Je li Bog, naš Spasitelj, Sin Božji, Gospodin Isus Krist na strani Amerike i Hrvatske?

 

Rođen sam Hrvat. Prvih 19 godina moga života sproveo sam u Hrvatskoj. Hrvatska je moja prva domovina koju neizmjerno volim. Posljednjih 38. godina živim u Americi, mojoj drugoj domovini koju također neizmjeno volim i čiji sam državljanin postao prije desetak godina. Ovaj članak pišem kao rođeni Hrvat, i ne rođeni amerikanac, ali što je najbitnije pišem kao vjernik kršćanske vjeroispovijedi koji vjeruje da Sveto Pismo, Biblija, Božja riječ ima mnogo toga za kazati o Božjem odnosu prema svijetskim nacijama! Naslov moga članka je "Je li Bog, naš Spasitelj, Sin Božji, Gospodin Isus Krist na strani Amerike i Hrvatske?". To je tema moga pisanja iz nebilijske i biblijske perspektive razumijevanja i gledanja.

Amerika

Početi ću s državom u kojoj toliko dugo živim i djelujem, Amerikom. Nije mi namjera pretjerivati o dobroti Amerike i njezinoj ulozi u cijelom svijetu, ali jedno je točno, Amerika je definitivno pomagala cijelom svijetu više nego ijedna druga država na svijetu. To je nepobitna činjenica! Ja osobno ne poznajem nijednu drugu državu na svijetu koja ima slobodu kao što je ima Amerika. U Americi se još uvijek može slobodno čuti Božja riječ na kršćanskim radio i televizijskim postajama. Amerika je poslala više misionara nego ijedna druga država na svijetu da šire "dobru vijest" Evanđelja. Amerikanci su zaista velikodušni ljudi, možda i malo prevelikodušni ljudi. Amerikanci su pomogli pobijediti rat protiv Nacizma, i nakon drugog svijetskog rata Amerika je novčano pomogla više nego ijedna druga država na svijetu izgraditi potpuno razrušenu Njemačku.

Isti tako, Amerika je nakon završetka Drugog svijetskog rata novčano pomogla Japan u izgradnji njihove također potpuno razrušene države. U dvadest i prvom stoljeću Amerika je nastavila pomagati cijelom svijetu na različite načine, uključivši u ratu protiv AIDS-a i malarie, te u promoviranju ženskih prava. Kada ljudi u drugim državama traže prvorazrednu medicinsku pomoć, oni dolaze u Ameriku, jer u Americi postoje izvaredno kvalitetne bolnice u svakom pogledu. Američki naučenjaci otkrili su najveće medicinske pronalske. Kada se dogodi tsunami, Amerika šalje najviše pomoći. Kada se dese potresi, Amerika je obično među prvima na mjestu događaja. Gledajući sve ove dobre stvari što je do sada Amerika činila, možemo li si na trenutak zamisliti ovaj svijet bez Amerike?

Na osobnoj razini

Da li postoji još ijedna druga država na svijetu, osim Amerike, (da ne spominjem moju prvu domovinu Hrvatsku), koja omogućuje svakom svojem građaninu baviti se ozbiljnim televizijskim djelovanjima bez ikakvih financijskih investiranja putem TV centara lokalnih zajednica u Americi?

Moj slučaj.1983. godine postao sam aktivan TV producent ECTC-a (Evanston Community Television Center), danas jedne od najmodernijih i najproduktivnijih TV centara lokalnih zajednica Amerike s uporabom digitalne video tehnike. U suradnji s mojoj suprugom Jagicom u posljednjih 3o. godina proizveo sam više od 250. Hrvatskih dokumentarno-povijesnih TV emisija, priloga i TV intervjua na hrvatskom i engleskom jeziku koji prikazuju istinu o životu i radu iseljenih Hrvata, njihovim vjerskim zajednicama i njihovim društvenim udrugama, političkim, kulturnim i športskim udrugama, kao i o pojedinim ljudima, Hrvatima i Hrvaticama! Proizveo sam također više od 40. kršćanskih TV emisija na engleskom i hrvatskom jeziku koje se godinama redovito emitiraju nekoliko puta na tjedan na ECTV channel 6 u Evanstonu.

Za mene osobno, Amerika je ogromna i divna zemlja sa milosrdnim ljudima i još uvijek u određenom smislu religiozna država. Ali, u Americi imamo danas uglavnom tuiti- fruti religiju, svašta po malo! Pomiješano malo s religijom istoka, tu i tamo ubačeni su komadići kršćanske nauke, ili kako kome odgovara po vlastitom uvjerenju i stajalištu! Po mome razumijevanju i gledanju iz kršćanske perspektive rayumijevanja i gledaja, takova religija je neprijatelj Boga, našeg Spasitelja, Sina, Božjeg, Gospodina Isusa Krista, iako se tu i tamo nađe malo mjesta i za Njega! Da budem malo razumljiviji. Tvrditi da je Isus Krist samo jedan Bog od mnogih, i tvrditi da Isus Krist ima udjela u religiji koja je izmješana sa svim ostalim bilo kojim filozofijama i djeličima ostalih religija ovoga svijeta, jednostavno je nevjerojatna drskost, bezobrazluk prema Bogu, našem Spasitelju, Sinu Božjem, Gospodinu Isusu Kristu!

