Profil Predsjednika RH – kakvog trebamo!?

 

Pred nama su izbori za Predsjednika RH. - Kakvog ćemo predsjednika dobiti, a kakvog bismo zapravo trebali imati!? Pri tome, u razmatranju toga, unaprijed moramo zanemariti onu poznatu izreku – Narod ima vlast takvu kakvu zaslužuje. Makar su Ustavom RH predsjedničke ovlasti poprilično ograničene, to još uvijek ne znači da taj politički položaj u ustrojstvu RH nije važan. Možda mislimo da nije važan jer se u zadnjih desetak godina ne nalazimo u nemirnim vremenima. Predsjednik Republike je i nominalno njena prva osoba i u politički turbulentnim vremenima, a koja mogu nastupiti svaki čas, jer se to nikad ne zna – može imati sudbonosnu ulogu za budućnost naroda – i onu dobru, ali nažalost i onu lošu.

HrvatiA u razmatranju svega toga polazimo od stajališta – da Hrvatska zaslužuje imati pravu osobu za svog predsjednika u narednom mandatu. Ona to zaslužuje zbog svoje povijesti, zbog svoga novovjekog mučeništva, ali i zbog svoje budućnosti, zbog učvršćenja njenih političkih, gospodarskih, kulturnih, znanstvenih, moralnih, pa i vjerskih temelja, zbog učvršćenja i njenog međunarodnog položaja i legitmiteta.

Predsjednik je i kapetan i kormilar nacionalnog svenarodnog broda, i nimalo nije svejedno u čije se ruke stavlja to kormilo, a poglavito u vremenu mogućih političkih turbulencija i u zemlji, ali i usvijetu koje se itekako mogu dogoditi, odraztiti i na položaj Hrvatske. Jer u politici se greške ne opraštaju.

Kad nacija izabere svog predsjednika, tada se je, poput broda na moru, na jedan mandat vezala za stup. Taj stup može biti čvrst, ali povijest svijeta pokazala je, ne jednom, da taj stup može biti iznutra itekako truo... ! (Ima nešto trulo u državi Danskoj). I što onda!? Što bi budući predsjednik RH, kao svenarodna ikona, trebao u narednom mandatu činiti i koje probleme razriješiti ili inicirati njihovo razrješenje?!

Mislim, prije svega, da je konačno sazrelo vrijeme da se sa Hrvatske skinu lažne stigme koje su je pratile do dan danas – stigme povijesno zločinačke nacije i nacije genocidnosti i sl. Što su njeni neprijatelji, i unutarnji i vanjski, toliko zlurado, i gotovo u potpunosti lažno, proširili po čitavom svijetu. Pri tome koristeći situacije iz II. svjetskog rata i Domovinskog rata umotane u višeslojni celofan laži i neistina ili poluistina. Treba joj skinuti te lažne stigme i otkriti njene istinske stigme, stigme mučenika, stigme mučeničke nacije, koja je oblivena krvlju svojih bezbrojnih mučenika, kao rijetko koji narod u svijetu, kako onih iz II. svjetskog rata, poraća, jednako tako i iz Domovinskog rata.

Kako predsjednik Republike predstavlja nacionalnu ikonu, on se treba punom nutrinom svoje duše boriti da se konačno očisti lice, lice njegove vlastite domovine i vlastite nacije od te nabacane ljage od strane onih koji su je više od sedamdeset godina neprekidno blatili i ne samo blatili već bili i njeni mučitelji u ovom ili onom obliku, u ovom ili onom vremenu. A to blaćenje je i dalje u kontinuitetu, pa čak trenutno i sa samog njenog vlastitog političkog vrha. Naprosto za ne vjerovati.

Na strateškom planu, obzirom da više i ne možemo izbjeći euroatlanske integracije, i da moramo pratiti tijek europske politike, ali svakako mislim da će postojati još uvijek dovoljno političkog prostora da se stvori i održava pravo prijateljstvo, ponekad i oslonac, prvenstveno sa SAD-om i drugima državama gdje se nalazi brojna hrvatska dijaspora. Za takvo prijateljstvo višestruki su razlozi, politički, strateški i sl. ali prvenstveno i s ciljem očuvanja nacionalnog identiteta našeg brojnog iseljeništva razasutog po europskim i prekooceanskim državama, o kojemu njihova stara domovina i te kako mora voditi računa. To je imperativ i nacionalnog opstanka u Domovini.

