Već smo godinama svjedoci brojnih požara koji pustoše hrvatske krajeve te redovito pokazuju kako cijeli sustav protupožarne zaštite loše funkcionira. Razmjere nekoordiniranosti između nadležnih organa dodatno potkrjepljuju i šokantne činjenice poput one kako je svega stotinjak osoba gasilo požar koji je prije mjesec dana zahvatio Dubrovačko područje i u trajanju od četiri dana 3/4 površine pretvorio u zgarište! Špekulacije o tome je li se taj požar proširio iz susjedne BiH ili je podmetnut u Hrvatskoj, sasvim su sporedne u ovom trenutku, jer da je sustav djelovao efikasno štete zasigurno ne bi bile tako visoke.

No, ni ta tragedija nije bila dovoljna kako bi se konačno poduzele oštre mjere, mjerodavni pozvali na odgovornost, a vatrogasna služba svoje redove organizirala tako da služe svrsi. Umjesto toga, manjkavost i kaos u cjelokupnom sustavu rezultirali su na najgori mogući način novom, do sada najvećom nesrećom u povijesti hrvatskom vatrogastva, koja je za sobom odnijela i ljudske živote.

Po već uhodanoj formuli, Vlada sada zahtijeva hitnu istragu, daju se na sve strane izjave za javnost pune velikih riječi, no nikako da se s riječi prijeđe na djela. Primjerice, tek se sporadično spominje činjenica da je vatrogastvo zapravo odvojeno od MUP-a, i da financiranje cijelog sustava vatrogastva odvija preko lokalne, a ne državne razine. Tako članak 43. Zakona u vatrogastvu propisuje: "Sredstva za financiranje redovne djelatnosti dobrovoljnih vatrogasnih društava i vatrogasnih zajednica te za opremanje njezinih članica, osim članica iz stavka 10. ovoga članka, osiguravaju se u proračunu općine, grada i Grada Zagreba čije područje pokrivaju".

To što na lokalnoj razini u mnogim područjima Hrvatske ne postoje financijski uvjeti za ozbiljniju podršku sustavu zaštite od požara, i to što je zbog ovakve rascjepkanosti vatrogasnog sustava znatno umanjena mogućnost koordinacije između raznih vatrogasnih postrojbi, zakonodavce očigledno nije puno brinulo. Sanaderova vlada imala četiri godine vremena ispraviti ovu pogrješku, no ona po ovom kao i po mnogim drugim pitanjima ništa nije učinila. A, kako stvari stoje, ne treba očekivati da će se išta promijeniti nabolje ni u budućnosti.

Z. D. K.

Požari uništili dvije trećine Župe Dubrovačke

Gorjelo je ovo ljeto, nekako u dane kad smo obilježavali Oluju na sve strane po dubrovačkom kraju. I vjerujemo kako je svugdje bilo najgore, kako su mještani u svakom djeliću ovog kraja pomišljali kako je upravo kod njihovih kuća najgore, ipak sve je počelo i na neki način i završilo u Župi Dubrovačkoj. Puna četiri dana! Nakon svega ostala je “spaljena zemlja”, čak dvije trećine ovog kraja je izgorjelo i uništeno.

A sve je počelo točno dan uoči proslave Oluje, u subotu, 4. kolovoza, u jutarnjim satima s dva vidljiva velika dima iza Malaštice, na području u susjednoj BiH, koje pripada i trebala bi ga nadzirati Federacija BiH, točnije općina Ravno, iako je svima jasno kako nadzor nad tim područjem očito u praksi i stanovništvom po tamošnjim selima ima Republika srpska i vlast u Trebinju.

