Francusko proglašenje prava žene na abortus čini EU obitelj nemogućom

Ima se dojam da više ne postoji zajednički jezik između članica EU obitelji u bitnim pitanjima života. Na prvom mjestu među tim pitanjima je brak i obitelj. Na brak i obitelj, i općenito na oblikovanje i organizaciju života na temelju istog sustava vrjednota, imala je i ima posebni utjecaj ideološka nadogradnja svijesti modernog čovjeka. Ona je zamišljena i nošena od ljudi koji ne pripadaju sveopćoj i svjetskoj zajednici istomišljenika imenom Katolička Crkva i kršćanstvo. Oni ne pripadaju niti svjetskim religijama: islamu, budizmu, hinduizmu. Oni čine takozvani „sekularizirani svijet“ koji je nastao na tlu nekadašnje katoličko-kršćanske Europe. Oni hoće danas biti - u mnogo čemu već jesu - jedinstvena snaga kulturnog i političkog oblikovanja globalnog svijeta i života čovječanstva.

Pokušaj neomarksizma i neomodernizma popeti se na pozornicu povijesti

Službena politika velikog broja država Europe stala je otvoreno državnički na stranu ideologije toga sekularističkog projekta pod nazivom multikulturalizam i „rodna ideologija“. Mnogi vide u toj politici izvor za nastalu egzistencijalnu krizu društva EU koja stavlja ljude u stanje odlučivanja „za ili protiv“ aktualnih događanja u životu. U tom smislu govorimo o krizi morala, krizi odgoja, krizi znanosti i ekonomije, o krizi smisla života. U krizi se nalazi društvo, u krizi se nalazi pojedinac, u krizi se nalazi kultura, u krizi se nalazi vjernik i nevjernik. Razlog tih kriza vidimo u prkosnoj i gotovo revolucionarnoj volji osvete zbog pada obožavanog marksističkog pokreta stvaranja „raja“ (1989.) i zbog neuspjeha „kulturne revolucije 68.“ mladih u stvaranju novog svijeta po njihovom receptu. Zamjena „crvene boje“ s „zelenom bojom“ u političkom djelovanju je samo pokušaj utjehe i opravdanja. Politička krivnja je objektivno utvrđena. „Crveni“ u zelenoj boji uz pomoć liberala - stručno: politička ljevica - u EU, prije svega u Francuskoj, pokušava se regenerirati i revitalizirati nakon povijesnog pada zbog neuspjeha marksističkog modela stvaranja humanog društva. Rađaju se neomarksizam i neomodernizam zbog slabljenja klasičnog liberalizma i humanizma.

Stvaranje EU „kao velike sretne obitelji“ i rodna ideologija

Upravno divno je bilo čuti kako predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen šalje topli poziv narodima i ljudima BiH da se što prije odluče za pristup EU i da tako postanu članovi „velike obitelji“ Europske unije. Kako ugodno zvuči: postati i biti „član obitelji“. Nažalost taj zvuk gubi svoj čar i slatkoću onim časom kada kandidat zastane za tren pred riječju „obitelj“ s pitanjem samom sebi: tko i što je sadržaj te obitelji? Što traži ona od mene i što mogu i hoću ja tražiti od nje? Obitelj: majka i otac, sestra i brat, sin i kćerka, unuk i unuka, baka i djeda, stric i strina…, domovina i narod, vjera i religija… Da, to je to, reći će sam sebi radostan čovjek tradicije u BiH. Naravno da želimo što prije postati članovi „velike obitelji EU“. Hvala Vam, gospođo Predsjednice, na iskrenom pozivu. Ispunit ćemo sve preduvjete da nas možete primiti.

