Ljudi čovječnosti – ljudi vjere i nade: Usprotivite se „toj strahoti“

Ovoj je analizi cilj razotkriti glavne poteze politike koji žele kršćansku sliku čovjeka i kršćanske katoličke vrjednote sustavno demontirati i time, kako kažu, definitivno osloboditi čovječanstvo od utjecaja religije, napose od kršćanstva i Katoličke Crkve. Pri tome se služe pseudoznanstvenom ideologijom imena „rodna ideologija“ ili gender teorija. Gender-mainstreamu uspjelo je u kratkom vremenu preplaviti na svim razinama javnu svijest društva i socijalne temelje svjetskog društva. Ovo je izazov za sve humane i religiozne ljude, prije svega za katolike, da se usprotive toj politici zlih namjera čiji je temelj „rodna ideologija“. Papa Franjo prije nekoliko je dana javno - možemo reći urbi et orbi - poslao svijetu poruku: Rodna ideologija nešto je strašno. U kratkim crtama prikazat ću ideološko podrijetlo ovog pokreta i ove teorije.

Rodna ideologija djelo (neo)marksističkog svjetonazora

U 19. su stoljeću Marx i Engels pretvorili „pitanje žene“ u klasno pitanje. Engels opisuje i vrjednuje stanje i položaj žene u društvu kao stanje ugnjetavanja ženskoga spola i zato zahtijeva ukinuće obitelji, jednakovrijedni položaj muškarca i žene u radnom procesu i javno državno odgajanje djece. Ovi zahtjevi čine glavne ciljeve komunističke ideologije osobito u 20. stoljeću. Simone de Beauvoir radi na radikaliziranju feminističkog pokreta s idejom vodiljom: „Ne dolazi se na svijet kao žena nego se nju za to stvara“ (1947.). To znači: gender – latinski genus - nije više pojam koji definira je li tko muško, žensko po spolu, nego pojam koji kod svakog čovjeka opisuje umjesto biološkog stanja svijest jednog individuuma kao muža ili ženu. Tu svijest dobiva svaki čovjek odgojem. Spolni identitet jedne osobe ovisi bitno o tome kako je ta osoba kao dijete odgojena. Dakle: spol nije predodređen biološki nego sociološki i zbog toga se može individualno mijenjati: samoodrediti. Time se biološki spol smatra „diktaturom prirode“ nad slobodom čovjeka. To se mora ukinuti da bi čovjek postao slobodan. Propagatori ove pseudoznanosti niječu nužnost stvaranja čovjeka prirodnim putem u ljubavi muža i žene u braku. Stoga medicina treba omogućiti stvaranje čovjeka svojom biotehnologijom.

Pojam „Gender-Mainstreaming“ dolazi u diskusiju po prvi puta u 3. UN-ovoj svjetskoj konferenciji u Nairobiju 1985. i deset godina poslije toga na konferenciji 1995. u Pekingu. Doneseni su službeni dokument UN-a u kojima se utvrđuju principi i agenda u borbi za prava žena: jednakost između muške i ženske osobe; poništavanje norme heteroseksualnosti i nepriznavanje muškom i ženskom spolu kao temelju identiteta. Od 189 država potpisana je platforma u kojoj se pravednost spolova proglašava konstituirajućim elementom demokracije. Rodna ideologija time postaje temeljna misao vodilja u stvaranju svijesti i osjećaja današnjeg čovječanstva.

Kao sredstva za ostvarenje ove agende navode se: 1. U svijetu treba smanjiti broj ljudi i povećati seksualna uživanja; 2. Budući da više seksualne aktivnosti vodi k više djece, mora se osigurati slobodni prilaz k sredstvima za sprječavanje začeća i abortus za sve. 3; Treba raditi na proširenju homoseksualnih brakova; 4. Svuda u svijetu treba osigurati seksualno poučavanje za djecu i mlade koje treba hrabriti na seksualne eksperimente; 5. Stoga treba ukinuti prava roditelja nad njihovom djecom; 6. Religije koje ne će surađivati u izvršenju ove agende moraju se prikazivati smiješnima, zaostalima i protivnicima ljudskih prava i napretka.

Zaključak: Na borbenom zadatku programira se dekonstrukcija spolnih identiteta i odbacivanje svakog moralnog vrjednovanja, normiranja i ograničavanja seksualnih aktivnosti. To znači: ukidanje normi i granica ljudskoj seksualnosti da bi se tako ostvario cilj nad ciljevima: multispolnost (danas 60 spolova), tj. svakovrsno prakticiranje spolnog života. Da se ova agenda može ostvarivati, stvoreni su centri lobista, agencije, udruge po cijelom svijetu - dobro plaćenih za svoj posao. Osim toga države stvaraju posebna sveučilišta, fakultete, institute: sve za istraživanje „gendera“ , tog mitskog pojma službene religije „novog čovjeka“ u „novom poretku svijeta“ koji nije stvoren ni od Boga ni od evolucije. Tako se misli. Zamislite: stvoren je od „čovjeka ili čovjekinje“ koji nisu ni muško ni žensko ni trans … Definicija „novog bića" do nedavno zvanog „čovjek“ glasi: „Ja sam onaj koji odlučujem tko sam i što sam i koji je moj spol“.

