Misa u sarajevskoj katedrali i komunistički zločini

Postoji narodna izreka – Božja kola idu polako. Postoji, u jednoj pjesmi ili šlageru i stih -“Hajde dečko ohladi”. Te izreke spominjem, pišući ovaj tekst, da ga pišem smireno, ne ishitreno, već hladne glave i razuma. PrpaJednako tako da svi koji ga budu čitali, bilo da pripadaju ma kojem svjetonazoru, koja se međusobno sudaraju ili nadopunjuju, onom još aktualnom ili onom koje je još davno trebalo biti zaboravljeno.

Sveta misa koja je održana u katedrali u Sarajevu, bit će u moralnom smislu velika duhovna prekretnica. Cijela je čista Biblija, puna je ljubavi, Božjeg blagoslova, molitva za sve žrtve, prezir svakog zla i mržnje i to u sredini gdje je nedavno bilo ratno ubijanje između sva tri naroda, i brojnih vanjskih ratnika koji su stizali iz stranih zemalja - džihadista i sl.

Pišući ovaj članak vodim se principom – Ako imamo pravo znati svaku sitnicu koja se dogodila u vrijeme Rimskog Carstva, pa zaboga miloga zašto mi ne smijemo znati što nam se dogodilo vlastitom narodu i to vremenski ne tako daleko.

Dogodila nam se najveća tragedija u našoj povijesti, od koje se nećemo demografski još najmanje ni za sto godina Bleiburgoporaviti. Između dva popisa stanovništva, onog predratnog i onog prvog poslije rata, svi narodi u Jugoslaviji imali su porast stanovništva, neki više, neki manje, a Hrvata je nedostajalo negdje oko milijun duša.

Nešto ih je pobjeglo ili iselilo, a ostalo sve je stiglo pod komunistički nož, gdje se najčešće nije ni znalo koga se ubija, već su ubijane kategorije ljudi.

Ali, to pravo znati o sebi, nemamo samo mi Hrvati, već svi narodi u sastavu komunističke Jugoslavije, koje sada imaju svoje nezavisne države, što se je sve dogodilo u svakoj pojedinačnoj državi. To u principu vrijedi za cijeli svijet.
Prema engleskim izvorima, izviđanjem iz aviona i sl. procijenjeno je da je prema Bleiburgu krenula desecima kilometara duga kolona koja se sastojala od cca dvjesto tisuća vojnika i pratila ih kolona civila, prema istoj procjeni, oko petsto tisuća žena, djece, starčadi i sl.

Od tog ukupnog broja, vratilo se nešto domobrana, a sudbine svih civila završila je dva metra ispod zemlje, neki i dublje. S njima su napunjena duboka rudnička okna na više mjesta po Sloveniji.

Dokaz svega su bezbrojne sačuvane kosti. Kosti, ako su prekrivene zemljom, mogu trajati, kao svjedoci zločina, tisućama godina.

Ples mrtvačkih kostiju

Ples mrtvačkih kostiju poput hrvatskog u Bleiburgu, zaplesat će jednog dana i u jednoj Rusiji, Ukrajini, Kini, Sjevernoj Koreji, po ogromnom prostranstvu bivšeg SSSR-a, Armenije Kine, Mongolije, Albanije, Mađarske, preostalog prostora Jugoslavije, Kube, Kambodže, ali i Španjolske, prije intervencije generala Franka. (Komunisti su masovno skupljali Žrtvesvećenike i kad bi se s njima napunile crkve, polili bi ih benzinom i svi bi u strašnim mukama izgorili) i brojna druga nedjela su činili.

U svim onim drugim državama, gdje su crveni bezbožnici staljinisti (više divlje krvoločne zvijeri nego ljudi) posijali bezbrojne masovne grobnice po tlu i brojnih drugih država na svijetu. Svi oni imaju svoje male, velike i vrlo velike višemilijunske bleiburge. Hoćete li se i njihovom pobožnom narodu zabranjivati da se okupljaju na molitvu, da se sjećaju svojih mučenika i njihove tragedije. Hoćete li i njih nazivati nacističkom ruljom. Ti staljinisti gdje god su došli na vlast milom ili silom, beziznimno u svakoj državi gdje su se dočepali vlasti, udarili su žestoko na svoj vlastiti narod.

Mi Hrvati, smo prvi digli glas, ali takvih bleiburga je pun svijet koji su stradali od svojih komunističkih partija gdje su god došle na vlast. Doći će vrijeme, pa će se probuditi i njihove kosti i niknut će nepravda i isplivati na svjetlo dana. Ti bleiburgi, i mnogo veći i strašnijih od našeg, brojit će se na desetke, a možda i na stotine mjesta.

Uzalud Vam svrstavanje na stranu zla, na stranu ubojica, jer ovo su kosti koje spominje Sv. Ivan apostol u svome biblijskom djelu Otkrivenje ili Apokalipsa. Ako ste demokrati, stanite na stranu žrtava, bez obzira tko je njihov masovni ubojica. Ovdje istovremeno upućujem i veliku zamjerku Katoličkoj crkvi u Austriji, posebno njenim biskupima..

