Promišljanje o stanju države i hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu (II.)

12. rvatske znanstvene i kulturne institucije, i hrvatska tzv kulturna i znanstvena elita u cijelosti su zakazali na nacionalnom, patriotskom i gospodarskom planu, kao da ih se ne tiče pogubno stanje u državi i društvu i sve izvjesniji nazirući sunovrat gospodarstva s teškim posljedicama za narod i državu, ali i cijeli nacionalni korpus u svijetu. Kao da sudbina naroda i njegova budućnost ne spadaju u njihovu znanstvenu i kulturnu opservaciju, pa makar i onu sporadičnu.

13. Želimo pokrenuti, u što većem broju, povratak naših iseljenika i njihove djece u domovinu. Želimo da Hrvatska postane zemlja useljeništva, (prvenstveno povratkom naših iseljenika) i stranih zemlja, da nam ponovno na opustjelim selima ožive stara ognjišta. Mi imamo za to sve uvjete, ali do sada niti jedna politička garnitura za to nije mnogo marila. Mi smo jedinstven narod i gdje god se nalazi koji njegov pripadnik u svijetu treba biti pod zaštitom svoje matične domovine i države.

14. Domovinsku i iseljenu Hrvatsku želimo povezati svim mogućim vezama, pa i institucionalno, kako bi cjelokupni naš narod disao i osjećao se kao jedno tijelo, kao jedinstven hrvatski organizam. A svakako, napose želimo zaustaviti svako daljnje iseljavanje naših mladih i stručnih ljudi, naših radnika i sl.

U tome ćemo zasigurno uspjeti ako se organiziramo i udružimo! Već i snažna želja da se u nečemu uspije je pola uspjeha. Bol jednog hrvatskog čovjeka (na pr. slučaj branitelja Veljka Marića kojeg je Srbija otela) treba biti opća bol, kao i radost i uspjeh svakog čovjeka treba biti opća radost i uspjeh cijeloga naroda. Samo s takvim stupnjem solidarnosti možemo biti uspješan i na svakom planu prosperitetan narod.

Hrvatski nacionalni korpus u povijesno hrvatskim zemljama koje stjecajem političkih okolnosti nisu ušle u sastav RH, nalazi se u degresiji, prvenstveno u BiH, ali i drugim dijelovima bivše Jugoslavije. U BiH-u se vrši arabizacija (naseljavanja Arapa) onih područja koja su prije rata bila nastanjena Hrvatima, kojima je onemogućen povratak. Ta degresija se i ubrzava, a politika iz matične zemlje ne poduzima nikakve ozbiljnije političke poteze da se ona zaustavi. Nezainteresiranost vlasti matičnog hrvatskog naroda za njihovu sudbinu, kao i za sudbinu iseljenih Hrvata je naprosto zabrinjavajuća.

15. Premda je Hrvatska ustavno deklarirana kao sekularna država, 90% njenog stanovništva su kršćani, visoko IseljavanjeZemlja smo u svijetu koja ima jednu od najvećih dijaspora u odnosu na broj stanovnika u domovini, ali koja se najmanje brine o njihovom nacionalnom opstanku, a da posebno ne govorimo o njihovom eventualnom povratku u Hrvatsku. Pače, što je potpuno suprotno zdravom razumu, od strane politike se forsira iseljenje mladih stručnih ljudi iz Hrvatske. Sve više im se javno s političkih govornica nudila nova tržišta rada u EU, ali jednako tako i u prekooceanskim zemljama. Nigdje nema nikakvog poziva da ostanu u svojoj domovini i na svojim ognjištima.pretežno katolici. Primjećuje se vrlo visoka disproporcija zastupljenosti u javnim službama i na visokim političkim funkcijama između brojčanosti kršćana i niske brojčanosti na strani lijevog svjetonazora. U javnim sredstvima informiranja, dnevnom tisku, na javnoj televiziji, na radiopostajama gotovo je zanemarivo malen postotak onih koje se legitimiraju kao vjernici, kao kršćani. Dok se postotak javnih osoba (ateista, agnostika, članova bivše komunističke partije, nacionalnih manjina i sl.) diže vrlo visoko. Počesto se na mainstream medijima ima osjećaj da se još nalazimo u socijalističkoj Jugoslaviji i njenom ozračju. To je najbolji dokaz da Hrvatskom još uvijek dominantno vladaju oni koji je nikada nisu željeli, ne samo samostalnu, već nikakvu hrvatsku državu. Kao demokršćani zbog neprincipijelnih koalicia prisiljeni smo na izborima gasati za “manje zlo”. Što nikad nije bilo dobro rješenje.

