Bog poštovatelj slobode čovjeka - Bog Gospodar čovjeka

Iz koje god perspektive prilazimo razvoju ljudskoga roda nailazimo na činjenicu da se ona odvija u odnosu čovjeka kao stvorenja prema Bogu Stvoritelju i to u smislu prihvaćanja ili odbacivanja toga odnosa. Taj odnos možemo nazvati odnos dijaloga: pozitivnoga i negativnoga dijaloga. Kršćanska mistika otkriva jednu od temeljnih spoznaja kršćanske vjere: spoznaju o tome da Bog trpi radi zatvaranja čovjeka u sebe i radi posljedica osobnog grijeha za samog grješnika i za njegove bližnje. Bog trpi strpljivo čekajući čovjekovo obraćenje.

Veliki mistik, filozof i teolog Meister Eckhart govori u tomu kontekstu o ljubavi Boga koja traži grješnika i o Božjoj čežnji za obraćenjem čovjeka: Nikada nije nitko od ljudi tako snažno čeznuo za nečim kao što Bog čezne za tim da čovjeka dovede do spoznaje da je Bog bliži čovjekunego čovjek sam sebi. Bog je uvijek spreman na susret s čovjekom, ali čovjek nije na to spreman. Bog je uvijek u nama, a mi smo izvan sebe. Bog je u nama kod kuće, a mi smo tuđinci u vlastitoj kući. Bog želi da čovjek otvori vrata svoje kuće kako bi Bog mogao (smio) ući i učiniti čovjeka svojim voljenim sinom i kćeri. Dok se to ne dogodi, Bog čeka strpljivo pred vratima kuće tako dugo, dok mu čovjek ne poželi dobrodošlicu otvaranjem srca.

Sveta Katarina Sijenska zapisala je u dijalogu s Bogom: promatrajući sve ono što Bog podu-zima da bi ipak došlo do susreta između Boga i čovjeka, moramo reći da se čini „kao da Bog ne može živjeti bez svojih stvorova“. U toj kratkoj rečenici izrečena je temeljna istina kršćanske vjere o odnosu Boga prema čovjeku: Bog želi svakog časa ostvariti zajedništvo s čovjekom. Taj odnos otkriva za nas ljude radosnu činjenicu da je Bog stvorio čovjeka jedino iz ljubavi, i to je razlog da Bog ne može živjeti bez čovjeka, svojega stvorenja. Čovjek je stvoren iz ljubavi na sliku Božju. U tome je sadržan cjelokupni program ljudskog života kojega Božja ljubav želi u čovjeku ostvariti uz njegovu slobodnu suradnju. Najprije, ljubomoran Bog hoće svoju sliku na čovjekovom licu sačuvati i usavršiti. On hoće spriječiti da čovjek postane zlim djelima - grijehom - njegova karikatura. Bog se brine za čovjeka stvarajući sve preduvjete da čovjek oblikuje u sebi i u svojemu životu što savršeniju sliku Božju, to će reći da postane savršen kao što je Bog savršen, naravno po mjeri ljudskog bića.

Čovjek postaje sličan Bogu

Stoga sadržani program slike Božje u ljudskom licu traži da čovjek bude dobrostiv, milosrdan, miroljubiv, suosjećajan, solidaran prema svakome čovjeku i prema svakom živome biću na svi-jetu. Moto toga Božjeg programa utisnutoga u ljudsko biće je sadržan u jednoj riječi: ljubav. Ljubiti Boga sigurno vodi do ostvarenja slike Božje u čovjeku s upravo spomenutim sposobnostima i značajkama čovjeka kao osobe. Stoga je ljubav bližnjega nužna posljedica ili plod te čovjekove ljubavi Boga. Jedne ljubavi bez druge ljubavi nema. Ljubiti Boga bez ljubavi bližnjega i ljubiti bližnjega bez ljubavi Boga je stvar nemogućnosti, teološki govoreći.

Ovdje, kod dileme „ili-ili“ sve ovisi o tomu što je sadržaj ljubavi Boga, odakle saznati o njemu i kako ga ostvariti? Kada čovjek može tvrditi da ljubi Boga? Odgovor nam daje sam Bog po Mojsiju i prorocima, i definitivno po Isusu Kristu: Boga ljubimo kada vršimo volju Božju otkrivenu i objavljenju u Božjim zapovijedima i u životu Isusa Krista. Time čovjek ne postaje samo savršeniji i sretniji kao biće srca i uma, nego čovjek postaje aktivni suradnik, postaje Božji su-stvaratelj boljega svijeta. I ovdje nam pred oči doalzi duboka mistična misao da Bog može i želi ostvarivati svoj plan spasenja svijeta izgradnjom svoga kraljevstva: kraljevstva mira, slobode, pravde, ljubavi, tako da kod toga imaju sinovi i kćeri Nebeskoga Oca bitnu odgovornost u oblikovanju Božjega kraljevstva. Životom, smrću i uskrsnućem Isusa Krista postavljeni su svi preduvjeti da spasenje čovjeka i svijeta poprima u povijesnom razvojnom procesu sve konkretnije oblike vjerničkim sudjelovanjem u izgradnji Božjega kraljevstva kroz nasljedovanja Isusa Krista. Taj Božji spasilački plan svijeta s ciljem uspostavljanja „novoga neba i nove zemlje“ ne može nijedna sila ovoga svijeta zaustaviti niti spriječiti. Bog će ostvariti svoj plan spasenja svijeta suvereno po svojoj volji kada i kako On hoće.