Bosna će ponovno šaptom pasti, ali ovaj put u okrilje Europe! Predsjednik RH treba se itekako založiti za dobrobit i opstanak hrvatskog nacionalnog entiteta u BiH koji se tamo nalazi jednako dugo kao i u svojoj matičnoj državi Hrvatskoj, koji je trenutno i ugrožen. Ali i općenito treba se založiti za svesrdni razvitak i dobrobit susjedne nam države kao cjeline, i svih njenih institucija , kao i svih njenih građana, a koja je povijesno toliko na ovaj ili onaj način bila povezana upravo najviše sa Hrvatskom.

Taj kontinuitet povijesno dobrih odnosa svakako treba nastaviti, pod svaku cijenu, uvažavajući i poštivajući njenu samostalnost, njene specifičnosti i tradiciju. Potrebno je pokrenuti suradnju, prvenstveno s hrvatskim nacionalnim entitetom, ali i s državom BiH kao cjelinom – na gospodarskom, prometnom, kulturnom, znanstvenom, sportskom i svakom drugom planu koji će dovesti do bolje suradnje i međusobnog zbližavanja.

Predsjednik treba širom otvoriti vrata i stvarati čvrste i široke poveznice sa cjelokupnom hrvatskom dijasporom, bez obzira da li se nalazi u Europi ili u prekooceanskim državama.

Brojni narodi svijeta, koji imaju svoju dijasporu, itekako paze na taj rasuti dio svog nacionalnog korpusa, i čuvaju ga i njeguju. Mi bismo posebno trebali biti zainteresirani za čvrstu povezanost s tim dijelom našeg nacionalnog korpusa i to na svakom mogućem planu; na političkom, na gospodarskom, na znanstvenom, na kulturnom, na sportskom, i svim drugim područjima gdje je god ta suradnja moguća radi očuvanja njihovog nacionalnog identiteta, radi učvršćenja njihovog položaja u svojim novim domovinama, radi ispomoći koju jedni drugima možemo i trebamo pružiti. Taj odnos ne bi trebao biti ni služben ni usiljen. On mora biti protkan ljubavlju i srdačnošću s obje strane. I ti dobri odnosi ne smiju biti pokretani samo sa službenog nivoa, već iz širine i dubine naroda koji ima jednu te istu toplu hrvatsku dušu.

Predsjednik ne bi smio biti glasnogovornik danas mariginalnih povijesnih skupina, ove ili one provenijencije, ili pojedinih političkih stranaka. On mora slijediti matični tok nacije, tj. politike koja odgovara velikoj većini naroda, temeljenu na kršćanskom duhu, moralu i vrijednostima, te povijesnoj tradiciji, i tu politiku usmjeravati prema budućnosti, a ne prema prošlosti.

Predsjednik ne smije tvrditi da je naše pravo na slobodu i državu proisteklo iz nekog povijesnog političkog pokreta ili nekog propisa, ustava i sl., iz jednastavnog razloga što to nije istina. Pravo svakog naroda na slobodu (i vlastitu državu kao njegov zaštitni mehanizam) je prirodno pravo, koje mu nitko ne može dati niti oduzeti, i nikad nije vezano na političke pokrete iz prošlosti, niti na pojedine bivše političare. Predsjednik treba biti zagovornik i socijalne politike i politike pravde, ali i odlučnosti - u mjeri do koje je to za državu i društvo dobro.

Predsjednik treba biti i simbol narodnog jedinstva i dostojanstva, a za njegovo očuvanje treba u svakom trenu biti spreman i na vlastitu žrtvu.

