Božje riječi nagrade i kazne vrijede i za naše dane
Pojedini ljudi osjećaju neku nutarnju prisilu da se angažiraju u javnosti jer su uvjereni da imaju nešto važnoga reći za zajednicu. Iz svijesti da imaju nešto važnoga reći, osjećaju moralnu dužnost da nastupe u javnosti. Tipičan čovjek kakvi su bili proroci, osobito Starog zavjeta. Uzmimo proroka Jeremiju u 7. stoljeću prije Krista. Logo Jeremije glasi: Slušaj Izraele što ti naviještam! Prenesimo u naše vrijeme: Slušaj moderni narode što ti naviještam!
Kada čitamo danas proroke u svjetlu doživljavanja naših dana, zaista možemo doći do spasonosnih spoznaja. Ali kako? Kako ih možemo razumjeti, kako se možemo uživjeti u njihove osjećaje, dušu, u njihove namjere i poruke kada konstatiramo da živimo u vremenu bezbroj „proroka“ različitih viđenja, suprotnih obećanja, tajnih i javnih izvora, moćnih i spretnih igrača? Kako možemo primijeniti njihove misli na naše vrijeme, na našu svakidašnjicu?
Scenarij kod proroka Jeremije: Sve što poručuje, ljudi ne slušaju, ne uzimaju ozbiljno. Jeremija, mladi čovjek iz Anathota, par kilometara sjeverno od Jeruzalema, pozvan je od Boga kroz viđenja i nadahnuća da nastupi pred moćnike u religiji i politici. Svećenici i kraljevi, ratnici i činovnici – svi se trebaju obratiti Bogu i uspostaviti nutarnji odnos s Bogom. Trebaju provoditi u djelo socijalne zakone Mojsija. Prije svega prakticirati oslobođenje kmetova u sedmoj godini, kako to u zakonu stoji (Ex 21,2). Upravo to ne čine jer se povode za susjednim narodima koji to ne čine u ime pragmatizma i realizma politike.
Jeremija im poručuje: Znajte: ako ne ćete ispunjavati zakone, doći će osuda i kazna na vas i na narod. Dokaz: prije tri generacije se tako dogodilo sa sjevernim kraljevstvom (preuzimanje Samarije od Asiraca 722.god.) God. 597. isto: Nabukodonozor zauzima Jeruzalem, pustošenja i ubijanja, pljačkanja i silovanja... Kralj i knezovi, protivnici Jeremije, u progonstvo.
Prorok se nada da će sada vlastodršci i narod razumjeti da je to kazna Božja zbog grijeha... Ali nisu razumjeli. I dalje ne poštuju zakon. Progone proroka... Došlo je što je moralo doći: 586. god., rat protiv Babilona i katastrofa. Preživjeli su odvedeni u ropstvo koje traje 50 godina. Spoznaja: narod se ne drži zavjeta, vlastodršci krše zakone.... Kazna je neizbježna.
Kršiti savez s Bogom ima teške posljedice
Ovo je u smislu teologije povijesti koja vrijedi za sva vremena: kršiti savez s Bogom ima teške posljedice za sve. Izrael je izabrani narod pa ipak nevjeran. Izabranje ne funkcionira. Stoga Bog objavljuje Mojsiju zakon povijesti koji uređuje odnos između Boga i njegovog naroda. Zakon je bio putokaz k sreći. Bog ga je dao iz ljubavi prema svom narodu. Trebalo je samo jedno: da narod poštuje zakon. To se nije dogodilo. Božji plan je doživio neuspjeh zbog grješnog čovjeka (neposluh) i čovjek je doživio neuspjeh zbog zakona Božjeg, zbog Boga jer nema snage, nema volje poštivati zakon Božji. Izrael je radije slijedio susjedne poganske narode. Stoga je morao doživjeti što je doživio. „Što čini klesar, ako mu se dlijeto slomi radi tvrdoće kamena? Baci kamen od sebe“.
Nije dovoljno poznavati zakon, nije dovoljno imati hram, prinositi žrtve, imati kovčeg zavjetni. Time se bavio narod: tim stvarima umjesto živim Bogom, kao da je Bog željan ovog ili onog... Kao da će Bog čuvati svoj narod ma kako se on ponašao i spašavati ga iz svake vrste nevolje. Ne će. On, Bog, ne treba hrama, ne treba žrtve, kovčega, nauka....Bog je Jahve: Ja sam koji jesam. Nevjera židovskog naroda bila je pokrivena religioznim plaštem običaja. To je bila religiozna situacija za života Jeremije.
