Gdje je nestao pijetet?

(Riječ “pijetet” (prema Rječniku stranih riječi, Bratoljuba Klaića (pijetas – pobožnost), duboko poštovanje prema nekome. Odnos prema nekome ili nečemu: strahopoštovanja, ljubavi, pobožne odanosti – osobito prema mrtvima.)

Kad nam netko blizak umre, sa svih strana kažu - njegovoj obitelji izrazit ćemo pijetet, ili izraz sućuti.

To me podsjetilo na jednu čuvenu izreku, citirat ću je: Kad se netko odmetne u šumu kažu za njega da je odmetnik, razbojnik i sl. kad se desetak ljudi odmetne onda za njih kažu da su banda. Ali kad se odmetne deset tisuća ljudi tada za njih kažu da je vojska. U našem slučaju korone, može se govoriti o vojski mrtvih.

Danas, u pitanju je masovni pomor ljudi u cijelom svijetu pa tako i u Hrvatskoj, a prvenstveno starijih ljudi. Za žrtve koje su podnijeli Židovi, poznato je pod nazivom Holokaust, i svaki normalan čovjek ima izraz pijeteta prema tim žrtvama. Istovremeno zaboravljamo da je za vrijeme Staljina učinjen još veći Holokaust poznat pod pojmom Gladomor. Staljin je glađu umorio između šest i devet milijuna Ukrajinaca, a među njima više od tri milijuna djece. I nikome ništa!

Današnje stradanje ljudi od koronovirusa, koji nije nastao sam po sebi, najviše je, gotovo 90% ,stradala starija populacija od onih s navršenih 60 godina, pa sve do stogodišnjaka. Za to stradanje slobodno možemo reći da se radi o Staromoru (Pomoru starih ljudi) i to po cijelom svijetu. Je li to programirano ili ne, o tome ne mogu govoriti - jer sam po tom pitanja tabula rasa.

Ali duboko me povrijedilo, da se nigdje javno nije izrekla riječ pijeteta za toliko milijuna jadnih ljudi, mučenika koji su umrli u teškim patnjama.

Nigdje se nije, u nijednoj državi od strane političara, predsjednika, premijera, voditelja stručnih stožera i sl. čulo da su javno izgovorili te riječi. (Možda su to zabranili globalisti koji reformiraju cijeli svijet. (Sotonino maslo)

U našoj Hrvatskoj, niti na jednom mjestu, javno nije izražen pijetet prema tolikim silnim žrtvama ubojite korone, niti od predsjednika Sabora, ni od Premijera, ni od voditelja stožera za borbu protiv epidemije.

Kod nas je dobro poznato da u politici vladaju silne nepravde, podijeljene na dvije skupine političke i kriminalne elite, s jedne strane koji plivaju u raskoši, i na narod kojeg se nekad nazvalo “stokom sitnom zuba”. FT.

Nije se nigdje s oltara javno čulo ni sa samog vrha crkve u Hrvata, naniže da su ikada javno u crkvi iskazali pijetet ili sućut obiteljima žrtava zle korone.

Ali kako se čini nije bilo javno iskazivanje takve sućuti ni od najvišeg poglavara Katoličke Crkve u Rimu. U druge konfesije ne ulazim, jer tamo mi nije poznata situacija, osim da je korona zahvatila cijeli svijet.

Mi se borimo da se grad Vukovar zbog teškog stradanja i brojnih žrtava koje su umrle mučeničkom smrću proglasi – gradom pijeteta. Čini mi se da je sazrelo stanje da se i cijelu državu proglasi – državom pijeteta. Oni koji dobro poznaju njenu povijest, a i sadašnjost, mogli bi podržati taj prijedlog. Izgovaranje i slanje pijeteta znači, da u našim srcima vlada bol prema stradalima, kao što vlada u njihovim obiteljima. I da tu bol međusobno dijelimo.

„I pijetet je dio ljubavi! Ljubav treba znati misliti i činiti, i podučavati mlađe da čine i misle na frekvenciji ljubavi. Jer jezik ljubavi razumije svaki čovjek na svijetu, dobro ga razumije i cjelokupna flora i fauna. A posebno mlade treba podučavati – i ljubavi prema Domovini!” (Codex moralis Croaticum)

Mile Prpa