Ovdje želim iznjeti jasno i glasno jednu stvar, kršćanstvo nije religija! Ako smo biblijski "Nanovo rođeni" kršćani, (ne samo imenom), ono se sastoji u osobnom, intimnom odnosu s Isusom Kristom! To nije isto kao što druge popularne religije tumaće i gdje nema mjesta za Isusa Krista!

Nažalost, teška srca moram kazati da ovo što se događa danas u Sjedinjenim američkim državama ili u mojoj proj domovini Hrvatskoj, nepobitna je istina!Danas možemo vidjeti na svakom koraku da nigdje nema mjesta za Isusa, bilo ovdje u Americi ili Hrvatskoj! Nema mjesta za Isusa na poslu, u religijama, nema mjesta ni u pravosuđu! Vrhunski sud Amerike čini sve što je u njegovoj moći da se ne nađe nigdje mjesta za Isusa. Za Isusa nema mjesta u državnim školama, nema mjesta u državnim parkovima, nema mjesta ni u kojim državnim institucijama! Današnji kršćani u Americi zauzeti su sami sa sobom, i ne interesira ih previše je li njihov susjed vjernik ili nije!

Okrenuli su leđa biblijskom učenju i okrenuli su se drugim idejama o boljem načinu života, da bi po potrebi povremeno uključili i Boga! U mnogim stvarima koje imaju životne vrijednosti Amerikanci su zamjenili Božju mudrost s ljudskom mudrošću! (U mojoj prvoj domovini Hrvatskoj nije ništa drugačije!!!)

Kada su teroristi napali Ameriku 11-og rujna 2001. godine (snimio sam izvaredno jednosatnu dokumentarno-povijesnu TV emisiju o tome događaju!) natpisi "God bless America" nalazili su se svugdje. Mnogi Amerikanci bili su uvjereni je Bog na njihovoj strani protiv terorizma! Gledajući koliko dobroga su učinili do sada u svijetu, Bog mora da je na njihovoj strani, ako nije, morao bi biti! Relativno u veoma kratkom vremenu nakon terorističkog napada 11-rujna, kada se je Amerika osjećala opet sigurnom, Boga se je stavilo u pozadinu. Posjeti crkvama osjetno su se smanjila, a takozvani zid između crkve i države podignuo se na veću razinu. U privatnim životima Amerikanaca Bog je još manje dobrodosao nego li prije 11-og rujna 2001. godine! Religija može opstati zajedno s državom ukoliko je vjera samo njihova privatna stvar, i da ljudi mogu izabrati religiju po želji, kako kome odgovara. Tako danas misle mnogi Amerikanci!. Iako Sveto pismo, Biblija. Božja riječ upozorava da se ne srame Evanđelja, dobiva se dojam kao da se mnogi Amerikanci danas srame Evanđelja, jer po njihovom stajalištu Evanđelje je obična glupost u njihovom nevjernom srcu!

Ja vjerujem da Bog već kažnjava i sudi Amerikance za grijehe koje su učinili i koje još uvijek čine, (o tome malo više u segmentu "Bog sudi nacijama") a to se može lijepo vidjeti danas ovdje u Americi. Crkve u Americi postale su anemične. Svakodnevno raspadanje velikog broja mladih obitelji i gubljenje Evanđelja zbog učinjenih nagoda i grijehova. Bog sudi Ameriku za (abortus) prerani porod milijuna i milijuna djece i njihovog ubistva!!! Bog sudi Ameriku za užasan. Bog optužuje Ameriku za raspostranjenju pornografiju i što je odgojila generacije mladih ljudi koji satima i satima dnevno gledaju MTV. Radi svega toga, zrna Božje osude mogu se jasno vidjeti! Ne želeći nikoga uvrijediti, Amerikanci su danas dostigli vrhunac kao nacija i kao crkva-ne želeći od straha nekoga uvrijediti. Amerikanci žele biti prihvačeni kao otvoreni ljudi koji ne osuđuju i koji ne napadaju.

Ali, ovo moramo pravilno razumijeti: Crkva Gospodina Isusa Krista prirodno osuđuje! Jedno je sigurno, ili ćemo osuditi Svemogućeg za bunu ili ćemo osuditi bezbožne ljude koji žive i hodaju u mraku! Bez obzira gdje živimo na svijetu, mi koji vjerujemo u Isusa Krista moramo donjeti odluku da li ćemo se klanjati svijetu ili ćemo se suprostaviti svijetu u Kristovo ime!

Je li Bog na strani Amerike?