Veliko iznenađenje i nerazumijevanje

Prošao je samo jedan dan i naš kandidat za EU izvan je sebe vrteći stranice novina. Ne može vjerovati, ali tako piše: „Ministar unutarnjih poslova Nizozemske Hugo de Jonge rekao je da je predložena izmjena zakona kojom se u registru stanovništva riječ “majka” zamjenjuje s “roditelj koji je rodio”. Tu se radi o “nepotrebnoj pogreški” i da se na njoj neće ustrajati. To je rezultat prethodne promjene zakona iz 2022. godine. Ona dopušta “transrodnim” osobama koje su prošle zakonsku tranziciju, a ne i tjelesnu, i koje rađaju da budu registrirane kao “roditelj koji je rodio”. Ministar De Jonge na društvenim je mrežama poručio da je “majka” “sjajna riječ koja zaslužuje mjesto u nizozemskim zakonima”. Ljudi moji, što je ovo, pita samog sebe naš budući član „velike obitelji EU“. Znatiželja ga svladala i čita dalje: J. K. zaradila prijavu policiji jer je transrodnu ženu oslovila kao muškarca. Novčana kazna. Pa čita dalje: Žena koju je rodila surogat majka, u Saboru je iznijela svoju potresnu ispovijest. Druge prilagodbe registra tada se nisu smatrale potrebnima jer, rekao je ministar za pravnu zaštitu Sander Dekker, “roditelj koji rađa obično je žena” i mnogi roditelji “cijene emocionalno značenje riječi”...

Naš kandidat u BiH se počeo sve više zanimati za sve ovo što nije nikada čuo. Vjerojatno je shvatio da ga čeka jako zanimljiv život u „EU obitelji“ pa je dobro znati o tim stvarima. Tako je saznao da su Irci rekli “NE” redefiniciji pojma „obitelj“ i izbacivanju izraza „majka“ iz Ustava. Naime napadi zagovornika „rodne ideologije“ na tradicionalne pojmove i uloge u društvu događaju se posvuda u svijetu, i osobito snažno u EU. „Rodna ideologija“ - što je pak to, pita se naš uznemireni građanin BiH mašući glavom. I čita dalje.

Posljednji takav slučaj dogodio se nedavno u Irskoj gdje je tamošnja Vlada namjeravala promijeniti Ustav u dijelovima koji se tiču obiteljskih vrijednosti. Prijedlog Vlade kojeg je dala na referendumsko odlučivanje građanima išao je u smjeru redefinicije pojma obitelj i izbacivanju izraza „majka“ iz irskog Ustava. I? Velika pobjeda: Irci ne žele redefiniciju obitelji i majčinstva u Ustavu EU. Naš sada već dobro informirani kandidat zaključuje da se takve stvari događaju u EU. Ipak prijedlog promjene definicije obitelji i majčinstva u irskom Ustavu poražen je na referendumu. I to sa 70 % naspram 30 %. Irci su se izjasnili da ne žele mijenjati amandman o obitelji i amandman o skrbi. Naslućujem da je naš kandidat iz BiH odmah u sebi reagirao: niti mi građani BiH nećemo dopustiti da se sve te čudne stvari oko obitelji događaju i ostvare.

Očito je, trebamo se diviti. Naš kandidat je postao čovjek od znanja u tim do sada nečuvenim stvarima što se tiče obiteljskog života. Stoga sam odlučio da ga upoznam i s onom stvari o kojoj nije do sada niti čuo. On sam me je upitao što je to „rodna ideologija“ koja se često spominje u vezi s obitelji? Odgovorio sam samo kratko jer sam htio s njime razgovarati o još jednom jako ozbiljnom pitanju u vezi s obitelji, s brakom i rađanjem: o pobačaju.

Stoga sam mu na brzinu ovako protumačio što je to „rodna ideologija“. Evo, rekao sam mu: ideolozi, tj. profesori te teorije poučavaju studente i druge ljude da ljudi nisu muško i žensko po rođenju, dakle kako su se rodili, nego da su oni postali muško i žensko jer su ih stariji, dakle prije njih rođeni, tako odgajali već kao djecu da postanu muško i žensko. I oni su postali muško i žensko iako po rođenju to oni nisu. Osim toga i važno: može se spol mijenjati kasnije po volji. To se ne zove „novo rođenje“ nego „tranzicija“. Trebali ste vidjeti izraz njegovog lica. A što mi je sve na to moje tumačenje - koje je i meni čudno - rekao, neću ovdje ponavljati. Samo jedno: ima pravo.

Macron: „pravo na pobačaj“ - francuski ponos - želi u cijeloj EU

Francuski predsjednik Emmanuel Macron je u petak 8. ožujka, na Dan žena, uvrstio pobačaj kao “zajamčenu slobodu” u francuski Ustav. No to je, čini se, tek prvi korak; sada želi da se pravo na pobačaj doda na europskoj razini u Povelju o temeljnim pravima EU-e. O tome se danas raspravljalo u Europskom parlamentu, a o rezoluciji će se glasovati u travnju. Macron je iskoristio priliku za novu objavu: nada se da će francuski presedan biti primjer i da će pravo na pobačaj od sada biti priznato na europskoj razini. Po njegovom mišljenju, to bi trebalo biti ugrađeno u Povelju o temeljnim pravima — pravno obvezujući dokument koji objedinjuje najvažnije osobne slobode i prava građana EU-e.

