Komentar Ivana Miklenića "Podobnost ili sposobnost" (Glas Koncila 4. 9. 2008.) za mene osobno je "upozoravajuće ali i spasonosno Božje zrcalo istine" u današnjem suvremenom hrvatskom društvu! Zaista, htjeli mi vjerovati ili ne došlo je vrijeme kada moramo otvoreno i javno govoriti pisati i dokazivati argumentirano istinu, jer istina oslobađa čovjeka i naciju (Hrvatsku). Nedavno je jedan veoma poznati političar i javna osoba u Hrvatskoj izjavio na državnoj televiziji da uzroci moralne krize i njenih posljedica u Hrvatskoj ( ja bih ovdje dodao i moralno-političku podobnost u hrvatskom društvu) proizlaze iz činjenice da u Hrvatskoj nema ni jednog čovjeka koji bi imao hrabrosti reći istinu! To jednostavno nije točno, jer čovjek koji zna istinu (u ovom slučaju Ivan Miklenić) njemu nije potrebna hrabrost kazati istinu!

Izvadeno iz konteksta komentara "Podobnost ili sposobnost", gospodin Ivan Miklenić piše: "Pojam tzv. moralno-političke podobnosti relikt je iz doba tzv. socijalističkoga društva i komunističkog režima a označavao je skup ideološko- političkih uvjerenja, vjernosti i angažiranosti po kojem se određivala pripadnost vladajućoj i povlaštenoj klasi. Gotovo isključivo moralno-politički podobni mogli su se nadati mjestu u strukturama državnih, partijskih, vojnih, policijskih i inih vlasti, odnosno mogli su uživati blagodati povlaštene manjine u onodobnom društvu. Svi drugi, koji se nisu uklapali u tadašnje koncepte moralno-političke podobnosti,"uživali" su tretman od podnošljivih do unutarnjih neprijatelja.

Postojanje te tzv. moralno-političke podobnosti gotovo pet desetljeća uvjetovalo je na cijelom prostoru bivše savezne države stvaranje mentaliteta po kojem nije važno odlikuje li se građanin po radu, upornosti, stručnosti, umješnosti, kreativnosti, sposobnosti i poštenju, nego odlikuje li se idealosko-političkim uvjerenjem na liniji. Samo za one koji su bili moralno-politički podobni vrijedilo je odlikuju li se i po radu, upornosti, stručnosti, umješnosti, kreativnosti i sposobnosti da bi onda više napredovali, a svi tzv. nepodobni, pa makar bili i najizvrsniji, nisu imali nikavih izgleda za stvarni prosperitet.

Premda se u suvremenom hrvatskom društvu izvana mnogo toga promjenilo, bilo bi naivno misliti da se to društvo u tako kratkom roku uspjelo osloboditi nasljedenoga mentaliteta u kojem jedno od ključnih mjesta pripada upravi tzv. moralno-političkoj podobnosti (premda se ne može reči da je baš autetntična nekadašnja podobnost potpuno iščeznula) , ali jest činjenica da su uz tu staru stvorene i nove ideološko- političke paradigme i da mnoge skupine u suvremenom hrvatskom društvu i dalje funkciniraju upravo po modelu ili kriteriju podobnosti. Zbog toga gotovo svi oni koji se nisu svrstali u neke od tih određenih skupina, bez obzira bili oni najbolji na svijetu na nekom svom području zanimanja, nemaju nikakvih izgleda za prosperitet u hrvatskom društvu.

Za hrvatsko društvo tragično je što se političke stranke uvelike ravnaju po modelu nekadašnje Partije ili po modelu ponašanja i odnosa u izvrsnoj državnoj politici na vlasti. Ako se političke stranke stvarno ne demokratiziraju u sebi i ako ne svladaju mentalitet podobnosti i poslušništva, hrvatsko društvo bit će osuđeno da ga vode osrednji, premalo kompetentni političari, jer za sve one stvarno sposobne, kreativne, stručne i slobodne ljude u političkim strankama nema potrebe niti mjesta!" Zaključak iz biblijske perspektive razumijevanja i gledanja Moja je molitva i nada kao vjernika krscanske vjeroispovijedi i Hrvata da će čitatelj ovih redaka nakon što ih pročita možda malo jasnije razumijeti što je to u nama Hrvatima da povijesno smo sami sebi najveći neprijatelji! Spomenuti komentar gospodina Ivana Miklenića "Podobnost ili sposobnost" uistinu je upozoravajuće, ali i spasonosno Božje zrcalo istine! Ja ipak ovdje neću iznositi vlastito stajalište nego biblijsku perspektivu razumijevanja i gledanja o čemu gospodin Ivan Miklenić piše u svome komentaru "Podobnost ili sposobnost" u Glasu Koncila.

Ako želimo da se moralno-političke podobnosti u suvremenom hrvatskom društvu promjene, motivacija Hrvata mora se temeljiti na Božjoj riječi! Ovdje nema mjesta manipuliranju, nadmudrivanju ili filozofiranju u bilo kojem obliku! "Trebaš se nanovo roditi" kaže Sveto pismo. (Ivan 3,3) To je temelj! U protivnom Hrvati će i dalje raditi kao što su radili i do sada, bez obzira na marljive, stručne, kreativne, izvaredno kvalitetne, briljantne i genijalne pojedince. Mi možemo ignorirati Sveto pismo i ne vjerovati Božjoj riječi, koja nam nepokoljebljivom sigurnošću stavlja istinu pred oči. Sve tvrdnje nevjernika ne mogu pobiti, pa makar se netko od njih i čvrsto držao svojih stajališta. To ništa ne mijenja činjenice o kojima Sveto pismo govori. Mi možemo ne vjerovati u Boga, našega Spasitelja, Sina Božjeg, Gospodina Isusa Krista, ali to ne znaći da ON ne postoji! Bez obzira na to koliko se ljudi u Hrvatskoj izjasnilo kršćanima, katolicima, Hrvatska neće biti ništa više kršćanska nego što je danas, jer problem je kudikamo dublji i složeniji od toga. Problem leži u duhovnosti hrvatskih građana!

Zvonko B. Ranogajec,
Kršćanski TV producent

{mxc}