugrađeno i zapisano u genima putem kromosoma koji obilježavaju muškarca i kromosom koji obilježava ženu pri nastanku novog života. „Njih dvoje bit će jedno tijelo“ kaže se u Knjizi postanka (2,24).konvenciju u kojoj se nameće rodna ideologija. Zašto, pitate me. Evo zašto.

Prateći i čitajući stručne knjige, radove, emisije vezano na ovu temu predlažem Vam pročitati ovaj tekst kako biste shvatili zašto sam protiv i zašto držim kako bi naš Hrvatski sabor trebao biti protiv ratifikacije. Jer onaj tko digne ruku za ili je neupućen,ili ucijenjen, ili nije katolik ili nije hrvatski domoljub, jer ono što sam shvatio ne donosi ništa dobroga mojoj zemlji i narodu. Iako je umotano u dobru namjeru, no krši naš Ustav i zakone pred kojima svi trebamo biti jednaki, u kojima su svi jednako zaštićeni, a ponajviše obitelj, žena i djeca.

Pitam se hoće li ti i takvi političari opet nakon glasovanja protiv volje naroda, nauka crkve i nauka vjere imati čast sjediti u prvim redovima u crkvi na misi. Samo se pitam, gospodo svećenici, gospodo biskup?

Binarni svijet

Živimo u vrijeme IT revolucije i u digitalnom dobu. Živimo u dobu gdje sve oko nas pokreće binarni sustav, 1 i 0. Bog je kroz prirodni proces binarnim sustavom koji sačinjavaju muško i žensko stvorio i nastavlja stvarati ljudsku vrstu. A u ovom binarnom, digitalnom dobu, pojedine društvene skupine, možemo kazati društveni virusi i spamovi, protive se binarnom kodu od kojeg su nastale. Što time žele postići kroz tzv. Istanbulsku konvenciju koja u sebi sadrži i instalira virus rodne ideologije u ljudsku vrstu. S kojim ciljem? Osobno držim radi depopulacije planeta i kontrole manjine nad većinom.

Stvarajući dar života Bog je stvorio slijed prirodnog spajanja muškarca i žene s ciljem stvaranja novoga života. Tu je Bog stvorio prirodni biološki trenutak kada će, i samo tada, i samo u tu svrhu, muškarac i žena postati jedno, a to je ugrađeno i zapisano u genima putem kromosoma koji obilježavaju muškarca i kromosom koji obilježava ženu pri nastanku novog života. „Njih dvoje bit će jedno tijelo“ kaže se u Knjizi postanka (2,24).

Spol i rod

Drugim riječima, spol (engl. sex) bio bi više biološki određen od Boga putem prirodnog tijeka, a rod (engl. gender) društveno, nametnut poimanjima, trendovima, bi prema mišljenju zastupnika rodne ideologije, označavao društveno-kulturne stavove koji se ne moraju nužno vezati uz biološki spol.

Suvremena rodna (gender) ideologija polazi od pojmovnog razlikovanja roda i spola, smatrajući da spol, kao biološka odrednica, ne igra značajnu ulogu u određivanju roda koji se razvija socijalizacijom, odgojem, primjerom drugih tijekom odrastanja i životnim iskustvom. Prema mišljenju zastupnika rodne ideologije, mogući su različiti oblici rodnog određenja, od heteroseksualnog, homoseksualnog sve do transrodnog identiteta, ovisno o emocionalnoj i seksualnoj usmjerenosti prema drugim osobama, odnosno o tome kako je odgajano, što je vidjelo i što je usađeno u dijete ili mladog čovjeka utjecajem njegove okoline. Ono što bi Anglosaksonci kazali je li osoba postala takvom kakva je bila ona muško ili žensko kroz utjecaj prirode ili odgoja, „Nature or nurture“.

Uzimajući to u obzir jasno je kako su mene i priroda i okolina, i odgoj i osobe oko mene koje su članovi uže obitelji, ali i šire zajednice, odredile svojim utjecajem, a na temelju prirodnih karakteristika, stečenih rođenjem, koje su mi odredile spol. Dakle, dadoše mi muško ime, jer sam kao muško rođen, odjenuše me u muško ruho jer sam kao muško rođen, odgajaše me i pripremaše za zadaće-obveze muškarca u predstojećem životu. Time su mi pomogli biti boljim u onom što od Boga jesam, kroz prirodu stvoren, boljim muškarcem, suprugom, ocem.

