Proslava priznanja hrvatske države 1991. godine u Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu

"Povijest koja se događa i povijest koju stvara jedan narod teku brzo i ne daju vremena za ozbiljniju pripremu takvih radosnih događaja. I u ovome, možemo slobodno reći jednom od najradosnijih trenutaka hrvatske povijesti dolaze mi upravo na um Gospodinove riječi iz Lukina Evanđelja; "Blago očima koji vide što vi vidite. Kažem vam da su mnogi proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi vidite, ali ne vidjevši, čuti što vi čujete ali ne čuše!"

Koliko je naraštaja naših sunarodnjaka uzdisalo prije smrti, samo da mi je dočekati, samo da mi je doživjeti! Eto, mi smo taj sretni naraštaj koji je i dočekao i doživio! Čestitam vam svima i dobro vam došao ovaj radosni događaj, ovaj veliki hrvatski blagdan u predvečerje Svetoga porođenja. Živjela slobodna, demokratska, nezavisna i priznata Republika Hrvatska!" Bile su to riječi fra Hrvoja Blaška, 9. prosinca 1991. godine prigodom proslave priznanja Republike Hrvatske u prisustvu vise od 400 neopisivo radosnih iseljenih Hrvata u prepunom Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu.

18. godina kasnije...

Kao dugogodišnjem hrvatskom iseljeniku, biblijsko nanovo rođenom vjerniku kršćanske vjeroispovijedi, studentu Božje riječi i kršćanskom televizijskom producentu u Americi bilo mi je potpuno razumljivo što će se dogoditi nakon što smo dobili svoju nezavisnu, neovisnu i slobodnu državu Hrvatsku prije 18. godina. Nije moglo biti drugačije! Riječi fra Hrvoja Blaška:"Blago očima koji vide što vi vidite. Kažem vam da su mnogi proroci i kraljevi htjeli vidjeti, ali ne vidjevši, čuti što vi čujete ali ne čuše!" Koliko je naraštaja naših sunarodnjaka uzdisalo prije smrti, samo da mi je dočekati, samo da mi je doživjeti. Eto, mi smo taj sretan naraštaj koji je to dočekao i doživio" ostale su samo prazne riječi zabilježene televizijskom kamerom u mome dokumentarno-povijesnom filmu: "Istina o ulozi iseljnih Hrvata tijekom Domovinskog rata 1991.-1995.

Eto, istina je da smo mi, domovinski, i mi iseljeni Hrvati, taj naraštaj koji je dočekao i doživio nezavisnu, neovisnu i slobodnu državu Hrvatsku, ali što se dogodilo ovih proteklih 18. s nama iseljenim Hrvatima? Malo je toga onako kako smo si zamišljali nakon što smo dobili svoju državu. Osjećaj da se stvari ne kreću onako kako bi trebale nalaze se svugdje, među Hrvatima u domovini kao i među iseljenim Hrvatima od Sjeverne Amerike do Australije i od Južne Amerike do Europe! Polet i jedinstvo koji su devedesetih bili gotovo opipljivi zamjenio je osjećaj bespomoćnosti koji po malo prelaze u beznađe! Danas su iseljeni Hrvati razočarani, nepovjerljivi prema domovinskim političarima, podijeljeni, apatični i zatvoreni u svoje čahure!

Mnogi iseljeni Hrvati počeli su se polako, ali i možda čak i nepovratno udaljavati od svoje prve domovine Hrvatske. Mnogi stavljaju svoje osobne interese ispred hrvatskih interesa, a sve u ime domoljublja! Da li zaista istinski volimo i cijenimo svoju jedinu i toliko voljenu domovinu Hrvatsku? Što činimo da zadržimo domovinu Hrvatsku našim generacijama koje dolaze poslije nas? Kako i na koji način dokazujemo da će to tako i biti u budućnosti? Prosudite sami!

