Ako vjerujete...

"Obično je čovjek ono što drugi o njemu misle i kazuju. No čovjek koji drži do Boga, božjih zakona i zapovjedi, koji drži do vjere, tradicije i običaja svojih predaka puno je više od toga....."

Prošlo je vrijeme korizme, a moj se narod i dalje mora odricati i nije mu teško, nije mu teško ni kad se odriče dragovoljno ni kad mu odricanje nametnu zapovjedi i nauk koje od Boga ne dolaze, već dolaze od bezbožnika i sinova loze Kainove koji donose zakone ljudske, Božjim zakonima suprotne. Dok oni tako čine svom narodu, dotle...

Dotle likovi i skulpture hrvatskih velikana, Ante Starčevića, Stjepana Radića i drugih u hodnicima Hrvatskog Sabora šuteći u tišini svojim okamenjenim i mudrim očima čekaju dan kada će onkraj njih proći i kada će ugledati čovjeka, dan kada će ugledati Hrvata koji će nastaviti njihovim stopama.

Na žalost moj hrvatski narod, koji se stoljećima odricao za druge, za Beč, Budimpeštu i Beograd, danas je prisiljen PolitičariI dok tako saborski zastupnici i drugi politički dužnosnici s debelim primanjima manje-više i nisu na svojem radnom mjestu, hrvatski puk radnih mjesta nema, a ako ih ima ne prima plaću za svoj rad, iako je temeljna zadaća političara svojim djelovanjem i zakonima osigurati prosperitet i boljitak narodu koji im je dao povjerenje da vode državu. Kako bih podsjetio na to, postavit ću pitanje o kojem neka razmisle dok reda radi budu sjedili u prvim crkvenim redovima na slijedećoj misi, a pitao bih sve njih znadu li što ono kaže Biblija za rad i plaću? Kako bi vjernik katolik treba gledati na rad i plaću?odricati se zbog Bruxellesa, jer surova ruka interesnih lobija i skupina svojom dugom moćnom rukom drži "naše" zastupnike za vratove, te oni okreću glavom kako im ta ruka nalaže.

U vrijeme korizme kada se svi trebamo preispitati i postaviti si pitanje živimo li kako treba, u zemlji nazovi demokracije, u zemlji koja za se drži i tvrdi kako je više od 87 % njenog puka vjernika katolika, u toj i takvoj zemlji donose se i provode ne-katolički zakoni. Da znam, neki će odmah kazati kako je crkva odvojena od države, i kako se crkva ne bi trebala miješati u politiku, no držim da vjera treba biti dijelom politike, temeljem politike. No čini se, sudeći po onome što se zbiva u Hrvatskoj politici, kako je osim crkve i vjera odvojena od onih koji sebe nazivaju državnim službenicima. Iako ćete ih vidjeti u zgradi crkve, čisto radi reda, ne radi vjere jer oni po vjeri ne žive, da žive ne bi donosili i dizali ruke za zakone kojima pobijaju temeljna načela i zapovjedi vjere za koju kažu kako joj pripadaju.

I dok tako saborski zastupnici i drugi politički dužnosnici s debelim primanjima manje-više i nisu na svojem radnom mjestu, hrvatski puk radnih mjesta nema, a ako ih ima ne prima plaću za svoj rad, iako je temeljna zadaća političara svojim djelovanjem i zakonima osigurati prosperitet i boljitak narodu koji im je dao povjerenje da vode državu. Kako bih podsjetio na to, postavit ću pitanje o kojem neka razmisle dok reda radi budu sjedili u prvim crkvenim redovima na slijedećoj misi, a pitao bih sve njih znadu li što ono kaže Biblija za rad i plaću? Kako bi vjernik katolik treba gledati na rad i plaću?