Neznanstvenost rodne ideologije

Naša vjera, naša Crkva, u svjetlu biblijske antropologije, ukazuje stoga na mnoge neznanstvene postavke rodne ideologije te upozorava kako rodna ideologija manipulira pojmovima, jer želi tjelesnu različitost, zvanu spol, reducirati samo na biologiju, dok se kulturalna dimenzija roda ističe preko svake mjere i smatra primarnom. Tako se biološki utemeljena binarna spolnost muškarca i žene dokida u korist raznovrsnosti rodnih identiteta. Naime, kršćanska tradicija, u svjetlu Knjige postanka, jasno ukazuje kako je spolnost dar stvaranja, odnosno, kako je SpoloviIzraz „jedno tijelo“ sugerira ovdje značenje obitelji, stvaranje nove obitelji ili čak novo tijelo koje nastaje, dijete u kojem su ujedinjeni oba roditelja. Tu čežnju za jedinstvom izražava i glagol prionuti: „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.“ (Post 2,24). A ne znači TransGender, transseksualan ili homoseksualan ili koji već od političko-društvenih naziva koje arhitekti Novog svjetskog poretka žele koristiti kako bi zatrli sve ono što je svijet pokretalo i održavalo od postanka do danas.spolna različitost muškarca i žene dio Božjeg plana s čovjekom, te da spolnost prožima čovjeka u svim njegovim dimenzijama: biološkoj, duševnoj i duhovnoj. U tom smislu spolnost je bitna odrednica ljudskog bića jer mu daruje relacijsku sposobnost, usmjerenu prema bračnom zajedništvu muškarca i žene.

Čovjeka kao stvorenje nemoguće je tumačiti izvan njegova postojanja u dva spola. Čovjek od početka postoji u dva spola. Kao što su u životu i prirodi oko nas postavljene stvari koje određuju, održavaju i unaprjeđuju život kroz minus i plus, kroz pozitivno i negativno, kroz toplo i hladno, kroz svjetlo i tamno, s ciljem kako bismo mogli razlikovati jedno od drugoga, i stvarati nastavak života koristeći Bogom dane prirodne procese tih stanja. Tako je i s postankom muškarca i žene od naših prapredaka. Izraz „jedno tijelo“ sugerira ovdje značenje obitelji, stvaranje nove obitelji ili čak novo tijelo koje nastaje, dijete u kojem su ujedinjeni oba roditelja. Tu čežnju za jedinstvom izražava i glagol prionuti: „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.“ (Post 2,24). A ne znači TransGender, transseksualan ili homoseksualan ili koji već od političko-društvenih naziva koje arhitekti Novog svjetskog poretka žele koristiti kako bi zatrli sve ono što je svijet pokretalo i održavalo od postanka do danas.

Biološka kategorija spola ispreplela se s dominantno kulturnom kategorijom roda. Anatomija muškarca često odgovara nečemu što često nazivamo muškošću, ponašanjima i uvjerenjima po kojima se muškost razlikuje od svoje suprotnosti, ženstvenosti. Iako se muškost i ženstvenost mogu opisivati uz pomoć bioloških obilježja, rodna obilježja su ta koja se izražavaju u nastupu muškarca i žene u društvu. Uglavnom su to naučene i pripisane osobine koje se očituju u govoru i obrascima ponašanja, načinima odijevanja i drugim označiteljima koji su konvencionalni, koji se tijekom vremena mijenjaju i koji se razlikuju među kulturama. Iako je naš biološki spol određen rođenjem, on se kulturno izražava kroz rod i uglavnom je proizvod socijalizacije. Dakle, utjecaja društva, društvenih normi i okoline.

