Presuda Vojislavu Šešelju

Ne bojte se Šešelja, on je nula od nule. Kad bi tako zao i krvav čovjek, takav zločinac – i mišlju, riječju, djelom i propustom – predstavljao ljudsko biće - jao, jao, jao... se piše cijelom čovječanstvu. On je samo alat u sotonskim rukama, kao što je to i Haaški tribunal.

Onaj tko ne razlučuje zlo od dobra, mrak od svjetla, poštenje od nepoštenja, laž od istine, ljubav od mržnje je sin ili produkt sotonskih djela, Šešelj je to očito.

On je danas strano tijelo i u samoj Srbiji. Istini za volju oslobađajuća presuda je za Srbiju najgore moguće rješenje – on će uskoro Srbiju voditi u zlo i njenu potpunu propast. Putevi Božji su nedokučivi. Šešelj ništa dobro ne može donijeti Srbiji. Šešelj na slobodi je njena najveća mora i životna prijetnja. Neće se dugo čekati na rezultate ove antimoralne i anticivilizacijske presude. Najveća njena žrtva – najviše će biti Srbija i Srbi kao narod bez obzira gdje se nalazili, bez obzira ako su krivi ili nevini. Krivnja je u onima koji podržavaju zlo i nečovječnost. Krivnja je i na onima koji su to samo mirno promatrali i osobno nisu ništa protiv toga poduzeli. Nad ovim bi se sve njeni razumni ljudi trebali dobro zamisliti.

Psovka na mora, ljudskost i čovječnost

Narodi u čijim temeljima je zločin, nisu narod budućnosti. To je narod propasti.

Hrvatski narod je zakriljen plaštom Nebeske Kraljice Mira u Međugorju. Tu silu i taj svemirski, eshatološki moral nitko ne može srušiti, ponajmanje jedan suludi Šešelj, pa i nitko drugi pa makar bio i sam Romanus Pontifex.

Nema te snage koja to može srušiti!

Ponašaju se kao da su na biblijskoj Baltazarovoj gozbi. Raskalašeno i bludnički psuju na moral, na ljudskost, na čovječnost – ukratko na onu Zaratustrinu izreku koju je prihvatilo i kršćanstvo - Ne čini ono što ne želiš da drugi učini tebi.

Ali poput biblijske Baltazarove gozbe i nevidljivog prsta koji na zidu ispisa riječi Mene, Mene, Tekel, Parsin – ne treba biti prorok Danijel pa reći – jer nisu ponizili svoje srce ni pred Bogom ni pred narodom, njihova vlast je izmjerena i po dužini i po širini. Svi su vagnuti na tezulji i nađeni su prelagani. I njihovom kraljevanju dolazi kraj.

Svevišnji Bog ima vlast nad svakim kraljevstvom ljudskim i SuciTi haški suci nisu dorasli moralu kojeg su već stoljećima, a i milenijima iznjedrile humanističke filozofije i monoteističke religije, a ponajviše kršćanstvo. Takav doseg morala njima ni u teoriji nije poznat, a kamo li u praksi i životnom iskustvu. Oni nisu legitimirani, ili bolje kazano nisu dorasli da sude o temeljima ljudskog i civilizacijskog morala. Pogotovo onog koji zadire i u nebeski, eshatološki moral – što je svetinja nad svim svetinjama. Šešelj zadojen sotonizmom i zadojen mržnjom to ne može shvatiti, ali nažalost ni Srbija, pa i vjerojatno i veći dio srpskog naroda – što će bez iti najmanje sumnje imati i svoje odgovarajuće i nesagledive posljedice.stavlja mu na čelo onoga koga on hoće. To se upravo događa Srbiji. Brojni današnji narodi u Europi, ali i u svijetu trebali bi dobro razmisliti jesu li ih njihovi političari u ovom sukobu u duhovnoj sferi dabra i zla svrstali na stranu marijanskih sila dobra ili antimarijanskih sila zla.

Šešelj je u svom duhovnom nukleusu samo zlo. Premda su mu pred četiri generacije preci bili Hrvati, to ga čini još sotnskijim, jer je sotonizam i izdaja svog vlastitog naroda.

Nedorasli suci

Ti haški suci nisu dorasli moralu kojeg su već stoljećima, a i milenijima iznjedrile humanističke filozofije i monoteističke religije, a ponajviše kršćanstvo. Takav doseg morala njima ni u teoriji nije poznat, a kamo li u praksi i životnom iskustvu. Oni nisu legitimirani, ili bolje kazano nisu dorasli da sude o temeljima ljudskog i civilizacijskog morala. Pogotovo onog koji zadire i u nebeski, eshatološki moral – što je svetinja nad svim svetinjama. Šešelj zadojen sotonizmom i zadojen mržnjom to ne može shvatiti, ali nažalost ni Srbija, pa i vjerojatno i veći dio srpskog naroda – što će bez iti najmanje sumnje imati i svoje odgovarajuće i nesagledive posljedice.

U svakome zlu, pogotovo onom svjetskom, univerzalnom i sveprisutnom, mi Hrvati kao narod, trebamo uvijek, generalno i u svakom segmentu, stati i svrstati se na stranu dobra, na stranu Božjih zakona, pa čak i onda ako nam to trenutno donosi i neko zlo. Mi, kao narod moramo postati moralni stup svijeta, moralni stup kršćanstva i ni u čemu se ne smijemo pokolebati, ako mislimo u teškim vremenima zadobiti Božju pomoć.

Vojislav Šešelj je zbir laži, mržnje, prezira i prema Bogu i čovjeku, on je oličenje zla, svega onog sotonskog što i njeg osobno, ali i njigov narod koji ga podržava odvlači od Boga, vodi ga u mrak, u duhovni kolaps – ukratko u bezumlje i zov krvi.

A nama, Hrvatima, ne treba nova krv. Mi smo je i previše u 888 gdina neslobode prolijevali, više braneći druge nego sama sebe. Nismo bili sebični, stoljećima smo čuvali i Europu i Beč i Budimpeštu, ali bez i do dan danas iti jedne riječi zahvale. Prolijevali smo krv najviše zbog iluzionizma jugoslavenstva. Nadamo se da će ova presuda Šešelju ugasiti i zadnji trag plama za jugoslavenstvo kod hrvatskih anacionalista i komunista.

Pitagorin poučak je u osnovi poučak da svaki trokut ima tri stranice, onu Božju, našu ljudsku i stranicu naših neprijatelja. A kvadrat nad hipotenuzom i katetama su naše misli, naše riječi, naša djela i naši propusti.

Još jednom, ne bojmo se Vojislava Šešelja jer njega vodi poremećeni um, a bude li kao takav vodio i svoj narod – tada je to njihov a ne naš problem.

Mile Prpa