Ni jedna nacija na svijetu nema pravo kazati da je Bog na njihovoj strani! Amerika nema ugovor s Bogom, kao što je imao davni Izrael. Amerikanci ne mogu kazati da će se Bog boriti za njih kako bi im sačuvao njihov američki san! Amerika je Bogom blagoslovljena zemlja u mnogo ćemu, ali bilo bi obično nagađanje kada bi Amerikanci mislili da će Bog biti na njihovoj strani prigodom mnogih sukoba u kojima sudjeluju u svijetu. Bog nije Amerikanac. On nije Hrvat. Bog nije Republikanac ni Demokrata. Izreka, "Bog je na našoj strani duševnosti" ucinilo je crkvi tijekom stoljeća mnogo štete.

Nacisti su vjerovali da je Bog na njihovoj strani. Isto tako je vjerovala i vojska Europe kada su osnovali Križare. Oduševljen terorist misli da čini Allahovu volju i da je Bog na njegovoj strani. U mislima kršćana Bog je također bio često prizivan za politički kraj, ali povijest nas uči da se Boga nije moglo na taj način iskoristiti.

Povijest nas također uči da patriotizam često zamjenjuje Evanđelje kao glavni izraz kršćanskg počinjenja. Amerika nije bilo koja država, ali Amerikanci nisu Božji izabrani narod. Bog je izabrao državu i ljude: Židove! Amerika nije Izrael i nema Boga na svojoj strani. Amerika nije Božji dar svijetu! Bez obzira na sve to, milijuni Amerikanaca vjeruju da Bog ima posebno pravo na njih i njihovu državu! Amerikanci nemaju isključivo pravo na Boga, ali Bog ima isključivo pravo na Ameriku. Amerikanci su zaista sretni ljudi jer piju vodu iz bunara kojeg nisu kopali, jedu voće iz drveća koja nisu sadili. Bez sumnje Amerikanci će biti suđeni puno strože na nacionalnoj i pojedinaćnoj razini, jer "kome je mnogo dato, od njega se i mnogo očekuje!". Amerika je zaista učinila mnogo toga da zaslužuje Bozju osudu, a ne Božji blagoslov! Poslušajmo što kaže jedan od najpoštovanijih predsjednika Amerike, Abraham Lincoln: "Nije me briga je li Bog na mojoj strani, najvažnije pitanje jest; da li sam ja na Božjoj strani, jer Bog je uvijek u pravu!"

Hrvatska

Neizmjerno volim "Lijepu Našu", moju prvu domovinu Hrvatsku, iako u noj ne živim i ne djelujem već punih 48 godina! Kao američkom kršćanskom televizijskom producentu i rođenom Hrvatu nije mi bilo teško uočiti sveopću situaciju u Hrvatskoj, koju sam posjetio prije nekoliko godina. Bio sam zaprepašten činjenicom da smo u mnogim segmentima otkrili svoje mnoge negativne porive, nakon sto smo konaćno dobili slobodu i državu nakon mnogih stoljeća!

Ponavljam, bio sam zaprepašten (iako nisam usamljen u tome!) s tom činjenicom, jer to se dogodilo nakon ostvarenja vlastite države bez obzira na to što nismo imali stoljećima tradiciju takve vrste življenja! Čitam u dnevnim novinama u Hrvatskoj i ne mogu vjerovati svojim očima što čitam:

"Kao domoljub i vjernik stidim se nepravilnog, nezdravog i nekršćanskog odnosa današnje Hrvatske vlade prema hrvatskim braniteljima Domovinskog obrambenog rata! Stidim se što se veteran Domovinskog rata iz Zadra objesio o zastavu za koju se krvavo godinama borio. Stidim se što je tragično stradali pokojni Orešković primao od države, za koju je bio spreman sve dati i učiniti, "čak tisuću kuna!" I to pored nezaposlene supruge i troje malenih školaraca. Stidim se što sto ili dvijesto tisuća Hrvata odlaze na inozemna skijališta, a mnogi naši umirovljenici kopaju po kantama za otpatke.

Stidim se zbog nebrojenih vila i viletina, dok mnogi trule po vlažnim podrumima i izbjegličkim naseljima. Stidim se zbog toga što se otvaraju nove javne kuhinje, dok se na državnoj televiziji i u tiskovinama govori i piše o raznim dijetama i dijetalnoj prehrani.

Stidim se zbog malog broja enormnih bogataša pored nekoliko stotina tisuća naših umirovljenika s mirovinom od tisuću petsto kuna. Stidim se što smo rasprodali sve što su generacije stvarale (banke, telekom, Inu, najbolje hotele...), a ipak smo natukli inozemni dug na više od 27 miljardi dolara! Stidim se što smo za trinaest godina Hrvatske države uvezli poljoprivrednih proizvoda za četrdeset i dvije miljarde dolara. Stidim se za tisuće nezaoranih hektara slavonskih ravnica. Stidim se zbog tolikih božićnih domjenaka pored trideset posto siramašnih hrvatskih obitelji!"