Proslava Dana državnosti Republike Hrvatske u iseljenoj Hrvatskoj 2009. godine

Bio sam više nego siguran da neće doći više od sedamdesetak lokalnih Hrvata na proslavu Dana državnosti Republike Hrvatske u četvrtak, 18. lipnja 2009. godine u Hrvatski kulturni centar u Chicagu, bez obzira što je bio četvrtak, radni dan. Bio sam u pravu! Bilo je točno šest sati poslije podne kada sam autom stigao u Hrvatski kulurni centar u Chicagu. Proslava je trebala početi u sedam sati. Na parkiralištu centra nalazilo se svega nekoliko automobila, a pred ulaznim vratima u centar stajala je mala grupa ljudih. Ne gubeći vrijeme pristupio sam prvoj osobi u grupi i zamolio je za televizijski intervju za moju novu TV emisiju "Otvoreni TV razgovori" koja se prikazuje diljem svijeta zadnjih nekoliko mjeseci na YouTubeu.

Otvoreni TV razgovor s Vlastom Brušić Kaufman (dio razgovora)

 

Zvonko B. Ranogajec: "Gospođo molim vas odgovorite mi na nekoliko pitanja, a prvo pitanje glasi:" Što je za vas značio Dan državnosti Republike Hrvatske kada smo počeli slaviti taj dan, a što on znači danas?"

Vlasta: "Dakle da vam pravo kažem za mene je to još uvijek isti osjećaj iako je prošlo puno godina. Kad smo dobili nezavisnost ja sam bila u NewYorku, tamo smo živjeli i radili s grupom naših Hrvata koliko god smo mogli da nekako pomognemo toj našoj Domovini. Šta da vam kažem, za mene jo to jedno važno pitanje, jako osjećajno, jako važno, ja to nikad neću zaboraviti. Ja sam ovdje i moj muž. On je Amerikanac i on me je podsjetio na to da moramo otići i slaviti ovaj dan!"

Zvonko B. Ranogajec: "Da li su iseljeni i domovinski Hrvati zaboravili danas istinsko značenje tog događaja. Ako jesu, zašto?"

Vlasta:"Evo, ako mogu reci iskreno. Ja idem često u Hrvatsku. Ja sam sretna da odem možda i dva put godišnje u Hrvatsku. Tako da ja ipak po malo osjećam šta ljudi misle. Mnogi su razočarani kako je ta naša Hrvatska krenula. Ljudi su očekivali puno više nego šta je Hrvatska zapravo ostvarila. Ja sam strahovito osjetliva prema korupciji, koja je prilično raširena na svim područjima. Ja sada idem u Zagreb da budem na sastanku naših bivših studenata u Zagrebu. Korupcija je na fakultetu gdje ne očekujete, i to je tamo! Svi žive bolje nego šta su živjeli prije 18. godina. Svi su se malo oporavili od onih ratnih dana, materijalno. Međutim, na neki način su posustali i nisu više onako zainteresirani za hrvatska pitanja kao šta je to bilo nakon rata. S jedne strane to je možda i razumljivo. Rat nas je sve probudio. Trebalo je pomoći zemlji. Ja sam vidjela mnoge koji su svoju zadnju ušteđevinu dali da pomognu Hrvatskoj za vrijeme rata. Međutim sada kada ne vide da je baš sve onako kako bi trebalo biti, pomalo su razočarani, pomalo su zaboravili ono šta nije smijelo biti zaboravljeno!"

Zvonko B. Ranogajec: "Danas slavimo ovdje u Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu Dan državnosti. Danas je četvrtak radni dan. Što mislite koliko ljudi će prisustvovati danas ovoj proslavi?"

Vlasta: "Pa ja sam očekivala barem tristo, ali mi je žao što vidim da parkiralište nije još puno. Tako da izgleda da će ih ipak biti manje, možda svega sto i pedeset. Neznam, eto to je moja procijena."

Zvonko B. Ranogajec: "Da li će te biti iznenađeni ako ih dođe šedeset-sedmadeset?"

Vlasta :"To bi me stvarno razočaralo!"

Zvonko B. Ranogajec: "Što mislite koji je razlog da mi Hrvati ne razumijemo istinski značenje ovog datuma, ovog dana?"

