Dobro je što kasnimo za EU-om i svijetom

Od „ženskih studija“ preko „rodnih studija i teorija“ u bolju budućnost? „Hrvatska kaska za svijetom s neuvođenjem rodnih studija“? Ove i slične izjave možemo čitati na raznim portalima. Izrečene su od osoba koje se prikazuju kao službeno odgovorne za ostvarenje jednog europskog plana na području obrazovanja i odgoja. Tko ih je opunomoćio i zašto baš njih za koje se znade da pripadaju isključivo lijevom do ekstremno lijevom spektru političkog usmjerenja Hrvatske? Iz službene literature otkrivamo da se tu radi o jednom temeljnom globalnom projektu EU idejno-kulturne i političke naravi s ciljem daljnje izgradnje „novog čovjeka i novog svijeta”. Dakle, radi se o jednoj misiji čiji su nositelji - misionari - ideolozi liberalno-ljevičarskog svjetonazora. Njima EU povjerava preobraženje današnjice za volju drukčije budućnosti djelovanjem na najosjetljivijem području društva: na području obrazovanja i odgoja.

Vlada veliko neznanje

Nema razgovora da ne bih morao odgovoriti na pitanje „što je to rod, a što je spol”. Već se ispričavam primjedbom da ćemo to moći onda ispravno odgovoriti kada doznamo što je „čovjek”. Evo, već imamo jednu hrabru skupinu intelektualaca/intelektualki koji će nas poučiti što je spol, a što rod kad im uspije osnovati fakultet za „rodne teorije”. Možda će se naći jedna skupina intelektualaca muškoga spola - ako fakultet za „rodne teorije” dopusti da još postoje muškarci-intelektualci - i osnovati fakultet o „teorije čovjeka” i konačno objaviti svima nama što je „čovjek”. Digresija: naši zastupnici u Saboru su glasovali za Istanbulsku konvenciju (IK) a da im nije bila jasna razlika između spola i roda. Tako su izjavili. Rekao bih: da nisu glasovali „za” IK, danas bi sigurno znali razliku i ne bi trebalo osnovati „fakultet za rodne teorije” jer je čovjeku običnih ljudskih sposobnosti jasno i očevidno da postoje dva spola: muški i ženski, i tu i tamo treći „diverzni” kao varijacija, a ne spol. To uči danas znanost jer je samo to istina.

No budimo oprezni. To ne će tako ostati jer već mnoge države „zapadnog svijeta” plove posve drugim smjerom, naime smjerom „rodne teorije” i događaju se čudesne stvari u društvu i s društvom. Stoga, ne samo da je dobro što kaskamo za EU, već bismo trebali još više kaskati i ovaj projekt EU za „borbu jednakosti rodova” zaboraviti. Razloga za jedan takav potez ima mnogo. Jedan od najvažnijih razloga jest razvoj znanosti na području istraživanja „čovjeka”. Tim razvojem znanosti „rodni studiji” postat će još irelevantnijim nego su već sada. Biti će bespredmetni.

Čovjek stvaratelj sebe

U tijeku su, naime, transformativne biotehničke intervencije u životu kojima je cilj promijeniti i poboljšati „čovječnost” u cjelini, posebno iz njegove genetske osnove. Iako su te intervencije etički upitne jer ne predstavljaju lijek za individualni i već postojeći život, već su eksperimenti u svrhu ljudskog uzgoja prema trenutačnim ljudskim željama i zahtjevima s nepredvidivim dugoročnim posljedicama za čovječanstvo, znanost za biotehničku promjenu čovjeka napreduje jako brzo. Trebamo razmisliti i o sljedećem: uvijek će biti pojedinaca i skupina ljudi u modernom društvu koji su u stanju unijeti u našu svijest takve osjećaje i misli da većina ne će htjeti odnosno ne će moći sebe više shvaćati „čovjekom” i još manje „čovjekom stvorenjem”. 

Debata o „rodnoj teoriji“ na fakultetu uvezena je iz SAD-a i sada već iz EU-a. Ima veći broj država koje zatvaraju fakultete za studij „rodne ideologije” osnovane prije desetak godina zbog njihovih znanstvenih nedostataka. To samo svjedoči o duhovno-intelektualnoj zbunjenosti pojedinaca i skupina određenog svjetonazora. To su ljudi s političkom voljom ostvariti korak po korak svoj projekt „novog čovjeka” i  „novog svijeta” s ciljem uništiti kulturu i religioznu svijest klasičnog i kršćanskog katoličkog humanizma. To bi bilo zaista katastrofalno za čovječanstvo. Zaostati za tim razvojem ili čak ne sudjelovati u njemu očito je znak duboke kulturne zrelosti jednog naroda. Neka bude i hrvatski narod među njima.

Pokret nosi ime „Transhumanizam”

Evo primjera što se mijenja ako ideje, misli, osjećaji iz „rodne teorije“ postanu stvarnost. Zakonom se određuje (uzimam primjer Njemačke) da svatko može sam odlučiti kojem spolu želi pripadati. Da bi se muškarac smatrao ženom ili da bi se žena smatrala muškarcem, mora dati samo odgovarajuću izjavu matičnom uredu. Doći i izjaviti „Ja sam žensko“ – „Ja sam muško”. Opasnosti koje prijete ženama, posebno kada se muškarci smiju pretvarati da su žene, više su puta predstavljene posljednjih mjeseci, pa i na Olimpijskim igrama u Parizu. Jednostavno zakonodavac ne će ili ne može shvatiti da muškarac proglašujući se ženom nije muškarac-žena nego muškarac. Isto: žena koja hoće biti muškarac nije žena-muškarac nego žena. Tako znanost tvrdi. No profesorice „rodne teorije” to ne prihvaćaju. Kad bi tu istinu prihvatile, morale bi zaključati vrata fakulteta.