Umjesto da koračamo naprijed, vidio sam da je stanje u mladoj Hrvatskoj državi nazadovalo. Bespoličarenje, alkohol, droga, seks, pornografija, televizija i internet. Podaci govore o sve više djece zlostavljaća u školama, o njihovu sve ranijem započinjanju s opijanjem, konzumiranjem psihoaktivnih droga, sve ranijem stupanju u seksualne odnose, porastu broja ubojstva, samoubojstva i sliovanja medu tinjeđerima. Hrvatska državna televizija HTV emitira u svoje udarno vrijeme filmove i programe s takvim temama i sadržajima, i nitko se ne protivi tim grijesima ili otrovima koji truje hrvatsku mladež, cijele obitelji i hrvatski narod!

Od Hrvatske se velikim dijelom napravilo podosta onog negativnog balkanskog predznaka. A onda se u političkim sučeljavanjima, u borbi za uzimanjem pozicija straši se ljude i određenim stanjima afirmacije prošlih vremena, stvaranjem nove Jugoslavenske ili balkanske asocijacije. Bio sam uzžasnut na jednom skupu u Zagrebu zbog atmosfere u kojoj kao da se ponovno tražilo oslobađanje Hrvatske! Ma od koga, mislio sam? Od nas Hrvata? Hočemo li stalno doživljavati reprizu naših povijesnih nesreća? A sve su to zapravo porivi koji nisu ni nacionalni, ni hrvatski, ni ljudski, nego imaju za cilj samo osvajanje vlasti i imati moć! Očito da jedan dio nacioanalne neiživljenosti zbog, da se tako izrazim, naglog ispijanja slobode, ima i svoje negativne posljedice. Svoju drugu stranu! Mnogi pojedinci u Hrvatskoj ne poštuju zakonska i moralna pravila. Oni danas poštuju i cijene samo jednu jedinu stvar, a to je novac! Takovi ljudi će učiniti sve moguće kako bi postigli svoj cilj, bez da ih muči savjest u tome, jer u njima prevladava moć novca umjesto zakonskih i moralnih pravila. Ljudi u Hrvatskoj danas više ne mogu riješiti između sebe najjednostavnije slučajeve, već traže pravdu po sudovima! U isto vrijeme Hrvatski čovjek traži danas istinu o sebi, svojoj domovini i naciji, smislu svoga postojanja i traži pravi put kojim da ide. Mnogi Hrvati u domovini traže način na koji će utirati svoj vlastiti put u budućnost i koji će uglavnom ovisiti o njema samima, bez Boga, našeg Spasitelja, Sina Božjeg, Gospodina Isusa Krista! Tko danas u Hrvatsko pita još za volju Božju? Mnogi ne vjeruju u Boga, našeg Spasitelja, Sina Božjeg, Gospodina Isusa Krista. Drugi opet misle da mu, ako i postoji, nisu odgovorni i od njega ovisni. Zato svoje izbore i odluke donose bez Boga i Njegove riječi po svojoj želji i po svome stajalištu i onda se čude kad im pođe sve naopako!

Oni Hrvati, koji bi prema definiciji morali biti kritički glas, intelektualci u Hrvatskoj jednostavno su svoju intelektualnu i ljudsku energiju usmjerili u područja kojim se bave, kao da život izvan toga nije vrijedan pozornosti! Jednostavno, strah od slobode obuzeo je danas mnoge Hrvate u domovini, pa su brzo zaboravili da su kao i Izraelci u povijesti često bili tlačeni, proganjani i rasuti po cijelom svijetu! Hrvatski narod koji je nakon mnoga stoljeća ropstva i progona doživio svoju slobodu da bez straha može danas sebe nazivati svojim imenom, krojiti svoju sudbinu uz Božju pomoć, učiti nove naraštaje svom hrvatskom jeziku, vjeri, kulturi i običajima, stvarati blagostanje, polako ali sigurno ponovno se vrača negativnom kritiziranju i jadikovanju! Bože, oprosti našoj braci i sestrama Hrvatima u domovinskoj Hrvatskoj, jer zaista neznaju što čine! Iseljena Hrvatska Stidim se i zaista ne mogu vjerovati kako se danas mnogi domovinski Hrvati odnose prema nama, svojoj brači i sestrama Hrvatima u iseljeništvu! Imao sam prigodu vidjeti iz prve ruke taj nezdravi, ne ljudski i ne kršćanski odnos prema svojoj brači i sestrama Hrvatima u iseljenoj Hrvatskoj!

U početku kad je naša prva domovina Hrvatska trebala zbog ratnih prilika i obnove sveopću pomoć svoje brače i sestara iz iseljene Hrvatske, iskovana je sintagma- jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske, što je politički dobro zvučilo! A danas, vidio i osjetio sam da nikome više nije stalo do jedinstva - domovinske i iseljene Hrvatske! Kao da nikome više nije stalo do veza matične države sa svojim iseljenicima. Za mnoge političare u domovini iseljenici kao da i ne postoje više. Danas se o iseljenicima vrlo rijetko govori u medijama, o njima se ne raspravlja na sjednicama Vlade. Iseljenici su postali rijetka tema i u Hrvatskom saboru! Zašto je to tako?

