Rekordni odaziv na američkim izborima i možda, još više, nevjerojatan svjetski interes za ovogodišnje predsjedničke izbore, učinili su, neprijeporno, 4. studenoga 2008. godine historijskim datumom, a koji je zainteresirao i mene da TV kamerom iskoristim tu prigodu i snimim moju najnoviju dokumentarnu TV emisiju. Planirao sam voditi samo otvorene i iskrene razgovore sa studentima iz Northwestern sveučilista u Evanstonu, (u gradiću u kome živim i djelujem već punih 35. godina) iz nebiblijske i biblijske perspektive razumijevanja i gledanja o temama koje su iznimno bitne i aktualne u današnjem američkom društvu; ponajprije o demokratskom predsjedničkom kandidatu Barack Obami i njegovom kandidatu za podpredsjedničku dužnost Joe Bidenu, republikanskom predsjedničkom kandidatu John McCainu i njegovom neočekivanom izboru Guvernerke Aljaske Sarah Palin za podpredsjednicu, kao i o životu djeteta od začetka do smrti, o pobačaju, moralnosti i o ekonomiji.

Nekoliko dana prije početka snimanja TV emisije, tekst i pitanje u maloj knjižici "Our Daily Bread" koju godinama čitam ujutro nakon molitve (moja je jutarnja duhovna hrana), promjenili su moje mišljenje i sadržaj moje najnovije planirane dokumentarne TV emisije o ovogodišnjim predsjedničkim izborima Amerike. Tekst u prijevodu glasi: "Milijuni i milijuni ljudi glasovati će u Americi za političke vođe i za predsjednika SAD-a. Nakon mnogih mjeseci kampanje, govora, televizijskih političkih poruka i promocije kao i debata, svaki glasać ima prigodu kazati svome kanadidatu: "Ja sam vas izabrao!" Samo jedan od kandidata će pobijediti, ali svaki glasać ima prigodu da bira za koga će glasovati! "Svatko od nas služi nekakvog boga. Koga će te vi izabrati da bude gospodar i vladar u vašim srcima?" Miljuni i miljuni amerikanaca, među njima mnogi u svjetu, uključujući i moju braću i sestre Hrvate u mojoj prvoj domovini Hrvatskoj, kao i ogromna večina studenata iz Northwestern sveučiličta u Evanstonu vide u Barack Obami novog "svjetskog vođu" koji će, ako pobjedi na izborima, vratiti u politiku poštenje i dobro,vjeru i nadu! Kao vjernik kršćanske vjeroispovijedi i student Božje riječi, Biblije bilo mi je jasno da su ljudi u velikoj zabludi i vjeruju Sotonskoj laži o čovjeku, i nisu upoznati, naročito mladi ljudi, bilo ovdje u Americi ili u mojoj Hrvatskoj, što Bog, naš Spasitelj, Sin Božji, Gospodin Isus Krist misli o čovjeku, bilo kojem čovjeku, a njegove riječi možemo pročitati u Svetom pismu, Bibliji, koje glase:

"Nema pravedna ni samo jednoga; nema razumna, nema nikoga koji traži Boga. Svi su zastranili, zajedno se pokvarili. Nema ni jednoga jedinoga koji čini dobro. Njihovo je grlo otvoren grob, jezicima svojim varaju, zmijski je otrov za njihovim ustima. Usta su im puna kleveta i gorčine. Noge su im brze na proljevanju krvi; ruševine s bijedom na njihovim su putovima; put mira nisu priznali, nema straha Božjega pred njihovim očima!" (Rimljanima 3: 10-17)

Barack Obama novi vođa Amerike

(Nebiblijsko razumijevanje i gledanje)

Moja druga domovina Amerika i velika večina mladih studenata Northwestern sveučilišta u Evanstonu koje sam intervjuirao prigodom dvodnevnog snimanja moje najnovije dokumentarne TV emisije:"Izabrati svoga vođu / "Choosing our leader" izabrali su 4. studenoga 2008. godine mladog i neiskusnog Barack Obamu za predsjednika i novog "vođu" Amerike! U svome članku "Može li Obama promjeniti svijet?"(Jutarnji List 06.11. 2008.) iz nebiblijske perspektive razumijevanja i gledanja gospodin Davor Butković piše:(Izvađeno iz konteksta članka) "Od historijske je važnosti činjenica da je crnac, pedesetak godina od početka crnačkih prosvjeda u Alabami (gdje se crnci nisu smjeli voziti u istom dijelu autobusa kao bijelci), postao američki predsjednik. Od historijske je važnosti činjenica da je duboko kompromitiranog Georgea W. Busha naslijedio čovjek koji obečava i simbolilizira uistinu radikalne, strateške promjene, kakve Hillary Clinton nije mogla reprezentirati; Bushev nasljednik došao je iz tipičnog političarsko-obiteljskog establišmenta iz kojeg su Bushevi i Clintoni ( iako ne izvan američkog establišmenta). Od goleme je važnosti činjenica da je skoro cijeli svijet aklamacijom i eforijom dočekao izbor Baracka Obame za novog američkog predsjednika.