16. Zemlja smo u svijetu koja ima jednu od najvećih dijaspora u odnosu na broj stanovnika u domovini, ali koja se najmanje brine o njihovom nacionalnom opstanku, a da posebno ne govorimo o njihovom eventualnom povratku u Hrvatsku. Pače, što je potpuno suprotno zdravom razumu, od strane politike se forsira iseljenje mladih stručnih ljudi iz Hrvatske. Sve više im se javno s političkih govornica nudila nova tržišta rada u EU, ali jednako tako i u prekooceanskim zemljama. Nigdje nema nikakvog poziva da ostanu u svojoj domovini i na svojim ognjištima. Anacionalna politika je u punom usponu s nesagledivim tragičnim posljedicama za narod i njegovu opstojnost. Zastupljenost hrvatske dijaspore u Hrvatskom državnom saboru, u stalnom je opadanju, od nekad s petnaest zastupnika spala je na jedva tri. Što je apsurd, da nekoliko milijunska hrvatska dijaspora je zastupljena jednako kao srpska nacionalna manjina od samo tri zastupnika. Novi Izborni zakon to mora riješiti i visoko revaloriozirati položaj hrvatskog iseljeništva u Saboru.

Pozivamo mlade intelektualce da ostanu u Lijepoj našom, da se društveno i politički organiziraju i ujedine i da sami grade svoju budućnost u vlastitoj domovini, da grade Hrvatsku po mjeri svojih potreba, a jednako tako Hrvate u BiH i drugim susjednim državama da ostanu na svojim vjekovnim ognjištima i da grade suživot s drugim narodima.

17. Protiv naše domovine i našeg naroda već više od stotinu godina vodi se bespoštedna agresija laži, sve do naših dana. Prešućuje se junačka povijest kakvu je rijetko koji narod imao, a poglavito manji. Iskrivljuju se povijesne činjenice, na svakom koraku. Naš mirni, vjernički, marijanski narod pokušava se prikazati kao narod zla, narod mračnjaštva, fašizma i sl. I na taj način se pravda golemo zlo koje je učinjeno našem narodu u novijoj povijesti i iznutra i izvana. Mi se ne bojimo istine i kadri smo je svugdje i u svakom detalju iznijeti pred javnost i oči svijeta. Jedini smo narod u Europi koji je, pored ratnih agresija, izložen i kontinuiranoj agresiji laži i to frontalno – in continuo - još od početka prošlog stoljeća, bez realne šanse da se ta agresija laži na Hrvatsku prekine u doglednoj budućnosti. Ta laž dolazi izvana i iznutra. Izvana od susjednih i agresorskih naroda na Hrvatsku, a iznutra od ideoloških protivnika i nevladinih antihrvatskih udruga koje se izdašno financiraju iz Državnog proračuna.