Negativno i veoma, veoma netoćno mišljenje o nama iseljenim Hrvatima učinili su dobrim djelom pojedini hrvatski mediji, koji su javnost "hranili" isključivo negativnim, iako ponekad i opravdanim pričama o pojedincima koji su povratak u Hrvatsku iskoristili za svoj osobni interes! U Hrvatskoj je bilo, ima još uvijek veliki broj onih koji su se većem povratku nas iseljenih Hrvata protivili zbog straha i poznatog Hrvatskog jala da bi u demokratskom svijetu i u sustavu slobodnog tržišta educirani i uspješni iseljenički poduzetnici mogli ugroziti monopol u privatizaciji Hrvatskih državnih poduzeća! Jedan dio hrvatske javnosti ideološki je još uvijek zasliepljen stajalištem kako je za Republiku Hrvatsku veoma štetno povezivanje s iseljeništvom (apsurd i vražja laž), u kojem dominiraju nazadne i ekstremno desnicarske skupine, koje žele Hrvatsku vratiti natrag u prošlost! (Vražja laž!)

Na osobnoj razini stidim se i ne mogu vjerovati kako HRT-a ignorira iseljenu Hrvatsku! HRT-a / HTV-a godinama sustavno ignorira i ne želi jednostavnno emitirati moje mnoge (njih više od 250!) veoma kvalitetne dokumentarno-povijesne TV emisije, priloge i TV intervjue o Hrvatskom iseljeništvu proizvedene i snimljene u iseljenoj Hrvatskoj posljednjih 30. godina!!! Zar zaista odgovorni Hrvati na državnoj televiziji ne razumiju ili ne žele da razumiju (ili misle da mi iseljeni Hrvati ne razumijemo!) da informacija u riječi i slici informira i dokazuje djela udruga i pojedinaca, i da su informacije jedan od veoma važnih preduvjeta za razvoj društva, kao cijeline, u ovom slučaju odnosa i suradnje između iseljene i domovinske Hrvatske?

Zaista se stidim onih Hrvata u domovini koji se stide nas, iseljenih Hrvata, i koji ignoriaju nepobitnu činjenicu da je iseljena Hrvatska druga polovica hrvatskoga nacionalnog korpusa prema povijesnim, političkim i demografskim mjerilima! Isto tako, zaista se stidim onih Hrvata koji u mojoj prvoj domovini Hrvatskoj ignoriraju nepobitnu činjenicu da je iseljena Hrvatska, jednako kao i domovinska zaslužna za uspostavu i obranu suvremene i suverene hrvatske države! Bože, oprosti im, jer zaista neznaju što čine! Nažalost, stidim se i moje brače i sestara u iseljenoj Hrvatskoj! Zašto? Ne smijemo zatvarati oči pred stvarnošću u kojoj se nalazi naša prva domovina Hrvatska! Mnogi Hrvati u iseljeništvu, kao i nihova brača i sestre u domovini Hrvatskoj, počeli su nažalost, što je ogromna greška stavljati svoje osobne interese ispred hrvatskih interesa, a sve u ime domoljublja!

Hrvati u iseljeništvu svojim su nerazumijevanjem i ignoriranjm potpuno zakazali na polju filma i televizije, i zato danas plačamo ogromnu cijenu za tu grešku, htjeli mi priznati ili ne priznati! Bilo je dosta objektivnih razloga za to, ali to ne mijenja činjenice da je velika krivica na nama samima, iseljenim Hrvatima! Naša djeca za svoje profesije rijetko su odabirala film ili televiziju. Razumljivo, kada im roditelji nisu bili ili uzor i potpora u tome!

Stidim se se onih Hrvata i Hrvatica u iseljeništvu, ali im opraštam, jer neznaju što čine, koji su ignorirali i još uvijek i danas ignoriraju mojih 30. godina upornog i discipliniranog, bez novčanih naknada, potpore i priznanja filmskog i TV djelovanja u iseljenoj Hrvatskoj, kao i mojih 250. proizvedenih Hrvatskih dokumentarno- povijesnih filmova, TV emisija, priloga i TV intervjua!

