U zemlji u kojoj jedino LGBT imaju pravo na ponos (pride)

SŽivim u zemlji u kojoj izdajice i danas naplaćuju izdaju, političari i dalje prodaju muda pod bubrege, a puk gladan i nema za RTV pretplatu, pa su mnogima TV aparati zapečaćeni, te se sjećaju samo „starih“ vijesti koje su im ostale u uhu. Telefonirati ne smiju da se nakome požale jer je tako rekao jedan od onih političara kojeg smo izabrali, a nismo ga birali. Živim u zemlji u kojoj se stanovništvo više boji inkasatora nego policije ili tajne policije, živim u zemlji u kojoj obrazovanje ne znači ništa, jer mediji daju isti prostor i laiku i stručnjaku. Živim u zemlji...ma šta živim, preživljavam ili još bolje stanujem u zemlji u kojoj su poremećene sve povijesne, kulturne, odgojne i sve druge vrijednosti.

Ne ću otići

Živim, stanujem, preživljavam, kao i većina Vas. No ne ću otići iz ove moje zemlje, ne, ne ću, iako mnogi političari koji se busaju u prsa svojim domoljubljem to potajno žele, žele da nas nema, da ne pratimo njih i njihove, da šutimo i ne brinemo za Nju, našu jedinu zemlju Hrvatsku. E, pa malo su se prevarili, jer mi ne ćemo nikamo iz Lijepe Naše, možemo samo pod nju i tamo naći mir i spokoj sa svima onima od Hrvata koji su dali sve što su imali, da bi onda ovi crveno-žuto-plavi vragovi to bacili u blato. Krik poginulihČujem kako se kosti naših predaka, tisućljetnih ratnika čuvara, preslaguju, čujem stupanje hrvatskih vojski od stoljeća sedmog, čujem ponos vojničke pjesme, čujem krik poginulih za slobodu, sve ja to noćima u tišini slušam...Zašto to govorim, pa govorim zato što noću ne mogu spavati, ne, ne zbog rata i granata, zbog puščane paljbe ili jauka ranjenog brata. Ne mogu spavati jer čujem zvuk koji do sad nisam nikada čuo i on mi ledi krv u žilama.

Čujem kako se kosti naših predaka, tisućljetnih ratnika čuvara, preslaguju, čujem stupanje hrvatskih vojski od stoljeća sedmog, čujem ponos vojničke pjesme, čujem krik poginulih za slobodu, sve ja to noćima u tišini slušam...slušam i razumijem, jer moraju kosti tražiti mir, jer mora prolivena krv iz zemlje uzavrijeti, mora, jer ne će naši preci olako dati hrvatsku grudu. Oni nas zovu, traže, kume i mole, ako smo meso njihova mesa, ako smo kosti njihovih kostiju, onda je vrijeme da budemo u Hrvatskoj Hrvati! Oni se bude, oni stupaju jer vide izdaju, izdaju protiv koje se stoljećima bore a koja kaže...Navedimo samo teze iz Memoranduma SANU II, o kojem se mnogo toga može naći na Internetu. Sjetimo se prvoga, o kojem se pričalo, još nije bilo Interneta, a javno se progovorilo kad je bilo kasno:

- Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju.

- Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;

- Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima; -Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja;

- Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem;

- Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;

- Pomagati otcjepljenje Republike Srpske;

- Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;

- Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju..... I tome nema kraja.....

Zašto šutnja?

U vrijeme kad svi osim nas imaju više ponosa i prava od nas koji smo utkali dijelove tijela u hrvatsku grudu, poput naših praotaca. U vrijeme kad LGTP ponosno stupaju ulicama i trgovima dok mi idemo na mise i molimo krunice da oni koji su im osvojili te slobode izađu iz kazamata. U vrijeme kad vrag testira i dušu i tijelo svakoga od nas, kad je važnija riječ stranca nego bližnjeg ili susjeda. U vrijeme kad djeca žive u virtualnim svjetovima, a majke kupuju kruh virtualnim novcem i živimo na dug. U vrijeme kojem samo mi možemo osigurati kraj. Samo sami možemo učiniti nešto da se ovi zli planovi ne provedu u djelo,Nisu miJude su tu svuda oko nas i među nama, oni su vlast, oni su mediji, oni su znanstvenici, oni su političari oni su sve, ali jedno nisu, nisu mi jer one koje nismo birali, a izabrani jesu, dali su pravo onima koji su ovakav memorandum smislili i napisali. A gdje su naši političari i intelektualci? Zašto šutnja?

Gdje je naša Akademija znanosti i umjetnosti? Ako je naša, zašto šuti? Ili je i ona samo „pravni slijednik“ jedne propale tvorevine poput svih institucija u našoj zemlji. Hajde Akademici, da Vas čujem! Recite nešto, dignite glas! A Vi, zapamtite braćo moja i sestre moje, riječi koje je pjesnik davno kazao: „Možete oprostiti zulumčaru, lopovu i ubojici, ali nikad, nikad izdajici“. Jude su tu svuda oko nas i među nama, oni su vlast, oni su mediji, oni su znanstvenici, oni su političari oni su sve, ali jedno nisu, nisu mi. Jer mi smo, kako molitva hrvatskog vojnika i kaže: Mi smo Hrvati, unuci Hrvata, sinovi Hrvata i očevi Hrvata. Mi smo dio tisućljetne loze ratnika čuvara, sa nama je svemogući Bog, i njegova ruka vodi naš mač. Ne tražimo tuđe, samo branimo svoje i u tome leži naša snaga. Dragi Bože čuvaj nas kako mi čuvamo zemlju svoju i narod svoj molimo Te. Vjera, ljubav, Domovina, našoj su duši hrana. Bog i Hrvati!

Mario Maks Slaviček