U pogledu svog vlastitog naroda on ne smije postupati po kategorijama, političkih stranaka, separatnih interesnih skupina i sl. – uvijek mu u srcu terba biti jedinstvo i dobrobit cijele domovine, kako na globalnom, jednako tako i na partikularnom planu, naroda kao cjeline i svakog pojedinca, a ne pojedinih interesnih grupa bilo koje povijesne ili političke provenijencije. Mediji priopćavanja u nekoj zemlji mogu biti i otrov i lijek, čega smo itekako svjedoci i u našoj Hrvatskoj, gdje su trenutno više otrov, i moto njihovog djelovanja je – vijest je samo nešto što je negativno. Ti mediji priopćavanja trebaju imati slobodu, ali treba postojati i kontrola nad njima da „zbog te slobode“ ne postanu sredstvo političke i društvene nestabilnosti i infiltracije stranih političkih elemenata. Da se pod vanjskim uplivom ne okreću protiv svoje vlastite domovine, da ne služe tuđim prikrivenim političkim interesima, ili bivšim ideologijama i državama. Na tom planu i predsjednik treba odigrati svoju ulogu, i dati svoj doprinos da se izvještavanje preokrene u pozitivnom pravcu, da postane stimulans godpodarskog, kulturnog, znanstvenog i svakog drugog razvoja i napretka, da mediji priopćavanja budu pobornici istine, i da prema narodu budu edukativni, i da pridonose duhovnoj i svekolikoj drugoj izgradnji jedine nam drage Domovine.

Predsjednik treba biti i osoba koja će prepoznavati političke, gospodarske i druge procese koji se tek otvaraju i koji su u začetku, a koji mogu biti i dobri, ali još i više neki mogu biti nezgodni i opasni za našu budućnost kad se razviju do velikih razmjera. Takve procese treba unaprijed prepoznavati u njihovom samom nastanku i – one dobre podržavati, a one loše ugušiti u samom začetku.

Na osobnom planu, predsjednik treba biti veliki moralni autoritet, treba biti pravi intelektualac, treba čuti i uvažavati i mišljenja drugih, jer - čovjek i pijetao znaju više nego sam čovjek. Postoji stara misao da sa sugovornikom treba razgovarati kao da pred sobom imaš najmudrijeg čovjeka na svijetu. Predsjednik ne smije biti nagal u donošenju odluka, jer njegove greške plaća narod. A danas više nitko ne želi plaćati nečije greške. Kod donošenja delikatnih odluka treba čuti najmanje jednak broj argumenata i za i protiv. I odluke donositi hladne glave i ne ishitreno..

Posebno, predsjednik treba biti osoba koja će prva amortizirati političke pritiske prema naciji i njenoj državi, te njenim institucijama vlasti, pa ma s koje strane da ti pritisci dolazili. Svaki politički pritisak na neki narod, a poglavito na neki brojčano mali – znači pritisak na njegov duh slobode, na slobodu čovjeka kao pojedinca, i na slobodu naroda kao cjeline. Svaki takav pritisak vrši se tajnom diplomacijom, daleko od očiji i ušiju javnosti i od naroda otkud dolazi pritisak i od naroda na kojeg se vrši pritisak. Svaki takav pritisak je amoralan, i nikad mu ne bi trebalo podleći, niti pred njim pokleknuti.

Predsjednik Republike treba biti zagovornik gospodarske politike koja će se prioritetno oslanjati na vlastite narodne snage i domovinske prirodne resurse, i na sposobnost i intuitivnost hrvatskog čovjeka kako onoga u domovini, a jednako tako i onoga u dijaspori. Politike koja će štititi prirodna, gospodarska i kulturna bogatstva domovine kao cjeline, ali i u svakom njenom najmanjem segmentu, da ta bogatstva i dalje ostanu naša ili barem pod našom kontrolom – da bi ih naši potomci mogli od nas baštiniti. Treba zagovarati politiku koja će voditi računa o svakom hrvatskom građaninu i u domovini i svijetu, takvu politika koja će istraživati i podupirati mlade sposobne kadrove u gospodarstvu, u kulturi, u umjetnosti, sportu i sl. A posebno trebao bi pokreniti mehanizme zaštite majke i rodilje, te poboljšanja nataliteta, čiji pad u našoj domovini prijeti i samim izumiranjem hrvatskog naroda, što ni pod koju cijenu ne bismo smjeli dopustiti, jer smo jedan od najstarijih europskih naroda.