Stidim se naročito onih Hrvata i Hrvatica ovdje u Americi koji se profesionalo i veoma uspješno bave sa filmskim TV djelatnostima, a nisu pokazali apsolutno ni malo interesa da rade na filmskim i televizijskim projektima o brači i sestrama u iseljenoj Hrvatskoj ili da surađuje s filmskim i TV producentima iz iseljene Hrvatske! Iskreno ih se stidim, jer nisu p0kazali istinsku i iskrenu ljubav prema svojoj brači i sestrama u iseljenoj Hrvatskoj, ljubav koja je plod istinske vjere u Boga, našeg Spasitelja, Sina Božjeg, Gospodina Isusa Krista. Ljubav koja motivira i djeluje bez novčanih naknada i javnih priznanja! Bez obzira na izgubljeno povjerenje, opći dojam hrvatskih iseljenika diljem svijeta je da današnja vlast, kao i one prijašnje dvije nisu znale ili nisu željele iskrene, pravilne i zdrave odnose i suradnju s nama iseljenim Hrvatima, ili je nešto treće? Bože, oprosti nama iseljenim i domovinskim Hrvatima, jer zaista neznamo što činimo! Bez obzira na sve ove negativne činjenice o nama iseljenim Hrvatima, ja iskreno vjerujem da mi, iseljeni Hrvati koji živimo daleko od naše prve domovine Hrvatske, još uvijek smo dio hrvatskoga naroda. U nama još uvijek teće hrvatska krv, u nama još uvijek kuca hrvatsko srce. Naša ljubav prema domovini nije nestala, ona je bezuvjetna! S velikim zanimanjem pratimo što se u njoj događa. Još uvijek pomažemo i pomagati ćemo uvijek našoj brači i sestrama Hrvatima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini novcem i raznoraznim aktivnostima. Bodrimo ih politički i moralno. I nije nam svejedno ako su hrvatski interesi ugroženi, ako se Hrvati iseljavaju, i nije nam svjedno tko je na vlasti, i ako je vlast nesposobna, ako se lošije živi, ako se problemi ne riješavaju! Ja želim ovdje probuditi našu vjeru i nadu. Ali, istovremeno i našu zajedničku snagu i sposobnost da budemo svjedoci istine. Da tražimo u svemu istinu, da se ne zadovoljavamo floskulama privatnih interesa, i da kažemo jedni drugima da ničija privatna korist nije važnija ni veća od koristi naše domovine Hrvatske!

Zaključak iz biblijske perspektive razumijevanja i gledanja je li Bog, naš Spasitelj, Sin Božji, Gospodin Isus Krist na strani Amerike i Hrvatske?

Ja ovdje neću iznositi nebiblijske zaključke, vec biblijsku perspektivu razumijevanja i gledanja kao biblijski "Nanovo rođen" kršćanin i student Isusove nauke posljednijih 40. godina, je li Bog, naš Spasitelj, Sin Božji, Gospodin Isus Krist na strani Amerike i Hrvatske?

Odgovor na ovo pitanje jasan je i glasan: "Amerika i Hrvatska, kao ni jedna druga nacija na svijetu nemaju pravo kazati da je Bog, naš Spasitelj, Sin Božji, Gospodin Isus Krist na njihovoj strani! Amerika i Hrvatska nemaju ugovor s Bogom, kao što je imao davni Izrael. Amerikanci i Hrvati nisu izabrani Božji narodi. Bog je izabrao državu i ljude: Židove! Bog nije Amerikanac i nije Hrvat! Amerikanci kao i Hrvati nemaju ekskluzivno pravo na Boga, ali Bog ima ekskluzivno pravo na Ameriku i Hrvatsku. Amerikanci kao i Hrvati moraju biti sretni jer piju vodu iz bunara koji nisu kopali i jedu voće iz drveća koja nisu sadili! Amerika i Hrvatska učinili su mnogo toga protiv Božje volje u svojoj povijesti da zaslužuju Božju osudu, a ne Božji blagoslov!

Ali, sa sigurnošću mogu kazati da je Bog, naš Spasitelj, Sin Božji, Gospodin Isus Krist uvijek na strani Njegovih ljudi, naročito onih koji ga pokorno i pobožno slijede. Da se razumijemo, to ne znaći da će Bog uvijek zaštititi nas vjernike od osobnih tragedija. Vjernici dobe rak i stradaju u nesrećama, a vojnici kršćani ginu u ratu jednako kao i drugi. Kršćanin svoju nadu nema u ovome svijetu , jer zna da je i za Isusa ovaj svijet opasno mjesto. Bez obzira na to, mi kršcćni sigurni smo u Njegovo prisustvo u našim životima, jednako kao što smo sigurni i u život vječni koji je pred nama! Mi nismo izgubljeni ni u slučaju da nam sve krene loše i naopako u našem životu. Mi kršćani znamo da nas ništa ne može rastaviti od Njegove vječite ljubavi! U drugoj poslanici Korinčanima apostol Pavao hrabri nas ovim riječima:

"U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne očajavamo; progone nas, ali nismo ostavljeni u pogibli; obaraju nas na zemlju, ali nismo uništeni. Mi uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove." (Druga poslanica Korinčanima 4, 8-11)

Božja osuda nacijama

Budite uvjereni, Bog, naš Spasitelj, Sin Božji, Gospodin Isus Krist suditi će Americi, Hrvatskoj i svima ostalim svjetskim nacijama kada se Isus Krist vrati po drugi puta na zemlju, ali nije nam potrebno viriti u budućnost. Grijesi nacija sude se već sada! Božju osudu vidimo jasno u ratu, u prirodnim katastrofama ili prigodom tetrorističkih akcija. Ali, postoji i drugi način Božje osude koji je vidljiv i očit. To je skup posljedica naših grijehova.

