Prof. dr. sc. Jerzy Przystawa je jedan od vodećih poljskih intelektualaca koji su se kao članovi Solidarnosti svojedobno borili za demokratizaciju Poljske, i koji se sve od tada zalaže za što bolje rješavanje društvenih, obrazovnih i političkih problema te zemlje.Przystawa je nedavno boravio u posjetu Hrvatskoj i održao nekoliko popularnih predavanja iz fizike. Uz njih, održao je i na Institutu Ivo Pilar zapaženo predavanje na temu novije poljske povijesti, odnosno puta kojeg je ova zemlja napravila unazad zadnjih dvadeset godina. U nastavku donosimo zaključni dio teksta o borbi današnje Poljske, kao članice Europske unije, za očuvanje svoga nacionalnog i kulturnog identiteta. Vjerojatno će mnogi čitajući tekst primijetiti frapantnu sličnost između stanja u današnjoj Poljskoj i Hrvatskoj, što ukazuje na činjenicu kako je borba za nacionalni i kulturni identitet problem koji prožima općenito Istočnu Europu, nekada isporučenu Staljinu, a sada usisanu dobrim dijelom unutar granica Europske unije. Drugim riječima, jasno je da je na djelu vrlo široki proces rastapanja nacionalnih zemalja koje svoje interese ne znaju sačuvati, ali je isto tako točno kako svaka akcija ima svoju reakciju, gdje bi ovo drugo Hrvatima danas sutra moglo ići na ruku.(mm)

Poljska borba za nacionalni i kulturni identitet

Cjelokupan sustav vrijednosti koji se mogao iskoristiti kao značajka poljskog nacionalnog identiteta izokrenut je ili odbačen. Zamijenjen je zakonikom političke korektnosti:

Kad pogledamo ovaj Zakonik korektnog političkog razmišljanja odmah primijetimo da je to upravo isti Zakonik koji su nam Sovjeti pokušavali silom nametnuti i prisiliti nas da ga prihvatimo kroz gotovo pola stoljeća! (U stvari, to je isti Zakonik koji su ruski i pruski carevi propagirali u Poljskoj kroz više od stoljeća.) Razlika je u tome što je umjesto EU stajao Sovjetski Savez, što izvor mudrosti nije bio Bruxelles nego Moskva, te što jezik uljuđenih ljudi nije bio engleski nego ruski.

To je velik i izraziti zahtjevan izazov za Poljsku i domoljubne Poljake i njihovu religiju domoljublja. Učinkovito smo se borili s takvim Zakonikom kad je dolazio iz Rusije. Mrzili smo sve rusko i instinktivno smo odbijali sve što je s te strane dolazilo. Komunizam je dolazio iz Rusije i stoga je bio odbačen. Nitko ne zna što bi se dogodilo da je bio uvezen sa Zapada, posebice iz Amerike. No, došao je iz Rusije, te stoga nije mogao pronaći uporište ili podršku u Poljskoj. Taj novi-stari Zakonik dolazi s druge strane. Prihvaćen je kao dašak svježeg zraka, kao dašak europske kulture i uljudbe, kao stvarna sloboda!

Izgleda da je učenje Novog zakonika učinkovito. Poljake se uspješno uvjerilo u njihovu nezrelost, nedovoljnu kakvoću i nedovoljnu sposobnost postizanja modernih standarda. Oko tri milijuna poljske mladeži nedavno je napustilo Poljsku tražeći drugdje bolju priliku. Izgleda da su robovski rad na ulicama Londona i Dublina stavili ispred uporabe svojih sposobnosti i nadarenosti za promjenu vlastite države. Oni znaju vrlo malo, ili čak ne znaju ništa o svojoj velikoj tradiciji demokracije, o načinima na koje su izgrađene Prva i Druga Republika. Duga tradicija naraštaja koji su se žrtvovali u borbama s inozemnim ugnjetačima i osvajačima, njihovi nacionalni pokreti ismijavani su i prikazani kao primjeri nacionalne gluposti i kao ništa više od tek besmislenog prolijevanja krvi. Poznata je i priznata činjenica da ocjena koju Poljaci daju sami sebi mnogo niža čak i od načina na koji nas naši neprijatelji doživljavaju i ocjenjuju. Mladež Poljske ne vidi razloga zbog kojeg bi bili ponosni što su Poljaci.

To je sve, naravno, povezano s obrazovanjem i s cijelim obrazovnim sustavom. Kao što se sjećamo, Druga je Republika podigla društveni položaj učitelja na vrh nacionalne ljestvice. Biti učitelj bilo je poštovano i časno, i ponosni poljski učitelji odgajali su ponosne i domoljubne poljske učenike i studente. Učitelji su u komunističkoj poljskoj postali su društveni izopćenici, a isto se nastavlja u Trećoj Republici. Nije došlo ni do kakve promjene društvenog položaja učitelja, čak je postao i gori. Ne čudi stoga da nisu ponosni na svoj položaj i posao, i da ne mogu poticati ponos i ljubav za domovinu kod svojih učenika. Poljska je postala arenom nečuvenog obrazovnog huliganstva. Ugrađeni su lažni zapadni standardi, oni koji se temelje na lažnoj ideji slobodnog tržišta u obrazovanju. Ako je obrazovanje tržišni proizvod tržišta poput automobila ili krastavca, tada je prirodno da ljudi traže proizvod koji je najjeftiniji i kojeg je najlakše steći. Isti komunistički poučavatelji Sovjetskog zakonika vrijednosti odjednom su dobili priliku prodavati svoje sposobnosti na tržištu i broj akademskih ustanova gotovo se preko noći učetverostručio. Na većini tih novih učilišta studenti mogu kupiti akademske diplome uz malo rada i napora. Nije čudno da se mladi naraštaji ne će mučiti studiranjem prirodnih znanosti. Posebno onih teških poput fizike ili matematike, kad mogu lako dobiti diplome iz predmeta kao što su “Marketing i upravljanje”, “Poslovanje i financije”, “Politologija” na mnoštvu visokih “učilišta” koja se dobro uklapaju u moderna vremena.

Sada prolazimo kroz najteže razdoblje naše povijesti. Samo postojanje Poljske ugroženo je do razine kao nikada ranije. Želio bih na ovom mjestu citirati Józefa Mackiewicza. Kad se usporedi njemačka okupacija Poljske s onom sovjetskom, rekao je: “Nijemci ubijaju naša tijela, Sovjeti ubijaju našu dušu.” Izgleda da Sovjeti nisu uspjeli u svojoj nakani i da su kapitulirali. Kao posljedica, naša duša i duh su u većoj opasnosti nego ikada.

Prof. dr. sc. Jerzy Przystawa 

{mxc}