Povijest pojma rod

Pojmovno razlikovanje između seks i gender u medicinsko–psihijatrijsku raspravu o interseksualnosti u SAD-u uveo je John Money. On je 1995. na uzorku od šezdeset interseksualaca koji su imali iste spolne inačice, ali su po rođenju bili pripisani ženama odnosno muškarcima, došao do zaključka da za uspješno poistovjećivanje interseksualca s jednim od spolova veći utjecaj ima jednom provedeno psiho-socijalno pripisivanje tom spolu nego prevladavajuća tjelesna spolna obilježja. Money je postavio tezu da odgojni spol ima prevagu nad tjelesnim spolnim obilježjima, te je na temelju toga razvio koncept rodne uloge. Po njemu rodna uloga i izgled kao muškarca i žene ishod su socijalizacije i nisu automatski tjelesno određeni.

Stoga su odlučili odraditi eksperiment u kojem je njihova namjera bila dokazati kako biološki spol ne mora igrati značajnu ulogu u određivanju roda, odnosno da je moguće konstruirati rod koji bi bio drugačiji od biološkog spola. Učinili su to medicinskim zahvatima na dojenčadi i to kirurške korektivne zahvate nad, po njima, interseksualnom dojenčadi. Većinu se dojenčadi uglavnom feminiziralo. Njihova namjera je bila dokazati kako biološki spol ne mora igrati značajnu ulogu u određivanju roda, odnosno da je moguće konstruirati rod koji bi bio drugačiji od biološkog spola.

Međutim, ono što nam ostaje nejasno jest činjenica da nisu poznati podaci o sudbini tih istih interseksualnih dojenčadi. Jednojajčani blizanci koji su bili podvrgnuti kirurškoj promjeni spola i odgajani kao djevojčice, u dobi od 14 godina su odlučili biti dječaci. No osjećaj stida ih nije napustio i izvršili su u tridesetim godinama samoubojstvo. Tragičan kraj eksperimentiranja nije spriječio da se taj pokus koristi kao znanstveni dokaz za bezopasnu promjenu spola već su i dalje nastojali dokazati kako razlika između muškarca i žene nije nešto što je ukorijenjeno u njihovu narav nego su te razlike posljedice utjecaja kulture i društva. Taj je skandal obznanio Volker Zastrow 2006.

Arheologija znanja

Sljedeći ključni pojam je arheologija znanja. Povezuje istinu i moć, tako da se istina smatra glavnim sredstvom vladavine, jer svaka formacija moći stvara svoj režim istine. Prenoseći arheologiju znanja na raspravu o spolu zaključujemo da su znanstveni diskursi koji objašnjavaju tko su muškarci a tko žene i koji nam sugeriraju istinu o muškosti i ženskosti zapravo instrument disciplinskog nadzora nad muškarcima i ženama jer najčešće podupiru vladajuću spolnu politiku. Vladajuća spolna politika nas disciplinira tako što nepoželjno prihvaćamo spolne identitete koje je ona konstruirala. Baš tu će se pokazati kontrolni mehanizam osmišljen kroz nad-državnu,nad-Ustavnu organizaciju zvanu GREVIO, taj tzv. “međunarodni nadzorni mehanizam” koji nadzire provedbu Istanbulske konvencije, pogotovo na području državnih javnih politika (školstvo, mediji, antidiskriminacijska politika).

Krenimo dalje s utemeljiteljima roda i rodne ideologije koju provlače kroz Istanbulsku konvenciju.

Simone de Beauvoir bila je francuska feministkinja, književnica. Za Simone, trudnoća je sakaćenje, fetus je parazit, nešto što sprječava ženu da se ostvari i da ima prava kao muškarac. Hvalila se činjenicom da je imala dva pobačaja, a jedan dio svoga pariškoga salona je uredila za prostoriju za pobačaje, i to u vrijeme kad je ubijanje nerođene djece bilo zabranjeno. Jedan od ciljeva za kojim je težila je bilo nekažnjavanje za ubijanje djeteta u majčinoj utrobi. U njezinoj filozofiji uočavamo glavne crte radikalnog feminizma: odbacivanje moralnih normi na području seksualnosti, odbacivanje braka, majčinstva i obitelji, pretvaranje pobačaja u ljudsko pravo žene, zaposlenu ženu kao ideal i borbu protiv nadmoći muškarca. Nije li već to dovoljno za biti protiv rodne ideologije?