Kako te osude izgledaju? Nama mora biti jasno da svi naši grijesi snose momentalne posljedice! Podsjetimo se riječi proroka Ezekiela: "Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti!" (Ezekiel 18:20)

Adam i Eva iskusili su momentalnu osudu za svoju neposlušnost, ali posljedice Božje osude vračale su se stoljećima natrag kao bumerang. Kada Bog osudi naciju, prirodna momentalana osuda se pojačava i grijesi se mogu vidjeti puno jasnije. Na primjer, nemoralnost kao i ostali grijesi imaju momentale posljedice, ali posljedica ima i u budućnosti. Kada se to sabere, možemo osudu vidjeti na pojedincu i u naciji. Nigdje se to ne može jasnije vidjeti nego u današnjim obiteljima Amerike i Hrvatske! Raspadanja obiteljskih sustava je jedan od osuda nacijama za grijeh koji je stalno prisutan! Zapamtimo dobro što je Izrael iskusio nakon što se je okrenuo od Boga da služi krivoga Boga. Opomena! Biblijsko opisivanje kazne koju je Izrael iskusio užasna je:

"U tjeskobi i jadu, kojima će te neprijatelj tvoj pritisnuti, jest ćeš plod utrobe svoje-meso sinova svojih i kćeri svojih koje ti dadne Jahve, Bog tvoj. Čovjek najnježniji i najmekši u tebe zlobnim će okom gledati na vlastitog brata, ženu u svome naručju i djecu svoju što mu preostanu, ne hoteći ni s jednim od njih dijeliti mesa sinova svojih, koje bude jeo, jer zbog tjeskobe i jada, kojima će te neprijatelj tvoj pritiskati po svim gradovima tvojim, drugo mu neće preostajati!" (Ponovljeni zakon 28, 53-55)

Nastavak slijedi s opomenom o žestini opisa od koje srca puca: "Život tvoj visit će o niti; bojat ćeš se i danju i noću, i nećeš biti siguran za život svoj. U strahu koji će ti stezati srce, i od prizora što će ga oči tvoje gledati, jutrom ćeš govoriti: 'Oh, da je već večer!' a navečer ćeč govoriti: 'Oh, da je već jutro!" (Ponovljeni zakon 28, 66-67)

Mnogo puta Izraelci su bili prisiljeni napustiti svoje domove i otići u susjedne države da služe neprijatelju. Ove opomene uvijek su bile ispunjene! Mnogi domovi bili su rastrgani u dvoje: u nekim slučajevima članovi obitelji bili su ubijeni, a ostali su se morali braniti sami. Mnogo puta poneki članovi obitelji umrli su tijekom tih dugih potovanja. Glad i ratna stradanja stanovništva i bol ljudi bili su nepojmljivi! Izrael je bio upozoren da će služiti poganske nacije kao osudu za krivoboštvo. Bog ponekad koristi užasno vražju naciju da kazni one koji su manje vražji. Izrael je ćesto iskusio tu lekciju. Bog stane na stranu bezbošnih kada ih želi iskoristiti za svoje vlastite namjere i ciljeve. Ja istinski vjerujem da je to i slučaj nas Hrvata kroz stoljeća naše duge i veoma tragične povijesti! Domovinski obrambeni rat 1991.-1995. bio je posljednji takav slučaj! Jedno je sigurno, Bog koristi bezbošne nacije da sudi "bolje" nacije! Nakon Božje osude za krivoboštvo posljedice se pojave veoma brzo. Posljedice za današnje krivoboštvo možda će biti postepene u Americi i Hrvatskoj, protezati će se s vremenom na obitelji. Ova proricanja služe nam kao primjeri kako grijesi naših roditelja mogu utjecati na sljedeće generacije! Sjetimo se Božjih upozorenja iz Deset Božjih Zapovijedi:

"Ne klanjaj im se niti im služi. Jer, ja,Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljuboran. Kažnjavam grijeh otaca-onih koji me mrze-na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi!" (Izlazak 20,5-6)

Da li Amerika i Hrvatska snose već posljedice Božje kazne? Ja vjerujem da sve ovo što se danas događa u Americi i mojoj prvoj domovini Hrvatskoj Božja je osuda za njihovu nagodbu i grijeh. Jedan dio krivice leži na nama kršćanima. Ignoriranjm Evanđelja i slanjem pomiješanih signala zbunjenom svijetu o kršćanstvu posadili smo sjeme naše vastite duhovne oporuke! U osudi Bog često nišani i "Svoje" ljude, ne samo pogane među njima! Točno je da Bog sudi bezbošne, ali kao što znamo i pravedni tada stradaju. Ponekad pravi razlozi sadašnjih Božjih osuda ima više veze sa pravednim, nego li poganima, čija konaćna kazna će biti zadnja plača! Ali, bey obzira na sve to, Božji ljudi su broj jedan na Božjoj listi za oboje, Njegovu brigu i Njegovu disciplinu!