Čovjek na granici „onoga svijeta“

Čovjek kao "stvorenje" je, dakle, oboje: „okrunjen čašću i veličanstvom i hrpa prašine“ (Ps 8,6). Čovjek je Božja slika pozvana da vlada i gruda gline u ruci božanskog "lončara". Čovjek snosi odgovornost pred Bogom za svoja djela i osuđen je na šutnju na pitanje Božje odgovornosti pred čovjekom. Čovjek je sa svoje strane slobodan shvatiti svoj život kao dar koji sa zahvalnošću prima i koji ga povezuje s davateljem. Čovjek je slobodan razumjeti sebe na način kao da je tvorac sebe koji ne mora biti zahvalan na nečemu "primljenome" što bi ga moglo povezati s "davateljem". S tom slikom o sebi, međutim, on nije ništa "autonomniji" od onoga koji prihvaća da je stvorenje. On je samo usvojio osnovnu ideološku pretpostavku koja je prevladala u svijetu kojim dominiraju tehnologija i znanost. To je danas slučaj gotovo u ekstremnom smislu: čovjek se definitivno smatra svojim stvoriteljem. Nalazimo se u fazi transhumanizma: u prijelazu iz čisto prirodnog, naravnog u nadljudsko, nadprirodno u režiji čovjeka koji se više ne smatra običnim stvorenjem, nego stvoriteljem sebe i svijeta čitave prirode.

Čovjek-stvorenje u dijalogu s Bogom

Svjestan svoga stvorenja, ljudsko biće djeluje u stalnom dijalogu sa svojim Stvoriteljem. To je kršćansko razumijevanje "stvorenja". S tim razumijevanjem osoba sluša svoga Stvoritelja, pita ga, uči od njega, dopušta da ga on ispravi i motivira da sudjeluje u Božjem stvaralačkom djelovanju. On ostaje "stvorenje", to jest sudionik Božjega stvaralačkog djelovanja koje ne želi zamijeniti pretpostavkom vlastite kreativne moći. On "testira što je Božja volja, naime, dobro, savršeno i prihvatljivo" (Rim 12, 2). To znači da on ne djeluje po vlastitom autoritetu, već slušajući Božju Riječ, sposoban je učiti u traženju dobroga, savršenog i ugodnoga i u aktiviranju svih njegovih stvorenih mogućnosti. Oni koji razumiju sebe na ovaj način žive i djeluju u dijaloškom odnosu. Njihovo "ja" ugrađeno je u taj odnos i stoga je njihovo samoodređeno djelovanje dijaloško, a ne isključivo upravljeno na samog sebe.

Martin Luther "O slobodi kršćana"

Karakter samoodređenja kršćanina opisuje Martin Luther u svom programskom djelu "O slobodi kršćanina" iz 1520. godine. Središnje izjave u ovom tekstu su: „Kršćanin je slobodan gospodar nad svime i ne podliježe nikome. Kršćanin je podređeni sluga svega i podložan svima“. Ovo je napisano na drugačijoj vjerskoj pozadini od današnje. Ipak, ova paradoksalna izjava izražava razumijevanje slobode koje dolazi do srži tumačenja "autonomije" u skladu sa stvaranjem, čak i pod današnjim izazovima. U kontekstu današnjih izazova, Lutherovu izjavu možemo razumjeti i na sljedeći način: Čovjek je "autonoman" ako svoj identitet ne temelji na vlastitim postignućima, na ekonomskom uspjehu, društvenom priznanju, predanosti "općem dobru", vlastitom misaonom djelu. Kršćanin svoj identitet ne temelji na znanstvenim izjavama o čovjeku. Nitko sebe ne vidi samo kao konglomerat stanica, kao supstrat neuronskih impulsa. Čovjek je slobodan od svih tih "podrški" samorazumijevanja kada sebe vidi kao Božje stvorenje, kada vidi sebe kao Božji dar i stoga nije izazvan na samoostvarenje. Njegov identitet se ne urušava kada se sve te potpore odvoje. Ljudska "autonomija", stoga, ne znači egocentričnost u mislima i djelovanju, već odnos svake misli i djelovanja prema dobrobiti drugih. "Autonomija" je ugrađena u stvaranje jedinstva stvorenoga i nije odvojena od njega. Čovjek treba ljubiti drugoga kao sebe, a njegova ljubav prema sebi i bližnjemu treba biti ukorijenjena u Božjoj ljubavi koja je odgovor na Božju ljubav prema čovjeku. U Starom i Novom zavjetu to se smatra jezgrom svih zapovijedi. (Mat 22, 37-40; Deut 6,5: Lev 19,18).

dr. Josip Sabol

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.