Naposljetku, od velike je važnosti i činjenica da su američki predsjednički izbori postali medijski spektakal zamalo ravan Svjetskom nogometnom prvenstvu. Barack Obama najveća je suvremena svjetska politička zvijezda poslije pokojnog pape Ivana Pavla Drugog. I dok sam Obamim ulazak u Bijelu kuću, kao i svjetska obamomanija nesumljivo imaju povijesni značaj, presudno je pitanje je li Barack Obama uistinu dorastao strahovito velikom zadatku koji stoji pred njim. Posve banalno rečeno, Obamina državnička i povijesna sudbina zavisi odgovora na sljedeće pitanje može li novi američki predsjednik promjeniti svijet? Vjerojatno je pretenciozno reči da će Barcak Obama promjeniti svijet, ali bi prvi crni predsjednik, vrlo vjerojatno, mogao najaviti doba velikih, suštinskih, dobrih promjena". Zaključuje gospodin Davor Butković u svome članku "Može li Obama promjeniti svijet?" iz nebiblijske perspektive razumijevanja i gledanja. Nekoliko dana kasnije gospodin Davor Butković napisao je u svome komentaru "Povratak vjere i nade" ( Jutarnji.hr - 9.11.2008 Komentari / kolumne . Davor Butković on the record.) iz nebiblijske perspektive razumijevanja i gledanja sljedeće: (izvađeno iz konteksta članka)

"Amerika i svijet tražili su promjenu, a Obama je tu promjenu najsnažnije reprezentirao. Utoliko je uvjerljivost njegove pobjede na predsjedničkim izborima sasvim lako razumljiva. Nasuprot cinizmu, poricanju i brutalnosti Busheve administracije, Obama je ponudio idealizam, vjeru i nadu. Ljudi, doslovno u cijelome svijetu, prepoznali su tu poruku, posve netipičnu za suvremenu politiku kojom dominiraju nekominikativni i neodlučni političari poput Gordona Browna, ekscentrici poput Nicolosa Sarkozya ili, pak, ljudi koji ne reprezentatiraju baš nikakav sustav vrijednosti, a osobito ne pozitivan, poput Silvija Berlusconija. Zato su miljuni i miljuni Obamin su izbor doživjeli ne samo kao izbor novog američkog predsjednika, nego kao izbor novog svjetskog vođe, koji će u politiku vratiti poštenje i dobro,vjeru i nadu! Vrlo će se brzo, za godinu ili dvije, pokazati je li uzmak cinizma i povratak nade, vjere i idealizma, što je sve sa sobom donio Barack Obama, tek kratkotrajni fenomen ili trajna snaga koja će doista pomoći efikasnijem rješavanju najvažnijih američkih i svjetskih problema!"

Peter Kuzmić, napisao je (Glas Slavonije 17.11.2008.) u svojoj kolumni "Vrijeme i vječnost" pod naslovom"Obamina odvažnost nade" sljedeće: (Izvađeno iz konteksta članka) "SAD je izborom Baracka Obame za svog 44. predsjednika stigao na željezni prag velikih promjena koje je već dvije godine tako neumorno i hrabro navješčivao ovaj politički propovjednik slobode, ravnospravnosti i nade. Zato je dobio tako neočekivano visoko povjerenje naroda, posebice mladih, inteligencije i manjina. U svom prvom postizbornom govoru Obama je poručio svijetu povratak ideala i pristupa na kojima je njegova zemlja od početka koncipirana:"svima onima koji su se pitali sjali li američka baklja jednako snažno, još samo jednom pokazali da prava snaga naše nacije ne dolazi iz moći našeg oružja, niti razine našeg bogatsva, već iz trajne snage naših ideala: demokracije, slobode, šansi i nepokoljebljive nade."