Dalje: mladima od 14. godine može se primijeniti „ulazak u spol po izboru“ čak i protiv izričite volje roditelja ako dobiju suglasnost obiteljskog suda. Djeca u razvoju možda su u najkrhkijoj orijentacijskoj fazi svog života. Novi zakon potpuno je lišen empatije prema njima - kao i prema svima onima koji psihološki pate radi svoje specifične seksualnosti. Umjesto terapijske podrške i mentalne orijentacije, promovira se psihološka destabilizacija oboljelih, obitelji i društva u cjelini. S novom pravnom situacijom sada je moguće odrediti vlastiti spolni unos u obliku čistog akta samoizjave. Ta će promjena biti moguća jednom godišnje, a nacrtom je predviđeno samo razdoblje čekanja od tri mjeseca dok promjena ne stupi na snagu. Takozvani „Zakon o samoodređivanju” regulira samo postupak unosa imena i spolova, i ne bavi se sljedećim koracima: kirurškim promjenama ili kemijskim intervencijama u hormonalnoj ravnoteži organizma. Naravno, postoje argumenti u korist takve uredbe. Bez sumnje, ublažava patnju pojedinaca, a na prvi pogled društva ne „stoji“ ništa. Međutim, to je samo naivno-emocionalno gledište. Detaljnije analize pokazuju goleme rizike za društvo u cjelini i to iz psihološkog, seksualnog, medicinskog i psihosomatskog gledišta. Rizici za cijeli pravni sustav već su izišli na vidjelo iz psihosocijalne i grupno dinamičke perspektive. Dolazi do poremećaja tjelesnog spolnog razvoja u kojem se osoba ne može svrstati ni u muški ni u ženski spol na temelju fizičkih karakteristika. Pitanje identiteta vezanog uz spol je poremećeno (rodna nepodudarnost, rodna disforija, transseksualnost). Sa znanstvenog, biološkog, evolucijskog, medicinskog, seksualnog, psihosomatskog, razvojno-psihološkog i sociološko-socijalnog gledišta biološki spol je veličina koja se može precizno definirati. Biološke varijante spolnog razvoja također se mogu jasno definirati medicinski i biološki. Također treba napomenuti da je stvarna promjena biološkog spola (evolucijska biologija, molekularna biologija, genetika itd.) nemoguća. Sve te istine i činjenice ideolozi rodne teorije ne će prihvatiti.

Zakonodavac - država - postaje sudionikom u zlu

Ovaj zakon imat će katastrofalne učinke na djecu i mlade. O promjeni „spolnog ulaska“ djece mlađe od pet godina zakonski skrbnici mogu odlučiti po volji. Broj narcisoidno poremećenih roditelja koji žele „trans dijete“ kako bi uživali u nastaloj društvenoj pozornosti vjerojatno će biti mali. Ali postoje takvi ljudi. I sada ih država podržava u „usrećivanju” njihove djece. Promašena uloga države: ispunjava želje jednih na štetu drugih. To država čini jer političari „momentalne” većine na vlasti nisu voljni prihvatiti istine - činjenice- znanosti da muškarac nikada ne može biti žena, i da žena nikada ne može biti muškarac.

Koji svjetonazor - ideologija - stoji iza toga?

Odakle to njima? Iz njihova svjetonazora. Svoj svjetonazor oni „odjenu” u „zakon” ili u „pravo” i cijelo je društvo prisiljeno „igrati” po sadržaju njihove „istine”. Zbog toga stoji u zakonu: otkrivanje izvornog imena i pravog spola jedne trans-osobe kažnjava se kaznom od deset tisuća eura. I evo zaposlenja za naše studente iz fakulteta za „rodne teorije” i to u dva smjera: u jednom smjeru poučavati građane kako je veliki napredak snagom ovog „trans-zakona”, a u drugom otkrivati gdje se krše trans-zakoni i poduzimati potrebne mjere. Profesionalci s diplomom iz „fakulteta rodnih studija” vjerojatno će s velikim žarom ispunjavati svoje dužnosti na dobro svih građana u „epohi transhumanizma” u kojoj će apsolutni autonomni individuum, hoću reći „ljudsko biće”, biti u neprestanoj nemirnoj situaciji hoće li i kada krenuti putem kao muškarac odnosno kao žena, i koliko će ostajati u toj izabranoj formi. Profesionalci s diplomom s fakulteta za rodne studije, naravno, biti će spremni na dijalog s klijentima imajući uvijek divnu riječ utjehe: Znaš - znate -, ako vam se ne sviđa živjeti u aktualnom „rodu”, možete pokrenuti proces za tranziciju. Dođite u naš ured po formulare. Kakva li humanizma!!! Dakle, granice nisu tu da ih se poštuje nego da ih se prelazi po tvojem izboru.                    

dr. Josip Sabol