Advent u Hrvatskoj

U vrijeme komunizma, u Hrvatskoj i u cijeloj ex Jugoslaviji, tadanja komunistička vlast, vezano na Božićne blagdane, pravila se da ništa ne vidi i da se ništa ne događa u narodu. Tržnice i brojna druga mjesta u gradovima bila su rezervirana za prodaju borova (ili kako se to službeno naziva – “Božićno drvce”, a u brojnim trgovina prodavao se božićni nakit (kuglice, lampice i sl.).

Svuda se u narodu osjećao “miris” i ozračje Božića, Isus KristSvake godine, osjećala se velika i duboka razdjelnica, s jedne strane između naroda u većinskom postotku, i onih u manjini, ali na vlasti, s druge strane, koji Božić nisu javno ili nikako slavili. Oni su partijski odgajani da ne postoji Bog, a još više da se nije utjelovio u lik čovjeka kojeg kršćani slave – kao Isusa Krista. To slavljenje Krista događa se već dvije tisuće godina, uz sve poteškoće kršćana koje su preživljavali u dugoj i često tragičnoj povijesti Crkve.njegovim brojnim dolaskom na mise polnoćke, na dnevne mise, pripremalo se božićno jelo od najkvalitetnijih namirnica i pića – ukratko to je bio obiteljsko slavlje. Narod je o tome pričao ili pjevao Božićne pjesme i vršio pripreme za doček velikih crkvenih i kršćanskih blagdana.

U to vrijeme, u dušama ljudi, kršćana i ne samo njih, dagađala se punina duha u njihovim dušama. To je bilo istinsko slavlje dolaska na svijet maloga Isusa, što su posebno doživljavala tadanja djeca. To su bila prava obiteljska slavlja. U svijetu, u vrijeme Božića vladao je mir i prekidali se ratovi.

U službenim medijima u ex Jugoslaviji; na televiziji, na radiopostajama, u dnevnim i tjednim tiskovina niti jednom riječju nije se smjelo javno spomenuti Božić, Betlehemske jaslice i bilo nešto drugo što se dotikava božićne teme. Jednako tako nezamislivo je bilo - bilo kakvo javno čestitanje Božića.

Svake godine, osjećala se velika i duboka razdjelnica, s jedne strane između naroda u većinskom postotku, i onih u manjini, ali na vlasti, s druge strane, koji Božić nisu javno ili nikako slavili. Oni su partijski odgajani da ne postoji Bog, a još više da se nije utjelovio u lik čovjeka kojeg kršćani slave – kao Isusa Krista. To slavljenje Krista događa se već dvije tisuće godina, uz sve poteškoće kršćana koje su preživljavali u dugoj i često tragičnoj povijesti Crkve.

“Ti si Petar – stijena, i na toj stijeni sagradit ću crkvu i vrata paklena je nikada neće nadvladati”. (To su riječi Isusa Krista),

Ovogodišnji Advent u Hrvatskoj, u Zagrebu i brojnim drugim gradovima, postala je predstava koja nema nikakve veze s duhovnošću tog trenutka - rođenja Krista kojeg tobož slave.

Bez duhovnog karaktera

Advent ili Došašće, nema ništa s milijunima zlatno sjajnih kuglica, svjećica, raspoređenih po izlozima, parkovima, zgradama, stablima, već to je čisti politički advent koji se pretvara u neku vrstu Oktoberfesta, na kojem se ispijaju na milijune boca piva i još više skuhanih kobasica. To je, grubo rečeno “poganska svetkovina” gdje se u središte pažnje stavlja prekomjerno jelo i piće). Hrvatski Advent, koji se organizira na otvorenim prostorima, nipošto ne bi trebao biti takav, u cijelosti bez duhovnog karaktera.

Došašće u vjerničkom narodu je početak duhovne pripreme za predstojeće Božićne blagdane.

No, ove godine dogodilo se nešto što je suprotno normalnom razumu. Očito da je to bio politički čin koji je potajno naređen Hrvatskoj politici iz CK Bruxellesa, ili još vjerojatnije, samoinicijativno iz antihrvatske briselske vlasti u Hrvatskoj, kojim činom se Hrvatska još više i još dublje poklonila antikršćanskoj i bezbožničkoj politici EU.

Svake godine, od osnutka neovisne Hrvatske države za Božićne i novogodišnje blagdane, gotovo na svim kanalima vrvjeli su biblijski filmovi, vrlo često visoke kvalitete, a posebno vrlo visoke gledanosti.

Za Božićne blagdane 2018. g. ti su filmovi netragom nestali s TV ekrana ne samo s kanala javne televizije, već uglavnom i sa svih drugih TV kanala.