Bez ideja nema vizije

Poznata je ona biblijska izreka da gdje nema vizije narod pogiba. Bez vizije koja je prožeta i nadahnuta idealima i idejama drugačijeg i boljeg ostajemo robovi prosječnosti i prošlosti, prepušteni beziglednoj budućnosti. Vizionari su nositelji nade a Obama je tu svoju misiju i viziju najbolje artikulirao u svojoj knjizi, zaslužno globalnom bestseleru,"Odvažnost nade". Knjiga koju je napisao prije kretanja u tada bezizglednu izbornu kampanju za Bijelu kuću, otkriva nam osobu koja je ne samo sjajni retoričar, nego i pošten i pravodoljubiv čovjek izuzetne inteligencije, silne energije i rijetke karizme koju prati smirena i dostojanstvena postojanost te osjećaj odgovornosti na svim područjima života. Politika na pošteni način Obama nas u svojoj knjizi uvjerava da politika ne mora biti "prljava rabota" te na temelju svojih spoznaja zaključuje da su "birači željni nečeg drukačijeg, da su umorni od izvrtanja činjenica, od vrijeđanja i od lakonskih rješavanja složnih problema.... vjerovao sam da ih mogu privući apelirajući na njihov osjećaj za poštenu igru i na njihov zdrav razum." Iako ostaju još dva mjeseca do njegova useljenja u Bijelu kuću, Barackove ideje i zarazna poruka već uveliko vladaju umovima i skupinama bezbrojnih oduševljenih koji žele drugačiju Ameriku i miroljubivi svijet. Sada nam se valja nadati da se donekle nerelana obećanja i pomalo utopijska očekivanja ne utope u močvari ružnih realnosti." Ovim riječima završava gospodin Peter Kuzmić svoje nebiblijsko razumijevanje i gledanje o "novom vođi" zemlje u kojoj živim i djelujem već punih 38. godina i gdje sam postao biblijski "Nanovo rođen" kršćanin!

Istina o današnjem sveopćem stanju u Hrvatskoj i današnjim vođama Hrvata

Zbivanja u Hrvatskoj ne slute na dobro. Danas, sedamnest godina nakon nezaivisnosti izborene i plačene tisućama života, malo je toga onako kako smo to zamišljavali na početku puta. Osjećaj da se stvari ne kreču onako kako bi trebale nalaze se svugdje; među Hrvatima u domovini kao i među iseljeništvom, od Sjeverne Amerike do Australije i od Južne Amerike do Europe. Polet i jedinstvo koji su devedesetih bili gotovo opipljivi zamjenio je osjećaj bespomoćnosti koji pomalo prelazi u beznađe. Što se to dogodilo s Hrvatskom koju smo željeli a koja se pretvorila u državu nesuvisle unutrašnje i vanjske politike i žrtvu sukobljenih i podzemnih međunarodnih interesa, država bez ponosa i samopoštovanja? Državu rasprodanu i vođenu, umjesto interesom naroda, osobnim ambicijama i interesima nekih od najmračnijih likova novije hrvatske povijesti? Ovo pitanje treba postaviti danas jer već sutra možda neće biti nikoga da na njega dade odgovor. Illi još gore, bit će ih, ali će za odgovore biti kasno jer će nas sadašnji put odvesti predaleko prema propasti. Tijekom proteklih deset godina Hrvatsku su vodile tri vlade. Hrvatska je prošla kroz privatizaciju državnih poduzeća čija je svrha bila pretvoriti je u mali, ali jaki južnoeuropski centar koji bi služio kao primjer uspješnog stvaranja tržišne ekonomije.

