Zoran Vukman u Hrvatskom slovu piše o sve primjetnijem fenomenu apatije koja je zahvatila hrvatsko društvo u cjelini. Pa iako za takvo stanje evidentno postoji mnogo uzroka, (dovoljno je pogledati samo događaje kroz posljednja dva tjedna) konstatira kako je taj princip izrazito negativan za razvoj društva i zapravo pogoduje prventsveno onima koji su tu i takvu svijest stvorili". Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća objavio je u petak, 17. listopada 2008. godine članak gospodina Zorana Vukmana ( Hrvatsko slovo) pod naslovom:"liječenje smislom". Članak donosim u cijelosti iz razloga što autor članka piše velikim dijelom iz nebiblijske perspektive razumijevanja i gledanja Hrvatskih medija o sivilu i nemoralu, i o društvenom pesimizmu u današnjem Hrvatskom društvu. U zaključku ovoga moga članka ja neću iznositi svoje osobno stajalište, nego biblijsku perspektivu razumijevanja i gledanja članka gospodina Zorana Vukmana "liječenje smislom", koje bi nama Hrvatima moralo biti upozoravajuće, a ujedno i spasonsono Božje ogledalo istine!(Z.B.Ranogajec)

 

 

"Zbog čega je John McCain izabrao razmjerno neiskusnu Sarah Palin? Po mojoj procjeni, iz čiste dešperatnosti. Ako im se smiješi pobjeda, onda političari u pravilu igraju na sigurno. Ako su svjesni da bi mogli lako izgubiti, onda su spremni "baciti kocku, pa što bude". McCain bi izbore mogao vrlo lako izgubiti-toga su svjesni najviše u njegovom, vlastitom taboru-i zato se odlučio za "šokantan" izbor. Potpuno nepoznata političarka stupila je na nacionalnu scenu- spremna ili ne, vidjet ćemo uskoro- a javnost se ne može oteti dojmu da Sarah Palin duguje svoju kandidaturu činjenici što je Barack Obama proljetos ne samo porazio već, i ponizio Hillary Clinton. A time i dobar dio Amerikanki - misle republikanci, koji se nadaju da će zbog spola svoje kandidatkinje ušićariti dodatne glasove. Da sam žena, moram priznati da bi me takva logika vrijeđala!" Napisao je novinar i producent Glasa Amerike u Washingtonu gospodin Bojan Klima (Večernji List, 1.9.2008) u svome blogu "Washington Rocks" pod naslovom:"Jadna Sarah Palin -"McCainov Dick Cheney"!(Z.B.Ranogajec)

 

 

Informacije su jedan od veoma značajnih preduvjeta za razvoj društva kao cijeline. Da li hrvatski čovjek, sadašnji vodeći političari na čelu s premijerom Hrvatske vlade dr. Ivo Sanaderom, i pojedinci (Vladimir Drobnjak i mnogi drugi koji pregovaraju o ulasku Republike Hrvatske u Europsku uniju) imaju "prave" informacije o Europskoj uniji? Mi, Hrvati, imali smo u prošlosti, a imamo i danas, gledajući iz nebiblijske perspektive veliki broj "dobrih", izvaredno informiranih, kvalitetnih i iznimno inteligentnih pojedinaca na svim poljima djelatnosti, kako u domovinskoj, tako i u iseljenoj Hrvatskoj. Bez obzira na sve ove kvalitetne i intelektualne ljude, htjeli mi priznati ili ne, Hrvati su stoljećima tražili "prave" informacije, isključivo intelegentnošću, akademskom naobrazbom i ljudskim razumijevanjem. Mnogi i danas traže način na koji će utirati svoj vlastiti put u budućnost i koji će uglavnom ovisiti o njima samima, bez Boga.(Z.B.Ranogajec)

 

 