18. Naša je povijest junačka, ali ona zbog prešućivanja nije duboko ušla u svijest hrvatskog čovjeka. U školskim povijesnim knjigama glavne aktere te povijesti se prešućuje, pa sve do naših dana kad se želi zamagliti i sam obrambeni PravosuđeNaše pravosuđe je doslovice blokirano i potpuno nefunkcionalno, nažalost djelomično i korumpirano. Posebno je neučinkovito Državno odvjetništvo (koji počesto pokreće procese na idološkoj osnovi po pitanju svjetonazora. Za lijevi svjetonazor (počinitelje kaznenih djela) uglavnom nije zainteresirano za njihovo prosesuiranje, a posebno nije zainteresirano za pokretanje sudskog procesiranje za ratne zločnice iz redova agresora na Hrvatsku.Domovinski rat, ne bi li se što prije zaboravio. Čak se ide toliko daleko da se slobodno ne smije istraživati povijest II. svjetskog rata i Poraća. Javnosti i znanstvenicima nedostupni su arhivi s dokumentima iz tog tragičnog razdoblja.

Ne želimo ponoviti političke greške naših očeva i djedova iz naše povijesti koje su imale tragične posljedice za cjelokupni nacionalni korpus, a posebno one u dvadesetom stoljeću. Želimo objektivno utvrditi našu sadašnjost u kojoj je duboko ugrađena i naša gorka prošlost, čije posljedice još i te kako osjećamo na svakom koraku.

I nakon sedamdeset godina ne dopuštaju nam da bar prebrojimo svoje mrtve iz najtragičnijeg segmenta svoje povijesti. Kao narod ne zatvarajmo knjigu svoje prošlosti da bismo mogli i znali čitati i njegovu – knjigu budućnosti.

Čuvajmo i spoznajmo svoje korijene da bismo znali učiti iz povijesnih grešaka da ih više nikada ne ponovimo. Hrvatska je došla pred situaciju da se jednostavno mora okrenuti prema budućnosti, a to znači izvršiti dekomunizaciju i dejugoslavenizaciju društva i s javne scene maknuti sve njihove preostale relikvije, ali i brojne istaknute političke protagoniste.

19. Naše pravosuđe je doslovice blokirano i potpuno nefunkcionalno, nažalost djelomično i korumpirano. Posebno je neučinkovito Državno odvjetništvo (koji počesto pokreće procese na idološkoj osnovi po pitanju svjetonazora. Za lijevi svjetonazor (počinitelje kaznenih djela) uglavnom nije zainteresirano za njihovo prosesuiranje, a posebno nije zainteresirano za pokretanje sudskog procesiranje za ratne zločnice iz redova agresora na Hrvatsku.

Iz lijevog svjetonazora koje je u dobrom dijelu antihrvatsko orijentirano, protiv onih koji Hrvatskoj podmeću fažizam, crtaju svastike na Hajdukovom igralištu, iako se dobro zna tko je tu svastiku nacrtao, ali ga se ne želi procesuirati, ili primjer ubojstva u Vukovaru hrvatskog branitelja, gdje smo svi vidjeli tko ga je ubio (hrvatski policajac srpske nacionalnosti). Prešućuju se i piromani koji su prošlo ljeto zapalili velike dijelove prostora u Dalmaciji. Najvjerojatnije potaknuti naslovnicom na Pupovčevom glasilu – Lijepa naša lijepo gori. Pravosudna pravda je sumnjiva morala, nedobronamjerna, preskače se kazneno procesuiranje krupnih riba, a sitne dužnike razvlašćuje se brutalno izbacivanjem iz stanova i sl. U svemu tome nema ni razuma ni čestitosti ni čovječnosti, a ponajmanje morala.

Ne procesuiraju se oni političari koji otvoreno, pa i u samom Saboru bezkrupulkozno napadaju Hrvatsku na svakom koraku.

Dopustili smo unutarnjim i vanjskim državnim neprijateljima nekažnjivo zlonamjerno podmetanje fašizacije Hrvatskoj što je bila kočnica u njenom razvoju i duhovnoj obnovi, a ne smeta im da se po Hrvatskoj podižu spomenici četničkim vojvodama iz Domovinskog rata, ponekad i uz zaštitu “hrvatske” policije.