To nije i ne može biti slučajno. Hrvatska vlast, ako to nije naredila, ali je poslušnički to provela i to na svim kanalima TV koji se najčešće gledaju, bez obzira tko je njihov vlasnik.

Za nevjerovati je da za to nisu znali u samom vrhu Crkve u Hrvata i s te strane tome se trebalo momentalno suprotstaviti. Jer Qui tacet consentire videtur, (Tko šuti smatra se da pristaje) kaže latinska izreka. Iako su upozoreni s jednim pismom što se događa, i objavljenom na portalu Dragovoljac.com.

Vrlo je indikativno da je najmanje desetak poznatih i kvalitetnih djelatnika vjerskih i domoljubnih maknuto s Javne televizije upravo nekoliko dana prije nastupa Božićnih blagdana.

Onaj tko je to napravio (zabranu prikazivanja biblijskih fimova u vrijeme Božićnih blagdana u Hrvatskoj) bilo da je to briselska vlast ili hrvatska politička vlast (nadahnuta Bruxellesom i njegovim antikršćanskim moralom), predstavlja UdaracOnaj tko je to napravio (zabranu prikazivanja biblijskih fimova u vrijeme Božićnih blagdana u Hrvatskoj) bilo da je to briselska vlast ili hrvatska politička vlast (nadahnuta Bruxellesom i njegovim antikršćanskim moralom), predstavlja udarac demokraciji, a posebno je velik i drzak atak na hrvatsku Katoličku crkvu i njeno milenijsko poslanje. To je veliki iskorak protiv Katoličke crkve i njenih vjernika i čini se da bi moglo imati neželjene posljedice.udarac demokraciji, a posebno je velik i drzak atak na hrvatsku Katoličku crkvu i njeno milenijsko poslanje. To je veliki iskorak protiv Katoličke crkve i njenih vjernika i čini se da bi moglo imati neželjene posljedice. K tome vrh hrvatske Crkve, nije bio spreman javno suprotstaviti se, a i sam vjerski tisak, teško će se oglasiti. O tome bi trebalo izvjestiti i samog Sv. oca papu Franju.

Koje strukture u Hrvatskoj stoje iza toga?! Mislim najprije one koje bi se trebale oglasiti o tome, ali će to prešutjeti, kao i sve do sada.

Borba za krst časni i slobodu zlatnu!

Što o svemu tome kaže Codex moralis croaticum!? Citiramo!

“Hrvati i njihova vjera – Kao stup opstojnosti, skoro kroz cjelokupnu povijest hrvatskog naroda, Katolička crkva postaje njen moralni i duhovni oslonac, koji nas nikada nije ostavio, a posebno ne u vremenima stradanja i velikih tegoba. U muci se poznaju junaci, kaže naš narod. U svim stradanjima hrvatskog naroda stradavala je i njegova vjera i njegova Crkva, zato je naše pradjedove vodiloi geslo – Borba za krst časni i slobodu zlatnu!

Od primitka kršćanstva Hrvati su uvijek bili vjerni Lađi sv. Petra i njegovim nasljednicima. Ti si stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu i vrata paklena je neće nadvladati. I doista, u hrvatskoj povijesti Hrvati primiše teški teret borbe za obranu kršćanstva, da ga Vrata paklena nikad ne nadvladaju. Antemurale christianitatis – stoljećima hrvatskim životima se branila cijela kršćanska Europa i civilizacija! U vrijeme komunizma kao najgore pošasti u povijesti svijeta, koji je bio pravi juriš Vrata pakla na Krista i njegovu crkvu u Hrvatskoj, krvlju mučenika branilo ga i u toj borbi palo je i 664 svećenika, časnih sestara, bogoslova i drugih crkvenih osoba, a da ne govorimo o stotinama tisuća onih koji su u toj borbi položili svoj život na oltar domovine. “Mi smo se obukli u oružje koje nam daje Bog, da mognemo izdržati đavolske udarce, jer se ne borimo protiv ljudi od krvi i mesa, nego protiv Vlasti, Poglavarstva i Vrhovništva ovog mračnoga svijeta” (sv. Pavao) - I zato nikada više ne pokušavajte iz hrvatskoga naroda istjerati Krista i njegovu ljubav!

Bog, kao sveobuhvatna duhovna snaga svemira, za nas Hrvate kao kršćane, oduvijek je bio iznad svega onoga što čini ili misli čovjek kao homo sapiens, svi njegovi mudraci i razni ideolozi!” (Završen citat)

“Najveći bojovnik za život je Isus Krist. Zato ga nazivamo i – Vođa živih!

Za nas Hrvate nema veće časti nego biti njegovi legionari.” (Codex moralis croaticum)

Mile Prpa