Mi moramo postati narod budućnosti, moramo sami sebi otvoriti velike perspektive i nove široke horizonte, jer mi za to imamo i snage i inventivnosti, i sposobnosti i prirodne uvjete – samo to moramo ugraditi u ciljeve naše politike, bez čega to ne ide. Treba podržavati takvu politiku gdje će financijska kontrola rigorozno pratiti utrošak sredstava poreznih obveznika na svim nivoima – od onog lokalnog pa sve do državnog proračuna, ali jednako tako i u gospodarskim tvrtkama. A protiv prekršitelja poduzimate brze i unčikovite mjere.

Treba zagovarati takvu politiku koja će srezati ogromnu mašineriju kojekakvih nepotrebnih menadžera, koji parazitski žive kao pravi kraljevi s primanjima i nekoliko puta većim od premijera ili predsjednika države, a njihovo radništvo koje se pomalo već pretvorilo u pravo roblje svojim primanjima ne može spojiti kraj s krajem niti prehraniti svoje obitelji, a nerijetko im tvrtke plivaju u dugovima i samo što nisu propale. Upravo, te poslovno nemoralne strukture su najviše krive za gospodarsku i svaku krizu u koju je upala naša domovina.

Treba zagovarati takvu politiku koja će štiti ugrožene kategorije stanovništa i njihov kakav takav standard. Treba nam politika, ne politika socijale, već politika funkcije, funkcije gospodarstva i funkcije svih društvenih djelatnosti, pa i onih socijalne kategorije. Treba nam paternalistički odnos prema narodu i njegovim problemima. Treba zagovarati politiku ispomoći onima koji su najzaslužniji za našu slobodu i opstanak na ovim prostorima – a to su naši časni branitelji i njihove obitelji, kao i naši branitelji koji danas trunu u kazamatima Haaškog tribunala ili po domaćim kazamatima, dok se vladajuća oligarhija nije niti najmanje potrudila da ih zaštiti, dapače potrudila se da ih izruči i da im se sudi i na domaćim sudovima.

Treba zagovarati politiku koja će višestruko puta oporezovati svaku nemoralno visoku isplatu kao i honorar, na primjer za nastup pjevača na novogodišnjoj noći i slično, gdje za dva tri sata nekakvog pjevanja dobiju iznos veći od onog kojeg radnik jedva može zaraditi i za deset godina svog napornog rada. A dužnosnike koji takve nemoralne honorare odobravaju treba smjesta smjeniti sa svake političke i gospodarske funkcije.

Predsjednik bi trebao bar jednom godišnje pred Hrvatskim Saborom na svečanoj sjednici podnijeti i sveobuhvatan izvještaj o stanju države i nacije, ali izgleda da to naše sadašnje političare niti najmanje ne interesira.

Treba zagovarati takvu politiku po kojoj Hrvatska ne može i ne smije jednima biti majka, (dobrostiva i darežljiva majčica), a drugima hladna okrutna maćeha! Mi želimo Hrvatsku širokogrudnosti, morala, čestitosti, poštenja, istine i međusobne ljubavi! Hrvatsku koja će jednako voljeti i poštivati građanina i seljaka, intelektualca i radnika, umirovljenika i branitelja, studenta i školarca, svećenika i časnika, zdravog i bolesnog, odraslog i nejakog, školovanog i neškolovanog, muškarca ili ženu. Želimo takvu Hrvatsku koja će se jednako odnositi prema svima kao prema svojoj jednako voljenoj djeci – bilo iz Domovine ili iz dijaspore.

Krajnje je vrijeme da po tom pitanju nešto učinimo jer narod nam sve dublje pada u beznađe i letargiju i dolazi do stadija da mu se počela – gaditi i njegova vlastita hrvatska sloboda. A to je nešto što hrvatski lešinari izvana jedva čekaju. Zato, na predstojećim izborima, to lice, tog našeg budućeg predsjednika ne tražimo u postojećim strukturama vlasti, a ni oporbe jer ga tamo zasigurno nećemo naći, niti da ga tražimo fenjerom.

Mile Prpa

{mxc}

Pet, 29-05-2020, 14:44:50

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.