Zvonko B. Ranogajec moje je ime. Kršćanski sam TV producent. Došlo je vrijeme da otvoreno i argumentirano dokazujemo istinu, jer istina oslobađa čovjeka i naciju (Hrvatsku). Ovdje je riječ o odnosima i suradnji između domovinske i iseljene Hrvatske putem televizije. Mudro je i pametno ponavljati činjenice koje mi Hrvati jednostavno nesmijemo ignorirati. Ja ipak ovdje neću iznositi samo vlastito stajalište nego i biblijsku perspektivu razumijevanja i gledanja o ovoj od nacionalnih interesa temi za domovinske i iseljene Hrvate. Ponoviti ću činjenicu koja je vama dobro poznata. Dokumentacija u riječi i slici, televizija, informira i dokazuje dijela pojedinaca i udruga i da su informacije jedan od važnih preduvjeta za razvoj društva kao cijeline. Postojanje i dostupnost informacije su veoma značajni preduvjeti za svako društvo i njihov razvoj. U ovome slučaju o toliko potrebnim i pravilnim odnosima i suradnji između domovinske i iseljene Hrvatske putem televizije. Bez obzira na različita stajališta, htjeli mi priznati ili ne, zahvaljujući Hrvatskoj državnoj televiziji i HTV-u Hrvati izvan domovine bili su i jesu kao nikada do sada u svojoj povijesti informirani riječju i slikom o domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj! To je činjenica!(Z.B.Ranogajec)

 

 

U razdoblju od 2001. do 2006 godine broj prijava zbog nasilja u obitelji se udeseteroustručio u Hrvatskoj, a podaci o spolnoj strukturi počinitelja govore da su nasilnici u 97 posto slučajeva muškarci, pokazuje istraživanje "Nasilje u obitelji 2001-2006." Dubravke Rogić-Hadžalić i Jadranke Kos, koje je objavio Državni zavod za statistiku. Što misliti o toj temi? Moramo se i te kako zamisliti, jer nasilje u obitelji dovodi do razvoda brakova, a obitelj je temelj čovjekova razvoja! Zašto su se nasilja u hrvatskim obiteljima udeseteroustručila zadnjih godina? Zašto je to tako? Obitelji su izgubile smisao za obiteljsku zajednicu, jedan je od mnogih odgovora na pitanje; "zašto je to tako?". (Z.B.Ranogajec)

 

 

Komentar Ivana Miklenića "Podobnost ili sposobnost" (Glas Koncila 4. 9. 2008.) za mene osobno je "upozoravajuće ali i spasonosno Božje zrcalo istine" u današnjem suvremenom hrvatskom društvu! Zaista, htjeli mi vjerovati ili ne došlo je vrijeme kada moramo otvoreno i javno govoriti pisati i dokazivati argumentirano istinu, jer istina oslobađa čovjeka i naciju (Hrvatsku). Nedavno je jedan veoma poznati političar i javna osoba u Hrvatskoj izjavio na državnoj televiziji da uzroci moralne krize i njenih posljedica u Hrvatskoj (ja bih ovdje dodao i moralno-političku podobnost u hrvatskom društvu) proizlaze iz činjenice da u Hrvatskoj nema ni jednog čovjeka koji bi imao hrabrosti reći istinu! To jednostavno nije točno, jer čovjek koji zna istinu (u ovom slučaju Ivan Miklenić) njemu nije potrebna hrabrost kazati istinu! Izvadeno iz konteksta komentara "Podobnost ili sposobnost", gospodin Ivan Miklenić piše: "Pojam tzv. moralno-političke podobnosti relikt je iz doba tzv. socijalističkoga društva i komunističkog režima a označavao je skup ideološko- političkih uvjerenja, vjernosti i angažiranosti po kojem se određivala pripadnost vladajućoj i povlaštenoj klasi. Gotovo isključivo moralno-politički podobni mogli su se nadati mjestu u strukturama državnih, partijskih, vojnih, policijskih i inih vlasti, odnosno mogli su uživati blagodati povlaštene manjine u onodobnom društvu. Svi drugi, koji se nisu uklapali u tadašnje koncepte moralno-političke podobnosti,"uživali" su tretman od podnošljivih do unutarnjih neprijatelja.(Z.Ranogajec)

 

 