Vrijedan je radnik plaće svoje

Osnovna Kristova pouka o tome da je radnik vrijedan svoje plaće pokazuje također svu realističnost i konkretnost novozavjetnoga pogleda u vjerojatno starijoj inačici u Matejevu evanđelju koja govori kako onaj koji radi zaslužuje potrebnu hranu. »Vrijedan je radnik plaće svoje« ili Nije dopušteno zaradu i plod dnevnoga rada uskratiti VjeraU konačnici što nama vrijede svi ti zakoni i pravila? Što nam znače ako se u njima ne nalazi barem djelić svakodnevne Božje dobrote, i malo naše osobne brige za nekog drugog. To je krv, kost i žila vjere, ali i same univerzalne demokracije. Vjere i nauka koji su neki veliki ljudi naše prošlosti, naši pređi, predali nama. To je prilično važno za napredak i boljitak jedne nacije, katoličke nacije.bližnjemu, ne smije se odgađati za idući dan. Ne pljačkaj svoga bližnjega! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra.«

Možda hrvatski političari nisu praktični vjernici, možda ne znaju što kaže Biblija, a možda šute jer su nepošteno preplaćeni za posao koji ne obavljaju, preplaćeni jer sami sebi plaće određuju na svoju korist i svenarodnu štetu.

Kako bi osigurali svoja prava, slobode i način života, ljudi su ustanovili Vlade, čija je zadaća provoditi želje svojih žitelja koji su ih izabrali i vlastita obećanja kojima su pridobili glasove birača kao bi bili izabrani i postali djelatnicima ustanove koja se zove Vlada. Kako bi postali nositeljima vlasti i odlučivanja u ime i za korist naroda koji ih je izabrao, koristeći pri tome poluge i slova zakona i uredbi. No kad neka vlast ili vlada donosi zakone koji su štetni za narod ili pak provodi destruktivne zakone, narod ima pravo i obvezu smijeniti takvu vlast i Vladu.

U konačnici što nama vrijede svi ti zakoni i pravila? Što nam znače ako se u njima ne nalazi barem djelić svakodnevne Božje dobrote, i malo naše osobne brige za nekog drugog. To je krv, kost i žila vjere, ali i same univerzalne demokracije. Vjere i nauka koji su neki veliki ljudi naše prošlosti, naši pređi, predali nama. To je prilično važno za napredak i boljitak jedne nacije, katoličke nacije.

Ali ako se svi ti zakoni i pravila donose ne uzimajući u obzir nauk vjere i nauk naših predaka, već s ciljem kako bi se smogla plaća za vojsku političara, onda takvi zakoni ne vrijede ni groša.

Od svih političara tražim neka pogledaju ovu našu Hrvatsku očima njezinim, očima njezina naroda, ako žele vidjeti istinu. Ako se ustanu i osvrnu oko sebe ti naši političari, ako pogledaju u vjeri oko sebe neće vidjeti medijsku scenografiju, vidjet će ljude, obitelji, mlade koji gube vjeru, no ne u Boga i Bibliju, nego vjeru u čovjeka i vjeru u vlast, Vlade i politiku, gube vjeru u Domovinu Hrvatsku.

Ljubav za bližnjega

Vjera i Božje zapovjedi ne nestaju jednom kad se za njih čuje, kao niti ljubav prema Domovini. Oni su uvijek ovdje oko nas. Oni samo traže da ih prepoznate i po njima se počnete ponašati ako uistinu želite bolje svojim bližnjima, svojoj Domovini i svom narodu.

Biblija, ali i povijest, uče nas da se uvijek vrijedi boriti, da je uvijek postojao čovjek koji se bori za slučaj za koji se vrijedi boriti, čak i kad postoji samo jedan vrijedan razlog za tu borbu. Oduvijek je postojao i postoji čovjek koji se borio za sve iz jednog jedinog razloga. Borio se, umirao u toj borbi, zbog jedne obične zapovjedi:

Voli bližnjeg svog!

U tom duhu i događajima oko nas predlažem kao hrvatski branitelj kojem su političari oduzeli i oduzimaju svaki mjesec dva puta po deset posto od primanja, da ti isti političari donesu zakon kojim će tih 10% meni oduzetih primanja svaki mjesec preusmjeriti i dati mojem bližnjem bratu po oružjuh branitelju koji nema nikakvih primanja, kako god se zvao. A da će drugih 10% meni oduzetih mjesečnih primanja svaki mjesec preusmjeravati za gladnu hrvatsku djecu koja nemaju za obrok u školama.

Ako se u duhu vjere, nauka naših predaka političari nisu spremni odreći za ljubav i boljitak bližnjeg svoga, što ja osobno jesam, a držim kako bi ovu ideju podržali svi moji subranitelji, HRVI kojima se oduzima časno zaslužena plaća u korist i za interes onih koji časti nemaju.

Mario Maks Slaviček