Utjecaj rodne ideologije u suvremenom društvu

Engleski antropolog J. D. Unwin je napisao djelo „Sex and Culture“ koje je objavio Oxford University Press iz GenderGender mainstreaming je pod pritiskom Europske unije i Ujedinjenih naroda postao glavno načelo i ključna zadaća politike koja vrši utjecaj na suvremeno društvo. Indirektno i polako se stvara novi svjetonazor gdje je svako spolno usmjerenje - heteroseksualno, homoseksualno, lezbijsko, biseksualno i transseksualno jednakovrijedno i da ga kao takva društvo mora prihvaćati. Cilj je prevladavanje prisilne heteroseksualnosti i stvaranje novog čovjeka koji je slobodan izabrati svoj spolni identitet i ostvariti ga neovisno o svom biološkom spolu.Londona 1934. Unwin je htio znati je li istinita teza Sigmunda Freuda da kultura nastaje sublimacijom spolnog nagona, tj. odricanjem od zadovoljenja nagona. Radi toga je istražio osamdeset takozvanih neciviliziranih društava i visoke kulture Babilona, Sumerana, Atenjana, Rimljana i Anglosaksonaca. Rezultat istraživanja je spoznaja da što je veće ograničenje spolnosti, to je veća društvena razina, što je manje ograničen spolni nagon, to je niža kulturalna razina.

Za ovo pravilo ne postoje iznimke. Gdje se dopušta neograničena predbračna spolna sloboda, tu nema ni štovanja Boga ni štovanja predaka, nego isključivo štovanje prirode i štovanje životinja. Unwin stoga govori o zoističkim društvima. Grčki zoon u prijevodu znači životinja. Civilizirane kulture se odlikuju time da se pored predbračne čistoće čvrsto drže i potpune monogamije. Proces promjene traje od jednog stupnja do drugoga tri naraštaja. Unwin tvrdi da se ograničenje spolnog nagona mora smatrati uzrokom kulturalnog napretka.

Spolnost je u službi odnosa i zajedništva među osobama. Čovjek nije samo osobno-individualno biće, već je i društveno biće. Preko spolnosti se najbolje očituje razlika između muškarca i žene koja vodi prema upotpunjavanju i ostvarenju osobe u ljubavi. Stoga, odobravanje stava, od strane društva, da čovjek sam bira svoj spolni identitet i spolnu orijentaciju neovisno o biološkoj kategoriji spola pod krinkom liberalnosti ugrožava temelje na kojima je postavljena ljudska kultura. Ugrožava čovjekovu društvenost i omogućava egoistički način življenja gdje se spolnost shvaća kao privatna stvarnost. Unwinova istraživanja dovela su stoga u pitanje nastojanja rodne ideologije da društvena praksa bude glavna mjera za tumačenje prirodnog, jer ako se u tome uspije, onda prirodno ne samo da se podređuje društvenom, već biva apsorbirano od društvenog. Tada društvo ili određena politika postavlja norme za ono što bi trebalo biti prirodno ili ne, a ne sama priroda.

Gender mainstreaming je pod pritiskom Europske unije i Ujedinjenih naroda postao glavno načelo i ključna zadaća politike koja vrši utjecaj na suvremeno društvo. Indirektno i polako se stvara novi svjetonazor gdje je svako spolno usmjerenje - heteroseksualno, homoseksualno, lezbijsko, biseksualno i transseksualno jednakovrijedno i da ga kao takva društvo mora prihvaćati. Cilj je prevladavanje prisilne heteroseksualnosti i stvaranje novog čovjeka koji je slobodan izabrati svoj spolni identitet i ostvariti ga neovisno o svom biološkom spolu.

Imali smo sličnu situaciju kad su se stvarale i nametale Übermensch teorije, imali smo sličnu situaciju kad su uveli rasizam i ropstvo kao opće prihvaćeno, pa smo se kao ljudska vrsta tome kasnije uz silne žrtve othrvali. Sve su te situacije došle iz zemalja i društava iz kojih danas dolazi i nameće se rodna ideologija putem kojekakvih Konvencija. I zato sam jasno i glasno protiv.

Mario Maks Slaviček