Hoćete li se, i za te narode, kad budu pohodili svoje bleiburge, reći – da su nacistički šljam. Ako je itko u ovoj situaciji nacistički šljam to je austrijska politika. Vidjelo se kako su postupali s vjerničkim miroljubivim narodom na terenu. Policajci koje ste poslali da prave mir - bili su pravi politički divljaci.

Zašto ne kažu Poljacima kad pohode Katynsku šumu, tamo se mole, pale svijeće i polažu vijence, na kosti svojih mučenika najdražih i najbližih, hoćete li i njima reći da su nacistička rulja?!

Strateško preuzimanje vlasti zločinom

Samo, radi pojašnjenja, navest ću nekoliko povijesnih istina koje nisu ni najmanje sporne ni hrvatskoj ni jugoslavenskoj historiografiji:

U ožujku 1945. godine Tito je uputio svim partijskim komitetima i komesarima vojnih jedinica slijedeću zapovijed: Bleiburg„Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti“. Iz ovog citata možemo vidjeti da se nije spremala nikakva osveta, već da je Tito spremao strateško preuzimanje vlasti zločinom.

Nadalje, svim protivnicima svog režima najavio je „da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo, koliko traje put do najbliže jame“.

General Kosta Nađ u beogradskom tjedniku „Reporter“ od 13. siječnja 1985. kaže: „Sto pedeset hiljada protivnika vlasti palo je u naše ruke i „prirodno“ na kraju smo ih likvidirali. Odmah sam izvestio Tita o ovomu „uspehu.“

Milovan Đilas je pak izjavio: Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti „jer takvo zlo kakvo smo mi učinili Đilasnad Hrvatima, nije poznato u cijeloj povijesti europske civilizacije. Ti ljudi su mahom bili nevini, nepismeni seljaci, i nikome ništa nisu napravili.“

Nekoliko dana nakon ulasaka partizana u Zagreb, u Zagrebu održan je sastanak Tita, Rankovića, Kardelja, Đilasa, Holjevca i još nekih, gdje je Ranković predložio da njima (Zagrepčanima i okolici) treba pobiti generaciju mladića od 17, 18, 19. godina starosti, koji nigdje i nikada nisu sudjelovali u ratu. Postavilo se pitanje kako ih sakupiti. Tad se javio Holjevac da će Zagreb i okolicu izlijepiti plakatima o obaveznom odazivu, odsluženju vojnog roka u JNA. Prijavilo se 7.800 mladića, smjestili su ih u Maksimir i potom izmiješali sa zarobljenim “ustašama” niti jedan se nikada više nije vratio svojim kućama. (Napomena riječ je o Holjevcu bivšem gradonačelniku).

I još jedan grozan slučaj – sedamdeset učenica iz ženskog internata u Preradovićevoj ulici 19. svibnja ujutro strpali su ih u kamione i odvezli ih u šumu pokraj Kravarskog..., gdje su ih sve pobili, i bezbroj drugih sličnih slučajeva, ponajviše prema sljemenskoj zoni.

Prije nekoliko dana objavio je “odvjetnik “ Anto Nobilo da su svi koji su ubijeni u Jasenovcu, nevini, a svi koji su žrtve koje nazivamo Blajburška tragedija – krivi.

Komunistički zločini

Iz izvještaja Aleksandra Rankovića u Beogradskoj skupštini, kao glavešina vojnog i tajnog redarstva veljače 1951. možemo pročitati: ,,Kroz naše zatvore je između 1945. i 1951. prošlo 3,777,776 zatvorenika (ovaj broj je očito namješten pet sedmica zaredom nikad se ne može dobiti), ali nije daleko od stvarnog stanja), dok smo likvidirali 586,000 narodnih neprijatelja, od toga 500 tisuća Hrvata.”

U Drugom svjetskom ratu, politički, najmudrije je postupila Srbija. Nakon spoznaje tko je i što je Tito, shvatili su da Komunizamnjima ne treba nikakav ustanak, a ponajmanje revolucija, pa su Tita protjerali iz Srbije u BiH, pa cijelo vrijeme rata u Srbiji nije ispaljen niti jedan metak. Tek pri kraju rata, po zagovoru Engleza, sve svoje snage su predale Titu, jer ih je uvjerio da se bori protiv Hrvatske, za Jugoslaviju, za vlast Beograda, ali i Staljina. Pa u tom kontekstu treba spomenuti i bitku na Sutjeski, gdje je po Dalmaciji skupio nekoliko tisuća golobradih mladića i poveo ih pred njemačke mitrazelje gdje su mahom izginuli, iako je dobro znao da je Hitler na vrhuncu svoje moći i da ga mogu poraziti samo Sjedinjene Američke Države.

Dolaskom u Srbiju uz pomoć Staljina, i Srbija je poharana Titovim masovnim ubojstvima srednje klase, procjenjuje so da ih je ubio oko 70 tisuća, ne uključujući u to i šesdeset i pet tisuća Folksdojčera koje je zatvorio u logore gdje su masovno pomrli.