Vlasta: "Kada sam završila fakultet u Philadelphiji jedna nam je žena održala predavanje pa nam je rekla:"Uvijek se sjećajte zašto se borite, sad kad ste mladi. Jednom kad počnete raditi imati ćete kuću, tepih od zida do zida. Život će vam biti udobniji, ali nemojte zaboraviti one mlade ideale. Rat je probudio u nama mnogo osjećaja koja smo možda zaboravili kroz tisuću godina kad su drugi pisali našu historiju. Umjesto da se sjetimo i ponosimo s time, mi to zaboravljamo u svome ugodnom životu ovdje u Americi. Sad više nema onog razloga da barem tu ušteđevimu dajemo u nešto drugo, Dapače, i malo brinemo ako dademo Hrvatskoj, da će otići u krive ruke, tako da je to šteta!"

Zvonko B. Ranogajec: " Koliko materijalnost, a koliko duhovnost u našem narodu igra ulogu u svemu tome?"

Vlasta: "Ja mislim da jedno i drugo igra ulogu. Znate, lagano je reći materijalnost je sve. To nas zaista uspavljuje. Kad se čovjek ne mora brinuti šta će jesti drugog dana, život je lakši! Dosta se toga zaboravlja. Ali mislim da je pomalo to ona razočaranost u Domovini isto tako važna. Mislim da dosta toga treba mijenjati."

Zvonko B. Ranogajec: " U kome smislu?"

Vlasta: "U smislu tom da bi trebalo biti iskreniji prema našem narodu kako stvari stoje. Koliki je naš nacionalni dug? Koje su naše perspektive da se učlanimo u Europu? Što bi trebalo, a što ne bi trebalo raditi? Mi smo zaboravili na neki način biti ponosni. Mene strahovito ljuti šta se događa u Haagu. Na koji način mi koji smo se branili imamo isto toliki broj branjenika u Haagu kao što Srbi i drugi imaju. To nije u redu! Mi na neki način zaboravljamo da se treba braniti kod kuće!"

Zvonko B. Ranogajec: "S istinom!"

Vlasta: " Istinom i ne ostavljati ovakve stvari. Meni je jedan prijatelj davno rekao:"Ako ne uzmeš ono šta ti pripada, nitko te neće poštivati!"

Zvonko B. Ranogajec: "Ovo je poslijednje pitanje gospođo Vlasta. Govorili smo o potrebi promjene u nas. Kakvu promjenu možemo očekivati slijedećih 5-10 godina?"

Vlasta:"Vidite, to je ono što me plaši. Počinjemo s ovakovom grupom. Ako ljudi ne dolaze na dobru večeru i svečanost ovdje neće sigurno doći na nešto gdje treba raditi, promijeniti i boriti se za nešto novo i bolje. Ja još uvijek imam nadu da se to može uraditi!"

Zvonko B. Ranogajec: "Svaki vjernik po mome razumijevanju ima nadu. Moja nada je u Bogu, našem Spasitelju, Sinu Božjem, Gospodinu Isusu Kristu!"

Vlasta: "Pa to je vjera! Pomogni si sam, pa će ti i Bog pomoći. Mene su tako odgajali! Tako da imam osjećaj da se zbilja mi moramo sami organizirati na jedan način koji će biti zdravi i bolji za naš narod!"

Zvonko B. Ranogajec:"Gospođo Vlasta, Bog pomaže onima koji si sami ne mogu pomoći! Vaše stajalište je krivo. Tako se vjeruje u našem narodu!"

U sedam sati situacija na parkiralištu centra nije se puno promjenila, osim što su nekoliko automobila upravo ušla u parkiralište. Ušao sam u veliku dvoranu centra, koja je bila spremna za proslavu Dana državnosti Republike Hrvatske. Pripremio sam se za TV snimanje i čekao na početak programa. Program je počeo po hrvatskom vremenu, devedeset minuta kasnije od zakazanog početka! Nisam bio apsolutno iznenađen sa 60-70 prisutnih lokalnih Hrvata koji su se pojavili na ovom značajnom Danu državnosti njihove toliko "voljene domovine Republike Hrvatske"! Moja televizijska kamera zabilježila je najtužniju i najhladniju proslavu Dana državnosti Republike Hrvatske u ovih poslijednjih 18. godina! Kao da se radilo o pogrebu, a ne o proslavi državnosti naše toliko voljene domovine Hrvatske! Tužno, nerazumljivo, ali istinito!