Što nam je sada činiti?

Što nam je činiti sada? Mnogo toga možemo učiniti da uzvratimo nastojanja onih koji žele stišati Evanađelje. Mi se možemo politički organizirati. Mi se možemo u ljutini groziti neprijatelju, ili i mi možemo pametno izabrati nositi naš križ, cijeli križ! Pouka hodočasnika:"Što je naš križ lakši, naše svjedoćanstvo je slabije!"

Na nama je da iznesemo križ iz crkve i nosimo ga ranjenom svijetu. Naša zadaca nije da spasimo Ameriku, Hrvatsku ili cijeli svijet, već da spasimo Ameriku, Hrvatsku i cijeli svijet da živimo Evanđelje!

"Vladajte se lijepo među poganima da bi u onome u ćemu vas sada kleveću kao zločince, zbog vaših dobrih djela, kad ih promatraju, pomno hvalili Boga "na dan pohođenja!" (Prva Petrova poslanica 2, 12) Prosječna osoba neće nikada biti uvjerena u dostojanstvo križa, ako on osobno ne postane upoznat sa nekim tko živi kršćansku vjeru, upotrebljava svjedoćanstvo u svim situacijama bez obzira na ogroman osobni gubitak! To proizlazi iz našeg vlastitog srca kada sljedimo Krista. Mi ga moramo oponašati, pokazujući istu samilost, milosrdnost i respekt prema svima onima koji žive odvojeno od Boga, neki ignorantno, a neki drzovito. Bez obzira na njihovo ponašanje, Isus ih voli! Isto tako, mi se moramo boriti sa pravilnim držanjem. To je naše zadnje oružje u uspješnom vračanju nacija natrag Bogu - ponizno srce ispunjeno sa samilostnošću i milosrdnošću! "Ali neka to bude blago i s poštovanjem, jer imate dobru savjest, da se oni koji ocrnuju vaše dobro vladanje u Kristu, posrame u onome u ćemu vas kleveću! Bolje je, naime, ako bi htjela volja Božja, da trpite čineći dobro, nego čineći zlo!" ( Petrova 3, 16-17)

Dakle, draga moja brača i sestre Amerikanci i Hrvati, što nam je činiti sada? Mi moramo tražiti Boga svim svojim srcem i duhom svojim, više nego kada izabiramo pravoga predsjednika države Amerike ili Hrvatske! Naše srce mora biti na mjestu s Bogom - ove godine i svake godine prije drugog dolaska Isusa Krista na zemlju. Ja duboko vjerujem da nas samo dragi Bog, Sin Božji, Gospodin Isus Krist može spasiti od tmine koja nas okružuje. Svakako, mi smo uvijek vjerovali da samo Bog može sačuvati našu slobodu i vratiti natrag Ameriku i Hrvatsku od propasti prema kojoj žurimo. Ali, nikada nismo trebali Božju intervenciju tako očajno, nikada do sada nismo se osjećali tako bespomoćni sprema ovim današnjim političkim i moralnim kretanjima koja ne možemo zaustaviti! Našu bitku ne mozžemo dobiti samo s našim razumom, znanstvenim podatkom ili dijalogom. Ne smijemo zaboraviti da molitvom ne želimo uvjeriti Boga da učini ono što mi želimo, već "da se složimo s onim što on želi učiniti", tada ćemo se moliti sa vjerom i očekivanjem. Mi se ne ćemo moliti samo da Amerika i Hrvatska, kao i ostali svijet u kojem živimo bude oslobođen od jadi, nego da budemo vjerni bez obzira da li vidimo naše bitke kao dobivene ili izgubljene! Molimo se da se milijuni ljudi obrate Bogu i pripadaju vječito Bogu, našem Spasitelju, Sinu Božjem, Gospodinu Isusu Kristu! Mi smo u Božjim rukama, znajući da se ljudi mijenjaju samo onda kada Bog promjeni njihova srca!

Mi možemo ignorirati Sveto pismo, Bibliju i ne vjerovati Božjoj riječi, koja nam nepokoljebljivom sigurnošću stavlja istinu pred oči. Sve tvrdnje nevjernika ne mogu to pobiti, pa makar se netko od njih i čvrsto držao svojih stajališta. To ništa ne mijenja činjenice o kojima Sveto pismo, Biblija, Božja riječ govori. Mi možemo ne vjerovati u Boga, našeg Spasitelja, Sina Božjeg, Gospodina Isusa Krista, ali to ne znaći da On ne postoji, i ne samo da postoji, nego on je i u potpunoj kontroli što se događa na ovome i onome svijetu, kao i u potpunoj kontroli što se dogada svakog trenutka u našim sadašnjim zivotima, i što će biti s nama u budućnosti! On je Alpha i Omega, početak i kraj svega!

(Svi citati preuzeti iz prijevoda Biblije u nakladi "Kršćanske sadašnjosti")  

Zvonimir B. Ranogajec

{mxc}

Čet, 14-11-2019, 11:12:35

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.