Vatra je već dva dana prije tamo gorjela, upravo na rubnim dijelovima Republike srpske. Ništa se nije poduzimalo s njihove strane, unatoč potvrdama nekih pojedinaca, pa čak i službenih osoba kako su zvani vatrogasci u Trebinju. Naravno - očekivano! - kao i svake godine u dane kada se slavi Oluja. Pomalo tužno, recimo i žalosno, bilo je nakon svega čitati “šaljivu” reportažu u jednom našem tiražnom dnevnom listu znanog nam pisca i novinara o trebinjskim vatrogascima. Šaljivim dijalozima naš dragi kolega čak ih je pravdao na sve moguće načine, a nije ni pomislio možda razgovarati sa dubrovačkim vatrogascima i čuti njihovu priču o svemu što nam se dogodilo. U njegovom tekstu trebinjski vatrogasci ispadoše šaljivi heroji! Valjda tako treba biti!

Naravno, problem je bio i na našoj strani. Možda je trebalo reagirati na vrijeme, već sa prvim pojavama dima, postaviti na samu granicu vatrogasce i čekati. Zašto nije, valjda nekad saznamo odgovor. Zapuhala je bura i kao i prijašnjih godina, vječni saveznik vatre, veliki požar se pred večer te subote spustio iz BiH niz istočnu stranu Malaštice, do Plata i u Soline. Počeo je vatreni pakao koji je trajao četiri dana i protutnjao kroz cijelu Župu.

U subotnjoj noći najgore je bilo u Platu i Solinama, vatra je došla do mora na nekoliko mjesta, hotelski kompleks bio je u okruženju, gorjelo je oko obiteljskih kuća, spremala se evakuacija stanovnika i gostiju hotela.

Okolno stanovništvo također je dijelom evakuirano, vatra je došla do kuća, na nekim mjestima je i hvatala zidove, te su mnogi željeli skloniti na sigurno žene i djecu. Loše vrijeme, bura i valovi, učinili su svoje pa mnoge male barke nisu mogle ni isploviti.

Nakon svega, u nedjeljno jutro, ostala je tek “spaljena zemlja”! Plat, Soline, ogorčenje ljudi. “Ovo je nastavak rata drugim sredstvima!”, svi naglas govore dok gledaju užas oko sebe. Nitko ne dvoji u tom ogorčenju kako je požar podmetnula, čak i organizirala druga strana, neki od naših susjeda iz Trebinja!

Na žalost, subota ujutro donosi nove požare, prešli su sada prema Postranju i Donjem Brgatu, oko podne vatra dolazi do Poslovne zone, prelazi na Dubac i Trapit, popodne se spušta do Kupara. Čini svoj vatreni krug i uništava cijelu Župu! U Čibaći dolazi do obiteljskih kuća, nestaje struja, li i voda! Ljudi nemaju čime gasiti, nose kante, gase čizmama plamen. Vatrogasci lete s jednog na drugo požarište. U noći se vatra penje prema Bosanci. Sve se gasi tek u ponedjeljak, ali vatra se spušta u Rijeku dubrovačku. Gori obiteljska kuća u mjestu Šumet, na tristo metara od granice sa BiH. Proširuje se i do velikog naselja Mokošica. Tek nakon pet dana, kad se stišala bura, uspjelo se ugasiti vatrenu stihiju...

Nakon svega vožnja izgorjelom Župom, Gornjim Brgatom i prema Bosanci i Srdu je jeziva. Spržena kornjača uz put, nije stigla pobjeći.

Na kraju puta do Žarkovice, azila za napuštene životinje, svog užasa sjeća se Sandra Sambrailo, uz sestru Anicu i nekoliko prijatelja, te čak 211 pasa, bili su potpuno okruženi plamenom. "Svi su se skupili oko nas i šutjeli, tek lagano jecali! Bilo je grozno!", vatrogasci su i tu došli u zadnji tren, ali su stigli! Kao i na sva mjesta po Župi, koja nakon svega što nas je snašlo izgleda stravično.

Život u ovom kraju ide dalje, umjesto pored zelenila, sad prolazimo pored ! - "spaljene zemlje", koristimo vojni i dobro nam znan termin iz ratnih dana. Ogorčenje vlada ovim krajem, i dok se traži krivac, velika je ljutnja na prekogranične susjede. Teško da će skoro taj bijes netko uspjeti smiriti.

Boris Njavro
Fokus

{mxc}