Uza sve te znakove koji su mogli značiti promjene u pozitivnom smjeru. Hrvatska je danas država bez onog značenja koje je mogla imati kad je krenula na put. Hrvatska je danas bojno polje istih onih sila i interesa koji su još od početka dvadesetog stoljeća na najgori mogući način određivale sudbinu države i hrvatskog naroda! Hrvatska je država premrežena privatnim interesima korumpirane političke elite i međunarodnih financijskih krugova čiji trenutni kratkoročni i pragmatični interesi ne ostavljaju ni mrvice na stolu s kojeg ćemo sutra jesti. i konaćno, Hrvatska je danas u šakama boraca za potpunu slobodu i totalnu demokraciju ali to su isti oni borci koji su imali vlast do 1990 uskračujući tu istu demokraciju svima osim državnom političkom aparatu. Današnja demokracija ima najglasnije zagovornike među onima koji do 1990 nisu za nju htjeli ni čuti! Drugim riječima, Hrvatska je danas država koja ne zna ni zašto ni kamo ide. Briga pojedinca u pozadini je političkog interesa elite za čim bržim ulaskom u Europsku uniju, pod svaku cijenu! Politička elita danas u Hrvatskoj ima gotovo potpunu kontrolu nad javnim mišljenjem i slobodu da prikazuje i intrepetira to mišljenje prema vlastitim potrebama. Sve novine od značaja, dakle one koje se više čitaju, jednakog su profila, uz vrlo rijetke i nesuvisle pokušaje nadzora nad političkom elitom koji se svode na povremene i pažljivo vođene skandale kako bi se pažnja javnosti skrenula s pravih tema! (Portal-Hrvati AMAC. 23.10.2008. "Hrvati, za koga ćete glasovati na izborima". Autor teksta se nije potpisao.)

Dragi moji domovinski i iseljeni Hrvati nedajte se zavaravati Sanaderovom vatrenošću ili Milanovićevim šarmom "novog lica". Imao sam dva osobna susreta s gospodinom Ivo Sanaderom. Prvi moj susret s Ivo Sanaderom bio je u svibnju 1994. godine prigodom javnog skupa u Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu koji sam dokumentirao TV kamerom, a drugi puta sedam godina kasnije, 18. studenoga 2001. godine kada je gospodin Ivo Sanader (ovaj puta kao daleko iskusniji političar i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice) posjetio po drugi puta Hrvatsku zajednicu Chicaga, i tom prigodom imao sam s njim opširan TV intervju za moj "The Croatian Perspective" TV program u Chicagu. Gospodin Ivo Sanader je po mome osobnom mišljenju čovjek koji jedno misli, drugo radi a treće govori! Prije nekoliko dana pročitao sam na portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća izjavu gospodina Zorana Milanovića, sadašnjeg predsjednika SDP-a koju je izrekao na jednom predizbornom skupu u Osijeku prije godinu dana, a ona glasi: "Bitno je da odluku o tome tko će donositi zakone u Hrvatskom saboru donosimo mi u Hrvatskoj, a ne Novi Zeland, Australija ili neka treća država. Nemam ništa protiv ljudi koji ne žive u Hrvatskoj, smatram ih partnerima i bliskima, ali oni ne dijele sudbinu ove zemlje!" Ovdje nije potreban komentar. Neka mu dragu Bog, naš Spasitelj, Sin Božji, Gospodin Isus Krist oprosti na ovim riječima, jer gospodin Zoran Milanović zaista nezna što govori!

TV emisija "Otvoreno"

Da spomenem i nedavnu TV emisiju "Otvoreno" gdje je tema bila: "kakv bi trebao ili morao biti novi "vođa" ili predsjednik Hrvatske, nakon gospodina Mesića?" Gosti emisije i intervjuirani građani na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu govorili su iz nebiblijske perspektive razumijevanja i gledanja, osim kolumniste "Glasa Slavonije" gospodina Ivice Šole, koji je govorio iz biblijske perspektive razumijevanja i gledanja! Iako je vjerojatno jedan veoma mali broj gledatelja koji su gledali i pratili TV emisiju razumijeli o ćemu gospodin Ivica Šola govori, jer u Hrvatskoj, nažalost, što je istina, veoma mali broj ljudi čita i razumije Sveto pismo, Bibliju, Božju riječ, biblijske riječi poruke koje je gospodin Ivica Šola tako lijepo objasnio, ne će ostati bez ploda! Činjenica je, da je nama danas teško vjerovati ljudima koji nas vode, postali smo skeptični prema tim ljudima. Zašto? Cinični ljudi danas pobjeđuju. Mi sve manje i manje vjerujemo ljudima. U vrijeme kao što je danas u svijetu i kod nas u Hrvatskoj, kada sve pođe nizbrdo, u vrijeme ekonomskih kriza i velikih problema, specijalno kada smo osobno pogođeni, tada postajemo još više skeptični i cinični! To je upravo vrijeme kada trebamo imati povjerenje u ljude među nama koji nas vode. Međutim, današnji ljudi koji nas vode oni govore sve samo ne istinu. Umjesto da kažu da su pogriješili, oni lažu na milje i kilometre: Izmišljavaju sve moguće i nemoguće kako nebi kazali istinu. Da je kojim slučajem Richard Nixon priznao istinu o svojoj laži, on bi bio slavljen kao heroj u Americi! Daleko je bolje i pametnije priznati laž odmah, nego je skrivati i ne priznati je!