Znak na uzbunu: Macron misli ozbiljno

Tri mjeseca do europskih izbora, Macron je objasnio da želi voditi borbu protiv “reakcionarnih snaga” koje djeluju na europskom kontinentu: “Vodit ću ovu borbu na našem kontinentu, u našoj Europi gdje reakcionarne snage prvo i uvijek napadaju prava žena prije nego što napadnu prava manjina, svih potlačenih, svih sloboda”. “Izvan Europe, borit ćemo se da osiguramo da ovo pravo postane univerzalno i učinkovito”, dodao je na kraju.

Ovo nije jako daleko od govora mržnje. Ovakve neistinite tvrdnje nisu dokaz dostojanstva predsjednika jedne velike nacije. Očito je da Macron u stilu revolucionara proziva reakcionarima sve one koji drukčije misle nego on; koji imaju drugi sustav vrijednosti nego on i njemu slični; koji slobodu shvaćaju kao slobodu za činiti dobro i čuvati se od zlih čina dok gospodin Predsjednik i njegovi shvaćaju slobodu kao slobodu od nečega: od vjere, od odgovornosti pred Bogom, od razlikovanja dobrog i lošeg.

Oni omogućuju svakoj ženi „slobodu za ubiti svoje dijete“ i vjeruju da je to dobro. Ljudi visoke duhovne kulture tvrde da je ubojstvo djeteta zao čin: zločin. Tako misli i francuski narod protestirajući (na desetke tisuća ljudi) protiv tog amandmana. S francuskim narodom se slažu u tome mnogi drugi narodi u svijetu, i 26 naroda Europske zajednice. Jest, to je naše kršćansko katoličko uvjerenje. Mi ćemo ga braniti jer je jedina istina da slobode za ubiti nevinoga čovjeka ne smije biti među nama. Ta sloboda je bogohulnost koja vodi u propast.

Još jedna riječ o slobodi u ovoj materiji. Podaci govore da većina žena čini pobačaj pod pritiskom svake vrste. Tko će jadnu ženu osloboditi od razne vrste nasilja njezine okoline da ubije svoje dijete? Državne institucije imaju dužnost to spriječiti. Jednako tako one imaju dužnost stvarati povoljne uvjete za ostvarenje majčinstva, za rađanje novoga života na opće dobro naroda i države.

Obiteljsko jedinstvo je moguće samo u „kulturi života“: Hod za život

Zaista je nužno postaviti pitanje na kojim temeljnim vrjednotama je sazdano jedinstvo EU ako hoće funkcionirati kao jedna „velika obitelj“? Na vjerovanju u „prava žene na ubojstvo svoga djeteta“ je „obiteljsko jedinstvo“ EU nemoguće. Političari demokršćanskih i konzervativnih stranaka EU ne smiju popustiti ovom duhu banalnog nihilizma. Neka se samo sjete: francuski predstavnici su bili oni koji su spriječili da se ime Bog stavi u planirani ustav EU i da se u preambuli tog ustava zapiše očita objektivna povijesna istina da današnja moderna Europa počiva i na kršćanskim korijenima, i da bez kršćanstva ne bi bilo današnje Europe. Nadodajmo odmah: bez oživljavanja kršćanskih korijena Europe u životu, u etici i moralu neće biti Europske unije.

Narodi tradicionalno kršćanske Europe imaju pravo tražiti da političari na predstojećim europskim izborima jasno odgovore na pitanje koju vrstu „obitelji“ namjeravaju politički ostvarivati u EU: obitelj koja se formira brakom između jednog muškarca i jedne žene i tako se omogućava oblikovanje temeljne institucije jednog naroda i države: obitelj s mamom i tatom, s braćom i sestrama, s djedom i bakom… ili imaju nešto drugo u planu? Biračima treba biti jasno da postoje političke snage u EU koje vrše radikalni napad na naravni zakon, na savjest, na ljudski razum. Jer ne vjeruju u Boga Isusa Krista, ne poznaju niti odgovornost pred Bogom niti dostojanstvo čovjeka koji je stvoren na sliku Božju.

dr. Josip Sabol

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.