 ***

Gledatelji moje najnovije TV emisije "Otvoreni TV razgovori" imaju jedinstvenu prigodu vidjeti na YouTubeu diljem svijeta dokumentarno- povijesne priloge ove proslave Dana državnosti RH u Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu u dva dijela:

Naslov prvog priloga:

Proslava Dana državnosti Republike Hrvatske u iseljenoj Hrvatskoj, jučer i danas!

Naslov drugog dijela priloga:

Proslava Dana državnosti Republike Hrvatske u Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu 2009. godine

Adresa mojih YouTube programa: The Croatian Perspective TV zranogajec1.

Biblijsko razumijevaje i gledanje proslave Dana državnosti Republike Hrvatske u iseljenoj Hrvatskoj, jučer i danas

U svakodnevnim razgovorima iseljenih Hrvata Bog, naš Spasitelj, Sin Božji, Gospodin Isus Krist se ne spominje. Daje se prednost samo materijalnim stvarima. Duhovni život sveo se samo na Božićnu i Uskrsnu misu. Naši ljudi kao da gube vjeru u smisao života, ali i smisao države i zajednice u kojoj žive! U Svetom pismu, Bibliji, koja nam nepokolebljivom sigurnošću stavlja istinu pred oči nalazimo veliki broj primjera koji nas upozoravaju da ne smijemo zatvarati oči i dalje biti slijepi i gluhi prema slijedećim Božjim riječima upozorenja: "Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odriće pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim!"(Matej 10: 32,33) "Ja sam put-istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni!" (Ivan 14:6)

Mi, Hrvati, mali smo narod. Ali nije tragedija biti brojčano malim narodom, nego je tragedija kada se taj brojčano mali narod međusobno dijeli i ne slaže! "Ako je u sebi nesložno, svako će kraljestvo propasti. Ni jedan grad ili dom ako je sam u sebi nesložan, neće opstati!"(Matej 12:25) Bez obzira koliko se domovinskih i iseljenih Hrvata izajsnilo kršćanima, katolicima oni neće biti ništa više kršćani nego što su danas, jer problem kudikamo je dubliji i složeniji. Problem leži u biblijskoj nepismenosti i duhovnosti većine Hrvata u domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj! Za nas iseljene i domovinske Hrvate nepobitno je važnije ne ignorirati ovu činjenicu, jer je riječ o našem osobnom Spasenju i o našoj jedinoj od dragog Boga, datoj nam domovini Hrvatskoj! Mi, iseljeni i domovinski Hrvati možemo ignorirati Sveto Pismo, Bibliju i ne vjerovati Božjoj riječi koja je temelj kršćanske vjere i djelovanja, a u njoj, naime, izravno doznajemo da:"Svatko je pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanju pravednosti, da čovjek Božji bude savršen-opremljen za svako djelo ljubavi!" (2 Timoteju 3:16,17)

Većina nas iseljenih i domovinskih Hrvata možemo ne vjerovati Svetom pismu, Bibliji i ne vjerovati Božjoj riječi koja nam nepobitno stavlja istinu pred oči. Sve tvrdnje nevjernika ne mogu to pobiti, pa makar se netko od njih i čvrsto držao svojih stajališta. To apsolutno ne mijenja činjenice o kojima Sveto pismo, Biblija, Božja riječ govori. Mi možemo ne vjerovati u Boga, našeg Spasitelja, Sina Božjeg, Gospodina Isusa Krista, ali to ne znači da On ne postoji!

Zvonko B. Ranogajec,
Kršćanski TV producent

{mxc}