Srbija ima više razloga da komemorira Titine žrtve, za koje postoje materijalni dokazi. a to su njihove kosti. Za razliku od Jasenovca i Jadovnog, nigdje nema kostiju kao dokaza.

Poznato je da su komunisti u svijetu krivi za 150 milijuna žrtava!

Pa što god vi mislili - niti jedan jedini njihov zločinac za to nije kažnjen. A malo, malo pa prave javne parade pod zvijezdama petokrakama, a za to se jedna Austrija ne uzrujava.

Nikada nisu imali u vidu da na blajburškim komemoracijama nastupaju od strane ljevičara plaćeni provokatori, da nose fašističke oznake i ustaške kape. To se isto događa i na velikim nogometnim utakmicama, tako su neprijatelji Hrvatske na nogometnom igralištu Poljud nacrtali ogromnu svastiku ili kukasti križ, a takvih sličnih podmetanja ima bezbroj – samo ne bi li Hrvatsku prikazali kao fašističku državu i vlast.

To podmetanje je austrijskim biskupima vrlo dobro poznato, pa nam nije jasan njihov postupak o komemoraciji.

Zato, gospodo Austrijanci, i vi koji sebe nazivate Europejcima, morate znati da mi komemoriramo komunističke i velikosrpske žrtve, a ne možete nas tjerati da, zbog lažnog antifašizma u Hrvatskoj, da mi trebamo komemorirati naše strašne ubojice. Hrvatskom narodu je nanesena smrtonosna rana od koje se ni nakon 75 godine nije oporavio. Među žrtvama je bilo manje od 1% zločinaca.

Duhovna prekretnica

Prije par dana slovenski istražitelj Bleiburga (pod kojim se smatraju sve žrtve na tlu cijele bivše Jugoslavije ) Roman Leljak rekao da je Tito Hrvatima priredio nešto mnogo gore od pakla.

Sveta misa koja je održana u katedrali u Sarajevu, gotovo u nemogućim uvjetima, jer je bila opkoljena ateistima koji Puljićiz dna duše mrze vjeru i veličaju megaubojicu, bit će u moralnom smislu velika duhovna prekretnica.

Nije poznato u povijesti kršćanstva da se gotovo identično ponovila biblijska scena kad je rulja tražila od Pilata da im dade Barabu, a da se Krista razapne. Rulja koja je opkolila crkvu, urlala je i (jedan je bijesno mahao sjekirom) tražeći Tita, a ne Crkvu (Krista). Pritom su pjevali – Nosim kapu sa tri roga, da se borim protiv Boga! A plemeniti kardinal Vinko Puljić simbolizirao je Krista. Ozračje, kao da je mirisalo na krv.

O Sarajevo grade, pazi da ne ostaneš bez nade.

Isus je rekao: ”Ti si Petar, stijena i na toj stijeni izgradit ću svoju crkvu i vrata pakla nikada je neće nadvladati”.

Sjetimo se samo da je njihov duhovi otac Staljin u SSSR-u porušio gotovo sve crkve i poubijao skoro cjelokupno svećenstvo, a danas u samoj Moskvi ima više od tisuću prekrasnih novih crkava.

Za čovjeka koji je urlao kraj crkve i prijetio sjekirom Kardinalu Puljiću, tvrdi da je BiH nastala na krvlju partizana. Da nije bilo NDH, četnici bi mahom u BiH poklali sve Muslimane i Hrvate. Ne bi ih imao tko braniti. Isto tako da nije bilo branitelja u Domovinskom ratu također bi BiH bila izbrisana sa političke karte, gdje bi se izvršio, od strane četnika, po cijeloj BiH stravičan genocid, da bi onaj u Srebrenici prema tome bio pravi mačji kašalj - prema onome što bi se tada dogodilo.

Za bleiburške žrtve održane su mise u cijelokupnoj hrvatskoj dijaspori u 189 crkava po svijetu. Sama ta činjenica govori da se nešto treba napraviti. Mislim da se treba “zahvaliti” i pozdravit se za sva vremena s Bleiburškim poljem i Austrijom.

Treba središnju komemoraciju dovesti u Zagreb. Najbolje mjesto bilo bi organizirati je na Trgu Dr. Franje Tuđmana, gdje se može skupiti oko sto tisuća vjernika. Treba izgraditi kapelu slično onoj na Bleiburgu gdje bi se vodila misa s više svećenika. Taj trg preimenovati u Trg Bleiburške tragedije.

Također dopada mi se i prijedlog da najmanje pola sata na svim hrvatskim katoličkim crkvama, u Domovini i svijetu sa zvonika zvone(brecaju) zvona u znak komemoracije za bezbrojne žrtve.

Sve ovo što se događalo u Hrvatskoj ima karakter stravičnog genocida nad Hrvatima. Hrvatskog holokausta!

“Kad nema slobode, vlada tuga, umiru vjetrovi radosti i lahor tâme obavija duše. Apsolutni suverenitet naroda je najveći stijeg njegove slobode”. (Codex moralis croaticum)

Mile Prpa

 

Sub, 31-10-2020, 23:29:14

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.