Da li je Biblija ljudska knjiga ili je Božja sveta knjiga? Ljudski gledano Biblija je obična ljudska knjiga pisana ljudskom rukom. Svaka stranica i stil pisanja djeluje ljudski, ali u Bibliji nalazimo više od 1500 puta gdje piše jasno i glasno da je to Božja riječ! Odgovor na pitanje da li je Biblija ljudska knjiga ili Božja sveta knjiga glasi; Biblija je ljudska i Božja knjiga! Bibliju su pisali ljudi nadahnuti božanskom mudrosti i posebnom objavom, stoga Bog govori izravno kroz Bibliju. Biblija jedina pruža potpunu istinu o Isusu Kristu, spasenju i vječnom životu. Biblija je pouzdana, a sljedeći zapise Svetog pisma doista susrečemo Boga spoznajući da Biblija objavljuje istinu o Bogu i to autoritetom koji ne posjeduje niti jedna druga knjiga. A taj je autoritet nesumnjivo ishod Božje moći. Biblija je kristocentrična: sve što je Bog namislio prije postanka svijeta ispunjava se u Isusu Kristu, koji je vrhunac svega, jer je po njemu sve stvoreno i sve podloženo njegovim nogama. Potpuna istina Biblije otkriva se tek vjerom u Spasitelja Isusa Krista, kada onaj isti Duh koji je nadahnjivao pisce Biblije pomaže u razumijevanju i spoznaji. Božja nam riječ nedvosmisleno iskazuje činjenicu grešnosti svakog čovjeka i nesposobnosti samospasenja, čime je sav ljudski rod jednako ovisan o Božjoj milosti za spasenje. A Bog zbog svoje ljubavi prema čovječanstvu želi da se svi spase i dođu do spoznaje istine, pa je žrvtovao svojeg Sina da umre zastupničkom smrću da ne pogine niti jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni. (Z.B.Ranogajec)

 

 

Zvonko Bušić rođen je 1946. godine u hercegovačkom selu Gorice. U ranom djetinstvu dobio je nadimak Taik je je tako izgovarao riječ "čovik". Osnovnu školu završio je u Gorici, gimnaziju u Imotskom. Studirao je slavistiku u Zagrebu. Potkraj 60-ih godina našao se kao politički emigrant u Beču, Austrija. Tamo je upoznao američku studenticu Julienne Eden Schultz. Godine 1976. s njom i trojicom prijatelja - Petrom Matanićem, Slobodanom Vlašićem i Franom Pešutom - oteo je, bez oružja, putnički zrakoplov na liniji New York - Chicago. Nakon otmice zatražio je da američki tisak objavi njegov proglas koji prikazuje stanje hrvatskoga naroda u Jugoslaviji i poziva na uspostavu saomstalne hrvatske države. Zahtjev je podupro upozorenjem na bombu ostavljenu ( s uputama o deaktiviranju) u pretincu željezničke postaje Grand Central u New Yorku. Zatim je zrakoplov okrenuo prema Europi. Kanio je iz njega baciti rečeni proglas nad Lodonom, Parizom, Zagrebom i Splitom. Američki je tisak pod pritiskom vlasti objavio proglas. No dogodila se nesreća. Pri demontiranju bombe poginuo je policajac. Otmičari su se u pariškoj zračnoj luci Charles de Gaulle nakon pregovora predali policiji. U Americi su godine 1977. osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne. Taik i Julie osuđeni su na doživotni zatvor, s pravom na pomilovanje, a Matanić, Vlašić i Pešut na 30. godina zatvora. Svi osim Taika odavno su na slobodi. Supruga Julienne čekala je i dočekala, poput Penelope, svoga Odiseja Taika koji nije lutao morima, nego je 32 godine odležao u najstrože čuvanim zatvorima SAD-a. 14. srpnja 2008. godine nakon 32 godine sprovedene u američkom zatvoru, Zvonko Bušić, jedan od najpoznatijih hrvatskih zatočenika vratio se natrag u svoju toliko voljenu domovinu Hrvatsku!(Z. Ranogajec)