Uzori

Da li danas imamo, ili nam možda dolaze vođe iz sljedećih kategorija društva; mladih ili starih ljudi, političara, poslodavaca, sportaša, učitelja i trenera koji su nam istinski uzori i koji su oni? Na prvom mjestu uzora trebao ili trebala bi biti osoba iz naše najbliže blizine, obiteljski član. Zatim dolazi učitelj i trener. Sljedi vođa iz naše zajednice ako je mlad čovjek ili poslovni vođa gdje radimo. Naši najbolji i najkvalitetniji uzori, kako sam već spomenuo, trebaju nam doći iz naše neposredne blizine, jer njih najbolje poznajemo. Naši problemi stvaraju se kada tražimo ljude koje ne poznajemo da nas vode, i koji nam dolaze izvan naše zajednice. Činjenica je, mi neznamo pravu istinu o njima i da li su vrijedni i zaslužuju da nas vode. Pouku koju možemo naučiti iz ovoga jest, da tražimo "vođe" među onima koji su nam najbliži i koje zaista dobro poznajemo i znamo da imaju odlike i kvalitete istinskih "vođa"!

Najbolje vođe i zaključak

(Biblijsko razumijevanje i gledanje istinskih i najboljih vođa)

Ponizni ljudi su najbolji vođe! Pojedinci koji znaju kontrolirati svoj veliki ljudski ego. To je odlika najboljeg od najboljih vođa! Oni znaju što drugi neznaju, da najvrednije stvari u životu mogu ostvariti se samo uz pomoć drugih ljudi. Njihovom milošću i suradnji. To je što čini prave vođe poniznim! Iskrenost je daleko najvažnija odlika pravoga vođe. Bez obzira odakle je pojedinac i kojoj udruzi pripada ili ne pripada, iskrenost je na prvom mjestu koji ljude vole vidjeti kod vođe! Osobna odgovornost,pouzdanost vođe, nadahnuće i dinamičnost vođe i iskren vođa okrenut prema naprijed! To su odlike, kvalitete koje moramo tražiti i vidjeti u pojedincima koji nas žele voditi u bilo čemu, a one se ne dobivaju našim rođenjem automatski, već se usklađuju i ostvaruju postepeno, neumornim trudom i radom, godinama osobnog žrtvovanja i vjerom u Boga, našega Spasitelja, Sina Božjeg, Gospodina Isusa Krista.

Da li te ljudske odlike i kvalitete o kojima ovdje pišem iz biblijske perspektive razumijevanja i gledanja posjeduje Ivo Sanader, Zoran Milanović i mnogi drugi današnji Hrvatski političari ili moj novi "vođa" u Americi gospodin Barcak Obama? Prosudite sami! P.S. Davne 1978. godine ja sam izabrao svoga "vođu". U to vrijeme odlucio sam da: "Ja i moj dom služit čemo jahvi!" (Josua 24:15) Vjerom sam prihvatio Boga, Sina Božjeg, Gospodina Isusa Krista za svog osobnog Spasitelja! U Svetom pismu, Bibliji, Božjoj riječi piše što to znaći: "Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor, staro je nestalo, novo je nastalo!" ( 2 Korinčanima 5,17) To su su razlozi zašto ovo cijelo vrijeme pišem, produciram i snimam TV emisije iz nebiblijske i biblijske perspektive razumijevanja i gledanja? Božja neizmjerna ljubav i iskrena ljubav prema mom hrvatskom narodu, koja je plod istinske vjere u Boga, našega Spasitelja, Sina Božjeg, Gospodina Isusa Krista, motivirala me ovih 40. godina da bez ikakvih novčanih naknada ili nagrada, priznanja i bez razumijevanja mojih sunarodnjaka Hrvata, ali u suradnji sa mojom suprugom Jagicom ( s kojom sam u braku punih 43 godine) uporno i disciplinirano dokumentiram i svjedoćim filmskom i TV kamerom život iseljenih hrvata, njenih vjerskih zajednica i njihovim društvenim, političkim, kulturnim i sportskim udrugama, kao i pojedinim ljudima Hrvatima i Hrvaticama!

Zvonko B. Ranogajec

{mxc}