Posebne metode i sredstva propagande

Za vođenje tog „kulturološkog rata“ pronađene su posebne metode. Prva i važna metoda glasi: svi ovi sadržaji, ciljevi i strategije „ratnog pohoda“ ne smiju se javno diskutirati: ni u parlamentima ni na masovnim medijima komunikacije. Diskusije su rezervirane za centre lobija, za nevladine udruge, za aktiviste u zakladama... Sve to pod zaštitom i okriljem UN-a, EU-a i vladinih institucija. Radi se kao u atmosferi zavjere. Donatori i milijarderi iz pozadine potajno ili javno financiraju svoju „vojsku“. Vlada strategija zavjere šutnje, skrivenosti, anonimnosti. Za politiku je predviđena specijalna metoda. Stvaraju se zakoni protiv diskriminacije, određuje se jezik mržnje. Preuzimaju se institucije obrazovanja i odgajanja. Specijalne metode za školu: projekti poučavanja u smjeru naviještanja multispolova. Za 10-, 15-godišnjake predviđaju se konkretne vježbe u smjeru seksualnog doživljavanja: „dirty talks“, analseks na pozornici. Posebna briga vodi se oko stvaranja novog jezika, što je zapravo korupcija jezika. Govori se o „samoodređenju“ iako se tvrdi da se odgojem dobiva spol, a ne biološki. Ili: „Žena je osoba koja se definira kao žena“ itd.

Posebna strategija za tzv. trans-prava

Društvo odvjetnika osmislilo je projekt uz potporu EU-a i Međunarodne organizacije za lezbijke, homoseksualce, biseksualne, transrodne, queer i interseksualne mladeži i studente (IGLO). Cilj mu je proglasiti trans prava ljudskim pravima kako bi se mogle poduzeti mjere protiv kritičara kao prekršitelja ljudskih prava. Najbolje interese djeteta treba definirati tako da djeca mogu odabrati i tretmane kojima se potvrđuje spol bez pristanka roditelja. U njemu se navodi: "Na primjer, države bi trebale poduzeti mjere protiv roditelja koji ometaju slobodan razvoj identiteta mlade transrodne osobe odbijanjem davanja potrebne roditeljske dozvole." Nije čudo da su psihijatri i terapeuti zabrinuti zbog golemog porasta slučajeva rodne disforije djece i adolescenata, kao i rastuće sklonosti tranziciji kao opcije u krhkoj fazi orijentacije rodnog identiteta i samootkrivanja. U jesen 2022. njemački medicinski časopis upozorio je da gotovo nema drugog područja u medicini "u kojem je u posljednjem desetljeću primijećen takav očiti porast prevalencije kao kod poremećaja rodnog identiteta". Eksponencijalni porast od više od 1000 % u nekoliko godina u anglosaksonskim i europskim zemljama, s upečatljivom činjenicom da su 80 % slučajeva djevojčice, zabrinjavajući je razvoj događaja. Sve to posljedice su zakona o samoodređivanju u kojem vrijedi načelo: Za djecu do 14 godina roditelji moraju podnijeti izjavu o izmjeni, stariji od 14 godina to mogu učiniti sami uz pristanak roditelja. U slučaju da roditelji odbiju dati svoj pristanak, tinejdžer može podnijeti zahtjev obiteljskom sudu za pristanak. Već dugi niz godina "Nizozemski protokol" smatra se standardom za liječenje adolescenata s rodnom neusklađenošću i disforijom, što sve više slijedi afirmativnu tvrdnju i potiče raniju tranziciju. Aktualna rasprava o tome otkriva duboku antropološku i kulturnu zbunjenost i etičku eroziju u odnosu između spolova i na području seksualnosti.

Političari i državne institucije sukrivci etičke erozije

Pravi problem jest to što uništavanje obitelji sustavno provode međunarodne institucije, UN i EU te nacionalne vlade. Sud Europske unije, u koji su se infiltrirali Sorosevi aktivisti, ne dopušta izuzimanje djece od spolnog odgoja; ne dopušta odgovornim, požrtvovnim roditeljima školovanje kod kuće u Njemačkoj. Predsjednik Macron također želi zabraniti školovanje kod kuće u Francuskoj. Totalitarni sustavi ne toleriraju iznimke... Podmukla stvar nositelja suvremenog kulturnog marksizma jest to što sve radi u ime slobode, demokracije i ljudskih prava i stoga većina ljudi ne prepoznaje vuka u ovčjem krznu. Biološke žene takvu sofisticiranost sve više doživljavaju kao uvrjedu i brane se od jezičnog paternalizma. Psihološko i mentalno stanje mnogih ljudi koji su prošli takvu operaciju potvrđuje otpornost biološke stvarnosti. Trans narativ cijele ove priče ne temelji se na dokazivim činjenicama, već na ideologiji individualizma - na ideji da svatko treba živjeti svoj identitet i da ga svi drugi moraju poštovati i potvrditi što god to bilo.

Transrodnost nije znanstveno otkriće, već vjerovanje a priori: ideološka predanost fleksibilnosti roda. Transrodnost je jedna vrsta antropološke revolucije koja okreće vlastite filozofske temelje naopako. Kako završavaju revolucije? „Revolucije uništavaju svoju djecu“, uči nas povijest. Zašto feministice i lijevo-liberalno orijentirani suvremenici njeguju omalovažavanje žene kao žene, kao majke, kao odgojiteljice, kao vjernice, kao izvora nade i ljepote? Vjerojatno zato što nemaju u svijesti činjenicu da se bez žene ne može zamisliti ni povijest čovječanstva ni napredak kulture, ni ljepote ni radosti života? Žrtvovati život da bi nastao novi život, nije li to vrhunac plemenitosti? Nije li to izvor snage iz kojega crpi čovječanstvo i narodi volju i snagu za održanje živućih i za trajno sjećanje u zahvalnosti preminulih?

dr. Josip Sabol