Malo i istine o Vladimiru Faberu
Nedavno imenovanje (15. svibnja 2007.) Vladimira Fabera novim savjetnikom HDZ-ovom ministru unutarnjih poslova za pitanja policije podiglo je dosta prašine u dijelu hrvatske javnosti.
Faber se školovao prvo u Zagrebu, a zatim na vojnoj akademiji Kopnene vojske u Beogradu. Obnašao je dužnosti kriminalističkog inspektora i načelnika sektora u Policijskoj upravi Zagreb, dok je u Domovinskom ratu bio pomoćnik zapovjednika antiterorističke postrojbe Lučko, a zatim i zapovjednik specijalne jedinice "Alfe". Nakon rata bio je na dužnosti načelnika policije u zagrebačkoj Policijskoj upravi, a poslije i pomoćnik ministra nakon izbora 2000. godine...
U javnosti ga se obično prikazuje kao vrlo stručnog i iskusnog policijskog dužnosnika. No, do javnosti su doprle i druge, vješto prešućivane, pojedinosti iz Faberova životopisa koje ga prikazuju u sasvim drugom svijetlu. Malo je poznata Faberova uloga na stadionu Maksimir, 13. svibnja 1990., na utakmici Dinamo-Crvena Zvezda. On je tada, kao zapovjednik "voda milicije" isključivo zaduženog za nadzor nad igralištem, odriješio ruke "milicionerima", bez naređenja glavnog zapovjednika, što je dovelo do događaja kojeg svi pamtimo: brutalnog obračuna tadašnje milicije s navijačima. Tek je nakon toga, valjda za nagradu, poslan je na vojnu akademiju u Beograd.
Faberovo ime vezano je i uz "Petračeve transkripte" u kojima se spominje kao Petračev čovjek od povjerenja. Transkripti su nastali mjerama tajnog prikupljanja podataka, a u policijskoj bilješci, od 15. veljače 2000., piše: "U 22.40 sati Petrač zove Novicu (sin Hrvoja Petrača, op.ur.) u London na broj ++447790829396. Novica ga pita kako su oni njihovi iz policije prošli. Petrač kaže da je njemu "super jer je došao i Faber"".
Upitne su i Faberove moralne vrijednosti nakon što je evidentiran njegov posjet zagrebačkom bordelu "Intim bar". Da bi se cijeli događaj zataškao "Intim bar" je ubrzo zatvoren intervencijom specijalaca MUP-a, a Faberu su pripisane zasluge za ovu akciju.
Najveći pak skandal koji itekako dovodi u pitanje kredibilitet novog savjetnika ministra unutarnjih poslova je njegovo službovanje u Osijeku kad je sredinom 2005. postao načelnikom Policijske uprave osječko-baranjske s osnovnim ciljem: riješiti navodna ubojstva srpskih civila u Osijeku 1991. godine.
Iz Osijeka je otišao pet dana nakon što je podignuta optužnica protiv Branimira Glavaša za slučaj "selotejp", odnosno, kako neki analitičari procjenjuju, nakon što je odradio posao zbog kojeg je bio i postavljen. O radu novog savjetnika u Ministarstvu unutarnjih poslova u Osijeku već smo više puta pisali na portalu, a kao podsjetnik navodimo riječi Glavaševog odvjetnika Dražena Matijevića: "Najbolju ilustraciju vremena i načina pribave iskaza G. G. Magdić dao je sam načelnik PU Osječko-baranjske V. Faber u kaznenoj prijavi podnesenoj dana 20. 10. 2006. protiv Glavaša i ostalih. U toj kaznenoj prijavi najprije se poziva na iskaz G. G. Magdić i navodi da se taj dokaz prilaže prijavi pod brojem priloga 3. Međutim, na kraju prijave stoji dodatak u kojem piše da prilog pod rednim brojem 3 nije priložen prijavi jer je davanje iskaza G. G. Magdić još u tijeku i da će taj iskaz biti priložen prijavi najkasnije do 21. 10. u 1.30. sati! Očigledno podnositelj kaznene prijave unaprijed zna točno što će pisati u zapisniku o preslušanju G. G. Magdić i koje će se činjenice iz prijave dokazivati tim dokazom, iako sam taj dokaz još uopće ne postoji.".
Zbog toga posebno cinično zvuči Faberova izjava: "Najveće mi je zadovoljstvo da nakon 22 mjeseca mogu u potpunosti ponoviti riječi koje sam rekao u prvom medijskom istupu po mom dolasku u Osijek... Pri tome smo garantirali da nikome ne ćemo ništa pakirati, ali isto tako i da ništa ne će ostati u našim ladicama i da ćemo svaki dokaz i svaku činjenicu dostaviti nadležnim državnim odvjetništvima".
Zbog svega navedenog postavlja se pitanje ne bi li Faber trebao biti zadovoljan što uopće radi u hrvatskoj politici, a ne da ga se imenuje savjetnikom ministra unutarnjih poslova.
Z. D. K.
{mxc}