U svemu tome nema ni razuma ni čestitosti ni čovječnosti za uspješan rad pravosuđa. Imamo Općinski sud, iznad PrivatizacijaDopustili smo tzv. privatizaciju, koja je u suštini bila sveopća pljačka i uništenje hrvatskog gospodarstva. Dopustili smo prodaju u bescijenje strateških firmi INA, Telekom, Banke, Pliva i sl. sve samo s ciljem da pojedinci iz vlasti dobro omrse brk. I današnja kriza oko Agrokora vrti se u istom krugu i s istim ciljem. Svakom razumnom je jasno da nije mogao nastati dug u visini iznosa troška izgradnje par desetaka peljeških mostova, jer je sva roba dobavljača prodana, a novac po već poznatom principu – Tko je jamio, jamio! Iliti izmaglio.njega Županijski sud, potom i Vrhovni sud, a iznad njega Ustavni sud. Zašto taj sud zvati “Vrhovnim” sudom, kad mu Ustavni sud brojno puta ruši presude, što znači da Vrhovni sud ne donosi konačne odluke. U organizaciji pravosuđa treba ukinuti tzv. Ustavne tužbe, i vratiti sudovanje u trostepenom sudstvu. Ustavne tužbe su najveća i besmislena blokada redovnog sudstva. Ili će Vrhovni sud donositi konačne odluke ili će se ukinuti tzv. Ustavne tužbe. Obje stvari jedna drugu isključuje.

Sudce u Ustavnom sudu ne bi trebali birati iz redova stranačkih ljudi. Kandidat za ustavnog sadca smio bi biti samo onaj koji zadnjih pet godina nije bio član niti jedne političke stranke, a mogu se birati samo iz redova uglednih odvjetnika, iz redova sudaca i iz redova profesora Pravnih fakulteta. Dakle, samo ljude vrhunske u svojoj struci i potpuno nezavisne od bilo kakve politike, ali i ljude viokog morala i čestitosti.

20. I samo rađanje hrvatske države bilo je kao rađanje djeteta s mnogo babica (upetljavanje mnogiih stranih država i njihovih politika). Kao što narod kaže – Puno babica, kilavo dijete.

Temeljne stvari nisu uspjele, dopustili smo kriminalizaciju Domovinskog rata, domaće ili međunarodno suđenje ključnim vojnim i političkim figurama, pobjedničkim generalima i brojnim braniteljima iz Hrvatske i BiH, kao da smo izgubili rat pa se vrši odmazda. Nije slobodan ili barem zaštićen hrvatski nacionalni korpus u BiH koji je trenutno izuzetno ugrožen, a slično je i u drugim povijesnim nekad hrvatskim prostorima, koji je sada u nestajanju s tih vjekovnih ognjišta.

21. Nikakvu suglasnost između hrvatske dijaspore i matične države nismo uspjeli uspostaviti, ni uključiti dijasporu u funkciju države, štoviše ne damo joj ni da se približi, da investira u Hrvatsku, a kamo li da se organizirano vrati u domovinu i da parcipira u vlasti i sl. To je bila i još uvijek je jedna od najvećih strateških grješaka svih generacija hrvatskih političara od 1990 sve do danas.

22. Dopustili smo tzv. privatizaciju, koja je u suštini bila sveopća pljačka i uništenje hrvatskog gospodarstva. Dopustili smo prodaju u bescijenje strateških firmi INA, Telekom, Banke, Pliva i sl. sve samo s ciljem da pojedinci iz vlasti dobro omrse brk. I današnja kriza oko Agrokora vrti se u istom krugu i s istim ciljem. Svakom razumnom je jasno da nije mogao nastati dug u visini iznosa troška izgradnje par desetaka peljeških mostova, jer je sva roba dobavljača prodana, a novac po već poznatom principu – Tko je jamio, jamio! Iliti izmaglio.

Mile Prpa