Čime se bavi svećenstvo usred svega toga? Pismoznanci diskutiraju, vode dijalog u hramu o religioznim pitanjima, ne donose nikakve zaključke niti odluke. Važno je raspravljati u toleranciji i poštovanju... Preokreću se stranice starih spisa... Ne primjećuje se da u Jeruzalemu već vlada otpad od vjere; da velikani hrama i nauka prelaze preko ubojstva proroka, sveca Božjeg, šuteći.
Jeremija na adresu vlastodržaca i aristokracije hrama šalje Božju riječ: Ako ne slušate moju riječ i moj nauk, govori Gospodin, razorit ću taj moj hram kao onaj u Silou i vas ću učiniti na prokletstvo naroda.
Poruka ovoga glasi: Usprkos Božje objave ljudima je jako teško imati pravu vjeru i prava djela. Osobito to vrijedi u socijalnom području, jednostavno ne funkcionira. Narod izabrani ne sluša Boga nego maltretira njegove proroke, a i druge. Prave proroke se naziva „prorocima nesreće“, a oni su jedini pravi proroci. Tzv. proroci spasa, koji su u službi političke moći, su proroci laži (Jer 14,13-16). Jedno je sigurno: Božja volja i zakon vječnoga spasenja nisu djelotvorni bez vršenja Božjih zapovijedi. Nema pravo onaj koji naviješta da bez trnovitog puta i bez obraćenja netko može biti dobar, i da tok povijesti može voditi k dobru bez vjernosti i poštivanju Boga. Ne može i ne će.
Posljedice nevjere - zakon povijesti
To je jako aktualno danas. Katolik koji vjeruje da je Stari zavjet Božja riječ i koji opomene proroka drži valjanim za narod Novog zavjeta, tj. Crkve, mora se zabrinuto pitati: Koje posljedice će imati očiti otpad od vjere u našem vremenu? Nisu li već sada očite katastrofalne posljedice u svijetu, u politici, gospodarstvu i društvu i to zbog nevjere? Nije li stvarnost da već mnogi ljudi imaju čežnju napustiti Crkvu, vjeru? A hijerarhija, a teolozi? Šutnja pred sakrilegijskim govorom o Bogu u javnosti, mlaki govor pred ubojstvom nerođene djece, šutnja pred rušenjem obitelji, pred protunaravnim odgojem. Tko je optimist, i to radi milostivoga Boga, taj je krivi prorok. Tko „modernizira“ strukture Crkve i prilagođuje istine vjere „duhu vremena“ umjesto da se zalaže za obraćenje modernog čovjeka sredstvima sakramentalnog života, taj se uzda u zakone sociologije i tehnologije po uzoru sekularnog društva, a ne u Boga.
Bitna poruka: Ako držite moje zapovijedi, živjet ćete
Znanstvena istraživanja danas nam stavljaju pred oči one scenarije dolazeće katastrofe koje možemo opravdano razumjeti kao ispunjenje Božjih prijetnji zbog nevjernosti Bogu i njegovim zapovijedima današnjeg društva. Prvi Savez i Drugi Savez - Stari i Novi zavjet - s Bogom stavljaju nam pred oči bitnu poruku, koja glasi u jednoj rečenici: „Ako držite moje zapovijedi, živjet ćete. U protivnom morate umrijeti“ (Lk 10,25-28).
Ovdje se ne misli samo na vječni život kojeg je Bog obećao onima koji ga ljube. Ovdje se misli i na ovozemaljski život. Već ovdje, u našem vremenu, doživljavamo teške udarce i tegobe zbog naših grijeha, zbog nevjere Bogu. Očigledno je: Božja riječ, izrečena i zapisana prigodom sklapanja Saveza između Boga i Izraela, između Boga i naroda Božjeg Novog zavjeta, se učinkovito ispunja donoseći blagoslov i nagradu vjernima Savezu, i donoseći kaznu nevjernima Savezu. Nagrada i kazna nisu samo eshatološke veličine, nego se ostvaruju već sada unutar našeg vremena, unutar naše civilizacije pogađajući pojedince, grupe ljudi, narode.
dr. Josip Sabol